REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2328/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja Grad Velika Gorica, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, OIB: 75834963344, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Bučanac, odvjetnik u Velikoj Gorici, Šetalište F. Lučića 11, protiv tuženika VG Plin d.o.o., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 59445968787, radi isplate iznosa od 63.706,95 EUR-a, bez održavanja rasprave, dana 17. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63.706,95 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od 31. prosinca 2021. godine do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 27. prosinca 2022.g. u bitnome navodi da je s tuženikom zaključio ugovore o zajmu kojim su tuženiku sukcesivno pozajmljivani različiti iznosi i to Ugovor o zajmu od 19. prosinca 2008. na iznos od 150.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 14. travnja 2009. na iznos od 200.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 13. listopada 2009. na iznos od 60.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 15. srpnja 2010. na iznos od 20.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 30. prosinca 2011. na iznos od 10.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 13. veljače 2013. na iznos od 10.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 17. listopada 2013. na iznos od 10.000,00 kn i Ugovor o zajmu od 17. kolovoza 2015. na iznos od 20.000,00 kn. Dakle, da je tužitelj ukupno pozajmio tuženiku iznos od 480.000,00 kn/ 63.706,95 EUR-a[1] , te da je Zaključkom Grada Velike Gorice, Klasa: 403-02/2020-01/08, Ur. broj: 238-31-13/02130-20-3 od 31. prosinca 2020. produljen rok vraćanja iznosa dobivenih po svim prethodno navedenim Ugovorima na ime zajma do 31. prosinca 2021. godine. Nadalje, tužitelj navodi da tuženik nije vratio pozajmljene iznose tužitelju, pa slijedom navedeno, tužitelj traži povrat pozajmljenih iznosa uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dana 31. prosinca 2021. do isplate, odnosno predlaže donošenje presude kao u izreci ove presude bez održavanja rasprave.

2. U odgovoru na tužbu od dana 28. veljače 2023.g. tuženik u bitnome navodi da ne spori niti osnov, niti visinu potraživanja tužitelja koje je predmet ovog postupka, no ističe da isti posluje s gubitkom, te da nije u mogućnosti podmiriti utuženi iznos, te na taj način udovoljiti tužbenom zahtjevu.

3. Odredba čl. 332.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22..; dalje: ZPP), propisuje da ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članci 325. i 329. ZPP-a), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: preslike Ugovora o zajmu od 19. prosinca 2008., Ugovora o zajmu od 14. travnja 2009., Ugovora o zajmu od 13. listopada 2009. Ugovora o zajmu od 15. srpnja 2010., Ugovora o zajmu od 30. prosinca 2011., Ugovor o zajmu od 13. veljače 2013., Ugovor o zajmu od 17. listopada 2013. i Ugovor o zajmu od 17. kolovoza 2015. (list 4. – 11. spisa) i presliku Zaključka Grada Velike Gorice, Klasa: 403-02/2020-01/08, Ur. broj: 238-31-13/02130-20-3 od 31. prosinca 2020. (list 12. - 13. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za povrat pozajmljenog iznosa od 63.706,95 EUR-a, temeljem Ugovora o zajmu sklopljenih s tuženikom kao zajmoprimateljem.

7. Između stranaka nije sporan osnov tužiteljeva potraživanja, a niti visina tužbenog zahtjeva, kao i da tuženik nije podmirio utuženi iznos, budući da je tuženik u odgovoru na tužbu samo naveo da isti da nije u mogućnosti podmiriti utuženi iznos.

8. Uvidom u preslike Ugovora o zajmu od 19. prosinca 2008., Ugovora o zajmu od 14. travnja 2009., Ugovora o zajmu od 13. listopada 2009. Ugovora o zajmu od 15. srpnja 2010., Ugovora o zajmu od 30. prosinca 2011., Ugovor o zajmu od 13. veljače 2013., Ugovor o zajmu od 17. listopada 2013. i Ugovor o zajmu od 17. kolovoza 2015. (list 4. – 11. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovore o zajmu kojima je tuženiku pozajmljen sveukupan iznos od 480.000,00 kn/ 63.706,95 EUR-a s različitim rokom vraćanja pozajmljenih iznosa i to: Ugovor o zajmu od 19. prosinca 2008. na iznos od 150.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 14. travnja 2009. na iznos od 200.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 13. listopada 2009. na iznos od 60.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 15. srpnja 2010. na iznos od 20.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 30. prosinca 2011. na iznos od 10.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 13. veljače 2013. na iznos od 10.000,00 kn, Ugovor o zajmu od 17. listopada 2013. na iznos od 10.000,00 kn i Ugovor o zajmu od 17. kolovoza 2015. na iznos od 20.000,00 kn.

9. Nadalje, uvidom u presliku Zaključka Grada Velike Gorice, Klasa: 403-02/2020- 01/08, Ur. broj: 238-31-13/02130-20-3 od 31. prosinca 2020. (list 12. - 13. spisa) ovaj sud je utvrdio da je istim Zaključkom tužitelj produžio tuženiku rok za vraćanje pozajmljenih iznosa iz Ugovora o zajmu od 19. prosinca 2008., Ugovora o zajmu od 14. travnja 2009., Ugovora o zajmu od 13. listopada 2009. Ugovora o zajmu od 15. srpnja 2010., Ugovora o zajmu od 30. prosinca 2011., Ugovor o zajmu od 13. veljače 2013., Ugovor o zajmu od 17. listopada 2013. i Ugovor o zajmu od 17. kolovoza 2015. (list 4. – 11. spisa), a koji Ugovori su predmet ovog postupka, i to do dana 31. prosinca 2021. godine.

10. Odredba čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok čl. 9. ZOO-a a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovaran je za njezino ispunjenje.

11. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja kao zajmodavca temeljem sklopljenih Ugovora o zajmovima s tuženikom kao zajmoprimcem, za povrat sveukupno pozajmljenog iznosa od 63.706,95 EUR-a, dakle u utuženom iznosu, a imajući u vidu da tuženik niti ne spori osnov i visinu potraživanja tužitelja, koje je predmet ovog postupka, kao i da isti nije podmirio utuženi iznos, to je temeljem odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a, čl. 9. ZOO-a, te na temelju odredbe čl. čl. 332.a st. 2. ZPP-a i čl. 325. ZPP-a, a obzirom da ne postoje druge smetnje za donošenje presude bez održavanja rasprave, ovaj sud je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

12. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023.g. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), te odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

13. Slijedom svega navedenog, ovaj sud odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu bez održavanja rasprave

2. tuženiku izravno