REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8805/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici GZ, dipl. pravnici, protiv tuženika ZZ iz [adresa], radi isplate, dana 17. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ovaj sud se proglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje tužba.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.209,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. kolovoza 2023. do isplate.

2. Izloženi zahtjev tužitelj temelji na sljedećim, u tužbi iznesenim, tvrdnjama: - da je osiguranica tužitelja CZ bila korisnica obiteljske mirovine iz hrvatskog osiguranja iza smrti RZ, te joj je tužitelj isplaćivao mirovinu pod osobnim brojem 03097809891 na račun broj [broj bankovnog računa] otvoren u Atos Banci a.d. Banja Luka, Bosna i Hercegovina,

- da je korisnica obiteljske mirovine CZ umrla **.**.2020., a predmetna mirovina je isplaćena do 30. lipnja 2021., jer tužitelj nije pravovremeno obavješten o činjenici smrti,

- da je povrat isplaćenih sredstava zatražen od inozemne banke, no isplatna Banka nije vratila tražena sredstva, jer je sredstva već isplatila ovlašteniku ZZ, tuženiku, - da su prava iz mirovinskog osiguranja osobna, neotuđiva prava koja prestaju smrću korisnika mirovine, te je odredbom članka 95. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da u slučaju smrti korisnika mirovine dospjela primanja pripadaju do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je osiguranik umro,

- da utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. iznosi 1.209,59 eura i

- da je tužitelj dopisima od 28. studenoga 2022. i 3. srpnja 2023. obavijestio tuženika o dugu s osnove nepripadne isplate mirovine i pozvao ga na povrat dugovanog iznosa, ali tuženik nije izvršio povrat niti se odazvao pozivu.

3. Ovaj sud je ocijenio da u ovoj pravnoj stvari nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj.

4. Naime, budući da je tuženik osoba s prebivalištem (domicilom) u [adresa], a da tužitelj ima sjedište (domicil) u Republici Hrvatskoj, radi se o sporu s međunarodnim elementom, pa su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir da je spor započeo 4. kolovoza 2023., mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj: 101/17. i 67/23., dalje ZMPP), koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. (čl. 81. ZMPP-a).

5. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZMPP-a u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba).

6. Odredbom čl. 46. st. 2. ZMPP-a propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe i kad tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

7. Razlog takvog proširenja primjene Uredbe i na treće države je primarno u tome što su njezina pravila univerzalna i primjenjiva na sve, te se takvim rješenjem izbjegava dvojni režim nadležnosti, a što je za sudove i najjednostavnije rješenje, jer se nadležnost suda Republike Hrvatske utvrđuje po istim pravilima neovisno o tome ima li tuženik prebivalište na području države članice EU ili treće države.

8. Odjeljak 2. poglavlja II. Uredbe odnosi se na posebnu "izberivu" nadležnost (čl. 7. - 9.), dok se odjeljak 3. poglavlja II. Uredbe odnosi na nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl. 10.-16.).

9. U konkretnom slučaju riječ je o zahtjevu za isplatu temeljem stjecanja bez osnove.

10. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZMO), koji je bio na snazi u razdoblju predmetnih isplata (od 1.12.2020. do 30.6.2021.), prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava koja se ne mogu prenijeti na drugoga, niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

11. Kako je, dakle, mirovina osobno pravo koje prestaje danom smrti, to tužitelj može iznose mirovine koje je nakon smrti pok. CZ isplatio na njen račun, a koje je isplatna banka isplatila tuženiku, kao ovlašteniku po tom računu, zahtijevati od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove u smislu odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Stoga, u konkretnom slučaju ne može doći u primjenu odjeljak 3. poglavlja II. Uredbe, koji se odnosi na osiguranje, a ni odredbe odjeljka 2. poglavlja II. Uredbe (tako i ŽS u Zagrebu poslovni broj: Gž-3942/2023-2 od 11.12.2023.).

13. Pritom, posebno, valja kazati da bi prema čl. 7. st. 2. Uredbe sud u Republici Hrvatskoj mogao biti nadležan u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima ako je na području Republike Hrvatske nastala ili može nastati štetna radnja.

14. Međutim, u vezi s tim valja uzeti u obzir tumačenje iz presude Suda Europske unije C-242/20 u predmetu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE, donijeto u primjeni prethodno važeće Uredbe Vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000., budući da je to tumačenje primjenjivo i u odnosu na tumačenje sada važeće Uredbe, jer se odnosi na tumačenje istih pojmova.

15. Prema tom tumačenju zahtjev na temelju stjecanja bez osnove temelji se na obvezi koja ne proizlazi iz štetnog događaja, budući da ta obveza nastaje neovisno o tuženikovu postupanju, tako da ne postoji uzročna veza koja bi se mogla utvrditi između štete i njegovog eventualnog protupravnog činjenja ili propuštanja, te da slijedom toga tužba za povrat na temelju stjecanja bez osnove ne može biti obuhvaćena stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte (slično stajalište zauzeo je i VTS RH u svojoj odluci Pž-4124/2022-6 od 30. kolovoza 2023.).

16. Imajući u vidu naprijed navedeno, za zaključiti je da sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari u kojoj se od tuženika s domicilom u BIH zahtijeva isplata stečenog bez osnove, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja, temeljem odredbe čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP).

17. Pritom valja kazati i da činjenica da je tuženik umro **.**.2023., a kako to proizlazi iz dopisa Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine od 26. kolovoza 2024. i smrtovnice, nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost ovog rješenja, budući da tuženiku tužba, zbog smrti, nije ni dostavljena.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

Tužitelju