REPUBLIKA HRVATSKA

P-199/2017-41

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja NE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ante Burić i Ivana Koudela, odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Burić & Koudela“ d.o.o. u Šibeniku, protiv tuženice RE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica dr. sc. Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, radi poništenja ugovora zbog prekomjernog oštećenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UE, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu „Burić i Koudela“ d.o.o. u Šibeniku i zamjenice punomoćnice tuženice Marije Antonije Rodin, odvjetnice u Odvjetničkom uredu dr. sc. Nada Mikulandra u Šibeniku, na ročištu za objavu presude održanom 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se Ugovor o diobi zajedničke imovine stečene u braku, zaključen između tužitelja i tužene dana 08.02.2016.g. na kojem su ovjerili svoj potpis 09.02.2016.g. kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica u Šibeniku pod brojem OV- 1149/16.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.625,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (17. siječnja 2025.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od obistinjenog iznosa iz tog osnova u visini od 2.625,00 EUR do ukupno potraživanog iznosa od 4.687,50 EUR (tj. u visini od 2.062,50 EUR) uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su stranke 8. veljače 2016. sklopile Ugovor o diobi zajedničke imovine stečene u braku (dalje: Ugovor) kojim da su izvršile djelomičnu podjelu bračne stečevine, s tim da su člankom 3., pored sadržaja ostalih odredbi relativno manje vrijednosti, definirali prava i obveze glede čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se obvezao u roku od 4 godine od sklapanja Ugovora tuženici na ime zajedničkih ulaganja u rečenu nekretninu isplatiti iznos od 50.000,00 EUR, te ujedno tuženici dao ovlaštenje na upis založnog prava na navedenoj nekretnini u svezi rečene obveze, a koji teret da je i upisan. Nadalje je naveo da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od oca, kao i da ista ne predstavlja bračnu stečevinu, već da bračnu stečevinu predstavlja isključivo vrijednost zajedničkih ulaganja u tu nekretninu. Naveo je i da je kao osoba koja nije vična graditeljstvu pristao na isplatu iznosa od 50.000,00 EUR tuženici na ime polovice vrijednosti ulaganja izvršenih u navedenu nekretninu, međutim, kako da nije imao sredstava za isplatu navedenog iznosa tuženici, to da je oglasio prodaju predmetne nekretnine za iznos od 510.000,00 EUR, međutim, da su mu zainteresirani kupci, unatoč činjenici što je riječ o nekretnini položenoj u prvom redu do mora, kazivali kako je riječ o previsokoj cijeni, kao i da u konkretnom slučaju vrijedi isključivo zemljište, dok da tada postojeću građevinu (objekt pod pločom izveden u stupnju niskog roh-bau) valja srušiti. Potom da je umanjio potraživanu kupovninu na iznos od 385.000,00 EUR, pri čemu da je u svezi glavnog argumenta da su samo ulaganja u predmetnu nekretninu iznosila cca 100.000,00 EUR angažirao građevinsku tvrtku kako bi izradila procjenu izvršenih ulaganja u gradnju objekta na predmetnoj nekretnini i po istoj dana procjena u visini od 31.796,50 EUR, a što da je trostruko manji iznos od onog što je očekivao. Osim toga, da Ugovor sadrži i daljnju odredbu koja da ga prekomjerno oštećuje, u svezi s čim je istaknuo da se člankom 4. Ugovora obvezao isplatiti polovicu postojećih minusa na računima tuženice u visini od 25.000,00 kuna i 3.150,00 EUR, a koji iznosi da ne odgovaraju stvarnom stanju budući da je eventualno postojao dug tek u visini od 25.000,00 kuna, te za što da je naknadno saznao. Naveo je i da je odredbom članka 375. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano da oštećena stranka može zahtijevati poništaj ugovora ako je između činidaba stranaka očit nerazmjer i ako za pravu vrijednost nije znala, pa kako da u konkretnom slučaju nije bio svjestan nerazmjera u svezi isplate polovice vrijednosti ulaganja izvršenih u gradnju objekta na predmetnoj nekretnini, to je ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju koji glasi:

„Poništava se Ugovor o diobi zajedničke imovine stečene u braku, zaključen između tužitelja i tužene dana 08.02.2016.g. na kojem su ovjerili svoj potpis 09.02.2016.g. kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica u Šibeniku pod brojem OV- 1149/16. pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda Šibenik uspostava zemljišnoknjižnog stanja u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je bilo prije provedbe predmetnog ugovora, tj. brisanje UKNJIŽBE, ZALOŽNOG PRAVA, Na temelju ugovora o diobi zajedničke imovine stečene u braku ovjerenog pod posl. br. OV-1149/16 od 09.02.2016. na teret nekretnine u A listu u iznosu od 50.000,00 EUR- a (slovima: pedesettisuća eura) u svrhu osiguranja isplate, na korist PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].“

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da su stranke sklopile Ugovor kojim su precizno odredile što ulazi u zajedničku imovinu stranaka i na koji način je dijele, s tim da je iz sadržaja Ugovora jasno da je do njegovog sklapanja došlo nakon promišljanja i detaljnog pregleda cjelokupne zajedničke imovine jer se u istom poimenice navodi svaka stvar koju su stekli tijekom braka, pa tako i nekoliko vrijednih pokretnina, trgovačko društvo i ostale vrijedne stvari. Ujedno je navela da je upravo tužiteljna strana predlagala najprije isplatu iznosa od 40.000,00 EUR na ime spornih ulaganja, a potom i iznos od 50.000,00 EUR, zatim, da je nasljeđivanjem stekla znatna novčana sredstva i vrijedne pokretnine, te ujedno 4. travnja 2014. podigla kredit kako bi suprugu kupila motocikl koji je konačno registriran na njegovo ime, kao i da je od roditelja na dar dobila iznos od 40.000,00 EUR koji je također uložen u gradnju spornog objekta. Suviše toga, navela je da je tužitelju tijekom pregovora vršila brojne ustupke, pa tako da je pristala na produljenje roka u svezi podmirenja minusa na njezinom računu za godinu dana, potom, da je pristala na plaćanje polovice potonje navedenih minusa, zatim, da se odrekla dospjelih iznosa na ime alimentacije, te konačno pristala na isplatu iznosa od 50.000,00 EUR umjesto da se upiše kao suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine. Stoga, kako da u konkretnom slučaju nema prekomjernog oštećenja tužitelja odnosno da ne postoji očiti nerazmjer činidaba stranaka Ugovora, to je predložila da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i istom naloži da joj nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tužitelj je, pak, u očitovanju na navode tuženice istaknute u odgovoru na tužbu naveo da iz materijalnih dokaza dostavljenih po tuženici nije vidljivo da bi znao za pravu vrijednost ulaganja izvršenih u predmetnu nekretninu, kao i da po tuženici nije dokazano da bi vrijednost naslijeđene imovine unijela u bračnu zajednicu. Ujedno je u podnesku od 31. listopada 2020. naveo da je predmetnu nekretninu tijekom postupka prodao, pa kako da su kupci tražili da im se proda predmetna nekretnina bez tereta to da je tužiteljici isplatio iznos od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a ona mu izdala brisovnicu u svezi tereta (prava zaloga) koji je na temelju iste brisan, slijedom čega je, kraj navedenih činjenica nastalih tijekom ovog postupka, konačno ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za k. o. [katastarska općina], Ugovora o darovanju ovjerovljenog u potpisima stranaka 29. rujna 2000., računa od 2001., 2002., 2003. i 2006., preslika devizne štedne knjižice otvorene kod PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. na imenu tuženice, Ugovora o priključenju od 16. srpnja 2004., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba br. O-4389/04 od 20. listopada 2004., podataka PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. od travnja 2014., Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 8. travnja 2014., fotografija predmetne nekretnine od 24. studenog 2015. i 24. studenog 2017. iz arhive tvrtke DOMUS NEKRETNINE d.o.o., Ugovora o diobi zajedničke imovine stečene u braku od 8. veljače 2016., Arhitektonske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađene od strane dipl. ing. arh. BE od siječnja 2018., rješenja Trgovačkog suda u Zadru br. St-304/2018-8 od 29. studenog 2018., rješenja o izvedenom stanju Šibensko-kninske županije od 7. svibnja 2019., Geodetskog projekta izrađenog od strane mag. ing. geod. et geoinf. HE od 30. svibnja 2019., oglasa od 4. studenog 2019., naloga HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. od 7. rujna 2020., brisovnog očitovanja od 8. rujna 2020., nedatirane procjene ing. građ. KE, spisa predmeta ovog suda br.: P-2072/2020, Z- 14461/20, Z-15277/20 i Z-17168/20, te iskaza stranaka, dok su kao suvišni odbijeni prijedlozi tužitelja za izvođenje dokaza provođenjem građevinskog vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti zajedničkih ulaganja stranaka u predmetnu nekretninu, zatim, da se od tuženice pribavi stanje po njezinim bankovnim računima na dan sklapanja Ugovora, te saslušanjem u svojstvu svjedoka CE (radi utvrđivanja činjenice vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme namjeravane prodaje), OE i BE, jednako kao i prijedlog tuženice za izvođenje dokaza saslušanjem u svojstvu svjedokinje EE (na okolnosti sastavljanja Ugovora), a sve kraj ocjene ovog suda o dovoljnoj raspravljenosti stanja stvari na temelju rezultata u postupku provedenih dokaza.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari sporna je valjanost Ugovora, u svezi s čim tužitelj drži da Ugovor valja poništiti kraj činjenice prekomjernog oštećenja, i to kraj činjenice što se Ugovorom obvezao tuženici isplatiti iznos od 50.000,00 EUR na ime vrijednosti polovice zajedničkih ulaganja u predmetnu nekretninu, a za stvarnu vrijednost kojih ulaganja da je tek naknadno saznao, i to prilikom namjeravane prodaje predmetne nekretnine, dok je uzgred spomenuo i da bi prekomjerno oštećen bio i u svezi Ugovorom preuzete obveze isplate tuženici polovice minusa na njezinim bankovnim računima u visini od 25.000,00 kuna i 3.150,00 EUR, a u svezi s čim da je naknadno saznao da bi eventualno postojao tek bankovni minus u visini od 25.000,00 kuna, dok tuženica drži da Ugovorom nije došlo do prekomjernog oštećenja tužitelja, s tim da je Ugovor plod promišljenog postupanja stranaka i preciznog popisivanja imovine stranaka stečene u braku.

