REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-76/2023-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PROJEKT POROPAT d.o.o., OIB 16110079871, Pula, Medulinska cesta 46, kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika GRAD VODNJAN, OIB 15554218499, Vodnjan, Trgovačka 2, kojeg zastupa punomoćnik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, nakon javne i glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika tužitelja, dana 17. siječnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku GRAD VODNJAN da tužitelju PROJEKT POROPAT d.o.o. isplati 244.836,53 € /1.844.720,83 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 145.578,87 € / 1.096.864,00 kn od 01.11.2021. do isplate,

- na iznos od 99.257,66 € / 747.856,83 kn od 01.11.2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kao i trošak parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Grad Vodnjan da tužitelju PROJEKT POROPAT d.o.o. Pula nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni trošak teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

II.1 Tužitelj PROJEKT POROPAT d.o.o. dužan je na ime troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku GRADU VODNJANU iznos od 41.695,00 eura (četrdesetijednatisućašestodevedesetipeteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove odluke, do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II.2 Odbija se zahtjev tuženika u dijelu u kojem potražuje troškove postupka u iznosu od 62,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. studenog 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

2. U tužbi navodi da je RT vlasnica k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj je osnovano pravo građenja u korist tužitelja. Po osnovi zahtjeva koje je podnio prednik tužitelja, tuženik je rješenjem od 28. lipnja 2016. godine dozvolio gradnju stambene zgrade – obiteljske kuće sa bazenom. Za gradnju te kuće uredno je po osnovi donesenog rješenja nadležnog upravnog tijela plaćen komunalni i vodni doprinos te je tužitelj ispunio sve ostale zahtjeve koji su od njega traženi. Međutim, sukladno potvrdi tuženika od 08. ožujka 2022. godine, za ovu građevinu nije moguće izdati akt o upotrebi jer ista nema mogućnost priključenja na javnoprometnu površinu.

3. Ova nekretnina izgrađena je s ciljem ekonomskog iskorištavanja – iznajmljivanja u turističke svrhe i bila je spremna (potpuno dovršena i opremljena) za sezonu 2021. Tijekom 2021. i 2022. objekt je, obzirom na njegove karakteristike, mogao postići zaradu od 548.432,00 kuna neto po sezoni, no zarada nije ostvarena budući objekt nema mogućnost priključenja na javnoprometnu površinu.

4. Tužitelj je ispunio sve obveze koje je od njega zahtijevao tuženik, kao i druga tijela koja sudjeluju u postupku gradnje. S druge strane, tuženik nije ispunio svoju obvezu i tužitelju omogućio priključenje na javnoprometnu površinu te mu time omogućio da nekretninu koristi sukladno njezinoj namjeni (iznajmljivanje u turističke svrhe).

5. Na taj način, propustom tuženika da osigura potrebnu infrastrukturu, tužitelju je počinjena materijalna šteta u vidu izmakle dobiti za 2021. i 2022. godinu u iznosu od najmanje 1.096.864,00 kn.

6. Nadalje, RT vlasnica je i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj je također upisano pravo građenja u korist tužitelja. Po osnovi zahtjeva koje je podnio prednik tužitelja, tuženik je rješenjem od 28. lipnja 2016. godine dozvolio gradnju stambene zgrade – obiteljske kuće sa bazenom. Za gradnju te kuće uredno je po osnovi donesenog rješenja nadležnog upravnog tijela plaćen komunalni i vodni doprinos te je tužitelj ispunio sve ostale zahtjeve koji su od njega traženi. Sukladno potvrdi tuženika od 08. ožujka 2022. godine proizlazi da se tako sagrađena građevina može početi koristiti bez uporabne dozvole. No, u tužbi navodi da ni ta građevina nema mogućnost priključenja na javnoprometnu površinu.

7. Ova nekretnina je također izgrađena s ciljem ekonomskog iskorištavanja – iznajmljivanja u turističke svrhe i bila je spremna (potpuno dovršena i opremljena) za sezonu 2021. kada je obzirom na svoje karakteristike mogla postići neto zaradu od 548.432,00 kn, a u 2022. 199.424,83 kune.

8. Tužitelj je ispunio sve obveze koje je od njega zahtijevao tuženik, kao i druga tijela koja sudjeluju u postupku gradnje. S druge strane, tuženik nije ispunio svoju obvezu i tužitelju omogućio priključenje na javnoprometnu površinu te mu time omogućio da nekretninu koristi sukladno njezinoj namjeni (iznajmljivanje u turističke svrhe).

9. Na taj način, propustom tuženika da osigura potrebnu infrastrukturu, tužitelju je počinjena materijalna šteta u vidu izmakle dobiti za 2021. i 2022. godinu u iznosu od najmanje 747.856,83 kn.

10. Tužitelj je kao stranka pravnog odnosa u cijelosti postupao onako kako je tuženik kao jedinica lokalne samouprave od njega zatražio te je imao legitimno očekivanje da će i druga strana postupiti istovjetno te uredno i savjesno ispuniti svoje obveze. No upravo suprotno, tuženik se na zahtjeve tužitelja oglušuje i u tom pravcu nije poduzeo niti jednu radnju.

11. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom od tuženika potražuje naknadu štete u vidu izmakle dobiti u ukupnom iznosu od 1.844.720,83 kn (sada 244.836,50 eura, fiksni tečaj konverzije 1 euro = 7.53450 kuna) sa pripadajućom kamatom, a koji iznos se odnosi na dobit koju je mogao ostvariti od iznajmljivanja ta dva objekta, u sezoni 2021. i 2022.

12. U odgovoru na tužbu tužitelj je osporio i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

13. Navodi da je tužitelj, i prije no što je stekao pravo građenja, znao za osobine stečenih nekretnina u vezi sa pristupnim putevima i prostorno-planskom dokumentacijom. Naime, tužitelj je osnovan 06. studenog 2018. godine, a njegova osnivačica je RT. Osim toga, k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nastale su cijepanjem koje je provedeno 17.05.2018. godine od matične 1797/1, k. o. [katastarska općina], čiji je vlasnik RT još od 2005. godine. RT postala je vlasnica tih k. č. [katastarska čestica] i k.č. 1797/5, 13. svibnja 2021. godine Ugovorom o razvrgnuću suvlasništva. Po stjecanju prava vlasništva RT je na tim nekretninama, a u korist tužitelja osnovala pravo građenja, 13. svibnja 2022. godine, temeljem Ugovora o osnivanju prava građenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužitelj bio upoznat sa svim osobinama tih dviju čestica (pa tako i po pitanju nužnosti uređenja pristupnih puteva prije dobivanja akata za upotrebu, tako i po pitanju prostorno planskih uvjeta i ograničenja u pogledu iznajmljivanja), a sve obzirom je RT jedina osnivačica tužitelja, ujedno je bila i vlasnica nekretnina na kojima je tužitelj stekao pravo građenja.

14. Tužitelj i njegovi prednici su aktima za gradnju dobili pravo graditi građevine stambene namjene i tuženik nije imao saznanja o namjeri iznajmljivanja, a niti se dokumentima prostornog uređenja ili izdanim aktima za gradnju obvezao s tim u vezi pa smatra da tužitelj temeljem tih akata nije mogao imao legitimno pravo očekivati da će iste iznajmljivati i tako stjecati zaradu.

15. Nadalje, tužitelj (ni njegovi prednici) nisu smjeli koristiti nekretnine do 04.03.2022. tj. do dostave tuženiku završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine, a sve obzirom je i aktima o gradnji propisano da se izgrađeni objekti mogu početi koristiti nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine. Slijedom toga, tužitelj nije imao mogućnost zarađivati iznajmljivanjem tih nekretnina tijekom 2021. godine jer je završno izvješće za obje nekretnine dostavljeno tuženiku tek 04.03.2022.

16. Tuženik navodi kako su RT i tužitelj tijekom 2022. godine kategorizirali objekte sagrađene na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], te su iste iznajmljivali. Tako je k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kategorizirana rješenjem od 17. svibnja 2022. godine na ime RT bez obzira što je u to vrijeme tužitelj već imao u svoju korist osnovano pravo građenja (odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu odnosno usluge smještaja). S time da je rješenje izdano kao privremeno do 31. prosinca 2024. godine do donošenja odluke o ozakonjenju nezakonito izgrađene građevine. U odnosu na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], također je izdano rješenje o kategorizaciji, na ime tužitelja. Radi navedenog, tuženik smatra kako su i tužitelj i Ana Poropat 2022. godine ostvarivali zaradu od iznajmljivanja neovisno o navodnom nepostupanju tuženika na koje tužitelj ukazuje.

17. Suprotno navodima tužitelja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ima oduvijek mogućnost priključenja na javnoprometnu površinu, i to bez obzira što nije formirana čestica puta i nisu riješeni imovinskopravni odnosi, no u naravi se radi o prometnoj površini koja se sukladno Zakonu o cestama može smatrati javnoprometnom površinom.

18. S druge strane, tuženik provodi sve radnje za rješavanje imovinskopravnih odnosa s ciljem izgradnje prometnice za područje na kojem se nalaze obje nekretnine tužitelja, a koje se nalaze unutar obuhvata Urbanističkog plana uređenja naselja San Antonio. Za razliku od k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u odnosu na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužitelj nema mogućnosti priključenja na javnoprometnu površinu, no na istu isti pristupa preko k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

19. Tuženik ističe da poduzima sve radnje kako bi mogao pristupiti izgradnji prometnice sukladno UPU San Antonio, a putem koje bi se pristupilo na k. č. [katastarska čestica], no prije dobivanja akata o gradnji potrebno je riješiti imovinsko pravne odnose, a što isti čini, a dodatan dokaz tome je i što u svom proračunu planira sredstva za izgradnju te prometnice.

20. Slijedom svega navedenog smatra kako je tužbeni zahtjev neosnovan te predlaže njegovo odbijanje.

21. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj ističe kako je bio upoznat sa osobinama stečenih nekretnina jer su iste pravno i prostornoplanski bile definirane u Urbanističkom planu uređenja naselja San Antonio koji je objavljen 2009. Upravo zato je tužitelj, isto kao i RT, imao legitimna očekivanja koja su se trebala ispuniti prema onome što je u tom planu navedeno. Naime, Urbanistički plan uređenja naselja San Antonio je obvezujući dokument prostornog uređenja. Njime nisu propisana ograničenja u pogledu upotrebe nekretnina koje će se tamo izgraditi u smislu njihova iznajmljivanja. Područje na kojem se nalaze nekretnine tužitelja označeno je s obzirom na svoju namjenu i korištenje kao područje mješovite namjene, pretežito stambene (stambena kao preduvjet za smještajnu). Kuće za odmor kao obiteljske kuće moguće je graditi jedino u područjima mješovite namjene, a što je tužitelj i učinio te je izgradio obiteljsku kuću za najam. Također, namjeru u koju svrhu će se koristiti nekretnina tužitelj nije obvezan iznijet tuženiku.

22. Istim aktom prostornog uređenja, između ostalog, planirana je izgradnja kvalitetne prometne i komunalne infrastrukture. Za nekretnine tužitelja (k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) predviđena je izgradnja ceste u duljini od 148 m, a koja je trebala biti smještena neposredno pored nekretnina tužitelja (OU8, odvojaka prema sjeveru sa GMU 1, širina kolnika 5,5, obostrano nogostup širine 1,2 m) čime bi mu omogućila priključenje na javnoprometnu površinu (a time i dobivanje uporabne dozvole za obje nekretnine).

23. Kuće izgrađene i na k. č. [katastarska čestica] i na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], su bile dovršene i spremne za iznajmljivanje još pred sezonu 2021. No kako bi tužitelj mogao ishoditi uporabnu dozvolu odnosno dostaviti završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine nužna pretpostavka je postojanje pristupnog puta odnosno da je građevina priključena na prometnu površinu koja zbog nepostupanja tuženika do tada nije bila izgrađena. Upravo zbog nepostupanja tuženika, čak ni nakon višestrukih obraćanja od strane tužitelja, tužitelj nije mogao nadležnom upravnom tijeku dostaviti završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine.

24. Tužitelj osporava da je tijekom 2022. ostvarivao zaradu od iznajmljivanja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Činjenica što je u korist te, kao i druge nekretnine, postojao rješenje o kategorizaciji ne znači da se nekretnina ujedno i ekonomski iskorištavala.

25. Tužitelji ukazuje da je i u jednoj i u drugoj građevinskoj dozvoli utvrđeno da postoji mogućnost priključenja građevine na prometnu površinu. U protivnom tužitelj, odnosno njegov prednik, ne bi ni mogao ishoditi akt temeljem kojeg mu se dozvoljava gradnja. Upravo postojanje te mogućnosti priključenja na prometnu površinu uz poznavanje prostorno planske dokumentacije daje investitorima ne samo legitimno očekivanje da će nekretnine za koje su ishođene građevinske dozvole zaista biti priključene na prometnu površinu već i da će se to očekivanje ispuniti i u razumnim rokovima.

26. Prometnica koja je predviđena Urbanističkim planom uređenja naselja San Antonio nije izgrađena, a površina za koju tuženik navodi da predstavlja javnoprometnu površinu u odnosu na k. č. [katastarska čestica], ne može se smatrati javnoprometnom površinom u smislu Zakona o cestama. Tužitelj smatra kako ne može snositi negativne posljedice nedjelovanja tuženika u skladu sa smjernicama i ciljevima postavljenim važećim Urbanističkim planom uređenja naselja San Antonio. Također, ni činjenica kašnjenja sa radnjama rješavanja imovinskopravnih odnosa s ciljem izgradnje prometnice na navedenom području ne smije ići na štetu tužitelja (iako je iz priložene dokumentacije vidljivo da je tuženik sa tim radnjama započeo tek 2021., nakon mnogobrojnih zahtjeva tužitelja).

27. Dodatno, tužitelj kao investitor je za predmetne nekretnine platio i komunalni i vodni doprinos. Sukladno čl. 2. Odluke o komunalnom doprinosu od 30. siječnja 2019. godine komunalni doprinos je prihod tuženika koji se koristi samo za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture. Nakon ishodovanja pravomoćnih građevinskih dozvola 2016. godine i podmirenja svih javnih davanja koja su teretila investitore u odnosu na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], tuženik je morao omogućiti tužitelju da nekretnine privrede svrsi i to izgradnjom ceste koja će omogućiti nekretninama tužitelja spajanje na javnoprometnu površinu.

28. Tužitelj smatra da je za njega kao investitora nastalo legitimno očekivanje u pogledu gradnje i upotrebe ceste. U konkretnom slučaju, tužitelj ima legitimno očekivanje da će njegovo imovinsko pravo, zasnovano na pravnom aktu (pravomoćnoj građevinskoj dozvoli), biti poštivano, a ostvarenje zaštićeno. Još konkretnije, legitimno očekivanje tužitelja sastoji se u tome da će uvjeti iz građevinske dozvole biti ispunjeni (pravomoćna građevinska dozvola je sastavni dio imovine koje potpada pod jamstvo iz čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (zaštita prava vlasništva). Tužitelj ima legitimno očekivanje utemeljeno na aktu prostornog uređenja (Prostorni plan uređenja Grada Vodnjana i Urbanistički plan uređenja naselja San Antonio) te upravnim aktima (pravomoćnim građevinskim dozvolama), kao i činjenici podmirenja komunalnih doprinosa, da će po završetku izgrađenih kuća na predmetnim nekretninama iste moći odmah privesti svrsi.

29. U podnesku od 15. studenog 2023. godine tuženik ukazuje kako tužitelj ne spori da je prije stjecanja prava građenja znao za osobine nekretnina koje je stekao. Tuženik smatra da je tome tako upravo zato što RT kao vlasnici nekretnina nije mogla ostati nepoznata općepoznata činjenica da je prije izvođenja radova na izgradnji prometnice potrebno osigurati financiranje, riješiti imovinskopravne odnose, a da je tuženik sve to i napravio odnosno da radi, štoviše tuženik smatra da je tužitelj putem RT to sve i znao. Tuženik smatra da je potraživanje tužitelja neosnovano jer je isti kategorizirao svoje nekretnine i na taj način stjecao zaradu od iznajmljivanja shodno čemu isto ne može predstavljati imovinu koja bi se mogla štiti kroz legitimna očekivanja.

30. U podnesku od 19. veljače 2024. godine tužitelj je ukazao na konstatacije iz rješenja o uvjetima građenja, u odnosu na oba objekta, gdje se navodi: „da građevna čestica koju čini dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ima pristup na javnoprometnu površinu“. Tužitelj smatra da upravo iz tih rješenja nesporno proizlazi da je nadležno tijelo prilikom donošenja akata o gradnji već tada bilo upoznato sa činjenicom da će se k. č. [katastarska čestica] cijepati na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], pa je s tim znanjem za svaku od tih budućih čestica definirana mogućnost priključenja na javnoprometnu površinu. Od 2016. godine, kada je zatraženo donošenje akata o gradnji, nadležne osobe koje su sudjelovale u tom postupku, bile su upoznate sa činjenicom da će se na k. č. [katastarska čestica] graditi dvije kuće na dvije čestice te da svaka od tih čestica mora imati svoj pristupni put odnosno mogućnost priključenja na javnoprometnu površinu. U donesenim aktima za gradnju utvrđeno je da postoji pristup na javnoprometnu površinu u odnosu na obje čestice koje će nastati i to zato što je taj put predviđen Urbanističkim planom uređenja naselja San Antonio, koji je objavljen još 14. veljače 2009. godine, i označen kao OU8.

31. Za kuću sagrađenu na k. č. [katastarska čestica], izdana je tzv. uporabna dozvola jer do te nekretnine načelno postoji put sa istočne strane, a koji put vodi do javnog puta na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], no taj put nije u cijelosti u vlasništvu tuženika već je djelomično u vlasništvu tuženika, a djelomično u vlasništvu drugih osoba i ne može se smatrati javnoprometnom površinom.

32. Tužitelj smatra da ima prvo potraživati naknadu štete zbog izgubljene zarade upravo temeljem njegovog legitimnog očekivanja. U tekstualnom dijelu prostornog plana uređenja naselja San Antonio navodi se da je organizacija prometa unutar zone utvrđena prvenstveno temeljem izrađene i važeće lokacijske dozvole kojom su obuhvaćene sve postojeće i planirane prometnice u zoni, kao i temeljem lokacijske dozvole za spoj na državnu cestu D3. Izdana lokacijska dozvola imala je ograničeno vrijeme trajanja. Tuženik je morao temeljem te lokacijske dozvole pristupiti daljnjem rješavanju imovinskopravnih odnosa kako bi se prostorni plan priveo svojoj namjeni. To nesporno nije učinio i lokacijska dozvola je prestala važiti. Tako je, još tijekom postupka izdavanja rješenja o uvjetima građenja RT znajući važeće prostorne planove i planiranu cestu OU8 u dogovoru sa AT (raniji gradonačelnik tuženika) sklopila kao prodavatelj sa tuženikom kao kupcem ugovor o prodaji 295/2780 dijela k. č. [katastarska čestica] od dana 02. ožujka 2016. godine. Radi se o sjevernom dijelu te čestice koji je bio nužan radi izgradnje dijela planirane prometnice OU8. Nakon izvršene prodaje u svrhu izgradnje prometnice, RT imala je razloga pretpostaviti da će tuženik odmah nastaviti rješavati imovinskopravne odnose sa ostalim vlasnicima nekretnina kako bi se ispunila obveza izgradnje ceste koja je planirana Urbanističkom planom uređenja naselja San Antonio. Upravo u tim radnjama, a u kojim je sudjelovala prednica tužitelja, a koje se temelje na javno objavljenim prostornim planovima i važećim lokacijskim dozvolama, sastoji se tužiteljevo legitimno očekivanje da će se prostorni plan privesti namjeni u rokovima koji ne mogu biti dužni od rokova važenja lokacijskih dozvola.

33. U konačnici, nadležno tijelo tuženika je odbilo izdati tužitelju uporabnu dozvolu za kuću sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] jer ne postoji mogućnost priključenja na javnoprometnu površinu, iako je to trebao biti razlog za neizdavanje građevinske dozvole, a koja je izdana tako što je u istoj utvrđeno da ta mogućnost postoji. Tu mogućnost treba tumačiti u smislu čl. 110. Zakona o gradnji prema kojoj je odlučna stvarna mogućnost priključenja na prometnu površinu, a nerealizirane planirane karakteristike i svojstva prometne površine ne isključuju postojanje mogućnosti priključenja.

34. Tužitelj osporava postojanje služnosti prolaska u korist k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] do javnoprometne površine na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], iz razloga što ista nije upisana na teret k. č. [katastarska čestica] (preko koje bi služnost po navodima tuženika prolazila).

35. Proveden je dokazni postupak u koje je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to: upravne spise u kojima je izdano rješenje o uvjetima građenja te njihove izmjene posl. broj UP/I-361-02/13-01/59 i UP/I-361-02/13-01/60, lokacijska dozvola za infrastrukturu prometnice broj 350-05/05-01/00543, te spiseve u upravnom postupku izdavanja potvrde o dostavljenom izvješću nadzornog inženjera broj 361-07/22-01/01 i 361-07/22-01/02, zahtjev za isplatu naknade štete na listu 7-8, 29-30 spisa, izvadak iz zemljišne knjige na listu 9-10, 31-32 spisa, obavijest o neispunjavanju uvjeta za izdavanje potvrde na listu 11-12 spisa, preslike dijela upravnog spisa u vezi izdavanja građevinske dozvole na listu 13-28, 35-38 spisa, potvrda o dostavljenom izvješću nadzornog inženjera na listu 33-34 spisa, izvadak iz sudskog registra za tužitelja na listu 63-66 spisa, zemljišno knjižni izvadci na listu 67-72 spisa, rješenja upravnog odjela za turizam na listu 73-74 i 75-78 spisa, procjenu vrijednosti nekretnina na listu 77-108, izvod iz službenih novina Grada Vodnjana na listu 109-116 spisa, UPU naselja San Antonio na listu 129-185 spisa, izjave o dovršetku radova na listu 186-187 spisa, odluka o komunalnom doprinosu na listu 188-197 spisa, izvodi iz prostornog plana na listu 198-201 spisa, dokumentacija u vezi rješavanja imovinskopravnih odnosa na okolnim česticama na listu 213-352 te na listu 384-417 spisa, ugovor o prodaji na listu 423-426 spisa, izjava o prijeboju na listu 427 spisa, izvod iz geoportala na listu 428 spisa, zemljišno knjižni izvadci na listu 429-436 spisa, ugovor o osnivanju prava građenja na listu 450-453 spisa, zapisnik u postupku radi utvrđivanja minimalnih uvjeta zajedno sa ostalom dok. koja se odnosi na obje nekretnine u postupku kategorizacije na listu 458-487 spisa, pisani iskaz svjedoka OT sa prilozima na listu 496- 509 spisa, pisani iskaz RTO na listu 513-514 spisa, nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka sa dopunom na listu 524-539 spisa i 552-553 spisa, izvatci iz zemljišne knjige na listu 544-547 spisa, nalaz i mišljenje građevinskog. vještaka na listu 555-598 spisa, te je provedeno saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja ATO.

36. Sud je nalaze i mišljenja oba vještaka prihvatio u cijelosti obzirom su oba vještaka vrlo detaljno i stručno pristupila rješavanju zadatka koji im je sud dao, a svoja utvrđenja su jasno iznijela, te ih dodatno obrazložila prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja. Stranke nisu imale prigovora na nalaze i mišljenja vještaka. Što se personalnih dokaza tiče, tuženik je dostavio pisane iskaze svjedoka OT i RTO, koje je sud u cijelosti prihvatio budući njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa utvrđenjima koja proizlaze iz drugih dokaza koji su izvedeni u ovom postupku, prvenstveno dokumentacije koja prileži u sudskom spisu. Što se tiče iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ATO, on je po mišljenju ovoga suda iskazivao suzdržano, vodeći računa da ne iznosi okolnosti koje tužitelju ne idu na ruku, dok je u pogledu onoga što je iskazivao iskazivao iznoseći viđenje cjelokupne situacije iz svoje perspektive. U ovom postupku bi i po mišljenju suda bilo interesantno čuti iskaz ĆT, koje je izdavala akte o građenju. Njezino saslušanje je predložio tužitelj. Sud je sukladno čl. 492.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) naložio strankama da dostave pisane iskaze za svjedoke koje su predložili, uz upozorenje da će se, ako to propuste učiniti bez opravdanog razloga, smatrati da su odustali od saslušanja tog svjedoka. Tuženik je djelomično postupio po takvom nalogu suda i dostavio pisane iskaze za određene svjedoke koje je predložio. Tužitelj to nije učinio uopće niti je obavijestio sud da je za to imao opravdan razlog. Radi navedenog je sud odbio njegov prijedlog iznesen na ročištu 10. prosinca 2024. godine, na kojem je glavna rasprava zaključena, da se sasluša navedena svjedokinja. No, sud je mišljenja da bi njezin iskaz bio samo „zanimljiv“, ne i nužan za utvrđivanje činjenica u ovom postupku koje su utvrđene i bez tog iskaza.

37. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

38. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete po osnovi izmakle dobiti koju tužitelj potražuje od tuženika jer zbog propusta tuženika nije mogao tijekom sezone 2021. i 2022. iznajmljivati dvije kuće za odmor. Propust tuženika, po tužitelju, sastoji se u tome što nije izgradio pristupne puteve do objekata tužitelja, iako je to bio u obvezi sukladno dokumentima prostornog uređenja i izdanim aktima za gradnju.

39. Tužbeni zahtjevi razmatrati će se posebno u odnosu na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Na svakoj od tih čestica izgrađene su obiteljske kuće sa bazenom i to na temelju akta o gradnji koje je izdao tuženik. U početku, tužitelj je na k. č. [katastarska čestica] pristupao preko k. č. [katastarska čestica] (koja je imala pristupni put do javne prometnice (o tome detaljnije kasnije u ovom obrazloženju). Kada je dovršio izgradnju kuće na k. č. [katastarska čestica] tužitelj više nije mogao pristupati preko te čestice do k. č. [katastarska čestica], u kojem trenutku je ta čestica ostala bez faktične mogućnosti pristupa na javnu prometnicu, a kakvo stanje je i danas.

[katastarska općina]

40. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vodi se kao vlasništvo RT. Ta čestica nastala je od k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a dalje se kronološki iznose ključni momenti u odnosu na tu česticu uz napomenu da sve radnje koje su se poduzimale u odnosu na k. č. [katastarska čestica] su se istovremeno poduzimale i u odnosu na k. č. [katastarska čestica]:

- 2004. godine – RT kupuje od Grada Vodnjana k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (z.k. izvadak i povijesni z.k. izvadak na listu 67 do 71 spisa)

- **.**.2016. godine - RT je dio te čestice prodala Grad Vodnjanu koji se od tada vodio kao vlasnik 295/2780 dijela, a Ana Poropat 2485/2780 dijela. Svrha prodaje je izgradnja pristupne prometnice (ugovor o prodaji od 02. ožujka 2016. godine na listu 423 do 425 spisa)

- 28.06.2016. – dobivena je građevinska dozvola (ispravan naziv je rješenje o uvjetima gradnje) za izgradnju obiteljske kuće sa bazenom, sada na dijelu k. č. [katastarska čestica], a kasnije će se od te čestice formirati k. č. [katastarska čestica]. Investitor je RT (rješenje o uvjetima gradnje klasa UP/I-361-02/13-01/60 od 28. lipnja 2016. godine, upravni spis klasa UP/I-361-02/13-01/60)

- 17.05.2018. – provedeno je cijepanje k. č. [katastarska čestica] na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] (z.k. izvadak i povijesni z.k. izvadak na listu 67 do 71 spisa, nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka sa dopunom na listu 524 do 539 i 552 spisa)

- 10.12.2018. – izmjena je građevinska dozvola tako što je sada umjesto RT investitor Projekt Poropat d.o.o. (Projekt Poropat d.o.o. je društvo čiji je jedini osnivač RT, osnovano je izjavom od 06.11.2018.) - rješenje o izmjeni građevinske dozvole klasa: UP/I-361-03/18-01/000110 od 10. prosinca 2018. godine, i spis klasa: UP/I-361-03/18-01/000110, izvadak iz sudskog registra na listu 63 do 66 spisa

- 13.05.2021. – sklopljen je Ugovor o razvrgnuću između RT i [adresa] temeljem kojeg je RT stekla u vlasništvo k. č. [katastarska čestica], u cjelini, kao i k. č. [katastarska čestica], a k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ostala je suvlasništvu RT, u 897/1192 dijela, te Grada Vodnjana, u 295/1192 dijela (ugovor o razvrgnuću od 13. svibnja 2021. na list 213. do 215 spisa)

- 04.03.2022. – sastavljeno je Završno izvješće nadzornog inženjera u kojem je konstatirano da pristupni put građevini nije osiguran, pa je temeljem istoga dana 08.03.2022. tuženik izdao obavijest o neispunjenju uvjeta za izdavanje potvrde (obavijest o neispunjenju uvjeta za izdavanje potvrde na listu 11 spisa, upravni spis klasa: 361-07/22-01/01).

- 13.05.2022. – sklopljen je Ugovor o osnivanju prava građenja između RT i Projekta Poropat d.o.o. kojim je Projekt Poropat d.o.o. ovlašten da na toj čestici izgradi obiteljsku kuću, sukladno rješenju o uvjetima građenja UP/I-361-02/13- 01/60 od 28. lipnja 2016. godine (iako je u trenutku sklapanja tog ugovora o pravu građenja objekt već bio izgrađen!!!).

- **.**.2022. RT je izdano rješenje kojom joj se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u odnosu na kuću sagrađenu na k. č. [katastarska čestica], koja nosi kućni broj 64 (puna adresa glasi: Vodnjan, ulica 1, maja 64) – privremeno rješenje klasa: UP/I-335-03/22-01/2436 od 17. svibnja 2022. godine (list 476 do 477 spisa).

41. K. č. [katastarska čestica], prije cijepanja, obuhvaćala je današnju k. č. [katastarska čestica], te k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a kako je to prikazano u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka (slike na listu 525 i 526 spisa). Nakon cijepanja, stanje je onakvo kakvo je prikazano na tim slikama.

42. U rješenju o uvjetima građenja konstatira se da čestica ima pristup na javno prometnu površinu sa pristupnog puta sa sjeverne granice planirane građevinske čestice sukladno UPU San Antonio (točka 2.6., prva alineja). Radi se o pristupnoj prometnici koja je planirana Urbanističkim planom uređenja naselja San Antonio (koji je stupio na snagu 2009. godine), a čiji pravac je prikazan u nalazu u mišljenju mjerničnog vještaka, na slikama na listu 535 (prometni pravac ispod oznake OU8, između crvenih linija) i 536 spisa, i trebao je prelazili dijelom k. č. [katastarska čestica] (uski dio na sjevernoj strani, na slici na listu 526 je to dio na kojem je napisano: „pristupna cesta nije izvedena – zarašteno), a radi čega je Ana Poropat 2016. godine prodala taj dio te čestice tuženiku, te je u ugovoru o prodaji i konstatirano da se taj dio prodaje radi izgradnje pristupne prometnice.

43. Problematika ovog spora je to što je u trenutku kada je tužitelju dozvoljeno građenje (a dozvoljeno mu je rješenjem o uvjetima građenja UP/I-361-02/13-01/60 od 28. lipnja 2016. godine) opisana pristupna prometnica bila u planu (doduše to je tako i konstatirano u tom upravnom aktu), odnosno nije postojala u naravi, a njezino postojanje u naravi je uvjet kako bi se dozvolila gradnja (nije dovoljno da je prometnica planirana).

44. Naime, čl. 125. i čl. 126. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 76/2007, 38/2009, 55/2011, 90/2011, 50/2012, 55/2012, 80/2013, 153/2013, 153/2013, 153/2013, 78/2015) propisane su mogućnosti građenja unutar građevnog područja te je istima propisano da se, između ostalog, rješenje o uvjetima građenja može izdati samo za građenje na uređenoj građevnoj čestici (a da bi čestica bila uređena, između ostalog mora imati pristup s prometne površine) u skladu s urbanističkim planom uređenja, odnosno detaljnim planom uređenja ili čije je uređenje započeto na temelju programa gradnje građevina i uređaja komunalne infrastrukture prema posebnom zakonu na način da su izvedeni barem zemljani radovi u skladu s navedenim planom. To jasno proizlazi i iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka na listu 555 do 600 spisa.

45. U skladu sa tom zakonskom normom su i po pravnoj snazi niži akti, i to Prostorni plan grada Vodnjana (Službene novine 04/2007, na snazi od 2007. godine) te Urbanistički plan uređenja San Antonio (Službene novine 05/2009, na snazi od 2009. godine), kojim je taj prometni pravac detaljno određen (OU8, onako kako je to prikazano u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka na listu 555 do 600 spisa).

46. Dakle, i zakonom i aktima prostornog uređenja propisano da je građevinska čestica mora imati osiguran pristupni put, i to u naravi, kako bi se na istoj mogla dopustiti gradnja.

47. Nesporno je da u trenutku kada je izdano rješenje o uvjetima gradnje (stari naziv je građevinska dozvola koji termin se koristio od strane stranaka, svjedoka i vještaka tijekom postupka) nije postojao pristupni put kako je to navedeno u rješenju o uvjetima gradnje, a koji put ne postoji ni danas, iako je u postupku koji je prethodio izdavanju navedenog rješenja i u kojem se trebalo utvrđivati da li su ispunjeni uvjeti da bi se dozvolila gradnja, utvrđeno suprotno.

