REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P-1014/2023-64

Kranjčevićeva 8, 52 100 Pula

(ranije P-2237/2015)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika OTP BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 9. prosinca 2024. održane u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, objavljene 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 11.1 Ugovora o kreditu broj 44222/07 kojega su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 27. ožujka 2007. a koja glasi: "… a utvrđuje se Odlukom Kreditora." pa navedena odredba kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založenog prava, broj: 44222/07 od dana 27. ožujka 2007. godine te potvrđenog istog dana od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule pod brojem: OV-4869/07 i to:

„2. IZNOS KREDITA

1. Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 109.500,00 (slovima: stotinu devet tisuća pet stotina švicarskih franaka).

2. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.

3. Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način – u izabranoj valuti (CHF – kao valuta Ugovora), ako Ugovorom nije određeno drugačije.

4. Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drugačije određeno. 5. Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora.

6. Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje na izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK.“

…

10. OTPLATA KREDITA:

a) otplata duga

1. Kredit se otplaćuje u jednakim vremenskim razmacima, odnosno u 180 (stotinu osamdeset) mjesečnih anuiteta (dospjeli obrok glavnog duga / otplatna kvota i kamata) i to u: 179 (stotinu sedamdeset devet) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 867,86 CHF (slovima: osamsto šezdeset i sedam švicarskih franaka osamdeset i šest centa) i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 860,56 CHF (slovima: osamsto šezdeset švicarskih franaka pedeset i šest centa).

…

d) tečaj na dan dospijeća, zakašnjenja i prijevremene otplate

1. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.“

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, po osnovi jednostrane promjene kamatne stope, isplati ukupan iznos od 2.554,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,28 € počev od 5.2.2009.

- na iznos od 40,29 € počev od 5.3.2009.

- na iznos od 37,13 € počev od 6.4.2009.

- na iznos od 39,53 € počev od 10.4.2009.

- na iznos od 37,90 € počev od 11.5.2009.

- na iznos od 38,79 € počev od 10.6.2009.

- na iznos od 37,84 € počev od 10.7.2009.

- na iznos od 38,37 € počev od 10.8.2009.

- na iznos od 38,54 € počev od 10.9.2009.

- na iznos od 36,74 € počev od 12.10.2009.

- na iznos od 38,13 € počev od 10.11.2009.

- na iznos od 37,56 € počev od 10.12.2009.

- na iznos od 65,97 € počev od 11.1.2010.

- na iznos od 66,74 € počev od 5.3.2010.

- na iznos od 60,11 € počev od 29.3.2010.

- na iznos od 67,13 € počev od 5.5.2010.

- na iznos od 65,88 € počev od 18.5.2010.

- na iznos od 71,40 € počev od 12.7.2010.

- na iznos od 68,82 € počev od 27.7.2010.

- na iznos od 69,01 € počev od 6.9.2010.

- na iznos od 73,78 € počev od 6.10.2010.

- na iznos od 68,59 € počev od 25.10.2010.

- na iznos od 71,15 € počev od 22.11.2010.

- na iznos od 71,34 € počev od 21.12.2010.

- na iznos od 74,42 € počev od 4.2.2011.

- na iznos od 60,48 € počev od 4.3.2011.

- na iznos od 54,99 € počev od 28.3.2011.

- na iznos od 59,52 € počev od 26.4.2011.

- na iznos od 60,22 € počev od 24.5.2011.

- na iznos od 63,73 € počev od 24.6.2011.

- na iznos od 62,83 € počev od 4.8.2011.

- na iznos od 72,29 € počev od 5.9.2011.

- na iznos od 64,05 € počev od 26.9.2011.

- na iznos od 60,75 € počev od 24.10.2011.

- na iznos od 62,71 € počev od 23.11.2011.

- na iznos od 60,52 € počev od 27.12.2011.

- na iznos od 63,45 € počev od 24.1.2012.

- na iznos od 63,91 € počev od 5.3.2012.

- na iznos od 59,66 € počev od 23.3.2012.

- na iznos od 63,05 € počev od 4.5.2012.

- na iznos od 61,07 € počev od 24.5.2012.

- na iznos od 62,97 € počev od 26.6.2012.

- na iznos od 60,25 € počev od 23.7.2012.

- na iznos od 61,82 € počev od 14.8.2012.

- na iznos od 4,00 € počev od 25.9.2012.

- na iznos od 3,88 € počev od 25.10.2012.

- na iznos od 4,01 € počev od 26.11.2012.

- na iznos od 3,84 € počev od 24.12.2012.

- na iznos od 3,94 € počev od 24.1.2013.

- na iznos od 3,88 € počev od 25.2.2013.

- na iznos od 3,47 € počev od 5.4.2013.

- na iznos od 3,85 € počev od 6.5.2013.

- na iznos od 3,65 € počev od 15.5.2013.

- na iznos od 3,72 € počev od 24.6.2013.

- na iznos od 3,54 € počev od 22.7.2013.

- na iznos od 3,67 € počev od 30.8.2013.

- na iznos od 3,67 € počev od 4.10.2013.

- na iznos od 3,54 € počev od 8.11.2013.

- na iznos od 3,64 € počev od 25.11.2013.

- na iznos od 3,50 € počev od 8.1.2014., koje na taj iznos teku do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju, po osnovi tečajne razlike, isplati ukupan iznos od 13.349,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1,46 € počev od 11.2.2008.

- na iznos od 11,41 € počev od 3.4.2008.

- na iznos od 2,69 € počev od 5.5.2008.

- na iznos od 8,40 € počev od 10.10.2008.

- na iznos od 21,12 € počev od 10.11.2008.

- na iznos od 17,13 € počev od 5.1.2009.

- na iznos od 44,19 € počev od 5.2.2009.

- na iznos od 52,36 € počev od 5.3.2009.

- na iznos od 63,63 € počev od 6.4.2009.

- na iznos od 43,00 € počev od 10.4.2009.

- na iznos od 39,25 € počev od 11.5.2009.

- na iznos od 37,01 € počev od 10.6.2009.

- na iznos od 41,46 € počev od 10.7.2009.

- na iznos od 32,68 € počev od 10.8.2009.

- na iznos od 36,64 € počev od 10.9.2009.

- na iznos od 29,93 € počev od 12.10.2009.

- na iznos od 35,91 € počev od 10.11.2009.

- na iznos od 32,47 € počev od 10.12.2009.

- na iznos od 45,62 € počev od 11.1.2010.

- na iznos od 54,60 € počev od 5.3.2010.

- na iznos od 54,16 € počev od 29.3.2010.

- na iznos od 60,54 € počev od 5.5.2010.

- na iznos od 72,19 € počev od 18.5.2010.

- na iznos od 100,46 € počev od 12.7.2010.

- na iznos od 100,21 € počev od 27.7.2010.

- na iznos od 85,52 € počev od 6.9.2010.

- na iznos od 126,80 € počev od 6.10.2010.

- na iznos od 104,12 € počev od 25.10.2010.

- na iznos od 108,38 € počev od 22.11.2010.

- na iznos od 133,16 € počev od 21.12.2010.

- na iznos od 152,42 € počev od 4.2.2011.

- na iznos od 130,68 € počev od 4.3.2011.

- na iznos od 138,42 € počev od 28.3.2011.

- na iznos od 125,49 € počev od 26.4.2011.

- na iznos od 157,52 € počev od 24.5.2011.

- na iznos od 175,99 € počev od 24.6.2011.

- na iznos od 192,16 € počev od 4.8.2011.

- na iznos od 274,89 € počev od 5.9.2011.

- na iznos od 187,70 € počev od 26.9.2011.

- na iznos od 176,95 € počev od 24.10.2011.

- na iznos od 178,73 € počev od 23.11.2011.

- na iznos od 180,27 € počev od 27.12.2011.

- na iznos od 193,05 € počev od 24.1.2012.

- na iznos od 201,18 € počev od 5.3.2012.

- na iznos od 203,81 € počev od 23.3.2012.

- na iznos od 197,97 € počev od 4.5.2012.

- na iznos od 202,36 € počev od 24.5.2012.

- na iznos od 203,68 € počev od 26.6.2012.

- na iznos od 199,34 € počev od 23.7.2012.

- na iznos od 197,40 € počev od 14.8.2012.

- na iznos od 194,03 € počev od 25.9.2012.

- na iznos od 199,61 € počev od 25.10.2012.

- na iznos od 206,36 € počev od 26.11.2012.

- na iznos od 203,63 € počev od 24.12.2012.

- na iznos od 203,76 € počev od 24.1.2013.

- na iznos od 196,88 € počev od 25.2.2013.

- na iznos od 194,28 € počev od 5.4.2013.

- na iznos od 202,92 € počev od 6.5.2013.

- na iznos od 191,84 € počev od 15.5.2013.

- na iznos od 187,13 € počev od 24.6.2013.

- na iznos od 181,32 € počev od 22.7.2013.

- na iznos od 189,31 € počev od 30.8.2013.

- na iznos od 194,47 € počev od 4.10.2013.

- na iznos od 197,67 € počev od 8.11.2013.

- na iznos od 198,88 € počev od 25.11.2013.

- na iznos od 202,31 € počev od 8.1.2014.

- na iznos od 195,06 € počev od 3.2.2014.

- na iznos od 192,18 € počev od 24.2.2014.

- na iznos od 195,20 € počev od 19.3.2014.

- na iznos od 194,00 € počev od 22.4.2014.

- na iznos od 188,97 € počev od 16.5.2014.

- na iznos od 188,67 € počev od 30.6.2014.

- na iznos od 193,05 € počev od 21.7.2014.

- na iznos od 197,71 € počev od 10.9.2014.

- na iznos od 199,95 € počev od 25.9.2014.

- na iznos od 200,79 € počev od 5.11.2014.

- na iznos od 205,73 € počev od 5.12.2014.

- na iznos od 206,24 € počev od 5.1.2015.

- na iznos od 230,33 € počev od 16.1.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 16.2.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 25.3.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 8.5.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 8.6.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 7.7.2015.

- na iznos od 195,89 € počev od 7.8.2015.

- na iznos od 195,89 € počev od 3.9.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 30.9.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 6.11.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 7.12.2015.

- na iznos od 195,90 € počev od 7.1.2016.

- na iznos od 195,90 € počev od 1.2.2016., koje na taj iznos teku do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju, po osnovi razlike glavnice, uplati ukupan iznos od 1.372,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 12. veljače 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka od 5.211,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u cijelosti za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se u dijelu do zatraženih 8.232,76 eura zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužbom od 18. svibnja 2015. tužitelj navodi da je 27. ožujka 2007. zaključio s prednikom tuženika Splitskom bankom d.d. ugovor o kreditu broj 44222/07 u iznosu od 109.500,00 švicarskih franaka (CHF), obračunato po prodajnom tečaju tuženika važećem za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 180 mjeseci uz promjenjivu godišnju nominalnu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5% namijenjen otplati postojećih stambenih kredita, da je člankom 11. ugovorena redovna kamata koja se utvrđuje odlukom tuženika, da je tijekom otplate godišnja kamatna stopa mijenjana u veljači 2009. na 5,70%, u prosincu 2009. na 6,20%, u veljači 2011. na 5,99%, a u rujnu 2012. je vraćena na 5%, da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. utvrđena nezakonitom promjena kamatne stope jer se ništetnom, nepoštenom smatra ugovorna odredba kojom redovna kamatna stopa podliježe promjeni na temelju jednostrane odluke banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

1.1 Tužbom od 6. lipnja 2023. poslovni broj P-564/2023 tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu, isplatu razlike anuiteta zbog promjene tečaja te isplatu razlike glavnice od 2.972,16 eura zbog nekorištenja početnog tečaja pri konverziji glavnice iz CHF u kune.

1.2. Podneskom od 17. rujna 2024. tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka tako da po osnovi jednostrane promjene kamatne stope potražuje iznos od 2.554,51 eura, zbog tečajne razlike iznos od 13.349,97 eura, te 1.372,46 eura na ime razlike glavnice sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose.

2. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1502/2022-3 od 18. listopada 2019. ukinuta je presuda poslovni broj P-237/2015-32 od 15. studenog 2019. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

3. Raspravnim rješenjem poslovni broj P-1014/2023-50 od 26. ožujka 2024. radi zajedničkog raspravljanja spojeni su predmeti ovoga suda poslovni broj P-1014/2023 (ranije P-2237/2015) i poslovni broj P-564/2023.

4. Odgovorom tuženik ističe prigovor zastare, osporava visinu potraživanja i ništavost promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule jer su člancima 5. i 11. ugovora o kreditu, solemniziranog kod javnog bilježnika, stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i to promjenu odlukom tuženika, da je povećanje kamatne stope posljedica promjene visine kamatnih stopa na izvore sredstava, na izvore sredstava na međunarodnom tržištu kapitala i riziku naplate kredita, da promjena tečaja predstavlja rizik i za tuženika, osporava tužitelju status potrošača, ističe da su konverzijom otklonjene sve razlike, ističe prigovor prijeboja s iznosima koji su na ime preplate priznati konverzijom.

5. U dokaznom postupku pročitani su ugovor o kreditu, ugovor o konverziji istoga, podaci o kamatnim stopama i tečaju, provedeno je financijsko vještačenje i saslušan tužitelj.

5.1. Člankom 2. ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 44222/07 od 27. ožujka 2007. (list 9) tužitelju je odobren kredit u protuvrijednosti 109.500,00 CHF prema prodajnom deviznom tečaju tuženika na dan korištenja kredita na dan isplate, ugovorena je valutna klauzula pri obračunu isplate i otplate kredita i to tuženikov prodajni tečaj na dan plaćanja. Člankom 3., 4 i 10. ugovora utvrđeno je da se kreditom otplaćuju postojeći stambeni krediti kod tuženika i prijevremeno otplaćuje treći obrok ugovora s APN, a rok otplate je 180 mjeseci po 867,86 CHF desetog dana u mjesecu počevši s 10. travnjem 2007. prema prodajnom deviznom tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća. Člankom 5. ugovora određena je promjenjiva nominalna stopa koja je tada iznosila 5%. Člankom 11. ugovora utvrđeno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva, a mijenja se odlukom kreditora.

5.2. Člankom 1. Dodatka br.1. Ugovoru o kreditu broj 44222/07 (list 162) utvrđuje se da tužitelj pristaje na konverziju radi promjene valute na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR zbog čega se mijenja valuta obveze, visina kamatne stope, anuiteta i drugog. Člankom 2.1. i 2.5 Dodatka kamatna stopa iznosi 6,39% i dalje je promjenjiva i predstavlja zbroj referentne kamatne stope (6M EURIBOR) i nepromjenjive kamatne marže od 6,43%.

5.3 Vještačenjem od 23. srpnja 2024. provedenim po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec.. utvrđeno je da je tužitelj, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 2.554,51 € dok je, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, na ime tečajnih razlika, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 13.349,57 €. Nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 12. veljače 2016. iznosi 3.173,21 € Vještak je utvrdio da je tužitelj uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te tako utvrđena preplata na dan 12. veljače 2016. iznosi 7.743,65 €. Zatezne kamate na pojedinačne preplate po valuti i kamati do dana provedbe konverzije iznose 5.942,91 €. Kada se izvrši prijeboj sa priznatom preplatom u iznosu od 7.743,65 € preostaje još 1.800,74 € preplate. Ukoliko bi vršili prijeboj sa razlikom glavnice da preostalu preplatu svedemo na nulu, razliku glavnice umanjili bi sa 3.173,21 € na 1.372,46 €.

5.4. Tužitelj je iskazao da je u Splitskoj banci imao otvoren tekući račun i odlučio podići kunski kredit za kupovinu stana u kojem živi s obitelji, da kunski kredit nije nudila niti jedna banka, a za CHF se odlučio jer je imao nižu kamatnu stopu u odnosu na euro, a uzimajući u obzir njegove prihode, projekciju otplate koju je banka radila za euro i CHF njegova plaća je bolje odgovara kreditu u CHF, a naglašeno je bilo da je Švicarska stabilna država, a franak stabilna valuta, nitko ga nije upozorio da bi pod određenim okolnostima tečaj CHF mogao rasti niti je bilo rečeno pod kojim uvjetima će se kamatna stopa mijenjati. Tipski ugovor je pročitao prije potpisivanja, bila je unesena kamata, duljina otplate, visina anuiteta, nije smatrao da može bilo što u takvoj vrsti ugovora mijenjati. Tijekom otplate je s četiri-pet e-mailova banku upozorio na neodrživost situacije, da su anuiteti preveliki, a banka je odgovorila da ne može ništa učiniti, da bi se situacija mogla promijeniti ali nije objašnjavala zbog čega raste kamata ili tečaj. Za konverziju se odlučio nakon što je donijet zakon i nakon što je od banke primio poziv da u određenom roku dođe potpisati aneks jer su u to vrijeme tečaj i kamata stalno rasli pa mu iznos predočen u banci bio povoljan, ali je unatoč potpisanom aneksu prigovorio izračunu konverzije ali odgovor banke nije dobio. Prigovorom je istakao da konverzijom nisu obuhvaćene sve preplate. Razlika između plaćenih anuiteta u CHF i izračunatih u eurima je bila značajna te je dvije godine plaćao smanjen anuitet. Za Splitsku banku se odlučio jer je stan kupovao preko APN-a koji je imao zaključen ugovor s tom bankom o kupovini tih stanova putem kredita. Od njegovog zahtjeva pa do potpisivanja ugovora prošlo je najmanje dva tjedna. Ugovor je razumio jer ga je i potpisao. One odredbe ugovora koje su njemu bile važne kao laiku odnosile su se na visinu kamate, anuiteta i vrijeme otplate, bilo mu je važno da će sa svojim primanjima moći vraćati kredit. U ugovoru postoje i druge odredbe, riječ je o fiksnim odredbama koje smatra da se i ne odnose pretjerano na ono što je njemu od tog ugovora trebalo. Značenje promjenjivosti mu je poznato ali je očekivao da će se kamata i tečaj smanjivati, ne zna koji su uzroci rasta kamata ili tečaj, nitko ih nije spomenuo prije potpisivanja ugovora, a tada nije znao da HNB kao regulatorna ustanova za strane valute u RH ima drugačiji odnos prema švicarskom franku.

6. Utvrđeno je :

- da je tužitelj s prednikom tuženika 27. ožujka 2007. zaključio ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren iznos od 109.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju davatelja kredita za CHF na dan korištenja, s rokom otplate od 15 godina u 180 mjesečnih anuiteta prema tuženikovom planu otplate,

- da je čl. 5. ugovorena promjenjiva redovna kamata od 5% godišnje, a člankom 11.1. ugovoreno da se kamata utvrđuje odlukom davatelja kredita,

- da je čl. 2.4. i 10. ugovoren prodajni tečaj tuženika na dan plaćanja,

- da je u tijeku otplate davatelj kredita mijenjao kamatnu stopu 12. siječnja 2009. na 5,70%, 9. prosinca 2009 na 6,20%, 7. siječnja 2011. na 5,99%, 10. kolovoza 2012. na 5%, a 1. siječnja 2014. na 3,23%,

- da je pod pretpostavkom da se kamatna stopa nije mijenjala tužitelj do konverzije na ime kamata više uplatio iznos od 2.554,51 eura,

- da je pod pretpostavkom da je do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj na ime tečajnih razlika više uplatio 13.349,57 eura,

- da nepriznati iznos umanjena glavnice na dan konverzije 12.veljače 2016. iznosi 3.173,21 eura,

- da je tužitelj uplatama premašio za 7.743,65 eura iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu na dan 12.veljače 2016., da zatezne kamate na pojedinačne preplate do konverzije iznose 5.942,91 eura, da nakon prijeboja sa priznatom preplatom u iznosu od 7.743,65 eura preostaje još 1.800,74 eura preplate, da prijebojem preostale preplate s razlikom glavnice 3.173,21 eura preostaje razlika glavnice od 1.372,46 eura,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu i

- da ugovor o kreditu ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- da su stranke 8. veljače 2016. zaključile Dodatak br.1. ugovoru o kreditu kojim je utvrđena konverzija postojećeg kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu je utvrđeno da nedospjela glavnica iznosi 35.671,86 EUR.,

-da je sporazumom od 8. veljače 2016. utvrđena preplata u iznosu od 58.344,52 kune te će tužitelj do namirenja toga iznosa plaćati ½ mjesečnog aniteta.

7. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

8. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 01. rujna 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

12. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

13. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

14. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

15. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

16. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

17. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos (60.336,01 kunu).

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

19. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

20. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

21. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.

Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.

22. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.

23. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.

24. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

25. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

26. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Sud je sukladno čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH („Narodne novine“ br. 57/22. i 88/22.) izvršio preračunavanje novčanih iznosa primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, navedenog u Odluci Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 85/22.).

28. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 17. rujna 2024. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

29. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

30. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih, jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelj duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

31. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9%, a počevši od 30. lipnja 2011. od 7%, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

32. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 947,93 eura, pristojbe jer su plaćene na tužbu od 66,36 eura, presudu 71,94 eura, a prema visini tužbenog zahtjeva od 1.791,76 eura (13.500,00 kuna) nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 9. i 30. svibnja, 11. rujna i 1. listopada 2019. zastupanja na ročištu 10. listopada 2019. po 100 bodova i 15. studenog 2019. prema Tbr.9.2. OT50 bodova, nagrada punomoćniku prema visini tužbenog zahtjeva od 18.955,74 eura za sastav tužbe od 6. lipnja 2023. zastupanja na ročištu 6. ožujka 2024. po 250,00 bodova, nagrada prema konačnoj visini tužbenog zahtjeva od 17.276,54 eura podneska od 17. rujna 2024., zastupanja na ročištu 9. prosinca 2024. po 250 bodova, ukupno 1650 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 4.125,00 eura.

32.1. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe u spojenom predmetu i na ovu odluku.

32.2. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi člankom 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023).

32.3. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 17. siječnja 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka iste. O žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule

2. tuženiku po OD Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba