Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-1/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada s boravištem na adresi [adresa], P [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, protiv tužene ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi donošenja privremene mjere za uzdržavanje, odlučujući o žalbi tužene na rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-266/2023-36 od 28. listopada 2024. ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-266/2023-37 od 29. listopada 2024., dana 17. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-266/2023-36 od 28. listopada 2024. ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-266/2023-37 od 29. listopada 2024. u dijelu kojim je određena privremena mjera radi uzdržavanje tužiteljice u mjesečnom iznosu preko 224,00 eura do 520,50 eura (za iznos od 296,50 eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određena je privremena mjera radi uzdržavanja te je naloženo tuženoj da na ime uzdržavanja plaća tužiteljici iznos od 520,50 eura mjesečno počem od 28. listopada 2024. pa nadalje zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u točki I izreke dok je za preostali iznos iznad 520,50 eura do 550,00 eura zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbijen (točka I izreke). Određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parnice radi uzdržavanja (točka III izreke) te da žalba ne odgađa provedbu privremene mjere (točka III izreke).
2. Navedeno rješenje sadržajno u dijelu kojim je prihvaćen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere radi mjesečnog uzdržavanja u iznosu od 296,50 eura (preko 224,00 eura do 520,50 eura) pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda ili istu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalbe tužene nije osnovana.
4. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je tužena majka tužiteljice, da na ime uzdržavanja tužiteljici isplaćuje mjesečni iznos od 224,00 eura, da tužiteljica ne živi sa majkom te da tužiteljica redovito studira odnosno da je upisala redoviti studij u [adresa] gdje živi u iznajmljenom stanu.
5. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica kao predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje obveze tužene da doprinosi za njeno uzdržavanje kao i da je određivanje ove mjere nužno potrebno radi osiguranja važnih interesa odnosno tužiteljičinog školovanja i egzistencije, da potrebe tužiteljice, uzevši u obzir da ne živi sa tuženicom (niti ocem koji se nalazi u zatvoru) a koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene i dr. iznose 1.041,00 eura mjesečno, da polovica tog iznosa iznosi 520,50 eura, da se tuženica od 5. kolovoza 2024. nalazi u mirovini ove godine te joj je priznato mirovina u mjesečnom iznosu od 709,00 eura, da ista posjeduje niz nekretnina i to kuću u [adresa] k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojoj jedan stan iznajmljuje (prema njezinom navodu za cijenu od 200,00 eura mjesečno) s time da se, prema njezinim navodima, još se jedan stan u toj kući može iznajmiti koji trenutno nije iznajmljen, nekretninu u [adresa] koju iznajmljuje za iznos od 330,00 eura mjesečno, stan u [adresa], etažno vlasništvo E-36 u površini od 23 kvadrata, a koji je upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuću u [adresa] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] u kojoj iznajmljuje dva stana za 300,00 eura sud prvog stupnja zaključio je da je tužena a s obzirom na svu njenu imovinu i prihode u mogućnosti plaćati polovicu utvrđenih potreba tužiteljice posljedično, pozvavši se na odredbu čl. 538. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 u daljnjem tekstu ObZ) a u svezi s čl. 307. st. 1, 311. st.1. i 313. st. 1., 2. i 4. ObZ, sud prvog stupnja utvrdio je da je prijedlog za donošenje predložene privremene mjere djelomično osnovan te naložio tuženoj da do pravomoćnog okončanja postupka u kojem će se odlučiti o uzdržavanju tužiteljice doprinosi za njezino uzdržavanje polovicu iznosa njenih potreba u iznosu od 520,50 eura mjesečno počem od 28. listopada 2024. pa nadalje.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
7. Suprotno žalbenim navodima tužene pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti određeni čl. 538. st. 1. i 2. ObZ za donošenje predložene privremene mjere.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke te je na temelju iskaza tužiteljice kojem nije imao razloga nepovjerovati, a koji je u suglasnosti i s dokumentacijom koja prileže spisu valjano utvrdio činjenično stanje u pogledu potreba tužiteljice i mogućnosti tužene, koje prihvaća i ovaj sud, time da u svojoj žalbi tužena navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno, a svode se zapravo na vlastitu ocjenu provedenih dokaza odnosno vlastito viđenje predmetne pravne situacije od strane žaliteljice.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene u pogledu određene visine uzdržavanja koju privremeno tužena treba plaćati. To imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužiteljica redovna studentica koja se školuje izvan mjesta stanovanja i to u [adresa] gdje je bila primorana unajmiti stan odnosno za isti plaćati najam i podmirivati režijske troškove a s obzirom da ne stanuje sa roditeljima pri čemu je jedan od njih u zatvoru, da su se, suprotno žalbenim navodima, tužiteljici s obzirom da je sada starija te više ne pohađa srednju školu već pohađa fakultet povisili troškovi i života jer ima, po redovnom tijeku stvari, drugačije potrebe u odnosu na one koje je imala dok je pohađala srednju školu pa joj više nije dostatan iznos od 224,00 eura mjesečno koji joj tužena plaća to tim više kada se uzme u obzir i inače povišenje troškova života u Republici Hrvatskoj.
10. Isto tako niti navode kojima tužena osporava svoje mogućnosti da doprinosi uz iznos od 224,00 eura daljnji iznos od 296,50 eura mjesečno ovaj sud drugog stupnja nije mogao prihvatiti imajući u vidu imovinu koju tužena ima u vlasništvu od koje ostvaruje i može dalje ostvarivati dodatne prihode, odnosno od kojih npr. prodajom može ostvariti znatna sredstva. Pri tome navodi o vođenju sudskih sporova sa bivšim suprugom, ocem tužiteljice i eventualna potreba za renoviranjem nekretnina koje ima u vlasništvu nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari niti utiču na njenu obvezu uzdržavanja tužiteljice dok se ista nalazi na redovnom školovanju i uredno ispunjava svoje obveze.
11. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 17. siječnja 2025.
S u d a c:
Vlatka Fresl Tomašević
