REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2083/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik David Franjković, odvjetnik u Zagrebu, Crnatkova 20, protiv tuženog Hrvatske komore zdravstvenih radnika, OIB: 06195840134, Zagreb, Iblerov trg 9, radi ispisa iz registra članova u Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Vijeća Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva Hrvatske komore zdravstvenih radnika KLASA: UP/I-034-04/14-01/19 URBROJ: 351/07-21-4 od 4. lipnja 2021. te za rješavanje stvari.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Vijeća Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva Hrvatske komore zdravstvenih radnika KLASA: UP/I-034-04/14-01/19 URBROJ: 351/07-21-4 od 4. lipnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika KLASA: UP/I-034-04/14-01/21, URBROJ: 351/07-21-1 od 15. travnja 2021. kojim je odbijen njezin zahtjev za ispis iz registra članova HKZR, Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava rješenja u cijelosti zbog bitne povrede pravila postupka te pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. Opisuje da je 1. travnja 2020. Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika elektroničkim putem dostavila zahtjev i traženu dokumentaciju za ispis iz Registra. Dodaje da nakon niza telefonski poziva, 12. lipnja 2020. elektroničkim putem dobiva zaključak - poziv na dopunu zahtjeva za ispis iz Registra od 27. travnja 2020. Iznosi da je kontaktirala tuženika da joj kaže razlog zašto joj navedeni zaključak nije ranije dostavio na što se isti opravdavao da su slali preporučenu pošiljku, ali da adresa nije valjana te da se pošiljka vratila. Ističe da je nakon dobivene informacije telefonskim putem, zatražila elektroničkim putem scan povratnice preporučene pošiljke iz razloga što je adresa navedena u Registru ispravna i što svu poštu uredno preuzima. Nastavlja da navedeni scan nikada nije dobila. Napominje da Hrvatska komora zdravstvenih radnika već tada nije postupala sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, što se odnosi na donošenja i dostavljanja navedenog zaključka, ali da je da što prije riješi ispis iz Registra 17. lipnja 2020. u zakonskom roku elektronskim putem dostavila traženu dodatnu dokumentaciju. Opisuje da je 27. travnja 2021. preporučeno dobila rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika KLASA: UP/l-034-04/14-01/21, URBROJ: 351/07-21-1 od 15. travnja 2021. Navodi da je na navedeno rješenje 10. svibnja 2021. u zakonskom roku podnijela žalbu u kojoj je zatražila da sukladno Zakonu o općem upravnom postupku donesu usvojen zahtjev za ispis iz Registra zbog propuštanja postupanja u propisanom roku te ostalih činjeničnih stvari koje upućuju da je navedeno rješenje doneseno protivno zakonskim odredbama. Dodaje da je 7. lipnja 2021. preporučeno dobila rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika KLASA: UP/l-034-04/14-01/19, URBROJ: 351/07-21-4 od 04. lipnja 2021. Ističe da navedeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i da ga u potpunosti pobija iz razloga što smatra da nije sukladno zakonskim odredbama koje je navela u žalbi na prethodno rješenje. Iznosi da sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ona nije od 1. rujna 2017. bila zdravstveni radnik čime ju Komora zdravstvenih radnika tereti da se ne može izčlaniti. Dodaje da je od 1. rujna 2017. zaposlena kao stručnjak zaštite okoliša uz stručni naziv magistar inženjerka sigurnosti i zaštite pa da sukladno samom Zakonu o djelatnostima u zdravstvu ona ne podliježe istom Zakonu. Smatra da je to vidljivo iz natječaja koji je objavljen u Narodnim novinama, a koji predaje u spis, kao i potvrde poslodavca koja se već nalazi u spisu. Iznosi da ona od 1. rujna 2017. nigdje nije radila kao sanitarni inženjer tvrdeći da to proizlazi iz Sistematizacije radnih mjesta. Ističe da od 10. kolovoza 2021. nije više zaposlena u Republici Hrvatskoj. Zaključuje da iz svih navedenih razloga smatra da je tuženik neutemeljeno odbio njezin zahtjev za ispisom iz Komore. Iznosi da nije sanitarni inženjer po struci niti je bila zaposlena na radnom mjestu sanitarnog inženjera od 1. rujna 2017. Nastavlja da je magistar inženjer sigurnosti i zaštite, Smjera zaštite okoliša te da je završila tehnički fakultet i da ne podliježe zakonima na koje se poziva tuženik, jer nije zdravstveni radnik, da nije prvostupnik već VSS te da ne obavlja poslove sanitarnog inženjerstva, a što je vidljivo iz opisa njezinih poslova. Poziva se na potvrdu Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice od 12. lipnja 2020. Navodi da ne radi u struci sanitarnog inženjera, da ima diplomu prvostupnika sanitarnog inženjera, ali da je nakon toga završila tehnički fakultet. Poziva se na članak 155. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji je na snazi od 1. siječnja 2019. u kojem je definirano da su zdravstveni radnici osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu. Obrazlaže da se zdravstveni radnici obrazuju na medicinskom i ostalim visokim učilištima koja izvode studijski program za zdravstveno zanimanje, a da je sukladno navedenom zakonu donesen i Zakon o djelatnostima u zdravstvu. Predlaže da se poništi osporavano rješenje te da se riješi stvar na način da joj se odobri ispis iz komore od podnošenja zahtjeva, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je proveo postupak po zahtjevu tužiteljice te da je donio rješenje, pa da ne stoje navodi u predmetnoj tužbi kako nije postupao niti riješio po podnesnom zahtjevu tužiteljice kojim se traži ispis iz registra članova. Dodaje da točno tužiteljica navodi da je postupak vođen dulje od 60 dana jer je od nje zatražio u više navrata dostavu potrebne dokumentacije koja bi eventualno potvrdila opravdanost njenog zahtjeva za ispisom iz registra. Ističe da je, kako tužiteljica nije dostavila relevantan zakonom opravdani razlog tijekom cijelog trajanja postupaka, bilo potrebno donijeti rješenje i odbiti zahtjev tužiteljice. Pojašnjava da je tužiteljica tražila ispis iz komore zbog rada "izvan struke" kako je to nazvala, a odbijena je imajući u vidu koje je poslove tada obavljala. Poziva se na praksu ovog suda i to na pravomoćnu presudu ovog suda UsI-2997/21. Nadalje, poziva se na praksu općinskog suda i to na presudu S 28/22. Ističe da je sud jasno u obrazloženju presuda naznačio da nije bitna okolnost gdje sanitarni inženjer radi već koje poslove obavlja. Iznosi da je s obzirom da je tužiteljica obavljala poslove temeljem članka 3. Zakona o djelatnostima u zdravstvu bila dužna biti član komore, pa da on nije mogao izvršiti ispis iz komore. Navodi da je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti kao temeljnim zakonom iz sustava zdravstva definirano sanitarno inženjerstvo kao zdravstvena struka. Dodaje da su temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti doneseni i strukovni zakoni pa tako i Zakon o djelatnostima u zdravstvu koji regulira zdravstvene profesije, sanitarne inženjere, radne terapeute, medicinske laborante i radiološke tehnologe. Opisuje da u opisu reguliranih profesija u zdravstvu koji je donijela Vlada RH temeljem Zakona o reguliranim profesija i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija sanitarni inženjer je regulirana profesija u zdravstvu. Iznosi da su osim toga Zakonom o djelatnostima u zdravstvu definirana tri temeljna obrazovanja sanitarnog inženjera (sanitarni tehničar, prvostupnik sanitarnog inženjerstva, a koji je tužiteljica, i diplomirani sanitarni inženjer), a koju profesiju ima tužiteljica, te je i radila u zdravstvu za vrijeme donošenja osporavanog rješenja na radnom mjestu koje temeljem članka 3. stavka 1. podstavka 17. Zakona o djelatnostima u zdravstvu jest posao sanitarnog inženjera koji mora imati licencu. Ističe da je tužbeni zahtjev usmjeren na poništavanje rješenja o ispisu tužiteljice kao sanitarnog inženjera, a da on ne ulazi u daljnje kvalifikacije i obrazovanje tužiteljice. Napominje da je dodatkom ugovora o radu od 31. kolovoza 2017. koji je bio validan u vrijeme zahtjeva za ispis tužiteljice jasno naznačeno u članku 2. da će radnik obavljati poslove na radnom mjestu sanitarnog inženjera. Naglašava da je tužiteljica u vrijeme zahtjeva za ispis obavljala poslove sanitarnog inženjera, bez obzira na daljnju stručnu spremu koju je stekla. Napominje da se potvrda poziva na ugovor o radu. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nije sporno da je tužiteljica podnijela zahtjev za ispis iz registra članova HKZR Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno taj njezin zahtjev odbijen.

8. Člankom 73. Zakona o djelatnostima u zdravstvu ("Narodne novine" broj: 87/09.) propisano je da je Hrvatska komora zdravstvenih radnika (u daljnjem tekstu: Komora) samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastim (stavak 1.) te da Komora predstavlja i zastupa interese magistara sanitarnog inženjerstva, diplomiranih sanitarnih inženjera, sveučilišnih prvostupnika sanitarnog inženjerstva, stručnih prvostupnika sanitarnog inženjerstva, sanitarnih tehničara, stručnih prvostupnika radiološke tehnologije, stručnih prvostupnika radne terapije, stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike, inženjera medicinske radiologije, viših radnih terapeuta, viših fizikalnih terapeuta – smjer radne terapije, inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike, zdravstveno-laboratorijskih tehničara, zdravstveno-laboratorijskih tehničara sa završenim tečajem iz citodijagnostike-citoskrinere, zdravstveno-laboratorijskih tehničara sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine, stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike sa završenim tečajem citodijagnostike-citotehnologe ili sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine (stavak 2.).

9. Nadalje, člankom 74. Zakona o djelatnostima u zdravstvu propisano je da se zdravstveni radnici iz članka 73. stavka 2. toga Zakona koji obavljaju svoju djelatnost na području Republike Hrvatske, obvezno učlanjuju u Komoru.

10. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o djelatnostima u zdravstvu propisano je pak da djelatnost sanitarnih inženjera obuhvaća postupke, znanja i vještine potrebne za:

– provođenje sanitarnog nadzora,

– sudjelovanje u proizvodnji, preradi, pakiranju i distribuciji, pripremanju i uporabi zdravstveno ispravne i nutritivno vrijedne hrane,

– rad u sklopu higijensko-epidemiološkog tima,

– rad na provođenju zdravstvenog odgoja osoba koje rade u proizvodnji ili prometu hrane i predmeta opće uporabe,

– rad u jedinicama za mikrobiološko ispitivanje hrane i predmeta opće uporabe,

– rad u jedinicama za kemijsko ispitivanje hrane i predmeta opće uporabe,

– ispitivanje energetske, prehrambene, mineralne i vitaminske vrijednosti obroka za različite dobne skupine,

– rad u jedinicama za mikrobiološko ispitivanje pitkih, površinskih i otpadnih voda, mora te voda za rekreaciju,

– rad u jedinicama za kemijsko ispitivanje pitkih, površinskih i otpadnih voda, mora, te voda za rekreaciju,

– rad u jedinicama za ispitivanje otpada, tla, zraka i ekotoksikologiju,

– rad u jedinicama za sanitarnu tehniku,

– proučavanje javno-zdravstvenih problema i određivanje prioriteta te za izradu programa zdravstvene zaštite pučanstva,

– rad s tehnikama i primjenom molekularne biotehnologije u svrhu kontrole mogućih rizika njihove uporabe,

– rad u jedinicama za provođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (DDD),

– rad u proizvodnji, prometu, uporabi i zbrinjavanju otrova i drugih opasnih tvari,

– provođenje mjera za sigurnost i higijenu hrane,

– provođenje mjera u zaštiti prirode i okoliša,

– provođenje i nadzor nad mjerama higijensko-tehničke zaštite,

– provođenje preventivnog sanitarnog nadzora nad izgradnjom,

– provođenje unutarnjeg nadzora nad ionizirajućim i neionizirajućim zračenjem i suradnja sa stručnjacima drugih struka u provođenju tog nadzora.

11. Člankom 17. Pravilnika o registru članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika propisano je da se ispis obavlja na temelju zahtjeva člana kada se za to ostvare zakonski uvjeti.

12. Tuženik je u osporavanom rješenju u bitnome naveo da tužiteljica na svom radnom mjestu obavlja poslove iz članka 3. Zakona o djelatnostima u zdravstvu za koje je potrebno imati licencu, tj. odobrenje za samostalan rad, to je tužiteljicu sa zahtjevom za ispis trebalo odbiti, jer se nisu stvorili opravdani zakonski uvjeti za ispis.

13. Iz dodatka broj: I/1-12974/17-2 od 31. kolovoza 2017. ugovora o radu broj: I/1- 4696/14-2 od 1. travnja 2014. utvrđeno je da će tužiteljica od 1. rujna 2017. obavljati poslove na radnom mjestu sanitarnog inženjera/stručnjaka zaštite okoliša u Službu za zaštitu i održavanje okoliša, Sektora za tehničke poslove, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice.

14. Imajući u vidu da je tužiteljica od 1. rujna 2017. obavljala poslove na radnom mjestu sanitarnog inženjera/stručnjaka zaštite okoliša u Službu za zaštitu i održavanje okoliša, Sektora za tehničke poslove, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice te imajući u vidu što obuhvaća djelatnost sanitarnog inženjera u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o djelatnostima u zdravstvu, među ostalim i provođenje mjera u zaštiti prirode i okoliša (alineja 17.), i prema mišljenju ovog suda nisu se ispunili uvjeti za ispis tužiteljice iz registra Hrvatske komore zdravstvenih radnika, budući da se prema članku 74. Zakona o djelatnostima u zdravstvu zdravstveni radnici iz članka 73. stavka 2. toga Zakona koji obavljaju svoju djelatnost na području Republike Hrvatske obvezno učlanjuju u Komoru.

15. Iako u potvrdi Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice KLASA: 119- 03/20-01-100, URBROJ: 251-29-11/2-20-208 od 12. lipnja 2020. je navedeno da je tužiteljica od 1. rujna 2017. raspoređena na radno mjesto stručnjaka zaštite okoliša u Službi za zaštitu i održavanje Sektora za tehničke poslove sukladno dodatku ugovora o radu broj: I/1-12974/17-2 od 31. kolovoza 2017. sud smatra da je za utvrđivanje točnog naziva radnog mjesta odlučujući upravo dodatak broj: I/1-12974/17-2 od 31. kolovoza 2017. ugovora o radu broj: I/I-4696/14-2 od 1. travnja 2014., a na koji se potvrda i poziva, a iz kojeg je utvrđeno da je tužiteljica od 1. rujna 2017. obavljala poslove na radnom mjestu sanitarnog inženjera/stručnjaka zaštite okoliša u Službu za zaštitu i održavanje okoliša, Sektora za tehničke poslove, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) riješiti kao u točki I. izreke.

17. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. istog Zakona odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik David Franjković – e. komunikacijom

2. Hrvatska komora zdravstvenih radnika – e. komunikacijom

3. U spis