Pr-1152/2022-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Toniu Babiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja Hrvatske gospodarske komore Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, zastupano po Josipu Pažaninu, odvjetniku u OD Olujić, Pezić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2021. u nazočnosti pun. tužitelja Tonia Babića te zamj. pun. tuženika GU, odv. vježbenika u OD Olujić, Pezić i partneri iz Zagreba, te po objavi dana 17. siječnja 2025. ,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. godine, klasa: 112-01/20-01/2, urbroj:311-02-02-00-20-98 kojom tuženik Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587 otkazuje ugovor o radu br. i-15-49/5 zaključen dana 23. rujna 2014. godine sa tužiteljicom ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] te utvrđuje da radni odnos tužiteljice nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vratiti na posao i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u županijskom odsjeku – sektora za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Split.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj u roku od petnaest dana od dana donošenja presude i pod prijetnjom ovrhe isplati sa naslova naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu iznos od ukupno 8.725,00 euro uvećan za zateznu kamatu koja teče na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate po stopi obračunatoj prema odredbama čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. ", kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587, u roku od 15 dana plati tužiteljici parnični trošak od 1.100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 100,00 eura ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 23. rujna 2014. br. I-15-49/5 raskinut s danom 21. studenog 2020 uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju štetu radi sudskog raskida ugovora o radu od 2.731,20 eura /20.578,22 kn u roku od 8 dana od donošenja presuda." kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi koju je podnijela 22. listopada 2020. protiv tuženika kao svog poslodavca, navodi da je kod tuženika zasnovala radni odnos temeljem Ugovora o radu br. I-15-49/5 zaključenog dana 23. rujna 2014. g. za radno mjesto „Višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektor za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori“ sa mjestom rada u Splitu, Županijska komora Split.

1.1.Dana 07. rujna 2020. godine tužiteljici je uručena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom odlukom je tuženik dana 17. kolovoza 2020.g. otkazao Ugovor o radu br. I-15-49/5 od 23. rujna 2014.g. jer je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem rada tužiteljice. Tuženik je također u pobijanoj odluci naveo da tužiteljica obavlja poslove Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split- Županijski odsjek Sektora za međunarodne poslove u HGK što nije točno jer tužiteljica obavlja poslove Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split- Županijski odsjek Sektora za turizam u HGK. Stoga je već zbog toga pobijana tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice nezakonita jer nije niti mogla postojati niti prestati potreba poslodavca ovdje tuženika za obavljanjem rada radnice ovdje tuženice u Sektoru za međunarodne poslove kad tužiteljica u tom sektoru nije ni bila zaposlena. Tuženik u Odluci u otkazu navodi da je prije donošenja odluke o utvrđenju viška radnika dostavio sindikalnom povjereniku Obavijest KLASA: 006-01/20-01/9, URBROJ: 311-02-02-00-20-1 od 24. srpnja 2020.g., a sve u duhu propisa ZOR-a o obavezi provođenja savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, te je nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dostavio Obavijest poslodavca od 31. srpnja 2020.g.

1.2. Sukladno odredbama čl. 128. Zakona o radu, radnicima koji su utvrđeni viškom radni odnos ne smije prestati tijekom razdoblja od 30 dana od dana kada je dostavljena Obavijest poslodavca nadležnoj javnoj službi zapošljavanja. Radni odnos se zasniva Ugovorom o radu, a jedan od načina prestanka ugovora o radu navedenih u ZOR je otkaz. Otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu radniku. Obzirom da je tuženik dostavio dana 31. srpnja 2020.g. obavijest poslodavca zavodu za zapošljavanje i tako postupio sukladno odredbi iz čl. 127. st.5. ZOR – „O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno“ i obzirom na zabranu poslodavcu sadržanu u odredbi čl. 128. st. ZOR da (1) Radnicima koji su utvrđeni viškom, radni odnos ne smije prestati tijekom razdoblja od trideset dana od dana dostave obavijesti iz članka 127. stavka 5. ovoga Zakona nadležnoj javnoj službi zapošljavanja“ tuženik je postupio protivno odredbama ZOR jer je ovdje pobijanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljice donio unutar roka od 30 dana. Stoga tužiteljica smatra da je zbog i prethodno navedene činjenice pobijana odluka o otkazu nezakonita tj. nedopuštena, jer je tuženik trebao sačekati protek roka od 30 dana predviđen u čl. 128. ZOR-a pa tek onda donijeti odluku o otkazu. Radni odnos prestao je donošenjem odluke o otkazu, a ne istekom posljednjeg dana otkaznog roka posebice zato što je tuženik kao poslodavac oslobodio tužiteljicu obveze rada tijekom otkaznog roka. Nadalje, u odluci o otkazu tuženik navodi da tužiteljici pripada pravo na otpremninu u iznosu od 54.400,00 kuna, međutim nije naveo kako je do tog iznosa došao te radi li se o neto ili brutto iznosu.

1.3.Dana 22. rujna 2020. godine tužiteljica je podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika, a na koji tuženik do danas nije odgovorio.

1.4. Tužiteljici je tuženik povrijedio njena radnička prava jer nije uzeo u obzir zakonski određene kriterije o kojima poslodavac mora voditi računa kada odlučuje o poslovno uvjetovanom otkazu niti je obrazložio koji je razlog ili kriterij primijenio da je baš ŠU višak radne snage u odnosu na drugog radnog kolegu koji radi na istom takvom radnom mjestu, a posebno iz razloga što ona nije radila u Sektoru za međunarodne poslove. Stoga tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužiteljicu. Ista je majka dvoje djece, studenata, te je ovaj posao jedini izvor prihoda kojima osigurava egzistenciju. Ista je uposlenik od 2002.g. te ima kod tuženika skoro 18 godina radnog staža. Tuženik je u proteklih 4 godine zaposlio osobe koje su bez radnog iskustva i puno mlađe od tužiteljice, a nisu na listi radnika tj. programa zbrinjavanja radnika za 2020.g. Smisao odredbe st.2. čl. 115 ZOR-a jest zaštita radnika koji su potencijalni kandidati za poslovno-uvjetovani otkaz ugovora o radu, pri čemu se nastoji zaštiti starijeg radnika koji će izvjesno teže naći novi posao od onog mlađeg radnika.

1.5.Tužiteljica smatra da je odluka poslodavaca/tuženika nezakonita jer je donesena mimo zakonski propisane procedure i smatra kako izreka odluke o otkazu proturiječi razlozima odluke i da u odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a činjenice koje navodi tuženik kao razlog otkaza su proturječni i nejasni, pa utoliko predlaže sudu da donese presudu kojom bi se utvrdila nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. godine, klasa: 112-01/20- 01/2, urbroj:311-02-02-00-20-98 kojom tuženik Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587 otkazuje ugovor o radu br. i-15-49/5 zaključen dana 23. rujna 2014. godine sa tužiteljicom ŠU, oib: [osobni identifikacijski broj] te da se utvrđuje da radni odnos tužiteljice nije prestao, uz nalog tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u županijskom odsjeku – sektora za turizam u hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Split, kao i da joj naknadi parnični trošak.

2. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje predložio sudu odbaciti tužbu budući da tuženik u svojoj evidenciji nema zaprimljeni zahtjev za zaštitu zakonitosti tužitelja a uz tužbu nije priložen dokaz da je isti zahtjev doista dostavljen. Opreza radi tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Tuženik je predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu donio sukladno odredbama čl. 115. st. 1. toč. 1. ZOR a obzirom da je prestala potreba za radom tužitelja zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga koji su uzrokovali potrebu racionalizacije poslovanja i promjenu organizacije procesa rada kod tuženika.

2.2. Skupština tuženika je na svojoj Sjednici održanoj dana 2. srpnja 2020. godine usvojila Izmjene i dopune Financijskog plana za 2020., kojim je predviđeno smanjivanje ukupnih rashoda tuženika zbog pada planiranih prihoda u ukupnom iznosu od 20%. Smanjenje prihoda od članarina i prihoda po posebnim propisima utjecalo je na smanjenje svih stavki rashoda, uključujući i rashode za radnike. Prihodi od članarina do svibnja 2020. godine u odnosu na izvorni plan bilježe na mjesečnoj razini pad i do 35%, dok u odnosu na realizaciju prethodne godine pad i do 39% na mjesečnoj razini. Navedeni razlog smanjenja financijskih sredstava te smanjenja poslovnih aktivnosti uzrokovalo je nastanak viška radnika.

2.3.Tehnološki razlozi odnose se na novu organizaciju procesa rada uslijed dovršetka projekta Digitalna komora i digitalizacije dijela internih i eksternih poslovnih procesa i usluga koje tuženik pruža korisnicima što uzrokuje potrebu daljnje transformacije, racionalizacije i reorganizacije poslovnih procesa i aktivnosti tuženika, time i prestankom potrebe za radom dijela radnika.

2.4. Organizacijski razlozi kao posljedica potrebne reorganizacije procesa rada i promjene u načinu poslovanja a u svrhu postizanja ekonomičnosti poslovanja, utvrđeni su Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe tuženika, kojeg je donio Upravni odbor Hrvatske gospodarske komore, 23. srpnja 2020. godine. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore provedena je reorganizacija i racionalizacija poslovanja i poslovnih procesa spajanjem komplementarnih sektora u jedan te ukidanjem odnosno spajanjem pojedinih odjela čime je također prestala potreba za radom dijela radnika.

2.5. Tuženik da je postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 3. ZOR te sindikalnom povjereniku dana 24. srpnja 2020.g. dostavio obavijest Klasa: 006-01/20-01/9, Urbroj: 311-02-02-00-20-1 kojom mu je dostavio odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. Sindikalni povjerenik je nakon provedenog savjetovanja tuženiku dana 30.07.2020.g. dostavio dopis kojim je tuženika obavijestio kako je mišljenja da je tuženik poduzeo sve mjere da se broj radnika koji se pojavio kao višak svede na najmanju moguću mjeru te da će svim radnicima biti osigurana sva prava predviđena ZOR-a koja će ublažiti posljedice poslovno uvjetovanih otkaza.

2.6. Osim toga tuženik da je postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 5. ZOR dana 31. srpnja 2020.g. te obavijestio o provedenom savjetovanju Hrvatski zavod za zapošljavanje te mu dostavio podatke iz stavka čl. 127. st. 3. ZOR-a, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložio pisano očitovanje sindikalnog povjerenika. Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestio je tuženika dopisom od dana 07. srpnja 2020.g. o tome kako nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak sukladno odredbi čl. 128. st. 2. ZOR-a.

2.7. U odnosu na kriterije izbora radnika za čijim radom prestaje potreba tuženik je uslijed novonastalih gospodarskih, organizacijskih i tehnoloških razloga izbor radnika za čijim radom prestaje potreba temeljio na ocjeni rukovoditelja organizacijskih jedinica o najoptimalnijem broju i strukturi potrebnih radnika za postizanje ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u svezi sa reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice, pa je tako **.**.2020. UU, predsjednik Komore Split, organizacijske jedinice kojoj je pripadao tužitelj, dostavio tuženiku popis radnika tuženika Komore Split koje sukladno traženim kriterijima planira zadržati a među kojima nije bio tužitelj. Naime, poslodavac je ovlašten sam odrediti kriterije kojima će utvrđivati višak radnika a može primjenjivati i druge kriterije osim onih navedenih u ZOR. Stoga je poslodavac imao pravo svoju odluku temeljiti na ocjeni rukovoditelja organizacijskih jedinica koji su iznijeli svoje ocjene glede kvalitete rada, osobne motiviranosti za rad i osobne organiziranosti radnika na način da su odabrali radnike koje planiraju zadržati.

2.8. Pri tome da je poslodavac vodio računa i o socijalnim kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZOR-a te odlučio da egzistencija tužitelja kroz mjeru isplate otpremnine u iznosu većem od one propisane ZOR, neće biti ugrožena. Samostalno je pravo poslodavca da prilikom potrebe za smanjenjem broja radnika kroz donošenje odluka o poslovno uvjetovanom otkazu zadrži radnike za koji smatra da su bolji i predaniji poslu što je poslodavac utvrdio kroz ocjene rukovoditelja svake organizacijske jedinice.

3. Tužiteljica osporava tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu a posebno kako nije primio Zahtjev za zaštitu prava radnika kojim je tužiteljica ustala protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i koji zahtjev je uputila 22. rujna 2020.g. Tuženiku je zahtjev za zaštitu prava radnika tužiteljica uputila poštom, preporučenom pošiljkom, broj: RF549897349HR o čemu svjedoči Potvrda o primitku pošiljke RF549897349HR od 22.09.2020.g. u 19:41 sati te je ista uručena tuženiku 24.09.2020.g. o čemu svjedoči e-ispis statusa pošiljke preuzet sa službenih stranica Hrvatske pošte. Sukladno tome nema mjesta prijedlogu tuženika kojim predlaže sudu da odbaci tužbu pa se istom tužitlej protivi jer je neutemeljen i nije potkrijepljen dokazima.

3.1.Meritorno i bitno, a što je navedeno u tužbi da je tužiteljica u trenutku kada je poslodavac donio predmetnu pobijanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice, ista obavljala poslove „Višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektoru za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori“ sa mjestom rada u Splitu, Županijska komora Split, a sve temeljem Ugovora o radu br. I- 15-49/5 zaključenog dana 23. rujna 2014. g.

3.2. Tuženik svojom odlukom je tužiteljici iz poslovno uvjetovanih razloga otkazao Ugovor o radu br. I-15-49/5 navodeći u svojoj odluci da je prestala potreba tužitelja da tužena obavlja poslove Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split – Županijski odsjek u Sektoru za međunarodne poslove u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Dakle, tuženik je u svojoj odluci pogrešno naveo na kojem radnom mjestu je tužiteljice obavljala poslove. Obzirom da se radi o poslovno-uvjetovanom otkazu u kojem poslodavac primjenom metode selekcije radnika temeljem zakonom propisanih kriterija uz eventualno primjenu dodatnih kriterija određenih od strane poslodavca, te donosi odluku za svakog radnika pojedinačno, tužiteljica smatra da je bitan propust poslodavca kada u odluci pogrešno navede radno mjesto na kojem tužiteljica obavlja poslove. Poslodavac primjenom spomenutih kriterija određuje za svakog radnika pojedinačno, ali i za svaki sektor, tj. postoji li potreba za obavljanjem rada tog radnika u odnosu na poslove koje obavlja taj radnik na svom radnom mjestu odnosno u točno određenom sektoru. Predstavlja li navedena nepravilnost grešku poslodavca prilikom pisanja pobijane Odluke ili je tuženik ocjenjivao tužiteljicu kao višak radnika jer je prestala potreba za obavljanjem njenog rada u Sektoru za međunarodne poslove iz odgovora na tužbu nije razvidno. Tuženik nije niti spomenuo niti obrazložio ovaj propust u svom odgovoru na tužbu.

3.3. Kronološki aspekt koji promatra period od 06. lipnja 2016.g. pa do 17. kolovoza 2020.g. ukazuje na brojne propuste tuženika kojim krši prava radnika/tužiteljice. Stoga kronološki gledano sabrane činjenice su:

- 06. lipnja 2016. godine tuženik HGK donosi Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom se otkazuje tužiteljici Ugovor o radu br. I-15- 49/5 od 23. rujna 2014.g. te nudi zaključivanje novog Ugovora o radu za radno mjesto više stručne referentice u Županijskom odsjeku – Sektor za međunarodne poslove u HGK – Županijskoj komori Split

- tužiteljica prihvaća ponudu te zaključuje izmijenjeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. I-15-49/6, ali i ustaje zahtjevom za zaštitu prava radnika protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu br. I-15-49/5, što konačno rezultira podizanjem tužbe kojom tužiteljica u tom postupku traži sudsku zaštitu svojih radničkih prava

- Sve poslove koje je tužiteljica obavljala u Odsjeku za turizam i sve grupacije koja je ista oformila i vodila predaju se u rad ZU, a koja prelazi u Odsjek za turizam iz odsjeka za međunarodne odnose istovremeno sa gore navedenim otkazom

- Epilog sudskog procesa tj. parnice između tužiteljice i tuženika koji se vodio pred ovim sudom pod posl.br.: Pr-613/16 pravomoćno je dovršen u korist tužiteljice, te je poništena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu br. I-15-49/5, utvrđeno je da radni odnos temeljem tog ugovora nije prestao pa je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužiteljicu ŠU na radno mjesto Višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektoru za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori sa mjestom rada u Splitu, Županijska komora Split, a sve temeljem Ugovora o radu br. I-15-49/5

- Postupajući po sudskoj odluci po pravomoćnosti iste predsjednik Županijske komore Split HGK gosp. UU dana **.**.2020. cirkularnim pismom korespondira sa osobama unutar komore kojih se to tiče te iste obavještava da se kolegicu ŠU raspoređuje na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Odsjeku za turizam ŽK Split, a što stupa na snagu dana 22. 05. 2020.g.

- Zbog nastale neisplaćene razlike u plaći u periodu od 06.2016.g. - 05. 2020.g., a nakon pokušaja mirnog rješenja tužiteljica protiv tuženika/poslodavca HGK ustaje dana 10. srpnja 2020.g. tužbom radi isplate nastale razlike između plaće koju je primala u odnosu koja je trebala primati, a koji postupak se vodi pred naslovnim sudom pod pos.br.: Pr-802/2020. U predmetnom postupku je tuženik u odgovoru na tužbu izrazio protivljenje i osnovu i visini tužbenog zahtjeva iako osnovu tužbe nije upitan jer isti crpi iz sudske odluke

- Radi naknade štete zbog povrede prava na profesionalni ugled, prava na zaštitu dostojanstva, ali i zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljica ustaje tužbom protiv tuženika HGK-a dana 24. kolovoza 2020.g.

- tuženik usprkos svemu navedenom predaje dana 25. kolovoza 2020.g. neposredno na ruke u ured javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu, Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od dana 17.08.2020.g., tražeći od javnog bilježnika da dostavi tuženoj predmetnu odluku, a kojim činom nepotrebno povećava troškove dostave, a meritorno svojom odlukom tuženik tužiteljici otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Više stručne suradnice u ŽK Split – Županijski odsjek Sektora za međunarodne poslove u HGK Napominje se kako u Županijskom odsjeku Sektora za turizam ŽK Split – HGK nije utvrđen višak za radno mjesto višeg stručnog suradnika. Prethodni navodi ukazuju kako radnici ovdje tužiteljici ŠU nije bilo moguće provjeriti prema kojim kriterijima je poslodavac/tuženik za nju utvrdio da je višak. Nedvojbeno je da ista obavlja poslove na radnom mjestu Više stručne suradnice Sektora za turizam, pa joj nije jasno zbog čega je onda ista utvrđena kao višak u Sektoru za međunarodne poslove. Na koji način je tuženik vrednovao dotadašnji rad tužiteljice odnosno koje rezultate njenih radnih učinaka, radnu etiku, kompetentost je tuženik utvrđivao tj. kako je rukovoditelj organizacijske jedinice ŽK Split, g. UU ocjenio tužiteljicu kao višak u Odsjeku za međunarodne poslove, ako je za istu sam obavijestio nadležne da se tužiteljica premjestio (po imperativu sudske odluke) u Sektor za turizam dva mjeseca ranije. Uistinu je tijekom sudskog procesa (navedenog u kronološkom prikazu), dakle u periodu od lipnja 2016.g. pa do 22. svibnja 2020.g., tužiteljica radila u Sektoru za međunarodne poslove, ali je tamo obavljala poslove više stručne referentice. Stoga ni Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice ne vrijedi jer ista nije obavljala poslove više stručne suradnice u odsjeku za međunarodne poslove HGK-ŽK Split već više stručne referentice. Obzirom da je odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tuženik protiv tužiteljice donio u kolovozu 2020.g. sukladno evaluaciji koju je iskazao predsjednik ŽK Split, gosp. UU dana **.**.2020. nedvojbeno ukazuje da je tužiteljica u to vrijeme radila u Sektoru za turizam i to na radnom mjestu više stručne suradnice. Iz Potvrde o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa za radnicu ŠU, a koju potvrdu je izdao tuženik HGK Klasa: 110-03/20-02/52, URBROJ: 311-02-02-00/059-20-58 od 24.11.2020.g. navodi da je tužiteljica za vrijeme rada kod tuženika tijekom radnog odnosa koji je trajao u vremenu od 01.12.2002.g. do 21.11.2020.g. obavljala poslove: - višeg stručnog referenta u HGK - ŽK Split od 01.12.2002.-31.05.2004.g., - višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektoru za turizam u HGK-ŽK Split u periodu od 01.06.2004.g. do 21.11.2020.

3.4. Dakle, tuženik u pobijanoj predmetnoj Odluci o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice navodi da je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem rada tužiteljice koja obavlja poslove više stručne suradnice u sektoru za međunarodne poslove, protiv koje odluke je tužiteljica ustala Zahtjevom za zaštitu prava radnika u kojem je poslodavcu prvenstveno ukazala na pogrešku i kontradiktornost njegove odluke sa činjeničnim stanjem, ali se o tome zahtjevu tuženik nije očitovao. Opetovano o istom ukazuje tužiteljica i u tužbi koju podiže protiv poslodavca radi ostvarenja zaštite svojih prava pred sudom tj. radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu, te ističe kontradiktornost sadržanoj u pobijanoj odluci sa stvarnim stanjem.

4. Tijekom postupka tuženik navodi tužiteljica i dalje nije dokazala postojanja formalnih pretpostavki za podnošenje ove tužbe na način da u spis nije dostavio prikladan dokaz za dokazivanje činjenice da je tuženiku dostavio zahtjev za zaštitu prava radnika u vidu poštanske povratnice. Na potvrdi o primitku HP d.d. nema naznake da je ista poslana preporučeno, nema naznake povratnice a ne sadrži čak niti naziv i adresu tuženika.

4.1. Tuženik osporava sve navode iz podneska tužiteljice od dana 12. travnja 2021.g. te u cijelosti ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu. U odluci o otkazu tužitelju omaškom je naznačeno kako je isti obavljao poslove u Sektoru za međunarodne poslove ŽK Split obzirom da nije sporno da je ista obavljao poslove u Sektoru za turizam ŽS Split. Ova činjenica nije od utjecaja na ovaj parnični postupak obzirom da je tužitelju otkazan ugovor o radu na radnom mjestu viši stručni suradnik u ŽS Split. Tužitelj od strane tuženika nije utvrđen kao višak u Sektoru za međunarodne poslove, kako to netočno ističe tužitelj, već kao višak na radnom mjestu višeg stručnog suradnika u organizacijskoj jedinici Županijska komora Split.

4.2. Tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu viši stručni suradnik s danom zaposlenja 01.12.2002.g., navršenih je 46 godina života, bez obveze uzdržavanja.

4.3.Tuženik je na radnom mjestu viši stručni suradnik zadržao VU koja ima dvije obveze uzdržavanja a kod tuženika je zaposlena od 01.09.2013.g. te je navršenih 35 godina života, KU koja kod tuženika zaposlena dulje od tužitelja (15.10.1993.g.), navršenih je 55 godina života, ima dvije obveze uzdržavanja, hrvatski je branitelj i invalid, FU koja ima dvije obveze uzdržavanja, kod tuženika je zaposlena od 01.06.2003.g. te je navršenih 40 godina života, IU koji je kod tuženika zaposlen duže od tužitelja (15.12.1993.g.), ima jednu obvezu uzdržavanja i navršenih 54 godine života te ĆU koja je kao i svi ostali radnici koje je tuženik odlučio zadržati na ovom radnom mjestu, od strane voditelja organizacije jedinice Županijske Komore Split, ocijenjena kao bolji radnik od tužitelja. Tuženik je dakle, prilikom otkazivanja vodio računa i o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZOR-a. Samostalno je pravo poslodavca da prilikom potrebe za smanjenjem broja radnika kroz donošenje odluka o poslovno uvjetovanom otkazu zadrži radnike za koji smatra da su bolji i predaniji poslu što je poslodavac utvrdio kroz ocjene rukovoditelja svake organizacijske jedinice. Pravo je poslodavca da poslove koje su obavljali radnici kojima su otkazani ugovori o radu preraspodjeli radnicima koje je odlučio zadržati.

5. Tijekom postupka sud je Rješenjem br. Pr-1294/2020 od 21. rujna 2021. utvrdio povlačenje tuže i obvezao tužiteljicu na isplatu parničnog troška tuženiku, temeljem odredbe članka 295.st.2. Zakona o parničnom postupku.

5.1. Na navedeno rješenje tužiteljica je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje o kojem je sud odlučio Rješenjem br. Pr-1294/2020 od 29. ožujka 2022. Županijski sud u Slavonskom Brodu Rješenjem br. Gž R-72/2022-23 od 04. listopada 2022. potvrdio je rješenje ovoga suda o 29. ožujka 2022. U nastavku postupka predmet je dobio novi poslovni broj Pr-1152/2022.

6. Podneskom od 19.12.2023. tuženik je postavio protutužbenim zahtjev u kojem navodi kako je stupanjem na snagu novog Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori (NN 144/21) s danom 4. siječnja 2022.g., kod tuženika došlo do potrebe provođenja postupka daljnje reorganizacije poslovanja. Naime, predmetnim zakonom došlo je do ukidanja obveze plaćanje članarina za najveći broj članica tuženika što je dovelo do drastičnog pada prihoda tuženika. Dakle, 1. skupina članica tuženika koja broji preko 100.000 članica, odnosno 90% članstva tuženika, oslobođena je obveze plaćanja članarine. Ova činjenica utjecala je na smanjenje prihoda od obveznih članarina za 25,5 milijuna kuna na godišnjoj razini. Obzirom na navedeno došlo je i do smanjenja potrebe za obavljanje dosadašnjih poslova i aktivnosti vezanih za ovu skupinu članica. Stoga se kod tuženika ponovno pojavila potreba za provođenjem postupka zbrinjavanja viška radnika koji postupak je u ovom trenutku dovršen na način da je tuženik utvrdio novi kolektivni višak od 92 radnika. Naime, prije provođenja novog postupka zbrinjavanja viška radnika kod tuženika je bilo zaposleno ukupno 371 radnik dok će nakon provede ovog postupka zbrinjavanja viška radnika kod tuženika, sukladno Odluci o potrebnom broju radnika za obavljanje poslova u Stručnoj službi tuženika od 09. ožujka 2022.g., biti zaposleno ukupno 279 radnika.

6.1. Predmetnim odlukama određeno je da će poslove višeg stručnog suradnika u organizacijskoj jedinici Županijska komora Split obavljati 3 radnika koliko je zaposleno kod tuženika. Obzirom na velike promjene u samom zakonskom uređenju poslovanja tuženika uslijed kojega je morao reorganizirati svoje poslovanje te ponovno otkazati velik broj ugovora o radu (92), tuženik smatra kako nastavak radnog odnosa kod tuženika uz uvažavanje interesa obiju strana nije moguć u smislu odredbe čl. 125. st.

2. Zakona o radu. Ovo posebno iz razloga što je ovo drugi krug utvrđivanja kolektivnog viška radnika kod tuženika kroz koje postupke je iz poslovno uvjetovanih razloga otkazano gotovo 200 ugovora o radu pa tuženik ni na koji način nije u mogućnosti osigurati radno mjesto tužitelju. Obzirom na dob tužitelja, radni staž te obveze uzdržavanja koje ga terete tuženik smatra prikladnim naknadu štete u visini od tri prosječne mjesečne plaće tužitelja.

6.2. Ukoliko prvostupanjski sud nađe da je tužbeni zahtjev tužitelja osnova tuženik predlaže naslovu donijeti presudu kojom bi utvrdio da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 23. rujna 2014.g. broj I-15-49/5, raskinut s danom 21. studenim 2020.g. uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju štetu radi sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 2.731,20 eur / 20.578,22 kn, u roku od 8 dana od donošenja presude.

6.3. Tuženik u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev navodi kako na radnom mjestu višeg stručnog suradnika, na kojem je radnom mjestu bila zaposlena i tužiteljica, prethodno provedbi prvog programa zbrinjavanja viška radnika tuženika 2020. godine, bilo je zaposleno osam radnika. Stupanjem na snagu novog Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori (NN 144/21) s danom 04. siječnja 2022. godine, došlo je do potrebe daljnje reorganizacije poslovanja tuženika, uslijed čega se kod tuženika ponovno pojavila potreba provedbe novog postupka zbrinjavanja viška radnika. U postupka zbrinjavanja viška radnika 2022. godine donesena je Odluka o potrebnom broju radnika za obavljanje poslova u Stručnoj službi tuženika od 09. ožujka 2022. godine, sukladno kojoj je određeno kako će poslove višeg stručnog suradnika u organizacijskoj jedinici Županijska komora Split obavljati tri radnika, koliko ih je i trenutno zaposleno kod tuženika. Sve navedeno jasno upućuje na to kako je protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika osnovan, s obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

7. Tužiteljica se u odnosu na protutužbeni zahtjev istome protivi u cijelosti. Nakon što je tužiteljica sudskom odlukom vraćena na radno mjesto višeg stručnog suradnika dobila je otkaz kao „višak radnika“ iako je u to vrijeme već ustala tužbom pred sudom tražeći zaštitu od mobinga. Sada taj isti poslodavac ovdje tuženik protutužbom zahtjeva sudski raskid ugovora o radu jer je uvidio da je predmetna pobijana odluka o otkazu ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika nezakonita radi činjenice da je pogrešno naznačeno radno mjesto u odluci o otkazu te da se prilikom donošenja odluke nisu primjenjivali zakonom određeni kriteriji razvrstavanja radnika koji kriteriji služe da bi poslodavac donio pravičnu odluku prilikom smanjenja većeg broja zaposlenika. Razlozi koje tuženik – protutužitelj navodi u obrazloženju svojeg zahtjeva nisu osnova za sudski raskid, a činjenice na kojima temelji razloge nisu istinite.

7.1. Tuženik navodi da je prije provođenja novog postupka zbrinjavanja viška radnika kod tuženika bilo zaposleno 371 radnik što nije istinito jer se uvidom u objavljeno godišnje financijskog izvješće za 2021.g. i Izvješća neovisnog revizora za 2021.g. revizorskog društva BDO Croatia d.o.o. može doznati da je tuženik na dan 31. prosinca 2021.g. zapošljavao 382 radnika (na dan 31. prosinca 2020.g. zaposlenih je bilo 419 radnika) Također se iz navedenog izvješća može utvrditi da je ukupan prihod od članarina u 2021.g. iznosio više od 171 milion kuna. Predviđeni pad prihoda od 25 miliona kuna u 2022.g. koji navodi tuženik u svom podnesku predstavlja pad od 14% prihoda pa se postavlja pitanje opravdanosti provođenja drugog kruga programa zbrinjavanja viška radnika. Konačno sudu tuženik nije ponudio niti jedan dokaz kojim dokazuje svoje navode pa tako nema dokaza o stvarnom padu prihoda kao negativnog rezultata i posljedica novog Zakona o HGK, zatim nema dokaza o broju trenutno zaposlenih u HGK i sl. Obzirom da je podnesak pisan tijekom prosinca 2023.godine svakako je egzistirala dokumentacija kojom bi tuženik dokazao svoje navode. Također se ukazuje sudu da se uvidom u Odluku HGK od 09. ožujka 2022.g. donesenu na temelju Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK saznaje da je tuženik predvidio 279 radnika kao ukupno potreban broj radnika za obavljanje poslova stručne službe.

7.2. Potreban broj radnika unutar pojedine organizacijske jedinice utvrđen je PRILOGOM 1. koji prileži Odluci i čini njen sastavni dio. Uvidom u toč. 30. PRILOGA 1. razvidno je da je tuženik predvidio 10 radnika kao ukupan broj potrebnih radnka u Županijskoj komori Split. Međutim iz iskaza saslušanog svjedoka PU predsjednika HGK ŽK Split doznajemo da je u ŽK Split stalno zaposleno 12 djelatnika pa navod da je u ŽK Split zaposleno tri stručna savjetnika možda nije istinit.

7.3. Tužiteljica opreza radi podneskom od 04.04.2024. predlaže sudu ukoliko prihvati tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da istoga obveže sa naslova naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu iznos od ukupno 8.725,00 euro uvećan za zateznu kamatu koja teče na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate po stopi obračunatoj prema odredbama čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

7.4. Tužiteljica navodi kako nisu istiniti navodi tuženika -protutužitelj kada tvrdi da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, odnosno da ni na koji način nije u mogućnosti osigurati radno mjesto tužiteljici a sve budući da poslove višeg stručnog suradnika u organizacijskoj jedinici Županijska komora Split obavljaju tri radnika koliko ih je zaposleno kod tuženika. Jedan od tri radnika odnosno tri viša stručna suradnika je Anton Duišin čiji radni odnos je prestao dana 26.07.2024.g. Potonje navedeno dokazuje potvrde koja se dostavlja u prilogu a niz koje je razvidno da je radnik BU bio zaposlen na radnom mjestu višeg stručnog suradnika kod poslodavca Hrvatske gospodarske komore u razdoblju od 01.12.2002. do 26.07.2024. godine i kada mu je radni odnos kod HGK-e prestao. Stoga je odlaskom Antona Duišina iz HGK, Županijska komora Split, jedno radno mjesto višeg stručnog suradnika u HGK – Županijskoj komori Split ostalo upražnjeno te je stoga tuženik u mogućnosti osigurati radno mjesto tužiteljici i to baš radno mjesto višeg stručnog suradnika. Slijedom navedenom ukazuje se da je tužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja kojim predlaže sudski raskid ugovora o radu zbog nemogućnosti da se osigura radno mjestu tužiteljici neosnovan.

8. U postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ( str 4-7.), Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 22.09.2020.( str 8,9.), Odluka o izboru predsjednika Gospodarskog vijeća Županijske komore Split od 21.12.2018 i dr. dokumentacija ( str 19-23.), Popis djelatnika sa opisom radnih mjesta od 21.07.2020. ( str 24-19.), Kartica poreza na dohodak od nesamostalnog rada te platni podaci za 05., 06., i 7. 2020. na ime ŠU ( str.31- 35.), popis djelatnika HGK-Program zbrinjavanja srpanj 2020. ( str 36-39.), dopis Savjetovanja sa Sindikatom tj sindikalnim povjerenikom od 30.07.2020. ( str 40-41.), dopis HZZZ od 31.07.2020. ( str 42-51.), dopisi HZZZ od 07.08.2020. ( str 52.), dopisi sindikalnom povjereniku u HGK od 24.07.2020. ( str 59-62.), Izvod iz Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.05.2019. ( str 63-70.), Odluka o reizboru sindikalnog povjerenika SU od 19.09.2019., ( str 71-72.), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe HGK od 23.07.2020. ( str 73-77.), Odluka Predsjednika HGK od 01.10.2020. ( str 78- 80.), odgovor sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Sindikalni povjerenik od 22.07.2020. na traženo savjetovanje glede prijedloga izmjena i dopuna pravilnika o ustrojstvu i načinu rada …( str 84.), Zapisnik o primopredaji projekta 8 85- 101.), Zapisnik o pismenom očitovanju članova Skupštine HGK od 28.05.2020. ( str 102-106. , Izmjene i dopune Financijskog plana HGK za 2020. ( str 107-109), Potvrda o vrsti poslova koje radnica ŠU obavlja u trajanju radnog odnosa izdane od HGK od 24.11.2020. ( str 119.), preslika preporučene pošiljke Hrvatskoj pošti od 22.09.2020. sa statusom iste ( str. 120-121.), Tablica zaposlenika ŽK Split ( str 125.), saslušanjem tužiteljice ( str 194,195.), Pravilnik o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.03.2022. ( str 209.), Odluka Predsjednika HGK od 09.03.2022. sa Prilogom , ( str 210-228.), obračunske platne liste na tužiteljice za 08.., 9. i 10.2020. Obavijest HZZZ od 21.03.2022. ( 234-237.), saslušanjem svjedoka UU ( str 241-242.), popis djelatnika ŽK Split do programa zbrinjavanja te za razdoblje od 2020. do 2024.( str 250-255.), Potvrda HGK od 04.10.2024. o poslovima koje BU obavljao i trajanje radnog odnosa( str 259.).

9. Parnične stranke su popisale parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

11. Protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

12. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik tužiteljici osporavanom Odlukom otkazao ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. I-15-49/5 od 23.09.2014. za rad na poslovima Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split, Županijski odsjek Sektora međunarodne poslove,

- da je tuženik donio Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17.08.2020., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. I-15-49/5 od 23.09.2014.,

- da je tužiteljica Odluku o otkazu ugovora o radu zaprimila 07. rujna 2020.,

- da je tužiteljica podnijela zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 22.09.2020.,

- da tuženik nije odgovorio na podneseni zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužiteljica tužbu podnijela sudu 22.10.2020.,

- da je tuženik donio Pravilnik o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.05.2019.,

- da je 23.srpnja 2020. donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe HGK,

- da je tuženik uputio Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH i sindikalnom povjereniku u HGK 24. srpnja 2020. uputio dopis sa pozivom na savjetovanje u smislu čl. 127.st.3. ZR-a, uz tablični prikaz svih radnika,

- da se sindikalna podružnica SDLSN RH-a očitovala 30.07.2020. i dala suglasnost na utvrđeni višak radnika,

- da se tuženik obratio nadležnom Hrvatskom zavodu za zapošljavanje područni ured Zagreb 31.07.2020.

- da se nadležni područni ured HZZZ očitovao 07.08.2020. na način da nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima utvrđenim u kolektivni višak temeljem odredbe članka 128.st.2. ZR-a,

- da je UU za predsjednika Gospodarskog vijeća Županijske komore Split izabran 21.12.2018., kako to proizlazi uvidu u Odluku broj Klasa :003-02/18-04/112, Urb roj: 311-33-01-18-01 od 21. prosinca 2018.,

- da je tuženik donio Izmjene i dopune Financijskog plana HJGK za 2020, 02.srpnja

- da je kod tuženika vrijedio Pravilnik o radu od 10.07.2014., sa svojim izmjenama i dopuna od 29.03.2017., 22.12.2016., od 12.12.2019., 01.09.2015., 23.12.2017., 22.05.2018.,

- da je tuženik 25.09.2020. donio Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u HGK koji je objavljen 01.10.2020. kada je stupio na snagu,

- da je tuženik donio Pravilnik o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.03.2022. ( str 209.),

- da je tuženik donio Odluka Predsjednika HGK od 09.03.2022. sa Prilogom , ( str 210- 228.),

13. Odredbom članka 133. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19

- dalje ZR) propisana je sudska zaštita prava iz radnog odnosa, pa je tako stavkom 1. propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, st.2. da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, dok je st. 3. propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

13.1. Obzirom da je tuženik Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17.08.2020., da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 07. rujna 2020., da je podnijela zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 22.09.2020., kako je to razvidno iz preslike potvrde o primitku preporučene pošiljke HGK od 22.09.2020., da tuženik nije odgovorio na podneseni zahtjev za zaštitu prava, da je tužiteljica tužbu podnijela sudu 22.10.2020., ovaj sud drži, da je tužiteljica postupila sukladno načinu i rokovima iz članka 133.st.1., 2., i 3. ZR-a.

13.2. Prigovor tuženika kako se tužiteljica nije obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava jer da nema zaprimljeni zahtjev za zaštitu prava. Naime, ovaj sud kao i već ustaljena sudska praksa drži potrebnim samo dokazati kako je radnik zahtjev za zaštitu prava uputio poslodavcu preporučenom pošiljkom pošti time da je Vrhovni sud RH-a zauzeo stav da u dvojbi tj kada se ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužba predana običnom ili preporučenom pošiljkom, da treba uzeti da je tužba upućena preporučenom pošiljkom ( VSRH Revr-297/14 od 08.01.2015.).

13.3. Dakle, kako se tužiteljica prethodno obratila tuženiku kao poslodavcu glede povrede prava iz radnog odnosa, pa kako se tuženik kao poslodavac nije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjev očitovao na isti to je ista podnijela tužbu unutar daljnjeg roku od 15 dana. Na taj način tužitelja je ispunila zakonsku pretpostavku za dopuštenost tužbe u smislu članka 133.st.1. ZR-a.

14. Odredbom članka 125. st. 1. ZR-a propisano je da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, time da je u st.3. propisano da slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14.1. Dakle, u ovoj pravnoj stvari na tužiteljici kao radniku je da dokaže da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a što je ista dokazao pokretanjem tužbe u rokovima i na način propisan čl. 133. ZR-a, a kojom traži utvrđenje donesene odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom i vraćanje na rad, dok je na tuženiku kao poslodavcu teret dokaza da je donesena odluka dopuštena.

15. Dakle, kako iz uvida u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17.08.2020., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. I-15-49/5 od 23.09.2014., ( str 12-15 spisa) proizlazi da je tuženik dao tužiteljici poslovno uvjetovani otkaz iz gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga, time da je kod tuženika prestala potreba za radom u odnosu na više od 20 radnika kojima će radni odnos prestati poradi poslovno uvjetovanih razloga to da je isti proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, a o čemu je zatim obaviještena nadležna služba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sve temeljem čl. 127. i 151. ZR-a.

15.1. Odredbom članka 115. st.1. ZR-a propisano je kada i u kojim slučajevima poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju toč.1. ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), time da je st. 2. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, st.5. poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

15.2. Gospodarski razlozi su one okolnosti koje su nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca ali koje zbog svog negativnog učinka utječu na poslodavca koji radi smanjenja troškova prisiljen je smanjiti broj radnika. Tehnološki razlozi otkazivanja ugovora o radu nastaju kao posljedica aktivnosti samog poslodavca koje su usmjerena na unapređenju dotadašnjeg načina poslovanja, tj riječ je o okolnostima koje su nastale uvođenjem nove tehnologije ( kompjuterskih sistema u poslove, zbog čega je došlo do viška radnih mjesta. Organizacijski razlozi otkazivanja ugovora o radu su isključivo posljedica djelovanja poslodavac jer uslijed promijene organizacije poslovanja dolazi do viška radnika, što je pravo poslodavca da organizira proces rada uključujući pri tome mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještanja na drugo radno mjesto sve suglasno potrebama organizacije rada i cilju zbog kojih je sklopljen ugovor o radu Organizaciji razlog se može odnositi na ukidanje pojedinog radnog mjesta jer je posao više radnih mjesta objedinjen u jedno pa do ukidanja cjelokupne službe ili odjela kada je procijenjeno da njegovo postojanje nije neophodno u slučaju da se poslovi preraspodjele.

16. Odredbom članka 127. ZR-a propisano je da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, st.2. u višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, st.3. poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika, st.4. tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika, st.5. o provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno, st.6. radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovoga članka, a st.7. poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom.

16.1. Ovom odredbom članka je propisan način postupanja poslodavca kod kojega će doći do utvrđivanja kolektivnog viška radnika. Međutim, u odnosu na samu odluku o otkazu ugovor o radu tužiteljici koji je proizašao iz kolektivnog viška radnika, tuženik je bio dužan postupiti sukladno odredbi članka 150. ZR-a kojom je st.1. propisano da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, st.2. je propisano da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje, dok je stavkom 3 propisano da se važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju ,između ostalih, osobito odluke o otkazu, st.4. da podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, st.5. da ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu, st.6. ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga, time da je st.12 propisano da odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.

16.1. U odnosu na primjenu strogih propisa o ništetnosti odluke poslodavca kojima isti vrijeđaju prava radnika a posebno na propise sadržanih u odredbama 150. i 151. ZR- a ( čl. 117. i 145. ZR/95) sud pazi po službenoj dužnosti ( VSRH Revr 520/99 od 18.04.2002.). Sukladno tome, svaka odluka poslodavca a odnosi se na status radnika koja je donesena suprotno odredbama koje reguliraju postupak savjetovanja sa radničkim vijećem ništetna je ( VSRH Rev 196/09 od 15.04.2009.), time da utvrđivanje viška radnika od strane poslodavca i odluka o otkazu ugovora o radu koju poslodavac donosi na temelju toga različite su odluke važne za položaj radnika o kojima se poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem tj sindikalnim povjerenikom, radi toga postoji obveza poslodavca savjetovati se o svakoj odluci posebno ( VSRH Revr-240/08 od 17.12.2008.).

16.2. Kod postojanja kolektivnog viška radnika kao što je to postojalo kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, tuženik je osim postupanja sukladno odredbi članka 127. st.3.t.10. ZR-a prema kojemu se trebao savjetovati sa sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze radničkog vijeća u smislu odredbe članka 153.st.3. ZR-a, isti se u odnosu na svaki pojedinačni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu pa tako i tužiteljev, također trebao savjetovati sa sindikalnom povjerenikom u smislu odredbe članka 127.st.3.t. 2.ZR-a, pa kako tuženik nije ovome sudu predočio dokaz da se o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom ( VSRH Revr 244/10 od 28.04.2010.), to je donesenu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu valjalo utvrditi ništetnim primjenom odredbe članka 127.st.12. ZR-a i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

17. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu u točci 1. izreke pobijane Odluke tuženika navedeno je da je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem rada tužitelja kod tuženika. Obrazlažući gospodarske, tehnološke i organizacijske razloga zbog kojih je došlo do prestanka potrebe za radom upravo tužitelja, tuženik u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu navodi da se:

- gospodarski razlozi odnose na značajan pad prihoda Hrvatske gospodarske komore koji je posljedica pandemije COVID-19 i poremećaja do kojih je ta pandemija dovela na globalnom i domicilnom tržištu zbog kojeg je otežano poslovanje svih hrvatskih gospodarstvenika, a što je onda utjecalo i još uvijek utječe na poslovne aktivnosti i prihode poslodavca,

- tehnološki razlozi odnose na novu organizaciju procesa rada uslijed dovršetaka projekta Digitalna komora i digitalizacija dijela internih i eksternih poslovnih procesa i usluga koje poslodavac pruža korisnicima što sve da posljedično, zbog reorganizacije poslovnih procesa i aktivnosti poslodavca, dovodi do prestanka potrebe za radom dijela radnika,

- organizacijski razlozi, kao posljedica potrebne reorganizacije procesa rada i promjena u načinu poslovanja u svrhu postizanja ekonomičnosti poslovanja, odnose na izmjene i dopune Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore, koji je izmijenjen Pravilnikom o izmjenama i dopunama od 23. srpnja 2020. na način da su spojeni komplementarni sektori u jedan te ukinuti ili pak spojeni pojedini odjeli unutar sektora što da je također uvjetovalo prestanak potrebe za radom dijela radnika poslodavca.

17.1. U ostalim točkama osporavane Odluke tuženik je utvrdio otkazi rok , pravo na neiskorišteni godišnji odmor, pravo na otpremninu te dan prestanka radnog odnosa kod tuženika.

17.2. U obrazloženju navedene Odluke se dalje navodi kako je tuženik zbog opisanih gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga proveo postupak sukladno odredbi čl. 127. Zakona o radu te sukladno tome proveo i prethodni postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom koji da je dao i prethodnu suglasnost za otkazivanje ugovora o radu svih radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom a imaju navršenih 60 godina života. O provedenom postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika da je, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. Zakona o radu, obaviještena i javna služba zapošljavanja, dopisom od 31. srpnja 2020. Također tuženik u pobijanoj Odluci, a kada su u pitanju kriteriji odabira viška, kaže da je izbor ranika za čijim je radom prestala potreba „temeljio na ocjeni rukovoditelja organizacijskih jedinica o najoptimalnijem broju i strukturi potrebnih radnika za postizanje ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u svezi sa reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice.“ Te dodatno da je prilikom „ovih odlučujućih kriterija“ poslodavac vodio računa i o socijalnim kriterijima svakog radnika ponaosob odnosno o kriterijima propisanim odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o radu.

18. Tužiteljica u svom iskazu u bitnom predmetno navodi da je kod tuženika počela raditi 2002.g., protiv tuženika je već vodila jedan sudski spor isto radi dobivanja otkaza zbog izmjene ponuđenog ugovora, a koji je spor dobila i temeljem kojega je bila vraćena na poslove radnog mjesta kojeg sam obavljala do tada i to baš radnog mjesta višeg stručnog suradnika u sektoru za turizam kod tuženika u Splitu. Ovo predmetni otkaz je zaprimila u rujnu 2020. putem javnog bilježnika a nakon povratka sa godišnjeg odmora kojeg je koristila kroz kolovoz 2020., temeljem rješenja o korištenju godišnjeg odmora. Poslove koje je stvarno obavljala prije donošenja ovo predmetnog otkaza ugovora o radu su bili poslovi upravo viši stručni suradnik u sektoru za turizam. Odluka o otkazu je donesena je u odnosu na ugovor o radu za obavljanje poslova više stručne suradnice u Županijskog komori Split, Županijski odsjek, Sektor za međunarodne poslove. Ugovor o radu za obavljanje tih poslova koji su joj otkazani ovo predmetnim otkazom nikad nije potpisala, jer joj je ponuđeni ugovor ( otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora) glasio na obavljanje poslova višeg stručnog referenta u sektoru za međunarodne poslove, koji poslovi su bili niže rangirani i manje plaćeni od poslova višeg stručnog suradnika. Poslove po povratku na rad nakon pravomoćne sudske odluke, su poslovi višeg stručnog suradnika u sektoru za turizam, koje je obavljala zajedno sa još tri kolege. Tih poslova nije bilo dovoljno zbog loše organizacije, a i zbog činjenice što su na tim poslovima zaposlene nove mlade dvije osobe u vremenu dok je vodila sudski postupak sa tuženikom od 2016. pa do 2020. Predsjednik Županijske komore CU joj je dodijelio mali segment poslova višeg stručnog suradnika u sektoru za turizam. Inače, prilikom određivanja viška radnika, a poradi ovo predmetnog poslovno uvjetovanog otkaza drži kako tuženik nije poštovao socijalne kriterije u odnosu na životnu dob, radno iskustvo, stručnu spremu, obveze uzdržavanja. Naime, od svih uspoređujućih kolega koje su obavljali te poslove radnog mjesto viši stručni suradnik u sektoru za turizam, u momentu otkazivanja imala je najviše godina života, najviše ranog staža kod poslodavca, potrebnu stručnu spremu, te dvoje uzdržavane djece-studenata time da joj je suprug umjetnik koji nema stalno već povremeno zaposlenje. Nakon ovog otkaza i isteka otkaznog roka nalazi se na zavodu za zapošljavanje.

18.1. U međuvremenu, a poradi odnosa tuženika prema njoj a za vrijeme dok je obavljala poslove više stručnog referenta u sektoru za međunarodne poslove gdje joj tuženik nije dodjeljivao poslove, omalovažavao je , degradirao je i sl. pokrenula je postupak radi utvrđivanja mobinga te naknade štete, a poradi narušenog zdravlja.

18.2. Prilikom odlučivanja tko će biti tehnološki višak nisu se rukovodili kriterijima uspješnosti i izvrsnosti pri obavljanju svojih poslova, sa njom kao radnikom nitko u tom smislu nije razgovarao niti je bila upoznata koji su kriteriji uopće primjenjivani, jer da su primjenjivani kriteriji ocjenjivanja od strane članica HGK prilikom odrađivanja određenih projekata kao što je to Noć muzeja, onda zasigurno poradi visokih ocjena koje je dobivala, ne bih se našla na ovoj listi. Prilikom razgovora sa OU, kazano mi je kako je odlučeno da će ona biti tehnološki višak te je ponovno dobila odluku o otkazu i to poslovno uvjetovani otkaz. Isplaćena joj je otpremnina od nešto više od 50.000,00 kuna. Otkaz iz 2016. g nije bio donesen kao rezultat kolektivnog zbrinjavanja radnika.

18.3. U koliko bi uvjeti rada primjereni za obavljanje poslova radnog mjesta rado bi nastavila raditi kod tuženika.

19. U postupku saslušan kao svjedok UU navodi da je kao predsjednik Županijske komore HKG Split postavljen 1.1.2019., da je zatekao tužiteljicu na poslovima višeg stručnog suradnika u odjelu za međunarodne odjele, nije imao bitnijih primjedbi na njen rad kao u ostalom ni u odnosu na druge djelatnike. Središnjica HGK u Zagrebu donijela je odluku u srpnju 2020., za reorganizacijom poslovanja odnosno smanjenja djela djelatnika i to radi smanjenja prihoda koji su bili pali uslijed epidemije Covid-19, a dijelom radi provedene digitalizacije u prethodnom razdoblju. Zbog tih razloga središnjica mu je dala slobodu da odredi osobe po svojoj procjeni koje će ostati raditi a koje će biti višak sve obzirom na njihove sposobnosti koje je procijenio tijekom godinu i pol rada u Županijskoj komori Split. Kako je i prije radio u realnom sektoru imao je dovoljno iskustva procijeniti i donijeti odluku koje bi osobe kvalitetno i optimalno odrađivale poslove radnih mjesta. Tako je u srpnju 2020. dobio naputak iz središnjice HGK u Zagrebu na koji je u odgovoru naveo kako broj ljudi tako i osobe koje bi zadržao na radu u Županijskoj komori HGK u Splitu. Konačnu odluku je donijela središnjica u Zagrebu. Kriterij kojim se rukovodio je bio njegov subjektivni kriterij, pri čemu se nije rukovodio kriterijima radnog staža kod poslodavca, godine života, obveze uzdržavanja. Prije predmetne reorganizacije u ŽK Split bilo je 21 ili 22 zaposlenika, a on se odlučio za 12-13 zaposlenika koje je označio imenom i prezimenom i taj popis poslao u središnjicu, a za koje sam smatraju da su najkompetentniji, najoptimalniji za nastavak rada u Županijskoj HGK Split. Tužiteljica nije bila na tom popisu. Na temelju pravomoćne sudske odluke tužiteljica je vraćena na svoje ranije radno mjesto. Tužiteljica je 2018. stekla višu stručnu spremu.

19. 1. Njegovi kriteriji prilikom odlučivanja koji će radnici ostati na radu u ŽK Split su bili kvaliteta rada, motiviranost i organiziranost. Donošenjem Zakona o HKG na nivou RH došlo je do smanjenja prihoda jer članarinu sada plaćaju veliki i srednji poduzetnici i mali poduzetnici dobrovoljno, što je e nužno rezultiralo daljnjom reorganizacijom na nivou cijele RH, upravo radi toga došlo je do daljnjeg smanjenja broja zaposlenih, ta reorganizacija je završena 2022. U toj reorganizaciji je broj zaposlenika u ŽK Split HGK ostalo 12 djelatnika. Sada je rad u Županijskoj Komori Split organiziran na drugačiji način time da u organizacijskoj shemi i dalje postoji radno mjesto viši stručni suradnik.

20. Uvidom u Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore od 23. srpnja 2020. (dalje u tekstu: Pravilnik od 23. srpnja 2020.), Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore (pročišćeni tekst od 09. svibnja 2019.), Pravilnika o radu, Ugovora o radu , tabličnih prikaza sa svim radnicima prije otkazivanja sa opisom poslova koje su obavljali , sa radnicima koji su utvrđeni viškom, iz gore izvedenih dokaza saslušanjem tužiteljice i UU, Potvrde o vrsti poslova koje je tužiteljica obavljala od 24.11.2020. ( str 119.) ocjenom gore pobrojanih dokaza tj akata tuženika kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti za zaključiti je:

- kako opis poslova radnog mjesta tužiteljice (jednako je i s drugim radnim mjestima) nije sadržan ni u jednom općem aktu tuženika niti je naveden u ugovoru o radu tužiteljice, tim više što je predmetnom osporavanom Odlukom o otkazu tuženiku otkazan Ugovor o radu koji je tužiteljici bio ponuđen na temelju Otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, radi čega je tužiteljica vodila postupak pred ovim sudom br. Pr 613/16 i u kojem postupku je uspjela te je nakon pravomoćnosti te odluke ista vraćena na ranije radno mjesto i to na radno mjesto viši stručni suradnik u Županijskom odsjeku – Sektor turizam u HGK ŽK Split , na kojim poslovima je po Potvrdi tuženika od 24.11.2020. tužiteljica radila od 01.03.2004. do 21.11.2020.,

- Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore od 23. srpnja 2020. (dalje u tekstu: Pravilnik od 23. srpnja 2020.), jednako kao i onima ranije važećim, utvrđeni su poslovi koje Stručna služba obavlja u izvršavanju zadaća koje za Komoru proizlaze iz Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori, određena je teritorijalna i funkcionalna struktura Stručne službe, sve bez popisa radnih mjesta unutar pojedinih organizacijskih jedinica (službe, sektori, odjeli, podjeli županijski uredi) i bez opisa poslova koji bi se imali obavljati unutar pojedinih radnih mjesta,

- Popis radnih mjesta Stručne službe tuženika, samo po nazivima (npr. viši stručni referent, stručni suradnik i dr.), potrebnom stupnju stručne spreme i koeficijentu složenosti poslova, sadržani su u Katalogu složenosti poslova kao sastavnom dijelu Pravilnika o radu, opet bez opisa poslova koji se imaju obavljati unutar pojedinog radnog mjesta i bez broja izvršitelja na tim radnim mjestima,

- Katalog složenosti poslova nije mijenjan te je radno mjesto naziva viši stručni suradnik, stupanj stručne spreme VII, i dalje egzistentno u popisu radnih mjesta Stručne službe,

- Pravilnikom od 23. srpnja 2020. izmijenjena je ranija odredba čl. 5. Pravilnika, prema kojoj je svaki sektor u Središnjici HGK mogao imati u županijskim komorama svoj odsjek koji nazivom odgovara sektoru u Središnjici. Tako je tužitelj, prema ugovoru o radu, radio u Županijskoj komori Split, Županijski odsjek Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize,

- Izmjenom Pravilnika od 23. srpnja 2020. u cijelosti je izmijenjen čl. 7. kojim je bilo utvrđeno koje sektore i odjele ima Stručna služba HGK i to na način da je umjesto ranijih deset sektora i jednog centra predviđeno sada pet sektora i dva centra, sve bez posebnih odjela time da je u izmijenjenom čl. 5. st. 2. sada utvrđeno da u slučaju ukazane potrebe unutar organizacijske jedinice (u što spadaju i županijske komore, prema st. 1. istog članka), poslodavac može odlukom osnovati odjel odnosno pododjel,

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore donesen je 23. srpnja 2020. i stupio na snagu 01. kolovoza 2020., a tuženik je prije toga odnosno zaključno s 31. srpnja 2020, u cijelosti dovršio postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika ( dopis upućen sind. povjereniku prema čl. 127. st. 3. Zakona o radu, poslan je 24. srpnja 2020, sind. povjerenik se očitovao 30. srpnja 2020., a obavijest nadležnoj javnoj službi zapošljavanja prema čl. 127. st. 5. Zakona o radu, poslana je od 31. srpnja 2020.),

- novim ustrojem prema Pravilniku od 23. srpnja 2020. nije više zadržan ni jedan sektor odnosno centar kako je to ranije, prije izmjene akta, bilo određeno čl. 7. Pravilnika,

- tuženik je od županijskih komora, a kako je to naprijed kazano zatražio dana 21. srpnja 2020. popis radnika koji bi trebalo zadržati na radu, te je Komora Split taj popis i dostavila 22. srpnja 2020., sve dakle prije donošenja i stupanja na snagu Pravilnika od 23. srpnja 2020., pa su u tom popisu, uz imena radnika i njihova radna mjesta navedene i organizacijske jedinice koje su, stupanjem na snagu novog Pravilnika prestale postojati (odsjeci koji nazivom odgovaraju sektoru u Središnjici – raniji čl. 5. Pravilnika),

- izmjenom organizacijskog ustroja prema Pravilniku od 23. srpnja 2020. i njegovim stupanjem na snagu 01. kolovoza 2020., prestali su postojati dotadašnji sektori pa dakle i županijski odsjeci što posljedično znači da su prestala postojati odnosno da su ukinuta i sva radna mjesta unutar tih županijskih odsjeka.

- člankom 9. Pravilnika od 23. srpnja 2020. određeno je da će predsjednik HGK u roku od 90 dana od stupanja na snagu Pravilnika s istim uskladiti Pravilnik o radu te donijeti Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u HGK,

20.1. Dakle na dan 22. srpnja 2020., kada je predsjednik Komore [adresa], UU dostavio poslodavcu popis radnika za koje smatra da su „ najbolji glede kvalitete rada, osobne motiviranosti za rad i osobne organiziranosti a koje radnike planira zadržati u radnom odnosu na predviđenim radnim mjestima uvažavajući pri tome promjene poslovnog procesa u okviru dovršenog projekta Digitalne komore“:

- još nije donijet Pravilnik od 23. srpnja 2020. kojim je, zbog gospodarskih i tehnoloških razloga, utvrđen potpuno novi organizacijski ustroj tuženika, pa UU i ne zna i ne može znati da li će poslodavac u Komori Split, sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 5. Pravilnika od 23. srpnja 2020., osnovati i koje to odjele ili pododjele prema novo formiranim sektorima, službama i centrima,

- ne postoji akt o sistematizaciji radnih mjesta pa predsjednik Komore Split, niti zna niti može znati, ne samo koji će se poslovi i u kojem obimu obavljati prema budućem organizacijsko ustroju u Komori Split nego ne zna ni koja radna mjesta će biti ustanovljena za obavljanje poslova u Komori Split te sukladno tome koja će biti potrebna struktura radnika (prema stručnoj spremi i radnoj osposobljenosti istih) za obavljanje poslova tih radnih mjesta.

20.2. Prema naprijed iznesenom, imajući kod toga posebno u vidu sadržaj e-maila predsjednik Komore Split od 22. srpnja 2020. i uz isti priloženu tablicu radnika koji bi se trebali zadržati na radu, nedvojbenim je zaključiti da je predsjednik Komore Split listu radnika koji su zadržani na radu pa posljedično dakle i listu radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom, sačinio po nekakvim subjektivnim i potpuno netransparentnim kriterijima ne uzimajući u obzir ni kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu ni bilo kakve druge dodatne mjerljive kriterije, a kada je u pitanju kvaliteta rada radnika npr. rezultati rada, točnost i pravovremenost u izvršavanju radnih obveza, stručno iskustvo i kompetencije radnika i sl.

20.3. U vrijeme kada je tuženik donio spornu Odluku o otkazu tužiteljičina ugovora o radu (17. kolovoza 2020) na radnom mjestu višeg stručnog suradnika – VII stupanj stručne spreme, bilo je zaposleno, zajedno s tužiteljicom, osam radnika te na radnim mjestu višeg stručnog savjetnika – VII stupanj stručne spreme, četiri radnika. Kako je to naprijed već kazano opis poslova koji se imaju obavljati unutar pojedinog radnog mjesta nije sadržan ni u jednom aktu tuženika niti u ugovorima o radu radnika. U praksi se radi o tome da su npr. poslovi višeg stručnog suradnika, obzirom na konkretne poslove koji se unutar tog radnog mjesta obavljaju, isti i razlikuju se samo obzirom na djelatnost i strukovna udruženja članica – odsjek za turizam, odsjek za trgovinu, odsjek za međunarodne poslove, odsjek za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo i sl. Jednako je i s radnim mjestom višeg stručnog savjetnika.

20.4. Dakle, stupanjem na snagu novog Pravilnika od 23. srpnja 2020., prestali su postojati svi odsjeci u županijskim komorama osnovani prema do tada postojećim sektorima u Središnjici, što je onda nužno imalo za posljedicu i ukidanje svih radnih mjesta u tim odsjecima pa su se dakle svi radnici koji su svoje poslove obavljali u tim odsjecima, našli, slikovito rečeno „u istom loncu“. U takovoj situaciji odabir radnika koje će zadržati na radu odnosno koje će utvrditi viškom tuženik je mogao izvršiti samo prema novo formiranom organizacijskom ustroju odnosno radnim mjestima koja bi bila sistematizirana sukladno tom novom ustroju vodeći onda kod toga računa, pod uvjetom da radnik udovoljava stručnim uvjetima za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, o kriterijima iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu te eventualno i o drugim dodatnim kriterijima npr. kvaliteti rada radnika, koje je mogao uvesti.

20.5. Međutim, tuženik je po svojoj slobodnoj volji i kriterijima samo njemu poznatim, sačinio popis radnika koje namjerava zadržati na radu, a onda bi tuženik trebao u budućem razdoblju, prema tako zadržanim radnicima, odlučiti da li će i koje odjele ili pododjele formirati u Komori Split te prema tome donijeti i sistematizaciju radnih mjesta. Dakle, tuženik je u postupku utvrđivanja viška radnika, a sve obzirom na nedostatak općeg akta kojim bi bila sistematizirana radna mjesta i utvrđeni opisi poslova tih radnih mjesta, donio niti načelnu odluku o tome za koliko će izvršitelja, obzirom na gospodarske teškoće i izmjene u tehnologiji rada, smanjiti broj radnika npr. na radnom mjestu višeg stručnog referenta, stručnog suradnika, višeg stručnog savjetnika i sl. već je sve prepušteno na subjektivnu i ničim kontroliranu volju predsjednika županijskih komora čime je tuženik, kako u postupku utvrđivanja viška radnika tako i u postupku otkazivanja ugovora o radu povrijedio odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. i st. 2. u svezi s čl. 127. Zakona o radu.

20.6. Saslušani svjedok UU je potvrdio da nije imao nikakvih primjedbi na rad tužiteljice te da nije prestala potreba za obavljanje poslova koje je na svom radnom mjestu višeg stručnog suradnika u ŽK Split obavljala tužiteljica.

20.7. Iz dostavljene tablice zaposlenih u ŽK Split u vrijeme kada je za tužiteljicu donesena odluka o njezinom otkazu ugovora o radu, razvidno je da je tužiteljicu, uz nespornu činjenicu da nije prestala potreba za obavljanjem poslove koje je do tada ona obavljala, ostvarivala i prednost sve prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a u odnosu na radnice koje su zadržane na radnom mjestu višeg stručnog suradnika i to baš FU, VU, ĆU, ZU

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je donesenu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu utvrditi i nedopuštenim jer je donesena odluka donijeta protivno odredbi članka 115.st.2. ZR-a. Naime, obrazlažući svoju odluku gospodarskim, tehnološkim i organizacijskim razlozima, tuženik nije u obrazloženju otkaza naveo točne kriterije po kojima se rukovodio prilikom odlučivanja koje će radnike ostaviti na radu osim što je naveo paušalnu frazu da je to temeljio " na ocjeni rukovoditelja o najoptimalnijem broju i strukturi potrebnih radnika za postizanjem ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u svezi sa reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice" a koja nije kao takva razrađena točno određenim kriterijima, kvalitetama, i sl., pa stoga da su navedeni razlozi otkazivanja tuženika i opravdani, tuženik je gornjim postupanjima tj propuštanjima istu odluku učinio nedopuštenim. Naime, autonomno pravo poslodavca koje radnike će ostaviti na radu a koje ne, ne može se sadržavati u paušalnom fraziranju " ocjene rukovoditelja" bez detaljnog obrazlaganja zbog čega je neki radnik proglašen viškom a drugi ne, tj koji kriteriji su bili oni presudni za takvu odluku poslodavca.

21.1. Dakle, osporavanu odluku tuženika je valjalo ne samo utvrditi nedopuštenom već i ništetnom iz razloga kako je to obrazloženo u točki 12., te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

22. Posljedično prednjem utvrđenju iz točki I valjalo je tužiteljicu vratiti u onaj radno pravni položaj prije otkazivanja ugovora o radu primjenom odredbe članka 124.st.1. ZR-a i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Županijskoj komori Split, sektor Turizam te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

23. Naime, tuženik je podneskom od 19.12.2023. postavio protutužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 125. st.2. i 3. Zakona o radu kojom je propisano u st.1. da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, st.2. da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, dok je st.3. propisano da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

24. Tuženik u tome podnesku kao razloge i osnovanost podnošenja protutužbenog zahtjeva navodi kao u točki 6.5. tj u bitnome da Stupanjem na snagu novog Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori (NN 144/21) s danom 04. siječnja 2022. godine, došlo je do potrebe daljnje reorganizacije poslovanja tuženika, uslijed čega se kod tuženika ponovno pojavila potreba provedbe novog postupka zbrinjavanja viška radnika. U postupka zbrinjavanja viška radnika 2022. godine donesena je Odluka o potrebnom broju radnika za obavljanje poslova u Stručnoj službi tuženika od 09. ožujka 2022. godine, sukladno kojoj je određeno kako će poslove višeg stručnog suradnika u organizacijskoj jedinici Županijska komora Split obavljati tri radnika, koliko ih je i trenutno zaposleno kod tuženika, pa da ne postoji objektivna mogućnost vraćanja na rad tužiteljice kod tuženika.

25. Uvidom u Odluku Predsjednika HGK od 09.03.2022. ( str 209. ) i Priloga 1. ( str 226.) za Županijsku Komoru Split predviđeno je ukupno 10 radnika, to 1 osoba kao predsjednik, radnik kao samostalni savjetnik, 3 radnika kao viši stručni savjetnik, 3 radnika kao viši stručni suradnik, 3 radnika kao viši stručni referent i 1 radnik kao stručni referent.

25.1. Uvidom u prikaz zaposlenih radnika za 2022. ( str 234.), razvidno je da na radnom mjestu viši stručni suradnik rade tri osobe i to VU, IU i Anton Duišin.

25.2. Iz Potvrde koji je izdao tuženik 04.10.2024. o vrsti poslova koje je radnik BU obavljao i o duljini trajanja njegova radnog odnosa kod tuženika proizlazi da je isti radio kod tuženika od 01.12.2022. te da je njegov radni odnos prestao 26.07.2024.

25.3. Ovaj sud ocjenom gore izvedenih dokaza zaključio je kako kod tuženika u ŽK Split postoji upražnjeno radno mjesto višeg stručnog suradnika na koje tuženik može vratiti tužiteljicu, a za koje poslove je tužiteljica zainteresirana nastaviti raditi kod tuženika, kako je to ista u svom iskazu i navela.

25.4. Obzirom, da je tuženik kao razlog predlaganja sudskog raskida ugovora o radu sa tužiteljicom naveo upravo i jedino ovaj razlog dakle kako nema radnog mjesta na koje bi je tuženik mogao vratiti, pa kako iz prethodnog taj razlog tuženika otpada jer je dokazano upravo suprotno, to je valjalo odbiti tuženikov protutužbeni zahtjev kao neosnovan. Osim toga, sud je imao u vidu i činjenicu duljinu radnog staža kojeg je tužiteljica ostvarila radeći kod tuženika, kao i godine života koje tužiteljica ima, pa je respektirajući upravo navedeno cijenio posebno njezinu volju za radom kod tuženika, kao i to da tuženik nije dokazao one razloge koje ovaj sud prema okolnostima slučaja cijenio kao dostatne i pravno-relevantne za sudski raskid ugovora o radu tj da više ne postoji zajednički interes za nastavak radnog odnosa, te je odlučio kao u točki V izreke ove presude. Za istaknuti je, kako se u profesionalnom odnosu treba fokusirati na profesionalno i stručno obavljanje poslova radno mjesta, a u međusobnoj komunikaciji upotrebljavati norme civiliziranog i uljuđeno ponašanja, time da se suradnici ne moraju voljeti ali se moraju uvažavati i poštovati sve u cilju što boljeg obavljanja preuzetih poslovnih obveza.

26. Obzirom da je tužiteljica opreza radi postavila i svoj tužbeni zahtjev za naknadom štete od 8.725,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u slučaju da sud prihvati protutužbeni zahtjev tuženika, to je taj dio tužbenog traženja tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife). Obzirom da je tužiteljica uspjela u svom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad, kao i u dokazivanju neosnovanosti sudskog raskida ugovora o radu, to je ista u osnovu uspjela 100% to joj je valjalo dosuditi popisani i zatraženi trošak u vidu jednokratne naknade od 250 bodova, za sastav podneska od 03.04.2024. od 50 bodova, odgovora na protutužbu od 15.10.2024. od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 06.12.2023., 09.04.2024. i 23.10.2024. za svaku radnju po 50 bodova, tj ukupno 550 bodova . Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak tužitelja iznosi 1.100,00 eura za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu u roku od 15 dana, dok se sa više zatraženim od 100,00 eura ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano. 19.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju odredbe članka 29.st.2. Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23 - dalje ZOO/05) i odredbe članka 151.st.3. ZPP-a.

U Splitu, 17. siječnja 2025.

SUDAC

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelju

- pun. tuženiku

- u spis