REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2008/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupaju punomoćnici UH, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dajana Tica, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257 iznos od 34,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 34,99 EUR od 13. veljače 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos parničnih troškova iz točke III. izreke preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. veljače 2024. nastala šteta na vozilu marke BMW serija 4, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika UHE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.

– dalje: ZOO). Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 11. ožujka 2024., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je oštećeniku poslao obavijest o uplati nespornog dijela, čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu oštećenika popravio predmetno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Tužitelj je za svoju uslugu ispostavio račun broj 127-P1-2 u iznosu od 848,72 EUR (uključen PDV-a), a tuženik je predmetni račun likvidirao na iznos od 813,73 EUR, dok razliku od 34,99 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 33,18 EUR plus PDV. Navodi da vlasnik vozila ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da je vlasnik vozila kao ustupitelj s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. kolovoza 2024. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 34,99 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i zatraženi tijek kamata. Osporava služeni cjenik radionice tužitelja navodeći da ga je tužitelj izdao sam sebi i da on ne može biti mjerodavan dokaz o cijeni radnog sata. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste cijene i kvalitete servisa kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisa po jeftinijoj cijeni od one koju tužitelj navodi, međutim odabrana je opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i oštećenika u svojstvu svjedoka, odnosno prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka IH. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog potraživanja i djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stopa zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP).

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 34,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2024. do isplate.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva, postojanje doprinosa oštećenika visini nastale štete i zatraženi tijek kamata.

8. Glede sporne aktivne legitimacije treba navesti kako iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. kolovoza 2024. (list 20.-21. spisa) proizlazi da je UHE kao ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 127-P1-2 i na temelju izvida štete broj 248603200118 (oznaka štete dužnika), a po kojem računu je dužnik oštećeniku isplatio iznos od 813,73 EUR slijedom čega primatelj (tužitelj) i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 34,99 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 2. rujna 2024. (list 22.-23. spisa).

9. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. Iako tuženik osporava pasivnu legitimaciju, ovaj je sud mišljenja, a s obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 10. veljače 2024. dana 12. veljače 2024. i povodom koje prijave je tuženik napravio izvid i procjenu štete 11. ožujka 2024. te oštećeniku dostavio ponudu od 9. srpnja 2024. (list 11.-17. spisa) i isplatio naknadu u nespornom iznosu (list 10. spisa), da je time tuženik konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju. Osim toga, iz obrazložene ponude od 9. srpnja 2024. (list 13. spisa) proizlazi da je tuženik izrijekom priznao odgovornost za naknadu štete, dok je račun broj 127—P1-2 umanjen za iznos od 34,99 EUR na ime razlike cijene radnog sata. Stoga ovaj sud osporavanje pasivne legitimacije koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 10. veljače 2024. pregledao oštećeno vozilo 11. ožujka 2024. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 25,50 h, lakirer – 8,80 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

13. Račun koji je tužitelj na ime lakirerskih radova izdao vlasniku vozila 24. svibnja 2024., s dospijećem plaćanja 7. svibnja 2024. (list 9. spisa) odnosi se, među ostalim, na lakirerske radove u trajanju od 8,80 h po cijeni od 33,18 EUR/h. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 24. svibnja 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 1. siječnja 2023. (list 18. spisa). Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje valjanost cjenika tužitelja.

14. Iz sadržaja navedenog računa je vidljivo da je istim obračunat rad lakirera upravo u trajanju koji je predviđen izvidom štete tuženika. Upravo je cijena radnog sata lakirera predmet prijepora između stranaka, a ne preostale stavke iz računa tužitelja kako to proizlazi iz ponude i e-maila tuženika od 9. srpnja 2024. (list 13.15. spisa).

15. Navodi tuženika da je oštećeniku ukazao na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera, ali po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj, nisu od utjecaja na ishod ovog spora. Naime, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 54.-57. spisa).

16. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 34,99 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. ZOO. 17. Tuženik je dužan isplatiti na navedeni iznos i zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 943. ZOO.

17.1. Naime, odredbom čl. 943. st. 1. ZOO određeno je da je, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO), a prema stavku 4. ovog zakonskog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

17.2. Tužitelj zatezne kamate potražuje od 13. veljače 2024. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 12. veljače 2024. (list 13. spisa) pa je stoga, u skladu s čl. 943. st. 4. ZOO, osnovan i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od traženog datuma.

17.3. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police obveznog osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

18. Kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP).

19. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 144,91 EUR.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Sud je, jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose.

22. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).