48. Obzirom na navedeno tuženik nije smio izdati rješenje o uvjetima gradnje jer u trenutku njegova izdavanja nije postojao pristupni put do čestice na kojoj je dozvoljena gradnja. U tom dijelu je postupanje tuženika nezakonito. 49. Međutim, s druge strane, tužitelj (odnosno njegova prednica) je znao da je rješenje o uvjetima gradnje izdano iako nema uvjeta za to (jer nema pristupnog puta). On to ni ne spori već navodi kako je tuženik obećavao da će se prometnica izgraditi prije nego što se bude dovršila izgradnja kuće, no kako do toga nije došlo smatra da je oštećen. Upravo su navedene okolnosti na strani tužitelja ključne jer ukazuju na njegovu nesavjesnost. Naime, tužitelj (odnosno njegova prednica) je, iako je znao da nema uvjeta za izdavanje rješenja o uvjetima građenja (jer nema pristupnog puta), pristao na takvo rješenje (čije izdavanje je prethodno sam zatražio odnosno isto je izdano na njegov zahtjev) i u trenutku kada je to rješenje izdano njemu nije smetala okolnost što je rješenje nezakonito. To je njemu u tom trenutku odgovaralo jer je mogao započeti sa gradnjom, iako inače ne bi, a smatrajući da će se tijekom gradnje stvoriti pretpostavke koje će to rješenje učiniti zakonitim (da će se pristupni put izgraditi). No u određenom trenutku (kada pristupni put nije bio sagrađen onda kada je tužitelj očekivao) njemu ta nezakonitost počinje smetati i u tom trenutku traži da mu se pruži pravna zaštita.

50. Tužitelj se cijelo vrijeme poziva na „obećanje“ tuženika da će izgraditi pristupni put dok tužitelj bude okončao gradnju. Međutim, ni iz jednog dokaza u ovom postupku ne proizlazi da se tuženik obvezao tužitelju da će mu u određenom roku izgraditi pristupni put do njegove čestice. Činjenica jest, a što tuženik ni ne spori, da je pristupni put do tužiteljeve čestice (OU8, onako kako je prikazan na stranici 535 i 536 spisa (nalaza i mišljenje mjerničnog vještaka) predviđen aktom prostornog uređenja tj. Urbanističkim planom uređenja San Antonio. No, ni tim aktom, ni višim aktima prostornog uređenja, kao ni zakonom, nije propisan rok u kojem se ono što je planom predviđeno mora privesti namjeni. To je potvrdio i građevinski vještak u svom iskazu. Također, takvo određenje nema karakter obveze odnosno ne predstavlja ni jedan od načina na koji nastane obveza sukladno čl. 20. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO), a niti se može raditi o javnom obećanju iz čl. 1130. ZOO-a.

51. U konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, tuženik je poduzimao radnje kako bi prostorni plan priveo namjeni, pa tako i u dijelu koji se tiče izgradnje pristupnog puta do tužiteljeve čestice. Iz dokumentacije priložene u spis vidljivo je da je on to započeo još prije nego što je Urbanistički plan uređenja San Antonio donesen (2006., 2007. i 2008.), kao i što je 2006. bila izdana lokacijska dozvola koje je u međuvremenu prestala važiti, međutim za ovu pravni stvar mjerodavno je vrijeme od podnašanja zahtjeva za izdavanje rješenje o uvjetima gradnje, pa nadalje, a to je bilo u prosincu 2013. godine (u to vrijeme lokacijska dozvola više nije važila). U dokaznom postupku utvrđeno je da je tužitelj u proračunu od 2010. godine pa na dalje (2009. je stupio na snagu Urbanistički plan uređenja naselja San Antonio), svake godine predviđao sredstva za izgradnju prometne infrastrukture za naselje San Antonio, a da je na rješavanju imovinskopravnih odnosa radio od 2016. godine, na dalje, najintenzivnije u razdoblju od 2020. do 2022. (dokumentacija na listu 77 do 115, 217 do 352 spisa, ugovor o prodaji od 02. ožujka 2016. godine na listu 423 do 425 spisa, ugovor o razvrgnuću od 13. svibnja 2021. na list 213. do 215 spisa, pisani iskaz svjedokinje OT). Dakle, za tuženika se ne može tvrditi da nije poduzimao nikakve radnje u vezi izgradnje prometne infrastrukture u naselju San Antonio. Upravo suprotno, očito je da je tuženik imao namjeru privesti prostorni plan namjeni, no da je u tome nailazio na zapreke, što objektivne (rješavanje imovinskopravnih odnosa) što subjektivne (promjena vladajućih struktura), a koje su dovele do toga da taj plan još nije priveden namjeni, no u svakom slučaju sud ne može polaziti od toga da je tuženik po tom pitanju bio pasivan. Ovdje je ponovno bitno istaknuti da tuženik nije vezan rokom unutar kojeg mora privesti neki plan namjeni (iako je po logici stvari svakoj jedinici lokalne samouprave cilj da to bude što prije) niti se to obvezao u odnosu na tužitelja.

52. Očito je (a kako je to primijetio i građevinski vještak) da su i tužitelj i tuženik znali da nema uvjeta za izdavanje rješenja o uvjetima gradnje zbog nepostojanja pristupnog puta, no unatoč tome, bivajući u međusobnom dogovoru i vjerujući da će do toga doći u dogledno vrijeme, akt o gradnji je izdan i to nikome, naročito tužitelju, nije smetalo.

53. Stav je ovoga suda, da tužitelj nema pravo tražiti zaštitu prava koje je nastalo na nezakonit način, a na što je prethodno pristao. On sada mora snositi posljedice koje iz toga proizlaze, a na takav rizik je pristao kada je pristao na takvo postupanje koje je sam i inicirao. Radi toga mu sud ne može pružiti zaštitu (slično kao i doktrina plodova otrovne voćke). Da bi sud pružio tužitelju zaštitu nekog njegovog prava to pravo mora imati zakonit temelj, a on mora biti savjestan. Tužitelj u ovom slučaju nije bio savjestan jer je znao da nema uvjeta za izdavanje akta o gradnji zbog nepostojanja pristupnog put, no unatoč tome podnio je zahtjev da mu se takav akt izda i pristao je na takav akt, ali samim time i na sve posljedice tog akta, kako one koje mu idu u prilog (u početku, da može početi graditi), tako i one koje mu idu na štetu (kasnije), a što je sada slučaj.

54. Iz istog razloga tužitelj ne može tražiti zaštitu ni kroz institut legitimnih očekivanja koje mora imati uporište u zakonitom aktu, ili barem aktu čijoj nezakonitosti nije pridonio i onaj koji zaštitu traži.

55. Obzirom je jedina osnivačica tužitelja, RT, ujedno i vlasnica k. č. [katastarska čestica] (kao i k. č. [katastarska čestica]), na čije ime je i izdano rješenje o uvjetima građenja (dok se osoba investitora nije promijenila u tužitelja), sud polazi od toga da sve ono što je bilo poznato RT je bilo poznato i tužitelju, koji je stupio na njezino mjesto, kao i ATO, suprugu RT, i direktoru tužitelja. Obzirom na to, sve radnje koje je prije osnivanja tužitelja i prije njegova stupanja u pravni položaj investitora poduzimala RT su radnje za koje se ne može tvrditi da nisu bile poznate tužitelju bez obzira što je on u pravnom smislu različita osoba od RT. Radi navedenog kada su u ovoj odluci koristi pojam tužitelj u vidu određenih radnji koje su poduzimane ili saznanja do kojih se došlo, pod time se podrazumijevaju i radnje koje je poduzela odnosno saznanja koja je imala RT, a čiji je slijednik tužitelj i koji je na taj način bio sa svime upoznat.

56. No, sve i da je prethodno utvrđeno pogrešno, to je tužiteljev zahtjev neosnovan i iz slijedećeg razloga.

57. U dokaznom postupku je utvrđeno da je u korist k. č. [katastarska čestica] osnovano pravo služnosti prolaza do javnog puta na k. č. [katastarska čestica], a preko k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] (nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 524 do 538 spisa (posebno list 537), dopuna na listu 552 do 553 spisa, z.k. izvadci na listu 384 do 386 spisa te povijesni z.k. izvadak na listu 387 do 413 spisa). Upravo je na tom dijelu otvor u suhozidu, a kako je to prikazano na slikama na listu 533 spisa (crvena strelica).

58. Direktor tužitelja ATO je u svom iskazu naveo da je za postojanje opisane služnosti saznao prvi put tek u ovom postupku, a da je otvor ranije bio uzak, za pješake, a ovako širok kakav je danas je raširen u tijeku gradnje jer im je to bio jedini način na koji je mogao pristupiti do kuće. Pojasnio je da su se kuće na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] gradile istovremeno, te se na k. č. [katastarska čestica] pristupalo preko k. č. [katastarska čestica], no kada je kuća na k. č. [katastarska čestica] dovršena nije se više moglo prolaziti preko te čestice pa su kući na k. č. [katastarska čestica] pristupili kroz otvor u suhozidu, no ne preko čestica na čiji je teret osnovana služnost već preko čestica koje neposredno graniče tim česticama (sa sjeverne strane) na kojima je osnovana služnost, a što im je dozvolio vlasnik tih čestica.

59. Dakle, u odnosu na k. č. [katastarska čestica] ipak postoji mogućnost pristupa sa javnoprometne površine, doduše ne onako kako je predviđeno aktom o građenju, no činjenica je da je pristup ipak postojao (a postoji i danas) kroz upisanu služnost puta, pri čemu to što tužitelj za to nije znao (ako nije) nije nikakvo opravdanje.

60. Povrh toga, i bez obzira na činjenicu što je rješenjem o uvjetima građenja predviđen pristupni put drugačije (iako se u konačnici spaja na istu javnoprometnu površinu na k. č. [katastarska čestica]), vještak je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, potvrdio da bi izdano rješenje o uvjetima građenja bilo zakonito da je tužitelj, služeći se postojećom služnosti puta, na tom dijelu napravio pristupni put (barem zemljane radove) i njime se koristio. To zato jer je čl. 2. t. 20. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 76/2007, 38/2009, 55/2011, 90/2011, 50/2012, 55/2012, 80/2013, 153/2013, 153/2013, 153/2013, 78/2015) propisano da je prometna površina, između ostalog, i površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice, a zakon je viši akt u odnosu na dokumente prostornog uređenja.

61. U postupku nije utvrđeno da je navedena služnost osporena ili da se ne može izvršavati odnosno da bi tužitelj na bilo koji način bio spriječen u njenom izvršavanju, a znakovito je da je tužitelj (iako navodi da nije znao za tu služnost), a kako bi pristupao do svoje kuće (nakon što je dovršena gradnja na k. č. [katastarska čestica]), koristio upravo prolaz koji je u suhozidu postojao od ranije, a nastavno na taj prolaz i put do javne prometnice upravno u onom dijelu gdje se nalaze čestice na kojima je osnovano pravo prolaza u korist njegove čestice.

62. Dakle, tužitelj je imao mogućnosti pristupiti do svoje kuće na k. č. [katastarska čestica] putem prava služnosti prolaza, kojom se on i koristio (iako navodi da nije prolazio česticama na čiji teret je služnost osnovana već česticama koje im graniče). Ono što je on trebao je poslužiti se tim pravom (izvesti barem zemljane radove) ili barem to pokušati. Tada bi imao pristupni put do svoje kuće i bio bi izbjegao situaciju u kojoj se sada nalazi. I tada bi mogao iznajmljivati kuću i stjecati korist od toga (obzirom navodi da to sada ne može jer nema pristupni put). Obzirom da se tužitelj nije koristio pravom koje ima to je odgovoran za štetu (čl. 1092. ZOO-a) koju sada potražuje u vidu izmakle dobiti jer je zbog postojanja služnosti puta otklonjen uzrok zbog kojeg tvrdi da mu je šteta nastala.

63. No, čak da je i ovo utvrđenje suda pogrešno, tužbeni zahtjev je neosnovan i iz slijedećeg razloga. Pravo iznajmljivanja kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica], bilo je osnovano u korist RT, ne i tužitelja. Dakle, ako je kome zbog nemogućnosti iznajmljivanja te kuće mogla nastala šteta u vidu izmakle dobiti onda je ta šteta mogla nastati samo RT (privremeno rješenje klasa: UP/I-335-03/22-01/2436 od 17. svibnja 2022. godine (list 476 do 477 spisa)). Tužitelj uopće nije imao pravo pružati usluge smještaja u tom objektu pa nije, barem zakonito, mogao ostvarivati zaradu po toj osnovi. Navode tužitelja da je ovlaštenje za iznajmljivanje traženo na ime RT, a ne tužitelja, iz razloga što kada objekt izdaje pravna osoba to isto ne može činiti bez uporabne dozvole, a koju tužitelj nije mogao dobiti zbog nepostojanja pristupnog puta, sud ne prihvaća jer u prvom redu iste nije ničim dokazao, a nadalje, iz rješenja o uvjetima građenja, u točki 7. je navedeno da se građevina može početi koristiti nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu građevinu završno izvješće nadzornog inženjera (ne i da mora imati uporabnu dozvolu), i to nije mijenjano ni naknadnim izmjenama tog akta. To je potvrdio i građevinski vještak. Dakle, kuća na ovoj čestici (isto kao i na k. č. [katastarska čestica]) se mogla početi koristiti samo na temelju završnog izvješća nadzornog inženjera. Kako je u odnosu na k. č. [katastarska čestica] to izvješće dostavljeno, ali uz konstataciju da nema pristupnog puta, to nije izdana potvrda nadležnog upravnog tijela (koja zamjenjuje uporabnu dozvolu), a radi čega je na ime RT izdano rješenje kojom joj se dozvoljava iznajmljivanje u turističke svrhe, no na određeni rok (inače bi na neodređeni), a koje bi po logici stvari bilo izdano i u odnosu na tužitelja, da je zahtjev podnio u svoje ime (jer je tako učinjeno u odnosu na k. č. [katastarska čestica] te mu je takvo rješenje izdano i bez posebne uporabne dozvole ili nekog drugog akta).

64. Konačno, a obzirom je tužitelj svoje pravo temeljio na legitimnom očekivanju sud ovdje ukazuje kako izmakla dobit kakvu tužitelj potražuje nije zaštićena člankom 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda jer se budući prihod smatra imovinom samo kada je već bio ostvarivan ili kada po tom osnovu postoji ovršna tražbina (npr. pravo na buduću isplatu invalidske mirovine koja je priznata i koja se već isplaćivala) – Belane Nagy protiv Mađarske od 13. prosinca 2016. godine, Werra Naturstein protiv Njemačke (32377/12 od 19. siječnja 2017.), Buzescu protiv Rumunjske (61302/00 od 24. svibnja 2005.), Bacheya protiv Turske (broj 74463/01 od **.**.2006.), R protiv Ujedinjenog kraljevstva (broj 35399/05 od 27. listopada 2015). Pa slijedom toga, kako tužitelj nije prije iznajmljivao ni jedan objekt i stjecao zaradu to isti ne bi imao pravo na naknadu takvog vida štete pozivajući se na legitimno očekivanje.

[katastarska općina]

65. U dokaznom postupku utvrđeno je da je rješenje o uvjetima gradnje klasa:

UP/I-361-02/13-01/59 od 28. lipnja 2016. godine (upravni spis klasa: UP/I-361-02/13- 01/59), te rješenje o izmjeni građevinske dozvole klasa: UP/I-361/03/18-01/000109 od 10. prosinca 2018. godine (list 35 do 38, te upravni spis iste klase) izdano u skladu sa propisima tj. da je isto zakonito jer, između ostalog, ima pristupni put (u naravi) do javnoprometne površine (o čemu se vrlo detaljno očitovao građevinski vještak u svom nalazu i mišljenju na listu 566 do 600 spisa). Radi se pristupnom putu kojim se služio sud prilikom uviđaja na licu mjesta.

66. U odnosu na tu česticu tužitelj je dobio potvrdu o dostavljenom završenom izvješću nadzornog inženjera klasa: 361-07/22-01/02 od 08. ožujka 2022. godine (list 33 spisa) te rješenje klasa: UP/I-372-05/22-01/559 od 09. lipnja 2022. godine (list 75 do 76 spisa) po osnovi kojih je stekao pravo iznajmljivanja kuće sagrađene na toj čestici, a što je i činio.

67. Obzirom na navedeno tužitelj nema ni po kojoj osnovi pravo tražiti izmaklu dobit za 2022. godinu jer je te godine iznajmljivao tu kuću i stjecao prihod (to je potvrdio i zakonski zastupnik tužitelja ATO u svom iskazu). U svakom slučaju tužitelj je bio u mogućnosti to činiti. Što se 2021. godine tiče, tužitelj nije dokazao da je kuća te godine bila dovršena i spremna za iznajmljivanje. Naime, jedini mjerodavan dokaz o dovršetku izgradnje je završno izvješće nadzornog inženjera, a koje je u konkretnom slučaju izrađeno dana 04. ožujka 2022. godine (potvrda o dostavljenom izvješću nadzornog inženjera klasa: 361-07/22-01/02 od 08. ožujka 2022. godine (list 33 spisa)) pa se taj dan uzima kao dan kada je gradnja dovršena. Izjava OTO (list 186) koje je bila angažirana u gradnji kuće, a koja je navela da je kuća bila dovršena godinu dana ranije ne može se suprotstaviti dokaznoj snazi potvrde nadzornog inženjera kao stručne i jedine mjerodavne osobe utvrditi kada je gradnja dovršena. Radi navedenog, tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete po osnovi izmakle dobiti za kuću na k. č. [katastarska čestica] i za 2021. godinu (a isto bi se odnosilo i na k. č. [katastarska čestica]).

68. Stranke su potraživale troškove.

69. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

70. Punomoćnik tuženika je dostavio troškovnik (list 635 spisa) kojim na ime troškova ovog postupka potražuje ukupan iznos od 41.882,50 eura.

71. Sukladno vrijednosti predmeta spora koja iznosi 244.836,50 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023), koja se primjenjuje na sve radnje poduzete u ovom postupku sukladno Tbr. 52. tuženiku se za svaku radnju za koju se priznaje 100% nagrade iz Tbr. 7.1. priznaje 1842 bodova odnosno 3.684,00 eura (Tbr. 54., 1 bod = 2 eura).

72. Tuženiku se priznaje za sastav odgovora na tužbu iznos od 3.684,00 eura prema Tbr. 8.1., za sastav podneska od 05. listopada 2023. godine iznos od 3.684,00 eura prema Tbr. 8.1. (prvi obrazloženi podnesak), za sastav podneska od 15. studenog 2023. godine iznos od 3.684,00 eura prema Tbr. 8.1. (drugi obrazloženi podnesak), za zastupanje na pripremnom ročištu 09. siječnja 2024. godine iznos od 3.684,00 eura (Tbr. 9.1. – ročište na kojem su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari), za sastav podneska od 29. siječnja 2024. godine iznos od 50,00 eura prema Tbr. 8.4. (ostali podnesci), za sastav podneska od 19. veljače 2024. godine iznos od 3.684,00 eura prema Tbr. 8.1. (treći obrazloženi podnesak), za zastupanje na pripremnom ročištu 28.veljače 2024. godine iznos od 3.684,00 eura (Tbr. 9.1.), za sastav podnesaka od 27. ožujka 2024. godine, 11. travnja 2024. godine te 24. travnja 2024. godine iznos od po 50,00 eura po podnesku, ukupno 150,00 eura (Tbr. 8.4. – ostali podnesci), za zastupanje na uviđaju 26. travnja 2024. godine iznos od 3.684,00 eura (Tbr. 9.7.), za sastav podneska od 22. studenog 2024. godine iznos od 3.684,00 eura prema Tbr. 8.1. (četvrti obrazloženi podnesak), za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2024. godine iznos od 3.684,00 eura (Tbr. 9.1), ukupno 33.356,00 eura uvećano za PDV 25% u iznosu od 8.339,00 eura (Tbr. 42.) odnosno sveukupan iznos od 41.695,00 eura.

73. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 06. listopada 2023. godine u iznosu od 62,50 eura jer je dan prije dostavio podnesak za koji mu je u cijelosti priznat trošak pa nije bilo potrebe sastavljati dva podneska dan za danom već je to mogao učiniti jednim podneskom.

74. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 17. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri pisana primjerka u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika