Poslovni broj: UsI-1469/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 5) KRAĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 6) SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 7) GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 8) CHEBOTOK d.o.o., OIB: 10138964888, Split, Ninska 7, svi zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Podstrana, OIB: [osobni identifikacijski broj], Podstrana, Trg dr. Franje Tuđmana 3, zastupane po zakonskom zastupniku TR, načelniku [adresa], radi obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 17. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 8) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 16. travnja 2024. te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 8) za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 14. lipnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024., tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističu kako su razlozi za ovakvu odluku proturječni, nerazumljivi i supstancijalno nezakoniti jer tuženik uopće nije vodio računa o pravno relevantnim činjenicama koje su nesporne niti o prigovorima tužitelja koji su istaknuti u žalbi u vezi procesno pravnih i materijalno pravnih prigovora na kojima su tužitelji temeljili svoju žalbu. Stranke su za lokacijsku dozvolu o kojoj je riječ u ovome postupku doznale tek 26. ožujka 2020. nakon što im je uručeno rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split Klasa: UP/I-932-07/19-02/534 od 19. ožujka 2020. kojim je u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] izvršena izmjena podataka na nekretninama u njihovom vlasništvu temeljem sporne lokacijske dozvole, koja po prirodi stvari, budući da sve do 3. studenog 2023. nije uručena strankama, nije nikada postala pravomoćna. Po toj spoznaji, stranke su prije svega zatražile ukidanje klauzule pravomoćnosti na spornoj lokacijskoj dozvoli, zatražile uručenje odluke koja je donesena u upravnom postupku bez njihovog sudjelovanja kojom je odlučeno o upravnoj stvari koja se tiče njihovih prava, radi opreza odmah izjavile žalbu protiv lokacijske dozvole i prije nego što im je lokacijska dozvola uručena, a podredno podnijele i prijedlog za obnovu postupka u slučaju da žalba iz bilo kojeg razloga ne bi bila dopuštena ili u slučaju da je u odnosu na kojeg od tužitelja ipak lokacijska dozvola postala pravomoćna (iako to nije opcija s obzirom da se u odnosu na sve stranke stvar može riješiti isključivo na jednak način pa ako odluka nije pravomoćna u odnosu na jednu ili više zainteresiranih stranaka, onda nije pravomoćna za nijednu stranku). Tužitelji nadalje opisuju kronologiju postupanja upravnih tijela prije donošenja osporenog rješenja, pa ističu kako u konkretnom slučaju nije bilo osnove za postupanje sukladno odredbi čl. 41. st. 3. ZUP-a, a svakako ako bi i postojala osnova za to, prvostupanjsko tijelo je trebalo o razdvajanju donijeti zaključak sukladno odredbi čl. 77. ZUP-a. Upravo zbog toga, jer se radi o jedinstvenom zahtjevu i o jednoj upravnoj stvari, tužitelji podnose jedinstvenu upravnu tužbu te osporavaju sva tri upravna akta kojima je nezakonito odlučeno o njihovim zahtjevima i pravnim lijekovima. Suština ovog upravnog spora i temeljni prigovor zbog kojeg tužitelji smatraju da su upravni akti nezakoniti, pored ostalih istaknutih razloga, sadržan je u činjenici što je nesporno utvrđeno da je stranka grubim kršenjem zakona onemogućeno sudjelovanje u postupku što je dostatan razlog za usvajanje prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti te poništavanje lokacijske dozvole koja je donesena bez njihovog sudjelovanja. Tuženik u drugostupanjskoj odluci podržava nezakonito prvostupanjsko rješenje koje je supstancijski nezakonito, pa je nezakonit i sporni upravni akt jer za takve odluke ne postoji valjana procesno pravna ni činjenično pravna osnova, nije odlučeno o zahtjevu stranaka niti razlozi izneseni u obrazloženju opravdavaju izreke odluka. Naglašava se da je prvi i temeljni zahtjev stranaka bio dostava, odnosno uručenje lokacijske dozvole, potom žalba protiv te lokacijske dozvole, a tek podredno prijedlog za obnovu postupka koji je istaknut radi opreza. Prvostupanjsko tijelo je strankama lokacijsku dozvolu uručilo 22. studenog 2023. i od tada je za njih počeo teći rok za žalbu, pa su u podnesku od 7. prosinca 2023. stranke dale osvrt na procesno pravna i materijalno pravna sporna pitanja te su naglasile kakve zahtjeve i temeljem koje osnove u ovom predmetu ističu. Postavlja se pitanje kako je moguće ostaviti na snazi konkretnu odluku protiv koje su stranke, nakon što im je ta odluka uručena, u zakonskom roku izjavile žalbu, a ta odluka je donesena u postupku u kojem strankama nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku i koja je osnova za ovakvu odluku. Pritom se naglašava da je neutemeljen stav da status stranke u postupku produljenja važenja lokacijske dozvole definira odredba čl. 150. st. 2. Zakona o prostornom uređenju jer to pitanje regulira odredba čl. 141. st.1. tog Zakona. Odredba čl. 150. st. 2. Zakona o prostornom uređenju ne propisuje tko su stranke u postupku nego propisuje da se važenje lokacijske dozvole produžuje na zahtjev podnositelja zahtjeva ili investitora i to jednom za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama predmetnog zakona i drugi uvjeti u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana. Jednako kao što zahtjev za produženje lokacijske, ali samo važeće lokacijske dozvole što ovdje nije slučaj jer je ona nevažeća budući da je istekla, podnosi investitor ili drugi ovlaštenik, pa vlasnici u tom postupku sudjeluju kao stranke, tako i u postupku produženja lokacijske dozvole vlasnici imaju pravo sudjelovati kao stranke. Za ovo pitanje mjerodavna je odredba čl. 141. st. 1. Zakona o prostornom uređenju koju tužitelji citiraju, kao i odredbu čl. 4. st. 1. ZUP-a, pa navode da ako su vlasnici nekretnina na kojima se predviđa građenje i za koje se u postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuju uvjeti tog građenja, što nije sporno ni za tuženika, onda su temeljem iste pravne osnove oni definitivno i bez ikakve dvojbe stranka i u postupku produljenja te iste lokacijske dozvole. Ovdje se ponovno naglašava da se ova upravna stvar može riješiti samo jednako za sve stranke, te da nije bitno jesu li pojedine stranke sudjelovale u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno je li im uredno dostavljen poziv za uvid i je li im dostavljena lokacijska dozvola. Ako samo jednom od njih nije dostavljen poziv za uvid i ako bilo kojem od njih nije dostavljena lokacijska dozvola, prijedlog je osnovan, bez obzira po čijem prijedlogu i koja je stranka aktivno legitimirana za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Lokacijska se dozvola prema odredbi članka 125. st. 1. toč. 5. Zakona o prostornom uređenju (dalje: ZOPU) izdaje za građenje na zemljištu za koje investitor nije riješio imovinskopravne odnose i za koje je potrebno provesti postupak izvlaštenja. Stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole, prema odredbi čl. 141. st. 1. ZOPU, pored podnositelja zahtjeva su i vlasnici nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola te nositelji drugih stvarnih prava na toj nekretnini, kao i vlasnici i nositelji stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, pa iz ove norme, jednako kao i iz odredbe čl. 4. st. 1. ZUP-a proizlazi da su sve nominirane osobe stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole, a posljedično i u postupku po prijedlogu za produženje te lokacijske dozvole. Prema odredbi članka 142. st. 2. ZOPU-a, radi uvida i sudjelovanja u postupku, ako se radi o zahvatu u prostoru koji neposredno graniči s deset nekretnina ili manje, za susjede međašnike poziv za uvid u spis predmeta dostavlja se strankama osobnom dostavom. Što se tiče vlasnika nekretnina koje su u zahvatu, dostava uvijek mora biti osobna. Prema tome, već ova činjenica što vlasnici nekretnina na kojima se planira zahvat građenjem građevinskog objekta nisu pozvani u postupak izdavanja lokacijske dozvole, a ni u postupak produljenja dozvole u kojem je izdano rješenje od 28. studenog 2018., dostatna je za zaključak da je tužiteljima onemogućeno sudjelovanje u postupku, da je to valjana osnova za usvajanje žalbe i poništenje takve odluke, uslijed čega nastaje obveza provođenja ispitnog postupka od početka, a prethodno i poništavanje lokacijske dozvole, a posljedično rješenja o produženju te dozvole. Objektivni rok za prijedlog za obnovu postupka definiran je kao zakonski i prekluzivni rok, a traje tri godine od dana dostave rješenja stranci, definira vremensko razdoblje u kojem stranka može tražiti obnovu postupka kada stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze koji objektivno mogu dovesti do toga da se upravna stvar drugačije riješi. No, ovdje o tome nema ni riječi. Ovdje se radi o tvrdnji da strankama nije uručena odluka i da taj rok nije ni počeo teći do trenutka obavljenog uvida u spise i uručenja rješenja, odnosno za jednu odluku 22. studenog 2023., a za drugu 4. prosinca 2023. Za stranku, ali i za javnopravno tijelo ovaj objektivni rok počinje teći od dana od kojeg je stranci dostavljeno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Za stranku koja nije sudjelovala u postupku jer joj za to nije dana mogućnost, što je ovdje slučaj, objektivni rok od tri godine počinje teći od dana kad joj je dostavljeno rješenje, a ne od dana od kojeg je to rješenje dostavljeno strankama koje su sudjelovale u postupku, ako je koja od njih i sudjelovala u upravnom postupku u kojem se može donijeti rješenje jednako za sve, pa makar je tim strankama koje su sudjelovale u postupku isto rješenje dostavljeno i prije više od tri godine. Ovo je posve jasan stav upravne i upravno sudske prakse sukladan mjerodavnoj normi upravnog prava. Stoga, tužitelji smatraju da su u ovom slučaju da najprije treba riješiti žalbu za koju je prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi da je pravovremena i osnovana te potom usvojiti prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i žalbu ocijeniti osnovanom te osporenu odluku izmijeniti na način što će odbiti zahtjev predlagatelja, sve sukladno odredbi čl. 113. st. 5. ZUP-a, a podredno provesti ispitni postupak na prijedlog stranaka temeljem odredbe čl. 113. st. 3. ZUP-a. Nadalje, za izgradnju na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdana je pravomoćna građevinska dozvola Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije klasa: UP/I-361-03/08-02/0018 od 7. veljače 2008., koja je pravomoćna od 25. veljače 2008. Tom građevinskom dozvolom dozvoljeno je građenje na građevinskoj čestici koja je formirana u postupku izdavanja građevinske dozvole, što znači da od 2008. godine postoji pravomoćna odluka o formiranju građevinske čestice bez koje ne bi ni bilo moguće izdati građevinsku dozvolu niti bi bilo moguće izgraditi građevinski objekt. Ovom promjenom narušava se ili mijenja već formirana građevinska parcela bez valjane osnove i suglasnosti vlasnika te se krši načelo ne bis in idem. To znači da se parcelacijom i dozvolom gradnje na tako formiranoj parceli zadire u stečena prava stranaka koja u situaciji da je ovo cijepanje bilo napravljeno prije izdavanja njihove građevinske dozvole ne bi mogli dobiti građevinsku dozvolu sa svim njenim bitnim elementima jer njihova kuća po površini, iskoristivosti i visini ne bi bila ista, a s druge strane, cijepanjem se zadire u bitnome u urbanističke uvjete koji su bili bitni za izdavanje građevinske dozvole. Isto tako, za objekt izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] doneseno je pravomoćno rješenje o izvedenom stanju klasa: UP/I- 361-02/13-01/2581 od 24. rujna 2014. temeljem kojeg je ozakonjena zgrada izgrađena na tim česticama i temeljem koje je proveden postupak formiranja građevinske čestice te uplanjenja zgrade, koja je etažirana i za koju preko jednog etažnog dijela sporna lokacijska dozvola predviđa građenje, što je nezamislivo, a kamoli dopušteno, pa se i ovdje radi o pravomoćnoj odluci s potpunim učinkom pravomoćnosti koja posljedično dovodi do nemogućnosti parcelacije i cijepanja predmetne nekretnine, a u oba slučaja o pravomoćno stečenim pravima koja se ne mogu umanjivati niti ograničavati. Pritom nije sporno da se lokacijskom dozvolom ne odobrava građenje nego da se utvrđuje postojanje pretpostavki za izdavanje građevinske dozvole. Upravo radi te činjenice što se u postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuju pretpostavke za postojanje uvjeta za građenje odnosno za izdavanje građevinske dozvole vlasnici nekretnina na kojima se vrši zahvat i susjedi međašnici u tim postupcima imaju pravni interes štititi svoja prava i osporavati lokacijsku dozvolu, jer nakon što se takva dozvola izda i postane pravomoćna, oni bivaju dovedeni pred gotov čin jer se u postupku izvlaštenja može raspravljati samo o visini naknade za izvlaštenje i o eventualnom izvlaštenju preostalog dijela nekretnine, a utvrđena trasa se više ne može mijenjati. Radi toga, upravo da bi se vlasnicima zemljišta omogućilo da štite svoja prava, mora im se omogućiti sudjelovanje i meritorno raspravljanje u postupcima izdavanja ili produžavanja lokacijskih dozvola jer kasnije temeljem pozitivnih propisa u postupku izvlaštenja svoja prava ne mogu ostvariti zbog pravomoćno presuđene stvari. Slijedom toga, nakon postupka izvlaštenja, u postupku izdavanja građevinskih dozvola, nije moguće mijenjati činjeničnu osnovu jer se de facto na površini u njihovom vlasništvu formira nova čestica na koju nemaju nikakvih prava već sada, ako se to ostvari, u postupku izdavanja građevinske dozvole sudjeluju kao susjedi međašnici, ali ne i vlasnici predmeta zahvata, što u postupku izdavanja lokacijske dozvole svakako jesu. Ova stečena prava uživaju i zaštitu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 1. Protokola broj 1. te čl. 48. st. 1. Ustava RH kojima je zajamčeno pravo na mirno uživanje vlasništva. Prigovor neusklađenosti lokacijske dozvole s PP-om i UPU-om, kao uostalom niti jedan drugi prigovor tuženik ni prvostupanjsko tijelo uopće nisu raspravljali niti su o tome dali bilo kakvo obrazloženje. Dapače, potpuno suprotno činjenicama, u obrazloženju tvrde da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, dok je usporedbom prostornog plana i idejnog projekta i laiku vidljivo bitno odstupanje idejnog projekta od prostornog plana. Zgrada u suvlasništvu tužitelja od pod 3) do pod 8) izgrađena je temeljem građevinske dozvole od 7. veljače 2008.g. koja je pravomoćna od 25. veljače 2008. Ona je izdana uz uvažavanje svih propisanih mjerila građevne parcele (površina, Kig, Kis, odmak od ceste i od granica susjednih parcela, propisani vatrogasni plato, parkirna mjesta i pristup garažama) i ne smije se dirati u ovu već izgrađenu parcelu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Praktično je nemoguće, a ako se je to dogodilo onda je to nezakonito i protuustavno, da se već ranije formirana građevinska parcela za zgradu u bilo kojem svom dijelu preklapa s drugom građevinskom parcelom, u ovom slučaju pristupnom cestom. Zato osporene odluke nisu samo protivne zakonu, nego i elementarnoj logici. Jednako tako, kako je prethodno naglašeno, izdano je pravomoćno rješenje o izvedenom stanju u postupku legalizacije objekta u vlasništvu tužitelja pod 1) i 2) u kojem je utvrđen obuhvat građevinske parcele, a ta je zgrada etažirana na način da na posebnom dijelu građevinske čestice postoje pripadnosti kao sastavni dijelovi pojedinih etaža u koje se spornom lokacijskom dozvolom zadire, što znači da se praktično oduzima dio stana kao samostalne uporabne cjeline za formiranje ceste. Tužitelji tvrde da prometnica koja je predmet lokacijske dozvole bitno odstupa od važećih prostorno planskih uvjeta te da ovako ucrtani/projektirani put, protivno postojećem PP-u i UPU-u, dodatno zadire u izgrađenu građevinsku česticu u njihovom suvlasništvu, naročito u dijelu parkinga ispred garaža te na pripadnostima kao sastavnim dijelovima stana. Naime, UPU je rađen prema podlozi s ucrtanim „starim“ granicama katastarskih čestica. Tužitelji naglašavaju da je u to vrijeme njihova katastarska čestica bila uredno upisana u katastru i u zemljišnoj knjizi. Po tome UPU- u, u nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put je ulazio maksimalno 80 cm. Idejni Projekt, izrađen 2016.g., trebao je biti usklađen sa stvarnom postojećom situacijom na terenu i novom izmjerom u katastru. Granice puta morale su biti udaljene od predmetne zgrade kako je to i bilo utvrđeno UPU-om. Dakle, put je eventualno mogao ući u spornu parcelu maksimalno tih UPU-om planiranih 80 cm. Suprotno tome, projektant translatira katastarske granice predmetne čestice za cca 154 cm prema jugu, ali to ne čini i sa granicama planiranog puta iz predmetnog UPU- a. Na taj način, davno i legalno izgrađenu zgradu, neopravdano relativno i stvarno, dodatno „približava“ projektiranom putu za još tih 154 cm. UPU-om iz 2011., planirani put zadirao je u predmetnu parcelu 80 cm. Udaljenost južnog zida zgrade do ruba središnjeg dijela puta (istaknutog kuta) bila bi 917 cm (sadašnja udaljenost) minus 80 cm (ulazak puta u parcelu) = 837cm. Stoga, kasnije projektirani put prema Idejnom projektu iz 2016. bi morao zadržati iste mjere, što ovdje nije slučaj. Posebno, radi izmjene oblika nove katastarske čestice (iz 2011.) u odnosu na staru, nova granica, u istaknutom južnom kutu, povlači se prema sjeveru za još 40 cm. To zapravo znači da gore spomenuta udaljenost od 80 cm se smanjuje za to povlačenje te da konačna udaljenost od južnog zida kuće do ruba ceste sada iznosi: 917cm - 40cm = 877 cm. Radi netočno pozicioniranog puta iz navedenog idejnog projekta i sporne lokacijske dozvole, realizacijom te dozvole bio bi ukinut vatrogasni plato (treba biti slobodan operativni prostor min dimenzija:11m x 5,5 m) iz Elaborata zaštite od požara koji je bio sastavnim dijelom glavnog projekta izrađenog za izdavanje građevinske dozvole. U bitnome bi se izmijenili i urbanistički uvjeti koji su se primijenili i bili osnova za izdavanje građevinske dozvole. Dakle, sigurno je da idejni projekt i iz njega proizišla lokacijska dozvola kao i parcelacijski elaborat nisu u skladu sa PP-om i UPU-om općine Podstrana, pa su ovo prigovori o kojima je tuženik morao u obrazloženju dati očitovanje zašto ih ne prihvaća, što je propustio učiniti. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, a pored toga predložili su i da sud naloži tuženiku da im naknadi trošak spora.
2.Po naprijed citiranoj tužbi oformljen je spis ovog suda pod poslovnim brojem: UsI-1469/2024, a koji je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-1469/2024-2 od 20. lipnja 2024. razdvojen radi vođenja odvojenih postupaka i donošenja posebnih odluka, na način što će se po tužbi tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 350-05/24-02/22, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024., KLASA: UP/II-350- 05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024. i KLASA: UP/II-350-05/24- 02/24, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024., formirati, u odnosu na druga dva osporena rješenje novi spisi, s tim da će se po tužbi radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024. nastaviti spor kao spis pod poslovnim brojem UsI-1469/2024, dok će se u odnosu na tužbu radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 16. travnja 2024. i KLASA: UP/II-350-05/24-02/24, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024. postupak nastaviti pod novim poslovnim brojevima, a nakon što se upišu u odgovarajući upisnik ovog suda, slijedom čega je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 16. travnja 2024.
3.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navela je kako se u cijelosti priklanja navodima tuženika iz osporenog rješenja te je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5.U sporu je održana rasprava 18. prosinca 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
6.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
7.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se provede vještačenje po vještacima geodetske i građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
11.Naime, prvostupanjskom rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], klasa: UP/I- 350-05/16-01/000038, urbroj: 2181/1-11-00-00/74-23-0027 od 28. prosinca 2023. odbačen je prijedlog tužitelja pod 1), 2) i 4) iz ovog spora za obnovu postupka okončanog izdavanjem lokacijske dozvole, klasa: UP/I-350-05/16-01/000038, urbroj: 2181/1-11-00-00/21-16-0008 od 20. listopada 2016., pravomoćne 3. prosinca 2016., te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21).
12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, točkom 1. odbijena je žalba tužitelja pod 1), 2) i 4) iz ovog spora, dok je točkom 2. odbačena žalba tužitelja pod 3), 5), 6), 7) i 8) iz ovog spora izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga koje je navelo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je to rješenje tuženik ocijenio pravilnim i zakonitim.
13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je odbacilo predmetni prijedlog za obnovu postupka uz razloge koji se obrazloženi u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, kao i je li tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio, odnosno odbacio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
14.Odredbom članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/091 i 110/21) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave stranci iz razloga propisanih točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. toga stavka.
Prema stavku 3., stranke mogu tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada su stekle mogućnost upotrebe novih dokaza, a prema stavku 4. državni odvjetnik odnosno drugo državno tijelo može tražiti obnovu postupka uz jednake uvjete kao i stranka.
Člankom 125. istog Zakona propisano je da o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.
Prema članku 126. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se temelji učinjena vjerojatnom pa ako ti uvjeti nisu ispunjeni nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Sukladno odredbi članka 141. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine", broj 153/13), prije izdavanja lokacijske dozvole upravno tijelo, odnosno Ministarstvo dužno je stranki pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja.
Prema članku 142. stavku 2. navedenog Zakona, ako se lokacijska dozvola izdaje za zahvat u prostoru koji neposredno graniči s deset nekretnina ili manje, poziv za uvid u spis predmeta dostavlja se strankama osobnom dostavom.
Nadalje, odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se lokacijska dozvola, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole dostavlja: 1. podnositelju zahtjeva s idejnim projektom, 2. strankama koje su izvršile uvid u spis predmeta ili su se javile upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu i 3. strankama koje nisu izvršile uvid u spis predmeta i nisu se javile upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu, izlaganjem na oglasnoj ploči upravnog tijela, odnosno Ministarstva u trajanju od osam dana.
15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, odnosno odbacio te potvrdio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da je tijelo prvog stupnja svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, kao i da je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio, odnosno odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
16.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako iz spisa upravnog tijela dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem pozivom na odredbu članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odbačen prijedlog tužitelja pod 1), 2) i 4) iz ovog spora za obnovu postupka okončanog izdavanjem lokacijske dozvole, klasa: UP/I-350-05/16-01/000038, urbroj: 2181/1-11-00-00/21-16-0008 od 20. listopada 2016., pravomoćne 3. prosinca 2016., a koji prijedlog je podnesen 6. travnja 2020., to uz obrazloženje da okolnosti na kojima se temelji prijedlog za obnovu nisu učinjene vjerojatnim. Nadalje, iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika, klasa: UP/II-350-05/21-02/36, urbroj: 531-07-01-03/06-22-3 od 29. ožujka 2022. poništeno prethodno rješenje prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-350-05/16- 01/000038, urbroj: 2181/1-11-00-00/21-21-0014 od 22. veljače 2021. i predmet je vraćen na ponovno rješavanje. Također, prema podacima spisa predmeta, svoj prijedlog za obnovu postupka od 6. travnja 2020. podnositelji prijedloga, ovdje tužitelji, utemeljili su na odredbi članka 123. stavka 1. točki 5. Zakona o općem upravnom postupku, kojom pak odredbom je propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Potom, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo po primitku prijedloga za obnovu postupka utvrdilo da tužitelji nisu učinili vjerojatnim okolnosti na kojima temelje svoj prijedlog za obnovu postupka, jer se radi o strankama koje su sudjelovale u postupku te im je kroz postupak izdavanja lokacijske dozvole omogućen uvid u spis predmeta te im je dana mogućnost sudjelovanja i izjašnjavanja, protiv kojeg rješenja su tužitelji izjavili žalbu, koja im je osporenim rješenjem tuženika odbijena, odnosno odbačena, a u odnosu na koje rješenje su tužitelji pokrenuli predmetni spor.
17.Vezano za temeljne tužbene prigovore u kojima tužitelji ističu kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta odbacivanju njihovog prijedloga za obnovu postupka uz razloge koje detaljno iznose u tužbi, za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi prvenstveno je za naglasiti kako iz dokumentacije koja prileže spisu, poziv na uvid u spis predmeta od 16. rujna 2016. uredno je dostavljen osobnom dostavom tužiteljima, a uvidu u spis predmeta odazvali su se KR i ŽR pa je dotičnima osobnom dostavom uručena lokacijska dozvola, o čemu također u spisu prileže dostavnice. Osim toga, HR, koji se nije odazvao pozivu na uvid u spis predmeta, lokacijska dozvola je dostavljena sukladno odredbi članka 147. stavka 1. točke 3. Zakona o prostornom uređenju, izlaganjem na oglasnoj ploči prvostupanjskog tijela. Stoga su u odnosu na KR, ŽR i HR ispunjeni uvjeti iz naprijed citiranih odredbi Zakona o prostornom uređenju u pogledu dostave poziva na uvid u spis predmeta i lokacijske dozvole, s čim u vezi, je posebno za istaknuti da stranka koja se ne odazove javnom pozivu, odnosno pozivu ne može zbog toga tražiti obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, kako to ima u vidu odredba članka 142. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju.
18.Potom, u odnosu na tužbene navode tužitelja da je izostankom dostave ma i jednoj stranci kao vlasniku, odnosno suvlasniku zemljišta na kojem se planira zahvat, izostala činjenica pravomoćnosti te dozvole, prije svega je za naglasiti kako stranke sudjeluju u postupku radi zaštite svojih prava i interesa, što pak nedvojbeno znači kako sudjelovanje stranke u postupku nije, niti može biti samo sebi svrha, već je u funkciji ostvarivanja prava i interesa svake pojedine stranke, kao i javnog interesa, koji se u konkretnom slučaju očituje kroz povećanje vjerojatnosti utvrđivanja materijalne istine na razini koja omogućuje pravilno i zakonito rješavanje predmetne upravne stvari. Također, u upravnom postupku, kod donošenja rješenja (upravnog akta) najveća pozornost pridaje se dostavi, upravo zbog utjecaja (uredne) dostave akta stranci na tijek rokova za poduzimanje pojedinih postupovnih radnji, kao i na nastup pravomoćnosti rješenja, što pak sasvim jasno znači da je institut pravomoćnosti upravnog akta vezan uz pravilnu dostavu pojedinoj stranci te njezinom pravu na podnošenje žalbe, odnosno sudske zaštite u upravnom sporu.
19.Kod prethodno izloženog stanja stvari, nedvojbeno je kako je obnova postupka izvanredni pravni lijek koji se može dopustiti samo iz razloga i pod uvjetima propisanim odredbama članka od 123. do 127. Zakona o općem upravnom postupku, a kojim se ne može zamijeniti redovni pravni lijek, tj. žalba koju su stranke propustile izjaviti, što u konkretnom slučaju nesumnjivo znači da tužitelji kroz obnovu postupka lokacijske dozvole, ne mogu tu dozvolu osporavati iz razloga zbog kojih bi ju mogli osporavati žalbom, a koju su tužitelji, prema podacima spisa predmeta, očito propustili podnijeti u zakonskom roku. Stoga, propuštanje podnošenja žalbe ne može se nadomjestiti podnošenjem prijedloga za obnovu postupka, koji se može podnijeti iznimno, samo u slučajevima i pod uvjetima, dakle i u rokovima, propisanim Zakonom o općem upravnom postupku, koji ovdje nisu ispunjeni, s tim da je dodatno za istaknuti kako tužitelji u konkretnom postupku mogu štititi samo i isključivo svoja prava, ali ne i prava ostalih vlasnika, odnosno suvlasnika nekretnina.
20.Također, s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo razdvojilo postupak obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, uslijed čega se prvostupanjsko rješenje odnosi isključivo na KR, ŽR i HR, pri čemu se nije raspravljano ni odlučivalo o pravima OR, KRAĆ, SR, PR i CHEBOTOK d.o.o., kod kojeg stanja stvari je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od strane dotičnih zapravo izjavljena od strane neovlaštenih osoba, slijedom čega je tuženik pravilnom primjenom odredbe članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, točkom 2. izreke osporenog rješenja pravilno i zakonito postupio kada je odbacio njihovu žalbu, na koji način nije povrijeđen zakon na njihovu štetu.
21.Isto tako, s obzirom da tužitelji u tužbi ukazuju na nezakonitost same pravomoćne lokacijske dozvole , za kazati je kako su takvi navodi bespredmetni, to pak stoga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog pravomoćnog rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 16. travnja 2024., dakle onog kojim je odbijena, odnosno odbačena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 28. prosinca 2023., kojim je pak odbačen prijedlog tužitelja pod 1), 2) i 4) za obnovom postupka, što znači da u ovom sporu nije moguće s uspjehom iznositi prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja u odnosu na koje je podnesen prijedlog za obnovu postupka, koje je pravomoćno i izvršno i koje je kao takvo pravno obvezujuće za sve stranke.
22.Konačno, tužbeni prigovori koji se odnose na podneseni zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti lokacijske dozvole, kao i na prijedlog za obnovu postupka izdavanja rješenja o produljenu važenja lokacijske dozvole klasa: UP/I-350-05/18- 01/000043, urbroj: 2181/1-11-00-00/21-18-0002 od 28. studenog 2018., isto tako su bespredmetni s obzirom da se osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije odlučivalo o prijedlogu tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti lokacijske dozvole, dok je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno kako će se o prijedlogu za obnovu postupka izdavanja rješenja o produljenu važenja lokacijske dozvole klasa: UP/I-350-05/18-01/000043, urbroj: 2181/1-11-00-00/21-18-0002 od 28. studenog 2018. odlučiti posebnim rješenjem, na koji način je to tijelo i postupilo s obzirom da je o tom prijedlogu odlučeno rješenjem klasa: UP/I-350-05/16-01/000038, urbroj: 2181/1-11-00-00/74-23-0028 od 2. siječnja 2024., protiv kojeg su tužitelji izjavili žalbu, koja je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024., a u odnosu ne koje rješenje je predmetni spis razdvojen, te će se stoga zakonitost istog ocijeniti u drugom upravnom sporu, a ne u predmetnom, dok kada se odluči o zahtjevu tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti lokacijske dozvole posebnim rješenjem, te kada isto bude doneseno tužitelji će imati na dispoziciji ukoliko ne budu zadovoljni takvim rješenjima izjaviti žalbu i potom pokrenuti upravni spor, što također može biti predmet samo drugog upravnog postupaka, odnosno upravnog spora, ali ne i ovoga.
23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužbe tužitelja.
24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito i pravilno prvostupanjskim rješenjem odbačen prijedlog tužitelja pod 1), 2) i 4) iz ovog spora za obnovom postupka, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio, odnosno odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
26. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 17. siječnja 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 18. prosinca 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- zainteresiranoj osobi Općini Podstrana, Trg dr. Franje Tuđmana 3, uz zapisnik od 18. prosinca 2024. i zapisnik o objavi,
- u spis.
