24 Pn-56/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice Alenke Skubic, u pravnoj stvari tužitelja IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz OD Bačić i partneri iz Zadra, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika 1. Županijska uprava za ceste na području Šibensko-kninske županije, OIB: 04762304388, Šibenik, Velimira Škorpika 27, zastupano po Tomislavu Buriću, odvjetniku u Šibeniku i 2. Lovačko društvo „Kamenjarka“ Drniš, OIB: 45957124404, Kralja Zvonimira 31, Drniš, Šibenik, OIB: 79065775610, zastupano po punomoćniku Jakši Tomiću, odvjetniku u Kninu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 26. studenog 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ane Šoša, odvjetnice u OD Bačić i partneri iz Zadra, punomoćnika tuženika ad. 1. i ad. 2, po objavi odluke 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.467,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. dana 21. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.767,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 21. siječnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena presuda pod posl. br. Pn-45/18 od 19. siječnja 2021. kojom je toč. 1. izreke tuženicima naloženo da tužitelju na ime naknade štete isplate iznos od 11.054,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke, 19. siječnja 2021. pa do isplate, dok je točkom 2. naloženo tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 16.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2021 pa do isplate.

2. Odlučujući povodom žalbe tuženika Županijski sud u Šibeniku svojim rješenjem broj Gž-231/2021 od 26. rujna 2023. godine, pod točkom I. ukida presudu ovog suda br. Pn-45/18 od 19. siječnja 2021. godine i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, dok točkom II. riješio da će odluku o trošku žalbenog postupka odluku donijeti prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka.

3.U nastavku postupka tužitelj je ostao u cijelosti pri svim navodima iznesenim u tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i onima iznesenim tijekom raspravljanja. Smatra da odgovornost tuženika pod 1. proizlazi iz čl. 50 Zakona o cestama kojim je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara se po osnovi krivnje - pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odgovara za štetu iz st.1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima Tužitelj navodi kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da mjesto nesreće nije bilo obilježeno prometnim znakom opasnosti divljač na cesti. Isto tako navodi kako nije sporno da je tuženik pod 2. dana 16. siječnja 2015. podnio tuženiku pod 1. zahtjev za postavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti" , po kojem zahtjevu tuženik pod 1. nikada nije postupio. Naime tuženik pod 1. nakon toga je obavijestio tuženika pod 2. dopisom od 19. siječnja 2015. da je za postavljanje navedenih prometnih znakova potrebno izraditi prometni elaborat. Tužitelj navodi da Iz potvrde MUP-a RH PU Šibensko-kninska, PP Drniš razvidno je da na ŽC-6246 u periodu od 1. siječnja 2012. do 31.prosinca 2017. evidentirano sedam prometnih nesreća s naletom vozila na divljač, s tim da je tijekom 2017. na istoj dionici ceste evidentirano četiri prometne nesreće s naletom vozila na divljača, a predmetna prometna nesreća da se dogodila se 1. listopada 2017. Dakle tuženik pod 1. u vremenskom periodu od preko dvije godine, od podnošenja zahtjeva za postavljanje prometnog znaka, nije poduzeo niti jednu aktivnu radnju kojom bi osigurao sigurno prometovanje korisnicima javne ceste. Sukladno čl.17. Zakona o cestama javne se ceste održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, čl. 26. Zakona o cestama propisani su poslovi održavanja javnih cesta pa tu spadaju planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, kao i ophodnja javnih cesta. Čl.2. Pravilnika o održavanju cesta propisano je da su upravitelji cesta u obavezi održavati ceste na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se osiguraju i poboljšaju tehničke i sigurnosne značajke javnih cesta. Jednom riječju tuženik pod 1. kao upravitelj navedene prometnice da je dužan osigurati sigurno korištenje javne ceste, svim njezinim korisnicima, u skladu s njezinom namjenom i zahtjevima sigurnosti prometa. Tuženik pod 1., da je dakle, povrijedio svoju obavezu iz čl. 50 st.2. Zakona o cestama, ali i odredbu čl. 22. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, te odredbu čl. 94. Pravilnika koja propisuje i obavezu postavljanja zaštitnih žičanih ograda uz autoceste, brze ceste i ostale ceste po potrebi, a radi zaštite prometa na cesti od divljači drugih životinja.. Tužitelj stoga smatra da je odgovornost tuženika po 1. nesporna. Nadalje, tužitelj navodi da odgovornost tuženika pod 2. , kao pravne osobe koja gospodari lovištem koje se proteže uz prometnicu i iz koje je divlja svinja istrčala na prometnicu, proizlazi iz odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu (NN 62/17), te odredbi Zakona o obveznim odnosima čl. 1063.-1067. ZOO, koje odredbe propisuju objektivnu odgovornost za štetu od opasne stvari, a divljač je u ovom slučaju opasna stvar. Sukladno odredbi čl. 1067. st.2. ZOO vlasnik opasne stvari se oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Sukladno čl. 1067.st.4. ZOO ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari. Sukladno stavu iz ukidne odluke propust tuženika pod 1. da postupi po zahtjevu lovoovlaštenika i postavi prometni znaka, oslobađa lovoovlaštenika od odgovornosti za štetu samo ukoliko je to nepostupanje u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom, a ako tuženik pod 2. to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti. Tuženik međutim tijekom postupka nije dokazao da je do štete došlo zbog isključive radnje treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Dakle da bi se ostvarili ekskulpacijski razlozi na strani tuženika pod 2. osim što ovaj tuženik mora dokazati da je šteta nastala zbog propusta u pravilnom označavanju ceste, mora dokazati da se radilo o radnji /propustu tuženika pod 1/ čije posljedice ovaj tuženik nije mogao predvidjeti ili otkloniti. Tuženik međutim, nakon podnošenja zahtjeva za pravilnim označavanjem ceste nije poduzeo neke druge radnje za rješavanje navedenog zahtjeva, nije izradio prometni elaborata i sl., a niti druge dodatne radnje i mjere potrebne radi ostvarenje tog zahtjeva. Sukladno svemu navedenom, prema mišljenju tužitelja da nisu ispunjeni ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067.st.4. ZOO.

3.1. Nadalje, tužitelj smatra da na njemu ne postoji doprinos nastanku vlastite štete. Tužitelj ne osporava da se kretao brzinom koja je iznad ograničene za mjesto događaja. Međutim radilo se o tehnički adekvatnoj brzini za savladavanje tog dijela kolnika. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka /točka 7. vještačenja/ tehnički adekvatna brzina kretanja konkretnim uvjetima na kolniku koji su vladali u vrijeme prometne nesreće, pri upaljenim dugim svjetlima iznosi 99 km/h . Iz iskaza tužitelja sa ročišta od 21. studenog 2019. proizlazi da se tužitelj kritične prigode kretao sa upaljenim dugim svjetlima. Dakle brzina kretanja tužitelja bila je prilagođena uvjetima na cesti, a na mjestu nesreće nisu postojali znakovi upozorenja na opasnost od divljači, pa tužitelj objektivno nije mogao očekivati iznenadan prelazak divljači preko ceste. Nadalje provedenim vještačenjem utvrđeno je da prometna nesreća ne bi bila izbjegnuta niti da se tužitelj kretao brzinom od 70 km/h, koja je brzina vrijedila na mjestu nesreće temeljem prometnog znaka. Prometna nesreća bila bi izbjegnuta isključivo pod uvjetom da se tužitelj konkretne prigode kretao brzinom do 32,8 km/h. Nadalje vještak je u dopuni vještačenja jasno naveo kako nije moguće utvrditi kolika bi bila šteta na vozilu da se tužitelj kretao brzinom od 70 km/h, s jer da se radi o hipotetskom pitanju. Sukladno svemu navedenom tuženici da nisu dokazali da na strani tužitelja postoji doprinos za nastanak štete.

3.2. Tužitelj u tužbi navodi da u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. listopada 2017. godine na županijskoj cesti ŽC 6246 između grada Drniša i mjesta Širitovci, 250 metara istočno od tvornice „Girk Kalun“ da je pretrpio štetu na osobnom automobilu reg. oznaka i br. [registarska oznaka].

3.3. Predmetnog dana tužitelj da se pravilno kretao, brzinom u skladu s ograničenjem, desnom stranom kolnika županijske ceste ŽC-6246, kad da je na kolnik iznenada iz grmlja istrčala divlja životinja (divlja svinja), područja lovišta br. XV/116 Drniš kojim gospodari drugotuženik LD „Kamenjarka“ Drniš te udarila u prednji dio motornog vozila tužitelja.

3.4. Prometna nezgoda da se dogodila na kolniku ŽC 6246 kojim upravlja i održava prvotuženik, a na istoj dionici kolnika u vrijeme nastanka štetnog događaja da nisu bili postavljeni prometni znakovi opasnosti – divljač na cesti, a koji znakovi bi vozače upozorili na opasnost na kolniku.

3.5. U prometnoj nezgodi na vozilu tužitelja marke Alfa Romeo 156, godine proizvodnje i prve registracije 2000. godine da je nastupila totalna šteta koju procjenjuje na iznos od 13.000,00 kuna.

3.6. Nadalje, tužitelj navodi da na predmetnoj dionici ceste u posljednjih pet godina da je zabilježeno više naleta motornih vozila na divljač, točnije 7 prometnih nesreća, od čega tijekom 2017. godine čak 4 prometne nezgode, a zbog čega da je dužnost prvotuženika bila da prometnim znakovima duž cijelog lovišta upozori vozače na opasnost od naleta na divljač.

3.7. Drugotuženik da je dana 15. siječnja 2015. godine dostavio prvotuženiku zahtjev za postavljanjem prometnog znaka opasnosti A44 „divljač na cesti“ na predmetnoj dionici ceste, ali prvotuženik da nikada nije postupio po navedenom zahtjevu, te da nije postavio adekvatnu prometnu signalizaciju.

3.8. Tužitelj navodi da sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a ima pravo na potpunu naknadu, odnosno pravo na iznos koji je potreban da bi se njegova materijalna situacija dovela u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

3.9. Odgovornost prvotuženika da proizlazi iz odredbe čl. 50. Zakona o cestama budući da kolnik državne ceste nije bio pravilno označen prometnom signalizacijom i opremom koja bi osigurala sigurno odvijanje prometa.

3.10. Odgovornost drugotuženika da proizlazi na temelju Zakona o obveznim odnosima budući da je divlja životinja u okolnostima opisanim u tužbi opasna stvar, a odgovornost da proizlazi i iz Zakona o lovstvu (čl. 75. i 83.), budući da drugotuženik nije poduzeo sve potrebne mjere za spriječavanje nastanka štete od divljači.

3.11. Vozač vozila tužitelja da se pravilno kretao desnom stranom kolnika, brzinom koja da je bila prilagođena stanju i uvjetima u prometu, te da ni na koji način nije pridonio nastanku štete, a sam nalet na divlju životinju da je bio neizbježan.

3.12.Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da se donese presuda kojom bi se tuženicima naložilo da solidarno tužitelju na ime naknade štete isplate iznos od 13.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od pa do isplate, kao i da mu tuženici solidarno naknade parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

3.13. Nakon provedenog prometnog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način od tuženika potražuje iznos od 11.054,00 kuna.

3.14. Podneskom od 23. rujna 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s uvođenjem EUR-a kao službene valute u RH, te promjenom kamatne stope, predložio da sud donese odluku kojom bi se tuženike obvezalo da tužitelju na ime naknade štete isplate iznos od 1.467,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, kao i da tužitelju tuženici naknade prouzročeni parni trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik ad. 1. je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nije vidljivo da je do prometne nezgode došlo zbog stanja javne ceste ili propusta u održavanju javne ceste, a ukoliko da je štetu prouzročila divlja životinja, kao opasna stvar, onda za istu da odgovara njezin vlasnik, odnosno onaj kojem je povjerena na čuvanje, a to da je lovoovlaštenik.

4.1. Opreza radi, prvotuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako osnovanosti, tako i visini.

4.2. Tuženik ad. 1. kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do prometne nesreće da odgovara za štetu trećim osobama, po osnovi krivnje temeljem članka 50. Zakona o cestama, ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnom propisu.

4.3. Tuženik ad. 1. ne osporava da je tuženik ad. 2. zatražio od tuženika ad. 1. postavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj dionici ceste, ali u roku od tri dana od zaprimanja zahtjeva da je odgovoreno tuženiku ad. 2. kako je potrebno postupiti da bi se postavila prometna signalizacija.

4.4. Sukladno članku 61. Zakona o cestama prometni znakovi, signalizacija i oprema na javnoj cesti da se postavljaju na temelju prometnog elaborata koji podliježe prethodnoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prometa.

4.5. Sukladno članku 22. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama prometni znak „divljač na cesti“ da označava posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste.

4.6. Temeljem Odluke o razvrstavanju javnih cesta, županijska cesta ŽC6246 da je duga 31,60 km pa podatak policijske postaje Drniš od 7 prometnih nesreća u periodu od 6 godina da potvrđuje samo da se radi o pojedinačnim izlijetanjima divljači, a ne mjestima koja predstavljaju koridor prelaska divljači.

Tuženik ad. 1. smatra da ne postoji uzročno posljedična veza između činjenice (ne)postavljanja znaka "divljač na cesti" i prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na automobilu tužitelja, a time niti odgovornost tuženika ad. 1.

4.7. U odnosu na visinu štete, tuženik ad. 1. navodi kako iz Izvida štete vidljivo da je pregled vozila izvršen 19 dana nakon nezgode, te da je nastupila totalna šteta, a iz popisa oštećenja je vidljivo da se radilo o snažnom udaru što ukazuje da tužitelj nije vozio prilagođenom brzinom noćnim uvjetima na cesti.

4.8. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan u odnosu na tuženika ad. 1., stoga se predložilo u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika ad. 1., uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Tuženik ad. 2. smatra se neodgovornim za nastalu štetu iz predmetne prometne nezgode. Navodi da kao lovozakupnik zajedničkog lovišta XV/116 – „DRNIŠ“ u potpunosti izvršava obveze iz čl. 75. i čl. 83. Zakona o lovstvu, te kao dokaz navedenom priložio preslike LGO-7a iz kojeg je vidljivo da je obavljen odstrjel divlje svinje u skladu s Lovnogospodarskom osnovom, presliku LGO-5 iz koje da je vidljivo da je obavljena prihrana i prehrana divljači u skladu s Lovnogospodarskom osnovom.

5.1. Također, tuženik ad. 2. je priložio zapisnike Lovne inspekcije iz 2017. i 2018. godine iz kojih da je isto vidljivo da Lovačko društvo „Kamenjarka“ Drniš u potpunosti izvršava sve svoje obveze koje proizlaze iz lovnogospodarske osnove za zajedničko lovište XV/116 – „Drniš“.

5.2. Tuženik ad. 2. navodi da u spisu ne postoji niti jedan jedini dokaz koji bi nedvojbeno ukazivao na činjenicu kako je tužitelj svojim vozilom naletio na divlju svinju. Na licu mjesta da nije bilo nikakvih tragova divlje svinje (krv, dlaka, dijelovi tijela i sl).

5.3. Nadalje, tuženik ad. 2. navodi da u svom nalazu i mišljenju vještak prometne struke utvrdio činjenicu kako je tužitelj prilikom sraza vozila upravljao brzinom od 97km/h, na dijelu ceste, na kojemu vrijedi ograničenje brzine od 70km/h. Dakle, sve kada bi se i radilo o naletu vozila na divlju svinju, da je nedvojbeno kako je tužitelj kao vozač isključivi krivac, (radi se o objektivnoj odgovornosti), za nastalu prometnu nezgodu. Sve kada se i ne bi radilo o objektivnoj odgovornosti, tada je nedvojbeno kako na strani tužitelja postoji skrivljenost, pa je onda s obzirom na istaknute prigovore tuženika trebalo utvrđivati doprinos tužitelja nastanku nezgode, a samim tim i visinu nastale štete, koja bi sigurno bila manja zbog manje brzine.

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Zapisnika o očevidu od 10. listopada 2017. godine, Dopisa Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj od 5. siječnja 2018. godine s kartom lovišta, preslike prometne i vozačke dozvole na ime tužitelja, prijave i zahtjeva za naknadu materijalne štete iz AO Jadranskom osiguranju od 16. listopada 2017. godine, Izvida štete 178199900102 od 19. listopada 2017. godine s fotografijama u boji predmetnog vozila, Dopisa PP Drniš od 10. siječnja 2018. godine, Dopisa LD „Kamenjarka“ Drniš od 10. siječnja 2018. godine, Dopisa Županijske uprave za ceste od 19. siječnja 2015. godine, preslike LGO-7, LGO-5 i LGO-6, preslike Zapisnika lovne inspekcije od 31. siječnja 2017. i 27. travnja 2018. godine, preslike Zahtjeva za postavljanje vertikalne signalizacije od 15. siječnja 2015. godine, policijskog spisa predmetne prometne nezgode, čitanjem iskaza tužitelja i svjedoka LG, pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke Marinka Jakovljevića dipl. ing. stroj. od 28. svibnja 2020. godine, Dopune prometnog vještačenja od 5. studenog 2020. godine, saslušanjem prometnog vještaka marinka hjakovljevića na ročištu 26. studenog 2024.

7. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužiteljevog potraživanja.

10. U ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu tužitelja za naknadom (imovinske) štete, koju je pretrpio zbog iznenadnog naleta divljači na njegov osobni automobil, a taj svoj zahtjev obrazlaže u odnosu na prvotuženika da proizlazi iz odredbe čl. 50. Zakona o cestama budući da kolnik državne ceste nije bio pravilno označen prometnom signalizacijom i opremom koja bi osigurala sigurno odvijanje prometa, dok da odgovornost drugotuženika proizlazi iz Zakona o obveznim odnosima budući da je divlja životinja u okolnostima opisanim u tužbi opasna stvar, a odgovornost da proizlazi i iz Zakona o lovstvu (čl. 75. i 83.), budući da drugotuženik nije poduzeo sve potrebne mjere za sprečavanje nastanka štete od divljači.

11. Odredbe o odgovornosti za štete od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu svrstane su u odsjek 4. glava IX, (Izvanugovorni obvezni odnosi) koji nosi naziv Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti čl.1063. do 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO-a).

12. Odredbom čl. 1045. st.1. ZOO-a, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je st. 3. istog članka propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

13. Prema čl. 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, tj. uzročnost se predmnijeva (pretpostavlja). I kad postoji objektivna odgovornost za štetu, mora postojati i uzročna veza (kauzalni neksus) između štetne radnje i nastale štete. Ako takva veza ne postoji, nema ni odgovornosti za štetu.

14. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. (čl. 1064. ZOO-a).

15. Opasnom stvari treba smatrati svaku onu stvar, pokretnu ili nepokretnu, koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

16. Odredbom čl. 1067. st.2., st.3. ZOO-a, propisano je da vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a također se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

17. Pregledom dopisa LD Kamenjarka Drniš, tj. tuženika ad. 2. od 15. siječnja 2015. godine upućenom Županijskoj upravi za ceste na području Šibensko-kninske županije, tj. tuženiku ad. 1. razvidno je da se istima ukazuje na opasnost prouzrokovane izlaskom divljih životinja na dionicama ceste na području Grada Drniša, a među kojim dionicama se nalazi i ona mjesta predmetne prometne nezgode, zbog čega se tražilo postavljanje vertikalne signalizacije – znak opasnosti – A44-divljač na cesti, kako bi se osigurao nesmetan i nadasve siguran promet za sve sudionike na cestama.

18. U Dopisu Županijske uprave za ceste na području Šibensko-kninske županije od 19. siječnja 2015. godine upućenom LD "Kamenjarka" Drniš tj. tuženika ad. 2. se obavještava da se sukladno odredbama čl. 61. Zakona o cestama prometni znakovi na javnoj cesti postavljaju na temelju prometnog elaborata, zbog čega se zatražilo od tuženika ad. 2. da izradi i dostavi prometni elaborat dopune vertikalne prometne signalizacije, te da bi potom tuženik ad. 1. proslijedio prometni elaborat Uredu državne uprave u Županiji nadležnom za poslove prometa na prethodnu suglasnost, a po dobivanju iste bi se pristupilo postavljanju navedene prometne signalizacije.

19. Dakle, u postupku je utvrđeno da je od strane tuženika ad. 1. Dopisom od 15. siječnja 2015. godine zatraženo postavljanje prometnih znakova, a da u vrijeme štetnog događaja dana 1. listopada 2017. godine u blizini i na mjestu štetnog događaja da nije postojao prometni znak upozorenja "divljač na cesti", niti da je na drugi način cesta bila zaštićena od pretrčavanja divljači, stoga sud nije našao osnovanim prigovor 1. tuženika da ne postoji njegova pasivna legitimacija i odgovornost u ovoj pravnoj stvari.

20. Ovaj sud je mišljenja da su 1. i 2. tuženik solidarno odgovorni za nastalu štetu jer 2. tuženik kao lovoovlaštenik nije poduzeo sve potrebne mjere propisane čl. 75. Zakona o lovstvu, kako bi se spriječio izlazak divljih životinja, u konkretnom slučaju divlje svinje na predmetnoj prometnici, (npr. nije dokazao da je osigurao dovoljno pitke vode i kvalitetne hrane za divljač, da bi izgonio divljač s ugroženog zemljišta u blizini predmetne dionice županijske ceste, odnosno ono da očito sve učinjeno nije bilo zadovoljavajuće, da nije ogradio zemljište i dr.), a 1. tuženik kao pravna osoba koja upravlja predmetnom javnom cestom koja prolazi kroz lovište 2. tuženika bio odgovoran, budući predmetna dionica županijske ceste nije bila označena prometnom signalizacijom, znakovima koji ukazuju na opasnost od divljači na cesti, a niti i drugom opremom sukladno posebnim propisima.

21. Nadalje, odštetna odgovornost tuženika ad. 2. kao osobe koja gospodari lovištem, objektivna odgovornost uređena je i općim propisima obveznog prava konkretno čl. 1063. do 1067. ZOO-a i iz kojih proizlazi odgovornost lovačkog društva za štetu nastalu trećim osobama naletom na divljač, jer se divljač u takvim okolnostima smatra opasnom stvari (prema sudskoj praksi opasnom stvari se smatra divlja svinja koja je iznenadno istrčala pred vozilo), a odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama regulirana je odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom, tj. tuženika ad. 1. i to po načelu krivnje.

22. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se prometne nezgoda dogodila oko 22-23 sati , dana 1. listopada 2017. godine, preglednost jako dobra, na ravnom dijelu ceste da je vozio brzinom oko 70-80 km/h, pretpostavlja da je imao upaljena duga svjetla, nijedno vozilo da nije dolazilo iz suprotnog smjera. U jednom trenutku, u punom trku iz grma da je istrčala divlja svinja i udarila u prednji dio vozila, odmah da se otvorio vozački zračni jastuk, a vozilo da se zarotiralo, a nakon kočenja da se zaustavilo.

22.1. Nakon nezgode prvo vozilo da je naišlo 1-2 minute nakon nezgode, tim vozilo da je upravljao ĐG i s njegovog mobitela da je bila zvana policija, a isti da se na mjestu nezgode zadržao do dolaska policije, a također da je svojim vozilo naišao i ĆG.

22.2. Policiji da je dao izjavu, a kako vozilo nije bilo u voznom stanju pozvana je vučna služba i odvezla njegovo vozilo kod autolimara ĆG u [adresa].

22.3. Također, u roku od nekoliko minuta da je na mjesto nezgode došlo nekoliko auta, odreda da su to bili lovci koji su došli tražiti divlju svinju, ali od strane policije im je bilo rečeno da ne mogu tražiti divlju svinju dok se obavlja policijski očevid. 22.4. Nakon što su oni otišli lovci da su išli tražiti divlju svinju, sutradan da je čuo kako se uginula divlja svinja nalazi kraj ceste, zajedno s svojim bratom da je otišao na mjesto nezgode i ugledao divlju svinju kako leži kraj ceste 20-30 m od mjesta nezgode, na lijevoj strani ceste, snimljene fotografije divlje svinje da je dao svojim odvjetnicima.

23. Svjedok LG, saslušan na ročištu glavne rasprave dana 21. studenog 2019. godine, po zanimanju policajac, navodi kako se sjeća predmetne nezgode, kada je zajedno s kolegom MG po dojavi izašli na mjesto nezgode i obavili očevid. Predmetno vozilo da je bilo zatečeno na mjestu nezgode, nije bilo pomaknuto, nalazilo se na lijevoj prometnoj traci u smjeru kretanja vozila, dijelovi plastike da su bili razbacani naokolo , a nijedna divlja životinja nije bila zatečena na mjestu nezgode ni pored ceste. Fotografije mjesta nezgode i vozila da su sačinjene, postoji fotoelaborat, te da se ne može sjetiti detalja da li je na dijelovima oštećenog vozila su bile vidljive dlake neke životinje.

23.1. Nadalje, navodi da se ne sjeća da li je još netko bio prisutan za vrijeme očevida, odnosno nakon same nezgode, ali da ako je netko bio da je naveden u Zapisniku o očevidu. Također, navodi da se sjeća da su na mjesto nezgode došli lovci, a da nitko nije zvao te lovce, LD se nije zvalo jer nije bilo divljači na cesti.

24. Radi utvrđivanja dinamike i uzroka nastanka prometne nezgode od 01. listopada 2017. godine, visine štete na osobnom automobilu marke Alfa Romeo 156, reg. oznake [registarska oznaka], provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. stroj. Marinku Jakovljeviću.

25. Vještačenje je obavljeno na temelju predmetnog sudskog spisa i sa u njemu sadržanom dokumentacijom, Zapisnikom o očevidu MUP-a RH, PU šibensko-kninska, PP Drniš br. 511-13-09-06-1-8/2017 od 10. listopada 2017. godine, s pripadajućom skicom lica mjesta prometne nesreće.

26. U svom prometnom vještačenju, pisanom nalazu od 28. svibnja 2020. godine vještak Jakovljević navodi opće podatke predmeta vještačenja, oštećenja na vozilu, daje skicu približnog sudarnog položaja, podatke o vozilu, osnovne podatke o divljači, brzinu osobnog automobila, uvjetima vidljivosti i mogućnosti uočavanja, tehnički adekvatne brzine kretanja, mogućnosti izbjegavanja naleta, vrijednosti vozila i visini štete.

26.1. Mišljenje stalnog sudskog vještaka Marinka Jakovljevića jeste da do naleta osobnog automobila Alfa Romeo 156 1.9 JTD, reg oznake [registarska oznaka], kojim je sjevernom prometnom trakom županijske ceste ŽC 6246, u smjeru zapada, odnosno u smjeru mjesta Širitovci upravljao IG, na divlju svinju koja je istrčala na kolnik iz makije s sjeverne strane kolnika, dolazeći predmetnom osobnom vozilu s njegove desne strane da je došlo na oko 3,0 m istočno od PTM1 (točke koja se nalazi na 287 m istočno od okomice spuštene s uzdignutog otoka parkirališta tvornice „GIRK Kalun“), pri brzini osobnog automobila od oko 97 km/h.

26.2. U trenutku naleta osobni automobil Alfa Romeo 156 1.9 JTD da je bio svojim prednjim desnim vrhom na oko 1,40 m južno od sjevernog ruba kolnika stražnjim desnim uglom na oko 1,30 m južno od istog, a središnjom uzdužnom osi ukošen ulijevo pod kutom od oko 1,5° do 2°, pri čemu da je u sudarnom procesu direktno kolidirana površina zahvaćala prednji desni dio automobila od prednjeg desnog vrha pa do oko 0,60 m ulijevo.

26.3. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće od mjesta na kojemu da je mogla ući u vidno polje vozača, do mjesta naleta, divlja svinja da je trebala prevaliti put od maksimalno 5,0 m, a što da je mogla učiniti u vremenu od 0,5 sekundi. Uz tehnički opravdanu pretpostavku da u 0,50 sekundi prije sudara nije došlo do bitne promjene brzine kojom da se kretao predmetni osobni automobil, tada da se je u trenutku kada je divljač ušla u njegovo vidno polje tužitelj svojim vozilom da se nalazio za oko 13,50 m udaljen od mjesta naleta.

26.4. Nadalje, vještak Jakovljević navodi kako iz stanja dokumentacije očevida, dakle rasporeda i položaja tragova, kao i zatečenom položaju automobila, je bilo za zakljkučiti da je tužitelj poduzeo radnju kočenja i radnju izmicanja ulijevo u trenutku kad je uočio divljač /trenutak percepcije opasnosti), a što da je bilo oko 0,5 sekundi prije naleta i u kojem trenutku da se automobilom nalazio na oko 13,5 metara ispred mjesta naleta. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja naleta da bi došlo pri svim brzinama ne većim od oko 32,8 km/h , pri kojim bi se brzinama intenzivnim kočenjem zaustavio ispred ravnine naleta.

26.5. Da se tužitelj upravljajući svojim vozilom kretao propisanom brzinom od 70 km/h na mjestu prometne nesreće, zaustavni put uz poduzetu radnju intenzivnog kočenja bi iznosio oko 41,8 m. Dakle do izbjegavanja naleta na divlju svinju bi došlo da je IG, tj. tužitelj poduzeo radnju kočenja oko 41,8 m ispred mjesta naleta, dok bi uzevši u obzir osnovni gubitak vremena u vremenskom tijeku poduzimanja radnje intenzivnog kočenja od 1 sekunde (vrijeme psihičke i fizičke reakcije vozača (0,45+0,20) + prihvat kočnog sistema (0,15) + porast usporenja (0,20) vrijeme potrebno za zaustavljanje iznosilo 3,5 sekunde.

26.6. Da bi tužitelj kao vozač predmetnog vozila, poduzetom radnjom intenzivnog kočenja zaustavio automobil ispred mjesta naleta na divljač, radnju kočenja bi morao poduzeti 3,5 sekundi prije naleta i na mjestu udaljenom oko 41,85 metara ispred mjesta naleta, a u kojem se je trenutku divlja svinja mogla nalaziti oko 35 m od mjesta naleta i u potpunosti van vidnog polja vozača.

26.7. Vještak Jakovljević navodi da do izbjegavanja naleta na divlju svinju nije moglo doći niti pri kojoj realnoj brzini kretanja osobnog automobila na konkretnoj prometnici i na dijelu na kojemu je dozvoljena brzina od 70 km/h, obzirom da je vrijeme u kojemu je divlja svinja od ulaska u vidno polje vozača mogla stići do ravnine naleta kraće i od osnovnog gubitka vremena u vremenskom tijeku poduzimanju radnje kočenja u nuždi.

26.8. Visina štete na osobnom automobilu Alfa Romeo 156 1.9 JTD, reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja i na dan davanja nalaza i mišljenja, a kako je iznos popravka veći od vrijednosti vozila umanjene za vrijednost spašenih dijelova, jednaka je vrijednosti vozila umanjenoj za vrijednost spašenih dijelova i da iznosi 11.054,00 kuna.

27. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno vještačenje osim u dijelu gdje navodi da se tužitelj u trenutku naleta kretao brzinom od 97 km/h, navodeći da prometna nezgoda ne bi bila izbjegnuta niti da se tužitelj kretao brzinom od 70 km/h.

28. Tuženik ad. 1. nije imao primjedbi na izrađeno prometno vještačenje u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće, dok u dijelu koji se odnosi na vrijednost spašenih dijelova tražio dodatno očitovanje vještaka.

29. Tuženik ad. 2. naglašava da nema nikakvog dokaza da je divlja svinja istrčala pred vozilo tužitelja, te da u 24-godišnjem lovnom zakupu lovačkog društva čijeg je on tajnik nije zabilježen nikakav prijelaz na tom dijelu ceste, taj predio da je industrijska zona.

30. U odnosu na pitanje tuženika ad. 1. kolika bi bila vrijednost spašenih dijelova da se tužitelj kretao dozvoljenom brzinom od 70 km/h stalni sudski vještak prometne struke dipl. ing. stroj. Marinko Jakovljević u Dopuni nalaza i mišljenja od 5. studenog 2020. godine navodi da je to hipotetsko pitanje, te da vještak nije u mogućnosti dati odgovor jer da nije moguće procijeniti kolika bi bila šteta na vozilu da se prometna nezgoda dogodila s manjom brzinom naleta. Isto tako da nije moguće odgovoriti koliki bi bio kut naleta u tom slučaju i kakva bi bila dinamika nezgode.

30.1. Nadalje, u Dopuni Nalaza i mišljenja vještak Jakovljević navodi kako postojanje znaka divljač na cesti vozač je dužan obratiti dodatnu pozornost ne samo na kolnik nego i na proširenja s obje strane kolnika. Kako su na mjestu i u vrijeme konkretne prometne nesreće bili noćni uvjeti vožnje, mjesto neosvijetljeno javnom rasvjetom i vidljivost ograničena uporabom putnih svjetala na vozilu postojanje znaka da ne bi bitno utjecalo na uočavanje divljači.

32. Saslušan na ročištu glavne rasprave 26. studenog 2024. stalni sudski vještak Marinko Jakovljević, dipl. inž stroj. je ostao pri svom pisanom nalazu i mišljenju, kao i dopuni nalaza i mišljenja, te naveo da u slučaju da je tužitelj poštivao kretanje dopuštene brzine na mjestu nezgode, da bi šteta po logici bila manja, a koliko manja to da ne zna, npr. blatobran i svjetla bi se i pri brzini od 70 km/h uništili, razbili, oštetili, a da li bi neki drugi dio na vozilu bio manje oštećen vjerojatno bi, a da bi se točno znalo koliko i da li bi, da bi trebalo izvršiti poseban izračun.

32.1. Što se tiče razlike zaustavljanja tužiteljevog vozila pri brzini od 70 km/h i 97 km/h vještak navodi da je sve jasno, da je pri većoj brzini dulji zaustavni put vozila. Na kraju svog iskaza vještak Jakovljević navodi da sva oštećenja na tužiteljevom vozilu odgovaraju naletu divlje svinje, te da teoretski postoji mogućnost da se radilo o nekoj drugoj divljači ili domaćoj životinji, a praktički da odgovaraju onome što je napisao u svom pisanom nalazu i mišljenju, dakle da se radilo o divljoj svinji.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr. sc. Marinka Jakovljevića u svezi analize načina nastanka i dinamike predmetne prometne nezgode, kao i visini nastale štete na osobnom automobilu Alfa Romeo 156 1.9 JTD, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja kao stručno i objektivno jer je dao vrlo jasna i precizna objašnjenja glede utvrđene vrijednosti vozila, koja obuhvaća cijenu novog vozila, vrijednosti vozila prema godinama starosti-rabljenost, dodatnu opremu i investicijska ulaganja, vrijednost spašenih dijelova, nakon čega da je temeljem tabličnih podataka vrijednost spašenih dijelova iznosila 29% od vrijednosti vozila, odnosno na dan štetnog događaja 4.515 kuna, tako da vrijednost vozila umanjena za vrijednost spašenih dijelova iznosi 11.054,00 kuna/ 1.467,12 EUR..

34. Nadalje, u odnosu na primjedbu tuženika ad. 2. kako ne postoji dokaz da je došlo do sudara s divljom svinjom, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Jakovljevića proizlazi kako uvidom u raspoložive fotografije vidljivo da je automobil oštećen u prednjem dijelu, a da direktno kolidirana površina zahvaća čeoni dio vozila, uz jače oštećenje u samom krajnje desnom dijelu. Temeljem takve raspodjele oštećenja, a imajući u vidu zatečen položaj istog nesporno je da je divljač istrčala na kolnik dolazeći predmetnom automobilu s desne strane, a obzirom na oštećenja da se je radilo o tzv. ulaznom prednjem naletu, dakle o naletu u kojem je prednji dio divljači bio zahvaćen prednjim dijelom automobila (najintenzivnija oštećenja na dijelu prednjeg desnog svjetla da odgovaraju kontaktu ostvarenom s hrptom divlje svinje), nakon čega da je odbačena najvjerojatnije unaprijed i nešto lijevo. Oštećenja osobnog automobila da su sukladna i u potpunosti odgovaraju oštećenjima koja se uobičajeno viđaju pri toj vrsti prometnih nesreća i pri tom smjeru kretanja divljači-divlje svinje (osobnom automobilu s desne strane na lijevu stranu).

35. U postupku je utvrđeno da se predmetni štetni događaj dogodio na način da je na vozilo tužitelja naletjela divlja svinja koja je pretrčavala predmetnu županijsku cestu na području lovišta tuženika ad. 2. i oštetila njegovo vozilo, na kojoj dionici unatoč zahtjevu tuženika ad. 2. nije postojala vertikalna signalizacija, odnosno znak "divljač na cesti", odgovoran i tuženik ad. 1. zbog činjenice da nije postavio traženu prometnu signalizaciju "divljač na cesti" sukladno odredbi čl. 50. Zakona o cestama, a tuženik ad. 2. temeljem članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima.

36. U postupku je utvrđeno da je tuženik ad. 2. prije štetnog događaja tuženiku ad. 1. kao nadležnoj pravnoj osobi za održavanje predmetne prometnice, podnio zahtjev kojim je tražio postavljanje prometne signalizacije i opreme na dijelu te prometnice u granicama lovišta tuženika ad. 2, a po kojem zahtjevu tuženik ad. 1. nje poduzeo nikakve radnje i odgovoran je za nastalu štetu tužitelja primjenom čl. 50 st. 2. ZC. Naime, unatoč tome što se prometna signalizacija postavlja na temelju prometnog elaborata, po ocjeni ovog suda, tuženik ad. 1. koji upravlja predmetnom cestom i u čijoj nadležnosti je bilo njezino održavanje u vrijeme štetnog događaja, imao dovoljno vremena da poduzme potrebne radnje povodom zahtjeva tuženika ad. 2. od 16. siječnja 2015., od kada je pa do štetnog događaja 1. listopada 2017. proteklo više od dvije godine. Tuženik ad. 1. je propuštanjem postavljanja znaka upozorenja "divljač na cesti" povrijedio svoju obvezu iz čl. 50. st. 2. ZC, čl. 22. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne Novine broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15 – dalje: Pravilnik, te čl. 94. Pravilnika kojim je propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste po potrebi, a koje žičane ograde po čl. 93. st. 1. toč.1. Pravilnika su ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja. Iz svega naprijed navedenog utvrđena je odgovornost tuženika ad. 1. za štetu koju je tužitelju prouzročila divljač u smislu članka 50. st. 2. ZC.

37. Valja istaći da je temeljna obveza tuženika ad. 1. održavati cestu na način da odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa, neovisno o tome je li mu lovačko društvo postavilo kakav zahtjev ili nije, posebno imajući u vidu činjenicu da pravna osoba koja održava predmetnu prometnicu nije poduzela potrebne radnje iz svoje nadležnosti na zahtjev tuženika ad. 2., kojom bi upozorio sudionike u prometu na mogućnost nekontroliranog izlaska divljači na tom dijelu ceste u granicama lovišta tuženika ad. 2, posebno imajući u vidu činjenicu da su štete od divljači na navedenoj prometnici bile učestale, kako je to vidljivo iz Potvrde MUP-a RH PU Šibensko-kninske, PP Drniš.

38. S tim u vezi se u potpunosti ukazuju neosnovanim prigovori tuženika ad. 1. da je šteta nastala isključivo propustom tuženika ad. 2.

39. Odgovornost tuženika pod 2. za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Dakle, odgovornost tuženika ad. 2. kao pravne osobe koja gospodari lovištem koje se proteže uz prometnicu i iz koje je divlja svinja istrčala na prometnicu, proizlazi iz odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu (NN 62/17), te odredbi Zakona o obveznim odnosima čl. 1063. - 1067. ZOO, koje odredbe propisuju objektivnu odgovornost za štetu od opasne stvari, a divljač je u ovom slučaju opasna stvar.

40. Sukladno odredbi čl. 1067. st.2. ZOO vlasnik opasne stvari se oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

41. Sukladno čl. 1067. st. 4. ZOO ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari. Sukladno stavu iz ukidne odluke propust tuženika pod 1. da postupi po zahtjevu lovoovlaštenika i postavi prometni znaka, oslobađa lovoovlaštenika od odgovornosti za štetu samo ukoliko je to nepostupanje u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom, a ako tuženik pod 2. to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.

42. Tuženik ad. 2. međutim tijekom postupka nije dokazao da je do štete došlo zbog isključive radnje treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Dakle da bi se ostvarili ekskulpacijski razlozi na strani tuženika pod 2. osim što mora dokazati da je šteta nastala zbog propusta u pravilnom označavanju ceste, mora dokazati da se radilo o radnji ili propustu tuženika ad. 1 čije posljedice ovaj tuženik nije mogao predvidjetili ili otkloniti. Tuženik međutim, nakon podnošenja zahtjeva za pravilnim označavanjem ceste nije poduzeo neke druge radnje za rješavanje navedenog zahtjeva, nije izradio prometni elaborata i sl., a niti druge dodatne radnje i mjere potrebne radi ostvarenje tog zahtjeva. Prema svemu navedenom nisu ispunjeni ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067.st.4. ZOO.

43. Slijedom navedenog, prigovori tuženika ad. 1. da je šteta nastala isključivo radnjom, odnosno propustom tuženika ad. 2. se ocjenjuju u cijelosti neosnovanim.

44. Ovaj sud u cijelosti prihvaća argumentaciju i stav koju je u svojoj Odluci naveo Županijski sud u Šibeniku, da iako bi iz izloženog činjeničnog supstrata proizlazilo da brzina kojom je tužitelj upravljao vozilom utužene prigode nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, istu da treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine nastale štete.

45. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Marinka Jakovljevića proizlazi da je do naleta divlje svinje na vozilo tužitelja koje se kretalo predmetnom prometnicom došlo pri brzini osobnog automobila od oko 97 km/h, a da u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja naleta da bi došlo pri svim brzinama ne većim od oko 32,8 km/h. Vještak Jakovljević navodi da do izbjegavanja naleta na divlju svinju nije moglo doći niti pri kojoj realnoj brzini kretanja osobnog automobila na konkretnoj prometnici i na dijelu na kojemu je dozvoljena brzina od 70 km/h, obzirom da je vrijeme u kojemu je divlja svinja od ulaska u vidno polje vozača mogla stići do ravnine naleta kraće i od osnovnog gubitka vremena u vremenskom tijeku poduzimanju radnje kočenja u nuždi. Sukladno točki 7. Nalaza i mišljenja vještaka Jakovljevića tehnički adekvatna brzina kretanja pri upaljenim dugim svjetlima na vozilu na mjestu prometne nesreće da iznosi 99 km/h. Iz Dopune Nalaza i mišljenja vještaka Jakovljevića proizlazi da na pitanje kolika bi bila vrijednost spašenih dijelova da se tužitelj kretao dozvoljenom brzinom od 70 km/h je hipotetsko pitanje, te da vještak nije u mogućnosti odgovoriti jer nije moguće procijeniti kolika bi šteta na vozilu da se prometna nezgoda dogodila s manjom brzinom naleta, te da isto tako nije moguće odgovoriti koliki bi bio kut naleta u tom slučaju i kakva bi bila dinamika nezgode.

46. Saslušan na ročištu glavne rasprave vještak Jakovljević dopušta mogućnost da u slučaju da je tužitelj poštivao kretanje dopuštene brzine na mjestu nezgode, da bi šteta po logici bila manja, a koliko manja to da ne zna, npr. blatobran i svjetla bi se i pri brzini od 70 km/h uništili, razbili, oštetili, a da li bi neki drugi dio na vozilu bio manje oštećen vjerojatno bi, a da bi se točno znalo koliko i da li bi, da bi trebalo izvršiti poseban izračun.

47. Dakle, budući je utvrđeno da je brzina kretanja tužitelja bila prilagođena uvjetima na cesti, na mjestu nesreće da nisu postojali znakovi upozorenja na opasnost od divljači, pa tužitelj nije niti mogao očekivati iznenadan prelazak divljači preko ceste, te da je provedenim vještačenjem utvrđeno da prometna nesreća ne bi bila izbjegnuta niti da se tužitelj kretao brzinom od 70 km/h, da se radi o hipotetskom pitanju kolika bi bila šteta na vozilu da se tužitelj kretao brzinom od 70 km/h, ovaj sud ocjenjuje da ne postoji doprinos tužitelja da šteta bude veća zbog brzine kretanja u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, budući tuženici nisu dokazali da na strani tužitelja postoji doprinos za nastanak štete, odnosno veće štete od one koja je nastala niti su predložili izvođenje dokaza na tu okolnost.

48. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na 1. i 2. tuženika i obvezati ih da tužitelju isplate iznos u zatraženoj visini od 1.467,12 EUR-a.

49. Kako tužitelj, u svojem tužbenom zahtjevu, potražuje i zakonsku zateznu kamatu, to je valjalo, temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva tuženicima naložiti isplatu iste i to na način da zatezna kamata na predmetna potraživanje tužitelja teče na način naveden u dispozitivu ove presude, pa do isplate.

50. Naime, na naknadu nenovčane imovinske štete koja nije reparirana zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, jer se šteta utvrđuje u vrijeme presuđenja. (čl. 1089 st. 2. ZOO-a).

51. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

52. Tako su tužitelju priznati opravdani troškovi nastali angažiranjem odvjetnika za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT), za zastupanje na ročištu 11. siječnja 2019., 30. svibnja 2019., 17. rujna 2019., 21. studenog 2019., 22. rujna 2020., 26. studenog 2020., 24. rujna 2024 i 26. studenog 2024. za svako u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1., za sastav podneska od 17. siječnja i 30. siječnja 2019. godine, za sastav podneska od 8. lipnja 2020. i 26. travnja 2024. za svako u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8.t.1., sve uvećano za 25% PDV-a, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 66,36 EUR i sudske pristojbe presude u iznosu od 53,10 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.369,46 EUR, kojeg valja uvećati za još 398,17 EUR na ime troška prometnog vještačenja koji mu treba nadoknaditi u cijelosti jer utvrđenje dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete nije bilo moguće bez provođenja prometnog vještačenja, te njegov parnični trošak iznosi 3.767,63 EUR.

Šibenik, 21. siječnja 2025.

Sudac:

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se podnosi ovom sudu , pismeno i u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika ad. 1 i ad. 2.