REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-12954/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja EŠ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HŠ i zamjenice punomoćnika tuženika CŠ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se da je ništetna odredba iz čl. 4. st. 1. te čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu br. 9012048972, sklopljenog dana 24. listopada 2006. između tužitelja i tuženika, potvrđen 27. listopada 2006. po javnom bilježniku Mladenu Čopu iz Daruvara, pod brojem OU-447/06 u dijelu odredbe koja glasi:

" … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…"

i

"… po srednjem toćaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…",

dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. studenoga 2019. te tijekom postupka navodi da je 24. listopada 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9012048972, potvrđen 27. listopada 2006. po javnom bilježniku Mladenu Čopu iz [adresa], pod brojem OU- 447/06, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 60.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 240 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti uz ugovorenu godišnju kamatnu stopu u visini od 4,35 %. Navodi da ugovor sadrži odredbu o tzv. zaštitnoj klauzuli prema kojoj je glavnica kredita izražena u kunama vezana uz promjenu tečaja CHF. Kako tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, tužitelj drži da je takva odredba ništetna. Navodi i da ugovor sadrži i odredbu o promjenik kamatne stope na način da se ista mijenja u skladu s internom Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara odnosno bez posebnog pregovaranja te mogućnosti tužiteljeva utjecaja na nju. Navodi da cijena i predmet ugovora za tužitelja kao inferiornu stranu u ugovornom odnosu tokom otplate kredita bila nepoznata, odnosno nisu bili "makar odredivi" te da se radi o bitnim sastojcima ugovora o kreditu pa stoga sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) smatra da je isti ugovor u cijelosti ništetan. Prvopostavljenim (glavnim) zahtjevom predlaže utvrditi cijeli ugovor o kreditu ništetnim, a eventualno kumuliranim predlaže utvrditi djelomično ništetnim ugovor o kreditu i to odredbe iz čl. 4. st. 1. te čl. 7. st. 2. ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). Ističe da ima pravni interes u postupku jer de temeljem navedenog ugovora vodi ovrha na njegovoj jedinoj nekretnini i to pred Općinskim sudom u Bjelovaru posl. broj Ovr-94/19 te da uspjehom u ovom postupku ovrha na njegovoj nekretnini bi bila obustavljena. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava pravni interes tužitelju, Ističe da cijeli ugovor o kreditu nije ništetan, a da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su mu pružene sve informacije temeljem koje je mogao donijeti informiranu odluku. Tužitelj je imao mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ujedno je ukazao da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovara egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka kao i o svom položaju na tržištu te je ukazao na načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa i pravilnih obračuna kamata i naknade. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Prije daljnjeg obrazlaganja potrebno je napomenuti da je tužitelj postavio "prvi - glavni" zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora o kreditu (dakle i svih odredbi ugovora o kreditu) te eventualno kumulirani zahtjev u kojem traži utvrđenje djelomične ništetnosti i to odredbi ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Dakle, eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traženo je isto što je sadržano u prvopostavljenom tužbenom zahtjevu (manje je sadržano u većem).

3.1. Polazeći od odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, kojim je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, kumulacija zahtjeva kako je to postavio tužitelj nije moguća. U konkretnom slučaju nema dva ili više zahtjeva, jer su ponovljeni kao eventualni isti zahtjevi koji su istaknuti (sadržani) ispred njih. Prvopostavljenim (glavnim) zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora traži utvrđenje ništetnim i odredbe istog kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula (kako je gore navedeno – manje je sadržano u većem). U protivnom, odluka suda bila bi proturječna kada bi se odbijao prvopostavljeni zahtjev, a usvajao eventualno kumulirani zahtjev.

3.2. Nadalje, kod eventualne kumulacije tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa stoga kad sud makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, on nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima (tako i VSRH Rev 1388/21 od 25. siječnja 2022. i Revr 103/02 od 27. listopada 2004.).

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu br. 9012048972, od 24. listopada 2006. (list 6 do 14 spisa), pojašnjenje HNB-a od 25. kolovoza 2006. (list 41 i 42 spisa), Izvadak iz obrtnog registra (list 317 i 318 spisa), te je saslušan tužitelj (list 371 i 372 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovor o kreditu br. 9012048972, od 24. listopada 2006., a eventualno kumuliranim utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF).

8. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 9012048972, od 24. listopada 2006., radi adaptacije stambenog objekta, kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 60.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita za CHF, sa rokom otplate od 240 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,35% godišnje. kao i da je kredit po istom ugovoru otkazan zbog neplaćanja tužitelja. Također, nesporno je među strankama da je temeljem navedenog ugovora o kreditu tuženik pokrenuo ovrhu na nekretnini tužitelja, a koja se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod posl. broj Ovr-94/19.

9. Sporna je osnova i visina zahtjeva te je li potraživanje u zastari (iako predmet spora nije zahtjev za isplatu), valjanost (poštenost) cijelog ugovora o kreditu odnosno pojedinih odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. . Također sporno je ima li tužitelj pravni interes u ovom postupku.

10. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa potrebno je reći da je odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05

- dalje: ZOO), propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Dakle, čak i kad je ugovor o kreditu otkazan zbog neurednog neispunjenja obveza iz istog, kao što je to u konkretnom slučaju, tužitelj kao ugovorna strana tog ugovora ima pravni interes tražiti u ovom postupku utvrđenje ništetnim toga ugovora odnosno pojedinih odredbi, sukladno čl.187.st.2. ZPP-a (tako i VSRH Rev 1051/2022 od 27. rujna 2023.). Osim toga, pravni interes ogleda se i u činjenici da bi uspjehom u ovom postupku ovrha, koja je pokrenuta temeljem predmetnog ugovora o kreditu i koja se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod posl. broj Ovr-94/19, bila u cijelosti ili djelomično obustavljena, sukladno čl. 72. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje u tekstu: OZ).

11. Nadalje, čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu adaptacije stambenog objekta (čl. 2. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Činjenica da je tužitelj imao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu otvoren obrt nije od utjecaja na njegov potrošački status jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je nekretninu koju je adaptirao sredstvima ostvarenim kreditom banke koristio u poslovne svrhe. Napominje da je na tuženiku teret dokaza tih okolnosti (tako i VSRH Su-56/23 od 23. studenoga 2023.). Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

11.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 60.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (prednik tuženika Sberbank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

13. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

13.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

14. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

15. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu radi adaptacije kuće koju je s bratom naslijedio iza njihovog pok. djeda. Kuća je bila pogodna za stanovanje, međutim, trebalo ju je dodatno urediti jer je imao namjeru kasnije u nju preseliti zajedno sa svojom obitelji. U toj kući nikada se nije obavljala poslovna djelatnost odnosno nikada se ista nije davala u najam. Prilikom pregovora u vezi sklapanja ugovora o kreditu djelatnik tuženika ponudio mu je ugovor vezan za valutu CHF te mu je objasnio kako je to najpovoljnija ponuda, a pritom nije mogao pregovarati u vezi pojedine odredbe obzirom da se radilo o tipskom ugovoru. Djelatnik tuženika uvjeravao ga je da je sklapanjem takvog ugovora sigurno, da je valuta stabilna odnosno shvatio je čak da je to sigurnije nego sklopiti ugovor s valutom EUR, međutim nije ga upozorio na posljedice i rizike sklapanja takvog ugovora kao i da HNB svojom monetarnom politikom ne štiti tečaj kn u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na EUR. Također, djelatnik tuženika nije mu detaljno objasnio koji parametri utječu na promjenu kamatne stope i tečaja. S obzirom da više nije bio u mogućnosti plaćati obveze iz ugovora, isti je otkazan.

15.1. Iskaz je ocijenjen kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivao da u adaptiranom objektu nije obavljao poslovnu djelatnost. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

16. Nadalje, potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (tako i VSRH Rev 308/22 od 19. travnja 2022.). Drugim riječima rečeno, uzima se da je početno ugovorena kamatna stopa iz ugovora o kreditu u visini od 4,35 % godišnje fiksna kroz cijelo razdoblje trajanja tog ugovora.

16.1. S obzirom na navedeno, nije cijeli ugovor o kreditu ništetan, kako to tvrdi tužitelj, jer ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne povlači ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer on može opstati bez tih ništetnih odredbi, u smislu odredbe čl. 324. ZOO-a. Ponavlja se, posljedica ništetnosti navedenih odredbi dovodi do toga da je u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o kreditu u kunama s nepromijenjenom (početno ugovorenom) kamatnom stopom u visini od 4, 35 %.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude. Napominje se da je sud odlučivao isključivo o prvopostavljenom tužbenom zahtjevu, a s obzirom da je djelomično usvojio isti, nije bilo mjesta odlučivanju o eventualno kumuliranim zahtjevima u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a (tako i VSRH Rev 1388/21 od 25. siječnja 2022. i Revr 103/02 od 27. listopada 2004.) (v. supra t. 3. do 3.2.).

18. Prigovori tuženika da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je izvršena konverzija je neosnovan s obzirom da su stranke kao nespornim na ročištu od 16. listopada 2024. utvrdile da konverzija nije izvršena. Isto tako, budući da tužitelj nije postavio kondemnatorni zahtjev radi isplate, prigovor zastare je neosnovan, a kao što je gore navedeno, sukladno čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, tužitelj je u postupku tražio utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, a utvrđeno je da je ugovor djelomično ništetan. S obzirom da se radi o nenovčanom zahtjevu djelomični uspjeh u sporu kako tužitelja tako i tuženika iz iste osnove može se valorizirati jedino na način da su stranke uspjele u jednakim dijelovima, stoga je valjalo odlučiti kao u točki II izreke presude.

Zagreb, 17. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.