Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: Povrv-413/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja Hep Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupana po punomoćniku Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinu Španjol Varenina, odvj. iz Raba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 17. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radmile Mandić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-15080/2022 od 29. prosinca 2022. kojim je naloženo tuženiku UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hep Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, iznos od 766,06 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
- na iznos od 75,83 eura počevši od 22 veljače 2022. pa do isplate,
- na iznos od 198,15 eura počevši od 22. listopada 2021. pa do isplate,
- na iznos od 198,15 eura počevši od 23. studeni 2021. pa do isplate,
- na iznos od 198,15 eura počevši od 22. prosinca 2021. pa do isplate,
- na iznos od 95,77 eura počevši od 1.veljače 2022. pa do isplate, te u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 149,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 29. prosinca 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 626,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika dana 14. lipnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 766,06 eura s zakonskom zateznom kamatom i nastalim i predvidivim troškovima ovrhe.
2. Rješenjem o ovrsi ovoga javnoga bilježnika Radmile Mandić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-15080/2022 od 29. prosinca 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 766,06 eura s zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
3. Tuženik je na navedeno rješenje pravovremeno podnio prigovor pa je isto rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. Povrv-413/2023 od 7. prosinca 2023. stavljeno izvan snage te je pred ovim sudom postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tj. kao po tužbi.
4. Tuženik u svom prigovoru sadržajno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da je ugovorom o darovanju nekretninu stekao od CŠ na predmetnoj adresi, međutim da je isti ugovor raskinuo odmah u roku od 30 dana. Nikada nije stupio u posjed nekretnine niti postao vlasnikom jer nikada nije na uknjižbu predao ugovor o darovanju pa nije niti nastala porezna obveza . Iako je CŠ trebao sebe upisati kao korisnika navedenog korisničkog mjesta, slučajno je tuženik utvrdio da je i dalje evidentiran kao korisnik, te se obratio tužitelju sa zahtjevom da se pružanje usluge obustavi. Tuženik nije posjednik nekretnine te dostavlja dokaz da je zatražio prekid obustave usluge i prije predmetnog postupka. Nikada nije primio račun ili podnesak od ovrhovoditelja. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi
5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list spisa 9), Zapisnik posl.br. Ovr-611/22 od 27. listopada 2022.,,Zahtjev za obustavu od 25. veljače 2021., e-mail od 25. veljače 2021.,i 31. svibanj 2021.,(list spisa 21 do 28), račun za razdoblje od 1. srpanj 2021 – 31. prosinac 2021, zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže od 12. listopada 2018., kupoprodajni ugovor od 12. listopada 2018., (list spisa 42 do 50), uvid u predmet osl.br. Povrv-410/2023, dopis HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 8. studeni 2024. (list spisa 74).
6. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1 propisano je da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.
7. Ocjenom svih izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
8. Tužitelj navodi da se dugovanje tuženika odnosi na nepodmirenu tražbinu za el. energiju prema računima za razdoblje od 1. srpanj 2021 do 31. prosinac 2021., za mjerno mjesto [adresa], obveznik tuženik, i to na iznos od 766,06 eura
9. Tuženik ističe da na adresi o kojoj tužitelj dostavlja izvadak iz poslovnih knjiga nije nikada bio korisnik usluge tužitelja, jer da je zatražio obustavu isporuke el. energije s danom 25. veljače 2021., jer da je raskinuo ugovor o kupoprodaje nekretnine na koju se odnosi utužena tražbina s ranijim vlasnikom u roku od 30 dana od sklapanja istog..
10. Tužitelj ističe kako predmetno potraživanje u ukupnom iznosu od 766,06 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, proizlazi iz priležećeg računa za utrošenu električnu energiju i za naknadu za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta: 1200177637, u kategoriji: Kućanstvo, tarfini model Kućanstvo Bijeli, s brojem brojila: 10814291. Potrošnja električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto evidentirana je prema ugovornom računu 2203087107. Iz poslovne evidencije tužitelja da proizlazi da je isti bio evidentiran kao krajnji kupac na obračunskom mjernom mjestu na predmetnoj adresi u razdoblju od 12. listopada 2018. do 31.srpnja 2023. Tuženik, da do dana 31.srpnja 2023. nije postupio sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Pravilnika koji glasi : "(1) Neovisno o obvezama novog vlasnika iz članka 24. ovih Općih uvjeta, bivši vlasnik građevine ili dijela građevine ovlašten je postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu, odnosno otkazu ugovora o opskrbi električnom energijom i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva."
11. Iz zahtjeva za obustavu od 25. veljače 2021., te e-maila od 25. veljače 2021. utvrđeno je da je tuženik zatražio privremenu obustavu isporuke el energije za mjerno mjesto [adresa] 25. veljače 2021, te obavijestio tužitelja da je ugovor o kupoprodaji nekretnine temeljem kojeg je upisan kao korisnik obračunskog mjesta na toj adresi, raskinut, kao da nikada nije stupio u posjed nekretnine na toj adresi.
12. Iz dopisa HEP operator distribucijskog sustava d.o.o. Rijeka od 12. studeni 2024. utvrđeno je da potvrđuju kako je zaprimljeno pismeno; zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije od strane tuženika 25.veljače 2021. putem elektronske pošte, da su izašli na teren 9. ožujka 2021. i ostavili obavijest da se omogući pristup radi postupanja, ali je izostala povratna reakcija, te je obračunsko mjerno mjesto nedostupno.
13. Odredbom čl. 30. ranije važećih Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 85/15., 49/20. i 104/20, dalje OU) bilo je propisano da krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva (st. 1.). Na temelju zahtjeva krajnjeg kupca iz stavka 1. ovoga članka, operator sustava dužan je u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva očitati stanje brojila i dostaviti ga opskrbljivaču (st. 2.). Na temelju očitanja stanja brojila iz stavka 2. ovoga članka, opskrbljivač je dužan izvršiti obračun troška opskrbe električnom energijom, a operator sustava obračun naknade za korištenje mreže radi razgraničenja ugovornih obveza krajnjeg kupca i novog vlasnika, nakon čega se pristupa sklapanju ugovora (st. 3.). Ako se s novim vlasnikom iz stavka 1. ovoga članka ne sklopi ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s danom očitanja stanja brojila iz stavka 3. ovoga članka, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu (st. 4.). Ako krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka nije u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva podnio zahtjev za raskid ugovora, operator sustava će, nakon isteka toga roka, na zahtjev novog vlasnika građevine ili dijela građevine, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, očitati stanje brojila i izvršiti obračun te s novim vlasnikom s danom obračuna sklopiti novi ugovor o korištenju mreže, a opskrbljivač novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca (st. 5.).
14. Uvidom u materijalnu dokumentaciju dostavljenu po strankama, utvrđeno je da je tuženik podnio tužitelju prijavu da se evidentira kao korisnik i krajnji kupac na adresi [adresa], dakle 12. listopada 2018. tužitelju podnio zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na mjernom mjestu na istoj adresi, temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa CŠ kao prodavateljem. Uvidom u dopis HEP operator distribucijskog sustava d.o.o. Rijeka od 12. studeni 2024. utvrđeno da je da je zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na istom mjernom mjestu od 25. veljače 2021. također podnio tuženik, elektronskom poštom 25. veljače 2021.
15. Temeljem tako izvedenih dokaza, ocjena je ovog suda da je tuženik dostavio tužitelju zahtjev tuženika za privremenu obustavu isporuke električne energije 25. veljače 2021., te da tužitelj neosnovano tereti tuženika za uslugu prema ispostavljenim računima, za utuženo razdoblje od 1. srpanj 2021 do 31. prosinac 2021.
16. Sud stoga prihvaća tvrdnju tuženika da je pismeno 25. veljače 2021., obavijestio tužitelja o promjeni korisnika, pa proizlazi da je tužitelj ipak obaviješten o tome da tuženik nije ni vlasnik nekretnine, a ni korisnik usluge tužitelja (list spisa 24 do 25, i 74. Dokazi koji su priloženi u spis, potvrđuju sve navode tuženika, da nije vlasnik ni korisnik nekretnine, da je tražio obustavu isporuke el. energije, ali tužitelj nije postupio po zahtjevu tuženika. Stoga tužitelju nije moglo biti nepoznato, da tuženik (više) nije korisnik, a niti vlasnik nekretnine
17. Proizlazi iz svega naprijed navedenog, a tužitelj ne uspijeva dokazati suprotno, da tuženik nije bio niti korisnik, a niti vlasnik nekretnine, u razdoblju od 1. srpanj 2021. do 31. prosinac 2021. pa ne može niti biti terećen za plaćanje usluge koja mu nije isporučena, kako to navodi i čl. 9 ZOO.
18. Odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima, propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
19. Stoga je zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, te je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.
20. Ukazuje se i na stav suda drugog stupnja izražen u odluci posl.br. Gž- 1106/2015 od 22. travnja 2016. Županijski sud u Rijeci, da odredba Općih uvjeta o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom u smislu odredbe čl. 96. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) ako je to odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
21. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača, bilo je propisano (Narodne novine br. 96/2003, 46/2007, 79/2007) da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
22. Odredbama OU kojim se nameće obveza tuženiku podmirivati utrošak el. energije iako nekretninu ne koristi i iste nije vlasnik, ako novi kupac ( u ovom slučaju raniji vlasnik nekretnine CŠ) nekretnine, ne prijavi promjenu obvezniku plaćanja navedene usluge isporuke el. energije, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
23. Tužitelj kao pružatelj usluge, i kao sudionik u obveznom odnosu dužan je postupati sukladno čl. 10 Zakona o obveznim odnosima, odnosno u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina (čl. 1). (čl. 2) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). (Čl. 3) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.
24. Kako tužitelj nije dokazao postojanje ugovorne obveze između stranaka, to ne može niti tražiti ispunjenje novčane obveze od tuženika, za uslugu koju nije tuženiku pružio. Tužitelj u postupku nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik nekretnine na adresi [adresa], a niti korisnik u utuženom vremenskom razdoblju, pa proizlazi da tuženik ne može biti niti terećen za plaćanje usluge koja mu nije isporučena, kako to navodi čl. 9. ZOO-a.
25. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.
26. Odredbom čl. 10. st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tuženik je uspio u sporu pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi trošak parničnog postupka u visini troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 150,00 eura ( Tbr. 7. toč 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na tri ročišta u iznosu od 150,00 eura svako ( Tbr. 7 toč. 1 ) , kao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupno 626,54 eura, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.
U Rijeci 17. siječnja 2025.
Sutkinja:
Danijela Mandekić Lerga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika