REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1593/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Orešić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jasne Orešić, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D.,VATROSLAVA JAGIĆA 33, 10 000 ZAGREB, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.427,75 EUR na ime naknade štete i to:

• iznos od 7.052,24 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate;

• iznos od 3.649,88 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 293,32 EUR od 15.12.2021.godine do isplate,

– na iznos od 276,06 EUR od 15.01.2022.godine do isplate,

– na iznos od 276,06 EUR od 15.02.2022.godine do isplate,

– na iznos od 345,08 EUR od 15.03.2022.godine do isplate,

– na iznos od 396,84 EUR od 15.04.2022.godine do isplate,

– na iznos od 345,08 EUR od 15.05.2022.godine do isplate,

– na iznos od 362,33 EUR od 15.06.2022.godine do isplate,

– na iznos od 258,81 EUR od 15.07.2022.godine do isplate,

– na iznos od 297,30 EUR od 15.08.2022.godine do isplate,

– na iznos od 390,21 EUR od 15.09.2022.godine do isplate,

– na iznos od 408,79 EUR od 15.10.2022.godine do isplate,

• iznos od 2.725,63 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 253,99 EUR od 15.08.2021.godine do isplate,

– na iznos od 342,99 EUR od 15.09.2021.godine do isplate, – na iznos od 313,86 EUR od 15.10.2021.godine do isplate,

– na iznos od 63,26 EUR od 15.11.2021.godine do isplate,

– na iznos od 177,00 EUR od 15.12.2021.godine do isplate,

– na iznos od 229,49 EUR od 15.01.2022.godine do isplate,

– na iznos od 172,63 EUR od 15.02.2022.godine do isplate,

– na iznos od 207,62 EUR od 15.03.2022.godine do isplate,

– na iznos od 102,63 EUR od 15.04.2022.godine do isplate,

– na iznos od 172,63 EUR od 15.05.2022.godine do isplate,

– na iznos od 89,67 EUR od 15.06.2022.godine do isplate,

– na iznos od 238,41 EUR od 15.07.2022.godine do isplate,

– na iznos od 124,67 EUR od 15.08.2022.godine do isplate,

– na iznos od 103,08 EUR od 15.09.2022.godine do isplate,

– na iznos od 133,70 EUR od 15.10.2022.godine do isplate; po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za razdoblje od 15. kolovoza 2021.godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. godine do 29.12.2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.godine pa do isplate po stopi zakonskih zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke."

II/ Prihvaća se kao osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i sudi:

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D.,VATROSLAVA JAGIĆA 33, 10 000 ZAGREB, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.592,00 EUR na ime naknade štete i to:

- na ime neimovinske štete daljnji iznos od 6.026,06 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21.7.2022. do isplate;

- na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 1.026,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17.1.2025. do isplate;

- na ime imovinske štete s osnova terenskog dodatka iznos od 3.649,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 293,32 EUR od 15.12.2021. do isplate,

– na iznos od 276,06 EUR od 15.01.2022. do isplate,

– na iznos od 276,06 EUR od 15.02.2022. do isplate,

– na iznos od 345,08 EUR od 15.03.2022. do isplate,

– na iznos od 396,84 EUR od 15.04.2022. do isplate,

– na iznos od 345,08 EUR od 15.05.2022. do isplate,

– na iznos od 362,33 EUR od 15.06.2022. do isplate,

– na iznos od 258,81 EUR od 15.07.2022. do isplate,

– na iznos od 297,30 EUR od 15.08.2022. do isplate,

– na iznos od 390,21 EUR od 15.09.2022. do isplate,

– na iznos od 408,79 EUR od 15.10.2022. do isplate,

-na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade iznos od 889,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 203,19 EUR od 15.08.2021. do isplate,

– na iznos od 204,48 EUR od 15.09.2021. do isplate,

– na iznos od 171,93 EUR od 15.10.2021. do isplate,

– na iznos od 30,28 EUR od 15.12.2021. do isplate,

– na iznos od 80,27 EUR od 15.01.2022. do isplate,

– na iznos od 26,11 EUR od 15.02.2022. do isplate,

– na iznos od 59,44 EUR od 15.03.2022. do isplate,

– na iznos od 26,11 EUR od 15.05.2022. do isplate,

– na iznos od 88,07 EUR od 15. 07.2022. pa do isplate,

te da naknadi tužitelju parnični trošak od 2.000,94 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17.1.2025. do isplate,

koje zatezne kamate teku prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege od 1.026,18 eura za period od 21.7.2022. do 16.1.2025. te zahtjev za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28.6.2021. pretrpio ozljedu na radu pri kojoj je tužitelj teško ozlijeđen kada je obavljao svoje radne zadatke za poslodavca Dalekovod d.d. Prilikom istovarivanja betonskih platica sa kamiona, jedna platica je pala na nogu tužitelja. Tužitelju su u pravomoćno okončanom upravnom postupku priznata sva prava zbog ozljede na radu. Obzirom da poslodavac tužitelja ima sa tuženikom za predmetni period ugovoreno osiguranje od odgovornosti, tužitelj se najprije obratio mirnim putem tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora. Tuženik je u mirnom postupku utvrdio sve okolnosti nastanka štetnog događaja, priznao nastanak istog kao i aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost tuženika, međutim tuženik je tužitelju u mirnom postupku ponudio i isplatio neprimjereno niski iznos naknade štete od samo 57.000,00 kn. Slijedom navedenog, među strankama je sporna jedino visina štete. U predmetnoj nesreći tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koje su mu zauvijek i trajno promijenile život. Zdravstveno stanje tužitelja je stabilizirano iako će tužitelj, zbog višestrukih i teških posljedica, cijeloga života trebati liječničku pomoć. Dugotrajnost i kompleksnost (osobito) kirurško-rehabilitacijskog liječenja, kao i brojnost pretraga i pregleda, izrazito neugodnih i bolnih zahvata, višestrukih hospitalizacija tužitelja, neizvjesnost ishoda liječenja koja je trajala iznimno dugo (osobito neizvjesnost zbog gangrene), sve kontrole kod nadležnih liječnika i fizikalne terapije upućuju na zaključak o stupnju povrijeđenosti prava osobnosti kod tužitelja na temelju kojega isti od tuženika u ovoj parnici zahtjeva naknadu štete. Navodi da je prije predmetnog štetnog događaja primao mjesečnu plaću u iznosu od cca 8.000,00 kn bruto, odnosno 6.700,00 kn neto, na što je isplaćivano 1.300,00 kn doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Tužitelj je u periodu bolovanja (koje kontinuirano traje od štetnog događaja do danas) primao smanjeni iznos mjesečne plaće. Potražuje i isplatu materijalnih prava koja bi primio da nije bio na bolovanju. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 5.9.2024. potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u daljnjem iznosu od 7.052,24 eura, iznos od 3.649,88 eura s naslova imovinske štete zbog izgubljenog terenskog dodatka, iznos od 2.725,63 eura s naslova izgubljene zarade (razliku očekivane bruto plaće i stvarno plaćenih bruto iznosa), te podredno, ukoliko sud ne prihvati zahtjev za isplatom iznosa od 2.725,63 eura, potražuje iznos od 889,98 eura (razliku očekivane neto plaće i stvarno plaćenih neto iznosa), sve sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška sa kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika. Osporava se visina tužbenog zahtjeva. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev 6.12.2021. te mu je tuženik isplatio ukupan iznos od 57.000,00 kuna 17.12.2021. s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega). Stoga tuženik osporava visinu naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) kako ju potražuje tužitelj preko navedenog isplaćenog nespornog dijela štete iz razloga što je isti previsoko određen, a s obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Nadalje, tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade. Prvenstveno, što se tiče pitanja „izgubljenih doprinosa“ za mirovinsko i zdravstveno osiguranje pravno neosnovano tvrdi tužitelj da mu je nastala šteta, a koja bi se očitovala u neisplaćenim doprinosima za navedena obvezna osiguranja. Tim više što tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati isplatu navedenih doprinosa. Naime, tužitelj je nesporno pretrpio ozljedu na radu koja mu je priznata rješenjem HZZO od 11.10.2021., te je bio privremeno nesposoban za rad sve u skladu s mjerodavnim propisima koji uređuju obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Temeljem čl. 28. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju u staž mirovinskog osiguranja računa se i razdoblje koje je osoba, odnosno osiguranik proveo koristeći naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga tužitelju nije nastala šteta niti će trpjeti bilo kakva umanjenja prava s osnove mirovinskog kao ni zdravstvenog osiguranja. Tuženik nadalje ističe da razlika očekivane bruto plaće tužitelja i isplaćene naknade plaće ne predstavlja izgubljenu zaradu, a time i imovinsku štetu za tužitelja s obzirom da su u bruto plaću uključeni iznosi poreza, prireza kao i doprinosa za obvezna osiguranja koje je obveznik doprinosa dužan plaćati raznim fondovima za obvezna osiguranja poput mirovinskog i zdravstvenog dok je isplaćena naknada plaće neto primitak tužitelja. Tužitelj neosnovano potražuje razliku između očekivane bruto plaće i ostvarene neto naknade plaće. Naime, porezi, prirezi i doprinosi koji su sastavni dio bruto plaće nisu primici tužitelja već države, jedinice lokalne samouprave i raznih fondova za obvezna osiguranja. Opći porezni zakon, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o lokalnim porezima, Zakon o doprinosima, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o mirovinskom osiguranju kao i Zakon o obveznim mirovinskim fondovima uređuju tko je obveznik plaćanja poreza, prireza i doprinosa na plaću tužitelja za vrijeme njegove privremene nesposobnosti za rad a što svakako nije tužitelj. Uz navedeno osporava se i visina izgubljene zarade u pogledu razlike visine neto plaće i neto isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću (str. 225-228 spisa), saslušao tužitelja (str. 269-270 spisa), te je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 292-297 spisa).

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 28.6.2021. kada je tužitelju, prilikom istovarivanja betonskih platica sa kamiona, jedna platica pala na nogu. S osnova imovinske štete tužitelj potražuje tuđu pomoć i njegu te izgubljenu zaradu zbog izgubljenog terenskog dodatka kao i izgubljenu zaradu kao razliku očekivane bruto plaće i stvarno plaćenih bruto iznosa, a podredno, razliku očekivane neto plaće i stvarno plaćenih neto iznosa.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku 17.12.2021. isplatio 57.000,00 kuna (7.565,20 eura) s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Nije sporno da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu kojeg tužitelj potražuje od tuženika. Također je sporno da li tužitelju na ime izgubljene zarade pripada razlika između iznosa koji je primao za vrijeme bolovanja i bruto plaće koju bi primio da nije bio na bolovanju zbog predmetne ozljede ili tužitelju na ime izgubljene zarade pripada razlika između iznosa koji je primao za vrijeme bolovanja i neto plaće koju bi primio da nije bio na bolovanju zbog predmetne ozljede. Nadalje, sporno je da li tužitelju pripada izgubljena zarada sa naslova terenskog dodatka.

7. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti.

9. Tužitelj je iskazao da je u vrijeme štetnog događaja radio u tvrtci Dalekovod d.d. na radnom mjestu monter infrastrukture. 28.06.2021. pretrpio je ozljedu na radu nakon koje je bio na bolovanju u razdoblju od godine dana i 3 mjeseca. Priznata mu je ozljeda na radu, a za vrijeme bolovanja dobivao je naknadu plaće, a to je iznosilo manje nego što mu je isplaćivana plaća u vrijeme dok je radio. Naime, radio je na terenu, svakodnevno, konkretno u tom periodu je odlazio na terenski rad u Križevce i to na način da je do tamo putovao vozilom firme i tako se vraćao kući, dakle, nakon svakog radnog dana odlazio je kući. Imao je pravo na osiguran smještaj u Križevcima, ali on je izabrao mogućnost da svakodnevno dolazi kući jer je stanovao u [adresa] i tako je zapravo firmi uštedio troškove smještaja. Za vrijeme obavljanja posla na terenu nije imao nikakve posebne troškove te je u principu uštedio skoro cijeli iznos terenskog dodatka, oko 98% terenskog dodatka, a nekad i 100% terenskog dodatka je uspio uštedjeti jer nije imao nikakve posebne troškove. To mu je mjesečno iznosilo između 2,500 do 3,000 kn ovisno o broju radnih dana. Dok je bio na bolovanju imao je izgubljenu zaradu zbog toga jer je dobivao naknadu plaće, a ne i naknadu terenskog dodatka. U ranijem periodu radio je na terenu u Dubrovniku i tamo je imao osiguran smještaj u hotelu i troškove prehrane na teret poslodavca, te mu je poslodavac i u tom periodu pored toga na plaću isplaćivao terenski dodatak za svaki radni dan jer da nije bio osiguran smještaj i prehrana terenski dodatak bi bio puno veći. Navodi da je svaki mjesec išao na teren i tako je radio u Dalekovodu d.d. 17 godina. Radio je s radnikom VŽ. U vrijeme ozljeđivanja imao je četvero mlt. djece, živio je kao podstanar u Zagrebu te mu je bilo bitno da uštedi terenski dodatak jer bez toga ne zna kako bi inače uspio prehraniti sebe i obitelj, a supruga je bila nezaposlena.

10. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit jer je iskazivao uvjerljivo. 11. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prignječenje svih prstiju desnog stopala uz višeiverne prijelome svih gornjih članaka od drugog do petog prsta i prijelom donjeg članka palca desnog stopala. Navedena ozljeda mu je utvrđena na dan štetnog događaja te je nakon jednog dana liječenja u OB u Koprivnici nastavio daljnje liječenje u KBC Sestre milosrdnice gdje je proveo tri dana. Započeto je konzervativno liječenje, međutim zbog odumiranja prstiju (gangrene) klao posljedica oštećene cirkulacija 21.07.2021. mu je učinjena transmetatarzalna amputacija drugog, trećeg i četvrtog prsta desnog stopala. Slijedilo je dugotrajno previjanje do zacjeljenja mjesta amputacije. Prema medicinskoj dokumentaciji zarastanje amputacijskog bataljka se navodi 13.09.2021. Potom je imao poteškoća sa zarastanjem vrška palca desnog stopala što je također zahtijevalo dugotrajno previjanje koje je potrajalo do sredine siječnja 2022. (10.01.2022.). Provodio je i fizikalnu terapiju uz kontrole fizijatra. Zadnji pregled fizijatra je načinio po završenoj fizikalnoj terapiji 28.06.2022. Potom bez daljnjih specijalističkih kontrola zbog ozljeda zadobivenih u ovom događaju. Time se liječenje smatra završenim. Po završenom liječenju osim nedostatka tri prsta postoji izraziti deformitet palca i malog prsta koji su usmjereni prema sredini stopala. Peti prst je neosjetljiv dok je palac izrazito hipersenzitivan. Kretnje u palcu i petom prstu nema. Temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja vještak drži da smanjenje životne aktivnosti zbog zadobivene ozljede iznosi 13%-15%. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede ali i provedene operacije tj. ishoda iste jakog intenziteta 2-3 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg 6 tjedana. Zabrinutost za zdravlje i kako će funkcionirati u životu je imao 4 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trpio 4-5 dana, srednjeg oko 20 dana, a manjeg još oko 4 mjeseca sveukupno. Uzeta je u obzir i operacija te učestala previjanja i nekrektomije kojima mu je odstranjivano odumrlo tkivo. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u prvih 18 dana koliko je trajalo od otpusta (02.07.2021) do prijema (21.07.2021.) kad mu je načinjena amputacija 4 h na dan zbog nemogućnosti bilo kakvog hoda i strogog mirovanja. Potom je trebao pomoć nakon amputacije kroz 2 mjeseca 3 h dnevno što je uključivalo i pomoć za učestale odlaske liječniku zbog potrebe previjanja. Nakon što mu je zacijelio amputacijski bataljak je zbog nekroze palca desnog stopala i otežanog hoda trebao pomoć sveukupno kroz 3 mjeseca 1 h dnevno. Naruženost zbog izgleda desnog stopala je većeg stupnja. Ista je vidljiva tek kada skine cipele i čarape. Inače kod nošenja obuće naruženost nije vidljiva.

12. Stranke nisu imale prigovora na vještačenje niti su tražile da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Stipančića sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

13. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak: fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 13-15%, imajući na umu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda bio na dugotrajnom bolovanju i višekratnim fizikalnim terapijama, te da se radi o osobi mlađe životne dobi (1985. godište), a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Stipančića te iskaza tužitelja, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od ukupno 13.140,00 eura i to po kriteriju pretrpljenog straha 2.920,00 eura, po kriteriju pretrpljenih bolova 2.920,00 eura, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 2.920,00 eura, te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 4.380,00 eura.

15. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 342 sata nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 4,32 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 1.477,44 eura.

16. S obzirom da se tuženik u podnesku od 6.6.2023. očitovao da je 7.113,94 eura platio na ime neimovinske štete, a iznos od 451,26 eura na ime tuđe pomoći i njege, s osnova neimovinske štete dosuđen mu je daljnji iznos od 6.026,06 eura, te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen mu je daljnji iznos od 1.026,18 eura.

17. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužba podnesena 21.7.2022., kamate na neimovinsku štetu teku od toga dana.

18. U odnosu na nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, valja reći kako visina iste može biti poznata tek onda kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, dakle kada nenovčana imovinska šteta dobije značenje novčane obveze. Zbog toga sud smatra da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude jer je tim danom nenovčana imovinska šteta dobila karakter novčane, te je stoga tužitelju dosudio zateznu kamatu na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu od dana donošenja ove presude do isplate, a odbio ga sa tijekom kamata za period od podnošenja tužbe do presuđenja.

U odnosu na izgubljenu zaradu

19. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

20. Na okolnost izgubljene zarade provedeno je financijsko vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da na temelju prosječne plaće tužitelja prije štetnog događaja, izgubljena zarada po osnovi razlike očekivane plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca u odnosu na naknade plaće koje je ostvario za vrijeme korištenja bolovanja u utuženom razdoblju iznosi bruto 2.725,63 EUR (Tabela 2 stupac ‘7’ nalaza). Na temelju prosječne plaće tužitelja prije štetnog događaja, izgubljena zarada po osnovi razlike očekivane plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca u odnosu na naknade plaće koje je ostvario za vrijeme korištenja bolovanja u utuženom razdoblju iznosi neto 889,88 EUR (Tabela 3 stupac ‘6’ nalaza). Izgubljena zarada po osnovi očekivanog terenskog dodatka koji bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca za vrijeme korištenja bolovanja u utuženom razdoblju iznosi 3.649,88 EUR (Tabela 4 stupac ‘3’ nalaza).

21. Stranke nisu imale prigovora na vještačenje niti su tražile da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

22. Sud je stava da tužitelju treba dosuditi izgubljenu zaradu po osnovi razlike očekivane plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca u odnosu na naknade plaće koje je ostvario za vrijeme korištenja bolovanja u neto iznosu, a sukladno pravnom shvaćanju izraženom u presudi Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-110/2022-4 od 6. srpnja 2022. koji glasi:

„Međutim, u pravu su žalitelji da je taj žalbeni razlog ostvaren kada je prvostupanjski sud visinu nastale štete zbog izgubljene zarade utvrdio u bruto iznosu, te kada je tuženika obvezao da tužitelju na ime naknade štete isplati bruto iznos od 4.474,44 kn. Naime, prije svega ovdje se ne radi o radnom sporu, to jest parnici koju radnik pokreće protiv svoga poslodavca u kojoj je radnik kada utužuje tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu dužan utužiti ih u bruto iznosu, odnosno kada se i ako ih ne utuži u bruto iznosu smatra da je utužio bruto iznos (arg. iz čl. 433. i čl. 433.a ZPP-a), već o postupku u kojem tužitelj od tuženika kao osiguravatelja zahtijeva naknadu štete koja mu je nastala propustom tuženikova osiguranika - umješača u obavljanju odvjetničke djelatnosti, pa stoga nema nikakve pravne osnove da se tuženik obvezuje na plaćanje bruto iznosa. Osim toga, niti kod utvrđivanja visine nastale štete, to jest visine neisplaćenih dodataka na plaću za smjenski rad, nema mjesta utvrđivanju i dosuđivanju odštete u bruto iznosu tog dodatka na plaću. Naime, tužitelj ne zahtijeva naknadu štete od tuženika kao svoga poslodavca, pa stoga ta naknada u skladu s odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., dalje: ZPD) ne predstavlja primitak od nesamostalnog rada koji podliježe oporezivanju porezom na dohodak od nesamostalnog rada, već je posrijedi odšteta koja u smislu odredbe čl. 8. st. 2. toč. 5. ZPD-a nije u vezi s gospodarskom djelatnošću i nema značaj dohotka koji podliježe oporezivanju. U situaciji kada primitak po osnovi naknade štete ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, kao što je to ovdje posrijedi, tada tužitelju ne može biti dosuđena odšteta koja obuhvaća i iznose poreza na dohodak te prireza na porez od dohotka, kao i pripadajuće doprinose za obvezna osiguranja obračunate na primitak koji podliježe oporezivanju. Prema tome, u skladu s prethodno navedenim, a imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj: Revd-2720/2020-2 od 17. studenoga 2020., ispravljenoj rješenjem tog suda broj: Revd-2720/2020-4 od 21. siječnja 2021., koje se na odgovarajući način može primijeniti i u ovom postupku, tužitelj ima pravo na naknadu štetu u visini neto iznosa plaće koju je primio i neto iznosa plaće koju bi primio da mu je pri obračunu plaće pravilno obračunat i dodatak za smjenski rad u tužbom obuhvaćenom razdoblju.“

23. S obzirom da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka izgubljena zarada kao razlika očekivane plaće i isplaćene neto plaće iznosi 889,88 eura, trebalo je tužitelju dosuditi navedeni iznos.

24. Tužitelj traži i izgubljenu zaradu po osnovi terenskog dodatka. Prema sudskoj praksi terenski dodatak predstavlja izgubljenu zaradu ako radnik dokaže da bi isti uštedio.

25. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je radio kod osiguratelja tuženika Dalekovod d.d. 17 godina te da je svaki mjesec išao na teren, a na terenu nije imao nikakve posebne troškove pa je uspio uštedjeti gotovo cijeli iznos terenskog dodatka.

26. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka izgubljena zarade po osnovi terenskog dodatka iznosi 3.649,88 eura.

27. Sukladno navedenom, tužitelju su po osnovi izgubljene zarade dosuđeni iznosi od 889,88 eura kao razlika očekivane plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca u odnosu na naknade plaće koje je ostvario za vrijeme korištenja bolovanja u neto iznosu te 3.649,88 eura kao neisplaćeni terenski dodatak koji bi mu bio isplaćen po redovnom tijeku stvari da nije bilo ozljede na radu.

28. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade pripada i zatezna kamata od dospijeća plaće za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Slijedom svega navedenog, odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev te je u pretežnom dijelu prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen iznos naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 6.026,06 eura, imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u daljnjem iznosu od 1.026,18 eura, imovinska šteta za izgubljenu zaradu od 889,88 eura kao razliku očekivane i isplaćene neto plaće te 3.649,88 eura s osnova terenskog dodatka.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u pretežnom dijelu uspio u postupku sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 11.592,00 eura.

31. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 30.9.2022. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 7.11.2022. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 3.5.2023. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 13.9.2023. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 11.3.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 5.9.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 9.12.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.150,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) te troškove vještačenja od 565,44 eura, trošak tužitelja ukupno iznosi 2.000,94 eura.

32. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 2.11.2022. (dostavlja obračunske liste što je bio dužan dostaviti sa podnošenjem tužbe), podneska od 4.3.2024. (specifikacija tužbenog zahtjeva o kojoj sud nije odlučivao), podneska od 13.9.2024. (požuruje sud), zastupanje na ročištu za objavu presude (nije mu nastao).

33. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

34. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku