Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-214/2023-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 118/18, 126/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-158/2023-1 od 27. ožujka 2023., nakon javne i završene rasprave održane dana 17. siječnja 2025. na kojoj su bili prisutni državnoodvjetnička savjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu ŽŽ, optuženi LŽ i branitelj optuženika, Želimir Pajković, odvjetnik iz Varaždina, dana 22. siječnja 2025. objavio je, a 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)

Optuženi LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i ŠŽ, rođene Ž, rođenog **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, sa završenom SSS, vozača, umirovljenik s mirovinom od 600,00 eura, vlasnika kuće na adresi stanovanja, vinograda, oranice, osobnog automobila marke Megane, 2006. godište, traktora 1976. godište, oženjenog, oca jednog punoljetnog djeteta, neosuđivan

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

dana 5. ožujka 2023., između 12,30 i 13,00 sati, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], u cilju da ustraši svoju suprugu PŽ, zagrozio joj se da će je ubiti, ako izađe iz zatvora da će je ubiti, da će je naći gdje god bude, a koje riječi su kod imenovane izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženog LŽ PŽ i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženika u uvodu citiranu optužnicu, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. Stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi LŽ je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti optužnicom.

2.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi od 17. siječnja 2025., optuženik je u pogledu inkriminiranog događaja naveo da se sjeća da je bila nedjelja i da je bilo vrijeme ručka. Naveo je da su se on i PŽ posvadili oko toga da PŽ nije počistila kuću i dvorište. Naveo je da joj je prigovorio da bi trebala pomesti na što je njemu odgovorila da je bolesna i da ne može čistiti. Naveo je da je tog dana PŽ je još i popila vino. Naime u subotu je optuženik porezao voćke doma i otišao u vinograd kako bi tamo obavljao određene poslove. Sa sobom je uzeo 1,5 litara vina u slučaju da netko od susjeda dođe. U subotu na večer kada se vratio doma donio je sa sobom vino i stavio ga na stol. U subotu navečer po je popio čašu vina. U nedjelju ujutro, on je otišao počistiti dvorište od obrezivanja voćki i vino je još stajalo na stolu. Kada se vratio nazad u kuću vino više nije bilo na stolu i pitao je PŽ gdje je vino, na što je ona odgovorila da ga je popila. Nakon toga su se on i PŽ verbalno posvađali oko čišćenja kuće, bio je ljut jer nije počistila i nakon svađe je otišao od doma da se ne bi nastavili svađati. Dodao je da PŽ zna postati agresivna. Optuženik je iskazao da je krenuo prema svojem bratu, ali je prvo stao kod Draženkine mame i brata. Dodao je da u tom trenutku nije znao da je PŽ pozvala policiju. Nakon što je otišao od bratove kuće, brat ga je nazvao na mobitel i rekao mu da ga traži policija. Tada se automobilom vratio do brata kako bi razgovarao s policajcima, na što su mu rekli da ostavi auto i da ode s njima u stanicu. Optuženik je naveo da PŽ tog dana ništa nije prijetio, čak joj nije ni rekao kamo ide kada je odlazio iz kuće. Kada je otišao iz kuće PŽ ga je zvala na mobitel, ali joj se nije htio javiti. Ona je taj dan svojoj mami rekla da je zvala policiju jer joj se optuženik nije htio javiti na mobitel.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika, dopunski na raspravi ispitao u svojstvu svjedoka žrtvu PŽ, ispitao svjedoka HŽ, BŽ, ČŽ i VŽ. Nadalje, sud je pročitao Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu br. 02182245 (list 26), zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve PŽ s dokaznog ročišta Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-176/2023-7 od 16. ožujka 2023. (list 87-89), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nenada Horvata od 12.6.2023. (list 210-219), te je sudski vještak iznio Nalaz i mišljenje usmeno na raspravi. U postupku je izvršen uvid u spis ovog suda broj K-291/2024 te je pročitan Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nenada Horvata od 7.1.2025. koji se nalazi na listu 313-322 spisa K-291/2024.

4. Sud je na raspravi od 13. studenog 2024. i 17. siječnja 2025. odbio prijedlog optuženika da se iz spisa predmeta izdvoji kao nezakoniti dokaz zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve PŽ s dokaznog ročišta Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-176/2023-7 od 16. ožujka 2023.

4.1. Naime branitelj optuženika je predložio da se iz spisa, kao nezakonit dokaz izdvoji dokaz oštećene PŽ s obzirom da ista boluje od teške duševne bolesti šizofrenije. Naveo je da je u ovom predmetu obavljeno psihijatrijsko vještačenje oštećene, te da je vještak utvrdio da oštećena nije u stanju dati vjerodostojan i objektivan iskaz. S obzirom da je oštećena saslušana kao svjedok u vrijeme kada državno odvjetništvo i sud nisu imali saznanja o njezinoj dijagnozi, predložio je da se njezin iskaz izdvoji, te da se proglasi nezakonitim dokazom. Nadalje naveo je da je pred ovim sudom u tijeku postupak lišenja poslovne sposobnosti oštećene PŽ i to u predmetu broj R1-Ob-760/24, te da je u istom predmetu oštećenoj postavljen skrbnik te je predloženo da sud izvrši uvid u navedeni spis, a isto tako predloženo je saslušanje sudskog vještaka Nenada Horvata na okolnost je li postojala mogućnost da oštećena sudjeluje kao svjedok s obzirom na prirodu njezine bolesti.

4.2. Očitujući se na zahtjev optuženika predstavnica Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu je navela da se protivi izdvajanju iskaza žrtve PŽ budući je ispitivanje svjedokinje žrtve provedeno u skladu sa zakonskim propisima te je isti zakonit.

4.3. Razmatrajući prijedlog optuženika, sud je ocijenio da prijedlog za izdvajanjem dokaza navedenog u izreci rješenja nije osnovan, te je prijedlog odbio. Naime, u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, te pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08, kao i dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. U konkretnom slučaju sud nije utvrdilo da bi dokaz naveden u izreci bio pribavljen na jedan od navedenih načina, te da se ne radi o nezakonitom dokazu kako to navodi optuženik. Naime, po mišljenju ovog suda, naprijed navedeni zapisnik o ispitivanju svjedokinje PŽ, ne predstavlja nezakonit dokaz. Naime, iz samog zapisnika s dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje PŽ proizlazi da je ista ispitana u prisutnosti ODO u Varaždinu, optuženika i branitelja, ista je propisno upozorena kao svjedokinja sukladno odredbama ZKP/08, te je ista izjavila da razumije upozorenja, a nakon što je propisno upozorena, iznijela je svoj iskaz i odgovarala je na postavljena pitanja koja su joj postavljena od strane ODO u Varaždinu i branitelja, a nitko od sudionika te dokazne radnje nije ukazivao na njezino zdravstveno stanje u smislu nesposobnosti za davanje iskaza. Dakle, sud je ispitao navedeni zapisnik u smislu članka 300. stavka 1. ZKP/08, kojim je izričito propisano u kojim slučajevima se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, te je utvrdio da navedeni zapisnici sadrže sva potrebna upozorenja i očitovanja svjedoka slijedom čega je stava da navedeni zapisnik nije nezakonit dokaz. Osim navedenog, razlog koji optuženik ističe kao razlog zbog kojeg predlaže izdvajanje zapisnika o ispitivanju svjedokinje PŽ kao nezakonitog dokaza, je suštinski prigovor vjerodostojnosti navedenog iskaza.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su se optuženik i oštećena PŽ inkriminiranog dana posvađali. No sporno je li optuženi LŽ navedenog dana oštećenoj PŽ izrekao prijetnje navedene u optužnici.

6. Ispitana u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu oštećena PŽ navela je da je 4. ožujka 2023., dan prije inkriminiranog događaja kod njih doma bilo društvo te da odlučila da će suđe prati sutra ujutro, dok ustane te je iz zamrzivača izvadila meso za sutrašnji ručak. Sljedećeg dana, u nedjelju 5. ožujka, prvo je ustao ovdje optuženi LŽ, njen suprug, a onda je ona počela pripremati ručak, međutim on je počeo vikati da mora ručak biti gotov do 12 sati, i dalje je vikao na nju, prijetio joj da će ju ubiti, ako izađe iz zatvora da će ju ubiti, da će ju naći gdje god bude, ako ode svojoj majci da će ju i tamo naći. Navela je da je suprug tada nekud krenuo, ona mu je rekla da ako ide on, idem i ona, međutim on je zaključao podrum u kojem on ima vino, a također je zaključao garažu u kojoj je zamrzivač, a u kojoj je i njen bicikl. Ne zna je li to učinio zato da ona ne može nikud otići. Navela je da ju je i gurnuo dok je u kući vikao na nju. Dodala je da njen suprug inače nije loš čovjek, jedino je loš dok "poludi" kao što je bilo inkriminirane zgode, vjerojatno je to zbog utjecaja alkohola, a u zadnje vrijeme dosta često konzumira alkohol. Te nedjelje joj je rekao da se hoće razvesti, pa mu je ona rekla da pristaje na razvod, da joj ne treba kuća, radije će završiti pod mostom, neka joj samo nabaca stvari u auto i neka ju odveze njenim roditeljima, no niti na to nije pristao. Na posebno pitanje višeg savjetnika ODO je li joj suprug uputio prijeteće riječi dok je pripremala ručak ili nakon što je završila ručak, navela je da je on vikao i uputio joj prijeteće riječi dok je još pripremala ručak, oko 12:30 do 13:00 sati, a nakon što je završila ručak nije htio jesti nego je sjeo u auto i otišao, a prije toga je zaključao podrum i garažu. Na pitanje da li je optuženik bio pijan toga jutra, navela je da je vidjela da je bio u podrumu, imao je zadah po rakiji, ali nije mogla reći da je bio pijan, više da je bio bijesan te dodala da misli da suprug nema problema s alkoholom. Na pitanje branitelja navela je da se liječi od shizofrenije već deset godina, ali lijekove uzima prema potrebi. Navela je da je dva puta bila hospitalizirana zbog shizofrenije, da uzima lijekove jer ne bi mogla funkcionirati da ih ne uzima, međutim smatra da funkcionira jer se brine za majku optuženika. Dodala je da lijekove uzima točno prema preporuci liječnika.

6.1. Ispitana dopunski na raspravi svjedokinja PŽ navela je da ono što je ranije iskazala je iskazala na taj način jer je bila rastresena i sve je to izjavila pod afektom jer je suprug otišao iz kuće i nije se javljao na mobitel i ja sam se bojala da si on nešto ne učini. Upitana da pojasni odstupanja u iskazivanju u odnosu na raniji iskaz sa dokaznog ročišta navela je da bi ona to sve povukla, da je to sve bilo pod afektom. Dodala je da joj je sada jako teško živjeti bez supruga, fali joj i on je jako dobar čovjek. Međutim, istina je da su zadnjih godinu dana razgovarali o razvodu jer je njoj smetalo to njegovo društvo koje dolazi k njima u kuću i koje konzumira alkohol.

6.2. Pojasnila je da ju nitko nije nagovorio da podnese kaznenu prijavu i da suprug te zgode nije bio pijan, a niti inače često ne konzumira alkohol u pretjeranim količinama. Na upit zamjenice ODO u Varaždinu navela je da je istoga dana svojoj majci ispričala što se dogodilo, rekla joj je da je supruga dala otpelati na policiju jer da ju je uznemiravao i psovao, a nije joj rekla da joj se grozio jer ju nije htjela još dodatno uznemiravati zbog smrti brata koji je umro prije 3 godine. Na upit zašto na raspravi iskazuje drukčije nego ranije navela je da zato jer joj je žao supruga i ne može bez njega živjeti. Na upit zamjenice ODO Varaždin je li lagala i na policiji i na sudu navela je da je, nešto je istina, a nešto nije. Ne sjeća se što je od toga istina, a što nije, te je dodala da joj je jako teško zbog toga što joj je prije 3 godine umro brat. Na upit da li joj se inkriminiranog dana u bilo kom trenutku suprug grozio da će ju ubiti navela je da toga dana nije. Na daljnji upit da pojasni zašto je tog dana išla na policiju prijaviti optuženika navela je se bojala da si suprug nešto ne napravi. Na upit je li se bojala i za sebe navela je da je, da se bojala i za sebe, dok je pojasnila da se bojala zbog sebe jer je optuženik inače ranije znao govoriti da će ju ubiti. Dodala je da je ranije jednom prijavila supruga zato što ju je maltretirao.

6.3. Na upit branitelja optuženika, a vezano uz prethodno navedeno da joj je suprug ranije znao govoriti da će ju ubiti, navela je da se bojala u tim prigodama no nije znala objasniti zašto ga nije ranije prijavljivala, iako je dodala da ga je prijavila jednom kada su se svađali i tad je dobio 1.000,00 kn kazne. Na upit je li suglasna da se njen suprug, ovdje optuženik, vrati kući navela je da je jer joj jako fali, i ne boji ga se. Na upit je li s tim postupkom što je zvala policiju i obavijestila ih da joj suprug prijeti zapravo njemu htjela napakostiti, navela je da nije.

7. Ispitana u svojstvu svjedoka HŽ, kći optuženika i oštećene navela je da je odmah drugi dan došla kući k majci i pitala ju što se dogodilo i da li je svjesna što je napravila na što joj je majka rekla da nije svjesna, da nije htjela to učiniti i da je sve bilo u afektu. Dodala je da oštećena PŽ i njoj zna svakakve riječi izgovoriti ali zna da je to zapravo u pitanju njezina bolest. Navela je da joj je majka ispričala da su se inkriminiranog dana ona i otac posvađali, da je otac otišao i da ga je ona zvala na mobitel te se preplašila i zato je zvala policiju. Poznato joj je da je majka 10-ak dana nakon toga davala iskaz i na Županijskom sudu Varaždin. Dodala je da ju je majka nakon tog dana svaki dan nazivala i plakala se na telefon da nije htjela to napraviti. Dodala je da koliko ja njoj poznato ranije nije bilo takvih situacija da bi majka prijavljivala oca. Nije joj poznato da li je inkriminiranog dana otac konzumirao alkohol te je navela da smatra da on nema nikakvih problema s alkoholom jer je više od 35 g radio kao profesionalni šofer, ako bi konzumirao alkohol to bi bilo možda petkom ili subotom kad ne bi radio i to ne u prekomjernim količinama. Dodala je da je prvih tjedan dana nakon inkriminiranog događaja svaki dan dolazila k majci i ona bi joj svaki dan nešto drugo rekla vezano uz razloge zašto je tog dana prijavila oca policiji.

7.1. Navela je da nije stekla nikad dojam da bi se majka bojala oca, ne živi već dvije godine s roditeljima ali dolazi k njima svaki dan prije i poslije posla ako im treba nešto pomoći. Navela je da joj je majka znala u afektu znala izreći svakakve pogrdne riječi ali ona zna da je to zbog majčine bolesti. Također je puno puta majka znala izmisliti neke događaje koji se nisu dogodili, te dodala da je ona s tim imala problema još od svog školovanja pa nadalje. Poznato joj je da majka boluje od šizofrenije, zna da pije nekakve tablete ujutro i navečer ali je u tome nitko ne kontrolira, zna da odlazi kod svoje obiteljske liječnice da si naruči te lijekove, međutim ne odlazi na kontrole psihijatru. Poznato joj je da joj je obiteljska liječnica znala napisati uputnicu ali je majka znala govoriti da joj to ne treba. Isto tako, navela je da je majka bila dva puta hospitalizirana na psihijatriji ali misli da je to zadnje bilo 2015., nakon toga više nije bilo hospitalizacije.

7.2. Na upit zamjenice ODO Varaždin je li ikada vidjela oca pod utjecajem alkohola navela je da je, da bi znao popiti čašicu, dvije, tri, dakle nikad da bi baš bio pijan i da bi vrijeđao ili maltretirao nekoga, na nju nikad nije digao ruku ili povisio ton. U odnosu na navode da majka zna izmisliti nekakve događaje ili situacije navela je da je primjerice prošle godine u 11. mjesecu nazivala njenog dečka i pitala ga gdje je ona, da li se možda drogira. Međutim nikad nije to bilo do te mjere da bi primjerice zvala policiju. Kad bi ju svjedokinja drugi dan pitala da pojasni zašto je to učinila ona bi to negirala.

8. Svjedokinja BŽ navela je da se sjeća da je oštećena PŽ prilikom uzimanja na zapisnik njezine izjave u povodu prijave počinjenja kaznenog djela prijetnje, bila jako uznemirena, uplakana i pod stresom i ni u jednom trenutku nije dvojila da li bi podnijela prijavu protiv supruga. Njoj nitko nije ni na koji način imputirao, da bi trebalo podnijeti prijavu. Dodala je da je sudjelovala u uhićenju optuženika kada su ga doveli u prostorije policijske postaje, a bio je uhićen jer je bio pod utjecajem alkohola. Sud je iskaz svjedokinje cijenio ako istinit i vjerodostojan jer je svjedočila o onome što je vidjela kao uredujući policijski službenik u vrijeme podnošenja kaznene prijave od strane oštećene SŽ.

9. Svjedok VŽ, brat oštećene, naveo je da nije bio prisutan događaju od 5. ožujka 2023., ali se sjeća se da je LŽ tog dana išao kod svog brata, te je usput stao kod njega i rekao mu da je PŽ zvala policiju zbog nekakve svađe. Ne sjeća se da mu je LŽ pričao o ikakvim detaljima svađe.

10. Nakon analize provedenih dokaza, ovaj sud nije nedvojbeno utvrđenim da bi optuženi LŽ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 na štetu PŽ.

11. Naime, sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka HŽ, BŽ i VŽ jer su isti iskazali o onome što su vidjeli i o čemu su razgovarati s optuženikom i oštećenom. Pritom je svjedokinja HŽ svjedočila o ponašanju oca u prošlosti i tome kakav je čovjek, a sud je njen iskaz cijenio kao uvjerljiv i istinit jer svjedokinja nema razloga svjedočiti u korist bilo kojeg roditelja, a ne bi bilo razumno niti logično da svjedoči u korist oca, ovdje optuženika u situaciji da je on zbilja bio nasilan prema majci.

12. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu pročitanu materijalnu dokumentaciju u spisu, jer istinitost nije dovedena u sumnju te nije bilo primjedbi stranaka.

13. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata od 12. lipnja 2023. i iz iskaza vještaka danog na raspravi 29. studenog 2024. (list 319-321 spisa) proizlazi da oštećena PŽ boluje od kronične duševne bolesti. Kod nje je posrijedi više desetljetna duševna bolest koja je iz početka imala formu paranoidne, a posljednjih godina rezidualne shizofrenije. Naveo je da je psihijatrijsko liječenje žrtva prakticirala na jedan prilično nedosljedan i nekonzistentan način koji generalno ne bi bio dovoljno intenzivan i dovoljno strukturiran. U vrijeme forenzičkog pregleda imenovana nije bila oslobođena produktivne psihopatologije, odnosno sumanutih misli koje su tematski obuhvaćale kako članove najuže, tako i članove proširene obitelji, ali i susjedskog i šireg konteksta. Naveo je da se nedosljednost u iskazivanju žrtve PŽ, koja je nerijetko uzimala i razmjere kontradiktornosti, nipošto se ne bi smjela prepisati njezinoj namjeri, njezinim karakternim manama ili ovakvom ili onakvom nepoštivanju istine. Klinički i forenzički psihijatar u toj nedosljednosti prepoznat će simptome bolesti koji u različitim trenucima na različit način modificiraju i modeliraju opažanje, osjećanje, razmišljanje i ponašanje oboljele osobe.

13.1. Na pitanje branitelja koje glasi je li žrtva u ovom slučaju mogla iznijeti, s obzirom na svoju bolest, objektivan i vjerodostojan iskaz da bi se na temelju tog iskaza moglo ocijeniti da bi optuženi postupao na inkriminirani način, sudski vještak je naveo da je sasvim nesporno da su svi ovi različiti iskazi oštećene "objektivni" i "vjerodostojni" s obzirom na njeno tadašnje mentalno stanje, a koje je bilo podložno vrlo nepredvidljivim oscilacijama. Teško je međutim vjerovati da je žrtva pod pritiskom svoje nemale psihopatologije mogla ispravno uočavati, ispravno interpretirati i ispravno formulirati u iskaz objektivnu stvarnost, odnosno ono što svi zdravi ljudi vide. Svemu ovome svoj je snažan pečat davala psihijatrijska patologija proizašla iz njene ne zaliječene i nedovoljno liječene duševne bolesti. Duševna bolest koju žrtva nosi između ostalog, ali i prije svega sa sobom nosi i osjećaj intenzivnog straha od imaginarnih neprijatelja situacija i ugroza. Ovaj strah posljedica je pogrešne percepcije, pogrešnog interpretiranja percipiranog i poremećenog prenošenja interpretiranog u ponašanju. Nije nemoguće zamisliti da bolesnik s ovom dijagnozom objektivno postojeću opasnost drastično preuveliča, dok istovremeno objektivno postojeću opasnost totalno ignorira. Vještak je pojasnio da je shizofrenija, kao najteža duševna bolest u svojoj paranoidnoj formi kao dominantne simptome ima deluzije odnosno sumanutosti, zatim halucinacije ili obmane čula, dezorganizaciju na misaonom planu, a nerijetko i teške, čak i dramatične poremećaje u ponašanju. Godine bolovanja praćene godinama liječenja dovode do stišavanja naprijed spomenute simptomatike koja u pravilu ne nestaje, ali gubi na intenzitetu i nema toliko i direktnog utjecaja na ponašanje oboljele osobe. Usporedno sa stišavanjem ove tzv. pozitivne ili produktivne psihopatologije u prvi plan dolaze tzv. negativni ili tzv. deficitarni simptomi koji se prije svega odnose na emocionalno afektivnu nezgrapnost, manjak emocionalne modulacije, generalnu hladnoću, rezerviranost u socijalnim odnosima, slabost volje, ambivalenciju i slično. Kada ova simptomatika preuzme dominaciju u kliničkoj slici, tada govorimo o tzv. rezidualnoj shizofreniji. Najjednostavnijim rječnikom kazano kada se kod oboljele osobe stiša njezino "ludilo" oboljela osoba nažalost nije kao sve druge i nije onakva kao što je nekad bila, nego nosi ostatne ili rezidualne simptome shizofrenije. Od tuda dolazi fraza rezidualna shizofrenija.

13.2. Na pitanje zastupnika optužbe je li žrtva uopće sposobna objektivno doživljavati okolinu u određenim situacijama s obzirom na svoju bolest naveo je da nije moguće ni jednog duševnog bolesnika diskvalificirati kao osobu koja nikada nije u stanju razborito pristupiti ni jednoj mogućoj zamislivoj životnoj situaciji. Duševni bolesnici sa dijagnozom shizofrenije imaju svoju "omiljenu" sumanutost koja se fokusira na jedan segment stvarnosti. U fokusu paranoidne sumanutosti žrtve KŽ oduvijek su obiteljski odnosi i članovi najuže obitelji, dok je značajno mjesto pripalo njezinom suprugu (list 219 spisa). U prastaroj povijesti bolesti kolegica koja je liječila pacijenticu navela je na jednom mjestu da pacijentica ne želi otpust jer se boji da će ju suprug ubiti.

14. Slijedom tako izloženog Nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra, ovaj sud nije cijenio iskaz oštećene KŽ kao vjerodostojan. Naime, oštećena je u više navrata različito iskazivala, da bi pritom u istom iskazu proturječno iskazivala. Pa je tako ispitana na raspravi navela da ga se ne boji i da želi da se vrati kuću (da izađe iz istražnog zatvora u kojem se u to vrijeme nalazio), potom je navela da joj inkriminiranog dana nije prijetio, ali da ga nije lažno prijavila što je samo po sebi proturječno. Zatim je oštećena na pitanje zastupnika optužbe navela da je na policiji i na sudu (dokaznom ročištu) lagala, da je nešto od onog što je iskazala istina, a nešto nije, ali se ne sjeća što je od toga istina, a što nije. Pritom je u iskazu na sudu navela da je zvala policiju inkriminiranog dana samo zato što je suprug otišao, a ona nije znala gdje je otišao pa se bojala za njega, dok je potom iskazala da joj je nekada ranije znao prijetiti, ali toga dana joj nije prijetio.

14.1. Kako iz Nalaza i mišljenja proizlazi da su u centru sumanute misli oštećene njena obitelj, a poglavito suprug, te da boluje od kronične duševne bolesti od koje se ne liječi redovno, a imajući u vidu da je žrtva različito iskazivala, ocjena je ovog suda da ne može prihvatiti iskaz oštećene kao istinit i vjerodostojan jer je sam sebi proturječan. Pritom navode oštećene ne podupiru niti drugi svjedoci svojim iskazima, pa tako kćer optuženika i oštećene navodi da optuženik nikada nije bio agresivan prema oštećenoj, a da oštećena, uslijed svoje bolesti nekada zna izmisliti nekakve događaje ili situacije.

15. Obranu optuženika sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu, jer nije imao razloga istoj ne povjerovati, obzirom niti jedan izvedeni dokaz nije doveo u sumnju obranu optuženika. Činjenica da je oštećena KŽ bila uznemirena prilikom podnošenja prijave, kako to svjedoči BŽ ne ukazuje nužno da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo jer je oštećena mogla biti uznemirena i samom svađom s optuženikom i činjenicom da je otišao od kuće, a što je naposlijetku i sama navela prilikom iskazivanja na raspravi kada je navela da je zvala policiju jer je bila uznemirena što je muž (optuženik) otišao od kuće. Pritom u prilog vjerodostojnosti obrane govori i iskaz svjedokinje HŽ, ali i iskaz svjedoka VŽ koji je potvrdio da je optuženik inkriminiranog dana došao do njega i majke oštećene PŽ i ispričao im da se verbalno posvađao s PŽ, iako se nije sjećao detalja oko svađe.

16. S obzirom na sve navedeno, sud nije nedvojbeno utvrdio da bi optuženi LŽ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 stoga je valjalo primijeniti načelo in dubio pro reo koje govori da u slučaju sumnje treba presuditi u korist optuženika. Slijedom svega navedenoga, budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno dokazanim da bi optuženi LŽ počinio predmetno kazneno djelo na način kako ga se to tereti optužnicom sud ga je sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

17. Budući da je donesena oslobađajuća presuda temeljem 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženog LŽ i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

U Varaždinu 17. siječnja 2025.

Sudac

Matea Bulka

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-158/2023

2. Optuženi LŽ

3. Branitelj optuženika, Želimir Pajković, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećena PŽ