7. Odredbama članka 375. ZOO propisano je da ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati (stavak 1.); pravo da se zahtijeva poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja (stavak 2.); odricanje unaprijed od toga prava nema pravni učinak (stavak 3.); ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti (stavak 4.); zbog ovoga nerazmjera ne može se zahtijevati poništaj trgovačkog ugovora, ugovora na sreću, javne prodaje, a ni onda kad je za stvar dana viša cijena iz osobite naklonosti (stavak 5.).

8. Ugovorom je podijeljena zajednička imovina stranaka stečena u braku, i to kako slijedi:

- tužitelj je zadržao u vlasništvo nekretninu katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], motocikl marke Trike boom fun 500 reg. oznake [registarska oznaka], automobil marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka], ½ dijela plovila reg. oznake [registarska oznaka], laku prikolicu marke Tehnika ATP 330 nosivosti 220 kg, 6 PVC prozora, ½ tvrtke VICTORIA BRAUN d.o.o., ½ iznosa od moguće prodaje cerade s aluminijskim arnjevima“ za kamionsku prikolicu i ½ šanka sa stolcima i stolovima za ugostiteljski objekt, te se isti obvezao u roku od 4 godine tuženici isplatiti 50.000,00 EUR na ime zajedničkih ulaganja u čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (uz upis založnog prava u zemljišnim knjigama za navedenu nekretninu), te joj do 1. lipnja 2018. podmiriti polovicu minusa na njezinim računima u visini od 25.000,00 kuna i 3.150,00 EUR,

- tuženica je zadržala vlaništvo nekretnina na Pašmanu, vozilo Marke Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka], ½ dijela plovila reg. oznake [registarska oznaka], sve pokretnine nabavljene tijekom bračne zajednice stranaka, ½ tvrtke VICTORIA BRAUN d.o.o., ½ iznosa od moguće prodaje cerade s aluminijskim arnjevima za kamionsku prikolicu, te ½ šanka sa stolcima i stolovima za ugostiteljski objekt.

9. Polazeći od sadržaja iskaza samog tužitelja iz kojeg proizlazi da mu u vrijeme sklapanja Ugovora nije bila poznata stvarna visina ulaganja izvršenih u gradnju objekta položenog na predmetnoj nekretnini od strane tuženice, a za što da je saznao nakon uvida u odgovarajuće račune koji da su mu i ranije bili dostupni, to je zaključak ovog suda da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora znao odnosno svakako morao znati za pravu vrijednost zajedničkih ulaganja stranaka u predmetnu nekretninu odnosno postojanje očitog nerazmjera činidaba stranaka Ugovora, slijedom čega se zahtjev tužitelja za poništaj Ugovora iz potonje navedenog razloga ukazuje neutemeljenim.

10. Suviše toga, tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne ističe kada i na temelju čega bi uopće saznao da minusi na računima tuženice ne odgovaraju iznosima navedenima u Ugovoru, suviše toga navodeći da bi eventualno postojao dug od 25.000,00 kuna, a ne i dug od 3.150,00 EUR, dok u pravcu potkrijepe tih navoda predlaže tek da se od tuženice zatraži dostava stanja po njezinim računima na dan sklapanja Ugovora, a kojim podacima, uzgred rečeno, tuženica ne mora raspolagati, dok je propušteno po tužitelju predložiti izvođenje relevantnog dokaza u tom smislu, i to da se od banke kod koje je tužiteljica imala otvorene račune u vrijeme sklapanja Ugovora zatraži dostava podataka o stanju na navedenim računima u vrijeme sklapanja Ugovora. Osim toga, stajalište je ovog suda da su Ugovorom sveobuhvatno i precizno razriješeni sporni odnosi stranaka koji se tiču njihove ukupne zajedničke imovine stečene tijekom braka, tako da promatranje postojanja eventualnog prekomjernog oštećenja po pojedinim imovinskim stavkama iz Ugovora zapravo nije valjano, a budući da Ugovor predstavlja odraz zajedničke volje stranaka koje su u pojedinim imovinskim stavkama popuštale drugoj strani, dok su u svezi istog obeštećene u nekim drugim imovinskim stavkama, pa je po stajalištu ovog suda postojanje eventualnog prekomjernog oštećenja na štetu tužitelja bilo moguće ustanoviti utvrđivanjem i poredbom vrijednosti ukupne zajedničke imovine stranaka koja je bila predmetom Ugovora i vrijednosti dijela te imovine Ugovorom pripale tuženici, međutim, kako po tužitelju nije niti predloženo provođenje odgovarajućih dokaza u rečenom smislu, primjerice provođenjem odgovarajućih vještačenja po vještacima za graditeljstvo, financije i sl., to tužitelj tijekom postupka nije odgovarajućim dokaznim sredstvima dokazao da bi Ugovorom bio prekomjerno oštećen, odnosno da bi između činidaba stranaka iz Ugovora postojao u vrijeme sklapanja istog očiti nerazmjer.

11. Stoga, kako postojanje prekomjernog oštećenja na štetu tužitelja sklapanjem Ugovora, odnosno postojanje očitog nerazmjera između činidaba stranaka iz Ugovora u vrijeme sklapanja istog na koje tužitelj ukazuje tijekom postupka ne postoji (jer je tužitelj znao odnosno morao znati za pravu vrijednost ulaganja zajedničke imovine stranaka u predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno jer isto nije dokazano (u dijelu koje se tiče visine minusa na bankovnim računima tuženice u vrijeme sklapanja Ugovora), to se konačno stavljeni zahtjev tužitelja kojim traži da se Ugovor poništi ukazuje neutemeljenim, pa je odbijanjem istog kao neosnovanog valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

12.1. Tuženica je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 05.06.2017. i 10.12.2019., te za zastupanje na ročištima od 14.11.2017., 05.11.2019., 10.11.2021. i 03.12.2024. u visini od po 500,00 EUR za svaku radnju, odnosno za zastupanje na ročištu objave u visini od 250,00 EUR, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.-ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV.

12.2. Sud je kao opravdane troškove tuženice prouzročene joj ovim postupkom, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora označene u tužbi u visini od 201.001,00 kunu tj. 26.667,42 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 05.11.2019., 10.11.2021. i 03.12.2024. u visini od po 250 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te zastupanje na ročištu objave u visini od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 1.050 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 2.100,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (525,00 EUR) iznos od 2.625,00 EUR.

12.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška za kojeg tvrdi da joj je prouzročen zastupanjem po odvjetniku na ročištu od 14.11.2017., a to stoga jer punomoćnik tuženice nije nazočio tom ročištu. Suviše toga, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška prouzročenog joj sastavom po odvjetnici podnesaka od 05.06.2017. (u kojem su ponovljeni i dopunjeni navodi istaknuti u odgovoru na tužbu, a to stoga jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice) i 10.12.2019. (u kojem je stavljen daljnji dokazni prijedlog, a to stoga jer je tuženica bila dužna još u odgovoru na tužbu predložiti sve dokaze, pa kada je iste dopunjavala tijekom postupka, to joj nije mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak).

12.4. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tuženici ovim postupkom u ukupnom iznosu od 2.625,00 EUR uvećano za potraživanu pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od dosuđenog iznosa iz tog osnova u visini od 2.625,00 EUR do ukupno potraživanog iznosa od 4.687,50 (tj. u visini od 2.062,50 EUR) uvećano za zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate, te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 17. siječnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima