REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-439/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića, kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene EOŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 132.st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1353/2020 od 28. rujna 2023., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu pod toč. 1/ temeljem odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavio je izvan snage kazneni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1353/2020 od 28. siječnja 2020.

1.1. Pod toč. 2/ pobijane presude, prvostupanjski sud je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenu EOŠ oslobodio od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja-opisano i kažnjivo po čl. 132.st.1. KZ/11.

1.2. Na Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenice EO, GO i FO se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

1.3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada braniteljice optuženice padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u vezi čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud kao drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu je podnijela okrivljena putem braniteljice Sineve Vukušić, odvjetnice iz Zagreb, te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako zaključak koji je iznio prvostupanjski sud u pogledu razloga za donošenje oslobađajuće presude ne slijedi iz provedenih dokaza. U suštini žalitelj samo drugačije analizira provedene dokaze, odnosno iskaze saslušanih svjedoka ĆO, ZO, GO, BO i SO, kao i obranu okrivljene i tumači ih na sebi subjektivan način, međutim isti svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela iz čl. 132.st.1. KZ/11 za koje je okrivljena oslobođena od optužbe.

6. Naime, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, nakon što je prvostupanjski sud proveo sve dokaze sukladno čl. 418. st. 1. u vezi čl. 9. st. 1. ZKP/08, a potom je cijenio svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, a posebice iskaz svjedoka ZO, JO, UO, GO, BO, EO kao i svjedoka NO, iz čijih suglasnih, uvjerljivih i logičnih iskaza nedvojbeno proizlazi da okrivljena, u inkriminiranom razdoblju, iako je formalno bila odgovorna osoba trgovačkog društva ABC, u stvari faktički nije obavljala nikakve poslove vezane za poslovanje društva, pa tako niti sklapala ugovore o radu, davala radne naloge, a niti bila dužna voditi računa o isplati plaća, kao i obračuna o isplati plaća, budući da je, kako formalnu, tako i faktičnu odgovornost za te poslove, preuzeo svjedok ĆO, kojemu se ti radnici i obraćali za neisplate plaća za mjesec kolovoz, tako i za mjesec rujan.

6.1. Upravo navedeni svjedoci suglasno potvrđuju iskaz svjedoka ĆO koji je jasno i uvjerljivo opisao da je optuženica bila formalna osnivačica društva, dok je on stvarno vodio poslovanje tog društva te se operativno angažirao, dok optuženica nije imala operativnu ulogu u vođenju društva, a niti je faktički dolazila u društvo tijekom kolovoza i rujna 2017., zbog komplikacija u trudnoći, pa nije niti mogla znati da on nije radnicima isplatio dužne plaće, kao i dostavio nekima od njih obračune o neisplati plaće. Nadalje, navedeni iskazi u cijelosti potvrđuju obranu optuženice da je sve operativne posle u inkriminiranom razdoblju obavljao upravo svjedok ĆO, a ne ona, iako je u navedenom razdoblju bila formalno odgovorna osoba.

6.2. Iako žalitelj upire u iskaz svjedokinje ZO koja je posvjedočila o aktivnom sudjelovanju u radu trgovačkog društva optužene EOŠ, kao i o njezinoj prisutnosti tijekom kolovoza 2017., rekavši kako je u kolovozu 2017. ista u nekoliko navrata došla u trgovačko društvo, navedena činjenica nikako nije od utjecaja za donošenje drugačije presude iz više razloga.

6.3. Dakle, ukoliko se okrivljena i pojavila u nekoliko navrata u društvu tijekom kolovoza 2017., isto ne dovodi u pitanje njezinu obranu a niti iskaz ĆO da okrivljena nije sudjelovala u poslovnim aktivnostima društva u navedeno vrijeme. Nadalje, plaća za mjesec kolovoz trebala se isplatiti polovinom rujna a plaća za rujan polovinom mjeseca listopada, stoga je potpuno nebitno da li se okrivljena i pojavila u društvu tijekom kolovoza 2017., jer je tijekom postupka utvrđeno da je već tada doma čuvala trudnoću te da tijekom rujna i nadalje niti jednom nije bila u društvu i nije sudjelovala u radu društva, za što je odgovornost u cijelosti na sebe preuzeo ĆO, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, ali i iz iskaza svih ostalih svjedoka te materijalne dokumentacije u spisu predmeta.

6.4. S obzirom na sve navedeno, sama činjenica da je okrivljena jedina raspolagala računom društva do 12.rujna 2017., od kojeg dana i ĆO postaje osoba koja je uz okrivljenu ovlaštena za raspolaganje tim računom, ne dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda za donošenje oslobađajuće presude, jer je prvostupanjski sud analizirao svu materijalnu dokumentaciju na koju se žalitelj poziva u žalbi, te je sveobuhvatnom analizom svih materijalnih i personalnih dokaza ali i obrane okrivljene na iscrpan i pravilan način obrazložio razloge za donošenje oslobađajuće presude. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda te na njih upućuje žalitelja, a žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju ovakav zaključak prvostupanjskog suda.

6.5. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da bi okrivljena kritične prigode, postupala na način kako je se tereti u činjeničnom opisu na izreke presude, slijedom čega je ista oslobođen od optužbe u odnosu na kazneno djelo iz čl. 132. st.1. KZ/11 za koje se tereti predmetnom optužnicom.

7. Dakle, žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koje je okrivljena oslobođena od optužbe.

8. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a postupajući sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 17. siječnja 2025.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Nives Jović

Hrvoje Visković