Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-5752/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužiteljice GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Alajbeg, odvjetnik u Splitu, protiv tužene OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene 25. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ante Alajbega, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tužene G, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ovrha određena na osnovu zahtjeva izravne naplate tražbine podnesenog Financijskoj agenciji Split, dana 1. listopada 2013., temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1880/2010 od 30. rujna 2011., proglašava se nedopuštenom iznad iznosa od 7.909,28 kuna1.049,74 eura."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ovrha određena na osnovu Zahtjeva izravne naplate tražbine podnesenog Financijskoj agenciji Split, dana 1. listopada 2013., temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1880/2010 od 30. rujna 2011., proglašava se nedopuštenom iznad iznosa od 454.959,56 kuna, 60.383,51 eura."

III Nalaže se tužiteljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 6.093,75 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi trošak postupka, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu 26. travnja 2016. protiv tužene radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi se sadržajno navodi da je ovrhovoditeljica- ovdje tužena podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu 1. listopada 2013., a radi naplate novčane tražbine koju ima prema ovršenici - ovdje tužiteljici koja je tražbina (najamnina za stan u [adresa] za razdoblje od 2 mjeseca i 23 dana) utvrđena presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1880/2010 od 30. rujna 2011., da je nakon pravomoćnosti presude tužiteljica od stručne osobe zatražila da joj napravi obračun kamata od dana dospijeća glavnice do 16. studenoga 2012., te da joj je kamata obračunata u iznosu od 18.151,30 kuna, nakon toga da se obratila punomoćniku tužene te su izvršili prijeboj potraživanja na ime parničnih troškova te utvrdili da tužiteljica ima isplatiti tuženoj na ime glavnice i kamate iznos od 6.305,94 kune, čime je tužiteljica smatrala da je u cijelosti podmirila dug prema tuženoj, ali da je tužena podnijela Fini Zahtjev za izravnu naplatu te su tužiteljici blokirani računi. Stoga tužiteljica predlaže sudu proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-5923/2013 od 14. ožujka 2016. te ističe podredni tužbeni zahtjev prema kojem od suda traži proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-5923/2013 od 14. ožujka 2016. iznad iznosa od 482.697,16 kuna.

1.1. Podneskom od 28. travnja 2016., a prije upuštanja tuženika u raspravljanje, tužiteljica je povukla podredi tužbeni zahtjev te je ustrajala u glavnom, dok je podneskom od 18. siječnja 2017. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da je predlagala sudu proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu na osnovu Zahtjeva za izravnu naplatu tražbine podnesenog Financijskoj agenciji Split 1. listopada 2013. i to iznad iznosa od 7.909,28 kuna, te istaknula podredni tužbeni zahtjev na način da traži od suda proglasiti nedopuštenim predmetnu ovrhu iznad iznosa od 454.959,56 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, prigovorio je prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora, istaknuo je da tužiteljica nije ovlaštena u predmetnom postupku preispitivati ovršnu ispravu, odnosno osporavati tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, kao ni to da nije točan navod tužiteljice da bi prilikom prijeboj učinjenog između punomoćnika tuženje i tužiteljice, tužiteljica u cijelosti podmirila dug prema tuženom, a sve iz razloga što punomoćnik tužene nije imao ovlast prilikom prijeboj učinjenog s tužiteljicom, utvrditi da je dugih prestao već je imao ovlast samo od tužiteljice primiti djelomičnu isplatu. Nadalje je istaknuo da je nakon primljene djelomične isplate, a sve kako bi provjerio točnost privatno naručenog od strane tužiteljice obračuna zateznih kamata, tužena zatražila od financijske agencije da izvrši obračun zateznih kamata prema ovršnoj ispravi. Jednako tako je istaknuo da nije sporno da je tužiteljica dobrovoljno platila tuženom 20.143,30 kuna, a da je tužitelj prisilno platila iznos od 27.737,60 kuna, a da preostali dio tužbenog zahtjeva predstavlja razliku između iznosa obračuna kamata izrađenog od strane Fine te iznosa obračuna sudske vještakinje.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-2121/16 od 14. ožujka 2017. utvrđen je zastoj postupka na rok od godine dana te je rješenjem poslovni broj P-2121/2016 od 3. listopada 2018. nastavljen postupka pod poslovnim brojem P-5752/2019.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: zahtjeva za izravnu naplatu od 30. kolovoza 2013., specifikacije priložene uz Zahtjev za izravnu naplatu, Potvrde od 23. studenoga 2012., presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P2-1880/10 od 30.rujna 2011., obračuna zateznih kamata izvršenog od strane Financijske agencije od 17. listopada 2013., obračuna kamata po zahtjevu tužiteljice od 14. studenog 2013., obračuna kamata s više glavnica od 23. studenoga 2012, spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-5923/2013. U postupku je izveden dokaza saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Anti Blaževići, a na okolnost visine duga po predmetnoj ovršnoj ispravi. U postupku je jednako tako pribavljen spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-5923/2013, kao i spis Općinskog suda u Splitu Pn-1880/2010.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate, a koji je tuženik pokrenuo na temelju ovršne isprave presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2- 1880/2010 od 30. rujna 2011.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1880/10 od 30. rujna 2011. tužena-ovdje tužiteljica obvezana naknaditi tužiteljici-ovdje tuženoj iznos od 1.992,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. travnja 1991., kao ni to da je tužiteljica dobrovoljno platila tuženoj 20.143,30 kuna, a da je od tužiteljice još prisilno naplaćen iznos od 27.737,60 kuna.

7. Kao sporno je u postupku utvrditi je li tražbina utvrđena ovršnom ispravom na temelju koje je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu Financijsko agenciji prestala, odnosno jeli tužiteljica ispunila u cijelosti svoju obvezu prema tuženoj.

7.1. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredba članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ) propisuje razloge zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, pa je tako točkom 9. članka 50. stavka 1. OZ propisano da ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

9. Ovršnu isprava u ovom postupku predstavlja sudska odluka odnosno presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1880/2010 od 30. rujna 2011., koja je postala pravomoćna 20. rujna 2012., a ovršna 14. studenoga 2012., a kojom je utvrđeno da je tužena, ovdje tužiteljica dužna isplatiti tužiteljici ovdje tuženoj iznos od 1.992,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15.travnja 1991., a koja se tražbina odnosu na neplaćenu najamninu stana kojeg je tužena ovdje tužiteljica koristila 2 mjeseca i 23 dana, a za njega nije tužiteljici ovdje tuženoj platila najamninu.

10. Tužiteljica tijekom postupka ističe da je njena tražbina prema tuženoj prestala odnosno da je ona isplatila cijeli dug prema ovršnoj ispravi tuženoj, odnosno sadržajno mističe žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ.

11. Čitanjem zahtjeva za izravnu naplatu od 30. kolovoza 2013., utvrđeno je da je podnositelj tog zahtjeva tužena protiv ovršenika tužiteljice, da se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne odluke suda, da se predmetna isprva podnosi sa zahtjevom da se novčana sredstva radi naplate tražbine iz priložene ovršne isprave prenesu djelomično prema specifikaciji u privitku zahtjeva i to na tekući račun tužene, odnosno ovrhovoditeljice.

12. Čitanjem specifikacije priložene zahtjevu za izravnu naplatu od 30. kolovoza 2013., utvrđeno je da tužena zahtjeva od Financijske agencije da se iznos naveden u točki 1. presude Općinskog suda u Splitu poslovno broj P2-1880/2012 (dakle iznos glavnice od 1.992,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. travnja 1991.) isplati kako je navedeno u zahtjevu za izravnu naplatu, ali umanjen za iznos od 20.143,30 kuna kojeg je punomoćnik tužene zaprimio od tužiteljice.

13. Čitanjem potvrde od 23. studenoga 2012., utvrđeno je da tom potvrdom punomoćnik tužene potvrđuje da je od tužiteljice, a u ime svoje stranke - tužene zaprimio iznos od 6.305,94 kune te da je tako izvršen prijeboj potraživanja 13.837,36 kuna kojeg je tužena po ovršnoj ispravi dugovala po osnovi parničnog troška tužiteljici.

14. Iz iskaza tužiteljice koja je saslušana u ovom postupku na ročištu od 21. studenoga 2012., utvrđeno je da je predmet potraživanja od strane tužene bio vezano za oštećenje stana i mjesečni najam, a da je postupak završio na način da je ona bila dužna platiti tuženoj najam za 2 mjeseca i 23 dana, da se radilo o iznosu od 1.992,00 kuna, da su pored glavnice bile dosuđene i kamate pa da je ona nakon pravomoćnosti presude odnijela stručnoj osobi da izvrši obračun koliko je sveukupno dužna tuženoj s osnove glavnice i kamata te joj je ona izvršila obračun s iznosom od 20.000,00 kuna te je ona tad otišla kod punomoćnika tužene, predala mu taj novac i da je s time mislila da je riješila sve dugove prema tuženoj. Naknadno da je dobila izračun od Financijske agencije koji je bio preko 100.000,00 eura, koje je trebala platiti tuženoj po osnovi duga, a da joj ej nakon toga blokiran račun, a prethodno da joj je sa računa skinuto 90.000,00 kuna, s time da je u taj iznos uračunat i iznos kojeg je predala punomoćniku tužene od 20.000,00 kuna. Jednako tako je istaknula da je trenutno zaposlena, ali da je protekle tri godine na bolovanju pa da joj se plaća isplaćuje na zaštićeni račun.

14.1. Iz gore navedenog utvrđeno je da je tužiteljica po pravomoćnoj sudskoj odluci bila u obvezi isplatiti tuženoj utvrđeni iznos novčane tražbine zajedno sa zateznim kamatama, da je s punomoćnikom tužene izvršila prijeboj potraživanja na ime parničnog troška po pravomoćnoj presudi, ali da prilikom tog prijeboja nije utvrđeno da ne postoji daljnje dugovanje tužiteljice prema tuženoj, jer u pravu je tužena kada navodi, da punomoćnik tužene nije imao ovlast prilikom prijeboj učinjenog s tužiteljicom, utvrditi da je dug prestao već je imao ovlast samo od tužiteljice primiti djelomičnu isplatu, a što jasno proizlazi iz potvrde od 23. studenoga 2012. Jednako tako proizlazi da dug po ovršnoj isplati nije isplaćen u cijelosti kao i to da tužene s razlogom predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na svoj račun. 15. Odredbama članka 251. st. 1. do 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23 – dalje ZPP) vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud, na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP), a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 2. ZPP).

16. Značaj sudskog nalaza i mišljenja, u smislu citiranih propisa, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi također stalni sudski vještaci, njihov pisani nalaz i mišljenje nije zatražio sud. Stoga, takav nalaz i mišljenje, nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje je provedeno u smislu propisa Zakona o parničnom postupku kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. (ovakvo pravno shvaćanje sadržano je u odluci vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2277/2018-2 od 17. listopada 2018.)

17. Stoga u tom smislu, sud je ocijenio kao ispravu - obračun kamata po zahtjevu kojeg je tužiteljica zatražila privatnim putem od vještaka knjigovodstvene struke te je utvrdio da je ta isprava u proturječnosti sa sadržajem ovršne isprave, budući da si istim obračunavanjem ulazilo u sadržaj ovršne isprave.

18. Tako je sud u postupku odlučio provesti dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem u osobi Ante Blaževića. Stalni sudski vještak za bankarstvo, financije i računovodstvo u postupku je izradio pisani nalaz i mišljenje te ga je sudu dostavio 15. prosinca 2022., a prema zadatku vještačenja kojeg mu je sud dao na raspravi 21. studenoga 2022.Tako je vještak u svom nalazu i mišljenju iznio kako iznos zatezne kamate na presuđenu glavnicu u iznosu od 1.992,00 kuna za razdoblje od 15. travnja 1991. (dana dospijeća)pa do dana 15. prosinca 2022. (dan izrade vještačenja) iznosi ukupno 503.845,60 kuna, da je tužiteljica platila tuženoj u tri navrata iznos od 47.880,90 kuna to dana 23. studenoga 2012 iznos od 20.143,30 kuna, dana 31. listopada 2013. iznos od 24.585,04 kuna, a dana 20. veljače 2014., ukupno iznos od 3.152,56 kuna i to zadnja dva iznosa utegom od strane Financijske agencije, a prvi iznos prilikom predaje punomoćniku tužene. Nadalje da je s iznosima navedenih uplata kada se primjene pravila uračunavanja prvo naplaćivana obračunata zatezna kamata i konačno da visina duga na dan obručna odnosno izrade nalaza i mišljenja ( 15. prosinca 2022.)iznosi na ime glavnice 1.992,00 kuna, a na ime zateznih kamata iznos od 455.964,70 kuna odnosno sveukupno iznos od 457.956,70 kuna.

19. Tužiteljica je u daljnjem tijeku postupka prigovarala nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ante Blaževića iz razloga da iznos duga koji je obračunat na dan izrade nalaza i mišljenja je nerazmjeran iznosu duga koji bi bio realan za dva mjeseca i 23 dana za korištenje stana bez naplaćivanja najamnine, pa bi dosuđivanjem odnosno ovrhom tog iznosa tužena ostvarila ne pripadajuću materijalnu korist na štetu tužiteljice. Istaknuo je da je takav iznos kamata predstavlja zelenašku kamatu i da je takav izračun kamata protivan moralu društva i na čelu jednake vrijednosti činidaba.

20. U svome očitovanju na prigovore tužiteljice stalni sudski vještak istaknuo je da je u nalazu i mišljenju od 15. prosinca 2022., naveo sve bitne pretpostavke i pravila kojim je obračunavao zateznu kamatu na presuđenu glavnicu po presudi koja predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku, kao i adekvatnu, Zakonom ili pod zakonskim aktima propisanu metodu obračuna zatezne kamate i propisanu visinu stope zatezne kamate za razdoblje obračuna od 15. travnja 1991., do 15. prosinca 2022. Jednako tako istaknuo je da je kod izračuna kao dobitne stavke uključio i tri uplate tužiteljice te da izračun stanja duga nije stvar subjektivne procjene sudskog vještaka nego rezultat izračuna koji se temelji na nalogu suda i izračunu zatezne kamate koji se temelji na pravilima i formulama financijske matematike, a da je nerazmjernost činidaba pravno pitanje i da nije u njegovoj domeni.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Blaževića s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

22. U odnosu na navode tužiteljice kako je predmetna ovrha protivna moralu društva, kako je nedopuštena, kako se radi o zelenaškim kamatama i o zlouporabi prava i povredi načela jednake vrijednosti činidaba za navesti je da sud cijeni situaciju u kojoj se tužiteljica našla, ali unatoč tome to je ne oslobađa odgovornosti koju ima na temelju ovršne isprave prema tuženoj. Naime da bi se radilo o nejednakosti činidaba, činidbe moraju postojati u trenutku sklapanja nekog dvostrano obvezujućeg pravnog posla, u konkretnom slučaju obveza tužiteljice nije nastala obvezno pravnim odnosom nego je utvrđena ovršnom sudskom odlukom koja nije ukinuta, stavljena izvan snage ili utvrđena ništetnom. Točno je da je prema predmetnoj ovršnoj odluci tužiteljica u obvezi platiti glavnicu od 1.992,00 kuna, ali do ovoliko visokog zaplijenjenog iznosa je došlo upravo zbog toga što tužiteljice nije postupila po ovršnoj ispravi, na što tužena nije mogla nikako utjecati već je prisilnim putem zahtijevala naplatu svog duga. Posebno je za napomenuti da je u samoj ovršnoj izreci u točki I na iznos glavnice dosuđena i zatezna kamata, koja nikako ne može biti zelenaška kako navodi tužiteljica, jer je riječ o kamati koja je bila propisana i određena zakonskim odredbama i kao takvu ju je sud u ovršnoj ispravi i obračunavao.

23. Pravilno je vještak u svom nalazu i mišljenju, prilikom izračuna preostalog duga, primjenjivao stopu kamate za razdoblje od 15. travnja 1991. do isplate, koja je stopa sadržana i utvrđena u ovršnoj ispravi-sudskoj odluci presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1880/10 od 30. rujna 2011., da bi kasnije primjenjivao zakonsku stopu prema relevantnim zakonskim odredbama. Dakle, nije vještak kamatnu stopu mijenjao ili na novo izračunavao, već je primijenio upravo onu stopu koja je utvrđena ovršnom ispravom koja, kako je gore, navedeno nije ukinuta ili na drugi način stavljena izvan snage. Stoga je sud shvaćanja da je tužena u postupku izravne naplate pokušavala samo izravno naplatiti svoju tražbinu.

24. Slijedom navedenog, valjalo odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje da su u konkretnom slučaju pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužiteljice na račun tužene na temelju predmetne sudske odluke nedopušteni.

25. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka osniva se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, ovaj sud smatra da tuženoj pripada cjelokupan trošak postupka.

26. S obzirom na označenu vrijednost predmeta spora od strane tužiteljice (28.687,03 eura), odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženoj su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 15. studenoga 2016. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 18. siječnja 2018. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 6. veljače 2017., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9/5 Tarife) iznos od 125,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2017., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9/5 Tarife) iznos od 125,00 eura,,

- zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2019. ( Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

zastupanjem na ročištu od 8. lipnja 2022., koj je ročište odgođeno prije početka raspravljanja ( Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 125,00 eura,

- zastupanjem na ročištu od 19. srpnja 2022., koj je ročište odgođeno prije početka raspravljanja ( Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 125,00 eura,

- zastupanjem na ročištu od 3. listopada 2022, na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 21. studenoga 2022. ( Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 20. veljače 2023. ( Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 24. listopada 2023. ( Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

-

zastupanje na ročištu od 26. studenoga 2024. ( Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- sastav ostalog podneska 4. siječnja 2023. (Tbr. 8/4 Tarife) iznos od 125,00 eura

27. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 4.875,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 6.093,75 eura.

28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak preko dosuđenog troška a do iznosa od 18.412,50 eura budući da mu taj trošak ne bi pripada, a sve iz razloga jer mu na vrijednost predmeta spora koja je određena raspravnim rješenjem od 18. siječnja 2017., u iznosu od tadašnjih 216.142,46 kuna (28.687,03 eura) valjalo je obračunavati svaku pojedinu radnju u postupku u iznosu od 250 bodova sukladno odredbama Tarife, dok je tuženik trošak postupka zatražio u iznosu tako što je svaku radnju obračunavao u vrijednosti od 719 bodova, a što ne odgovara određenoj vrijednosti predmeta spora od 28.687,03 eura, a na koju vrijednost predmeta spora tuženik nije imao primjedbi odnosno takvoj se označenoj vrijednosti spora od strane tužiteljice tužena nije protivila, a što proizlazi iz zapisnika od 18. siječnja 2017., koji prileži listu spisa 60.

29. Jednako tako tuženiku nisu priznati troškovi sudskih pristojbi naznačeni kao pristojba odgovara na tužbu i pristojba presude, a budući da sud od troškovima postupka, sukladno odredbi članka 164. ZPP odlučuje na određeni zahtjev stranke, a u pogledu troškova vezanih za sudske pristojbe nije bilo određenog zahtjeva stranke već je ostavljeno da o tim troškovima odluči sud bez određenog zahtjeva, odnosno iznosa.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku,

- tuženoj po punomoćniku,

- u spis.