Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-355/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić iz Osijeka j.t.d., protiv tuženika Grad Osijek, OIB: 30050049642, Franje Kuhača 9, Osijek, zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, radi utvrđivanja prava vlasništva, n nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su I. tužiteljica ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelj OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak od 113 m2, pa je tuženik Grad Osijek iz Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, dužan trpjeti da se I. tužiteljica ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelj OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjiže kao vlasnici navedene čestice uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika Grada Osijeka iz Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642.

II. Nalaže se tuženiku Grad Osijek, OIB: 30050049642, Franje Kuhača 9, Osijek da I. tužiteljici ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelji OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.607,02 EUR-a (tisućušestosedameura-dvacenta) sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor broj 16 [adresa] od 270 m2. Iz pravnog slijeda upisa u zk. ul. br. [broj ZK uloška] proizlazi da je povodom sastavljanja nove zemljišne knjige uknjiženo pravo vlasništva za korist HJ, djeda I. tužiteljice, kojeg nasljeđuje Rješenjem o nasljeđivanju O- 390/94 ZJ, otac tužiteljice. ZJ Ugovorom o darovanju OV-1435/95 darovao je predmetnu katastarsku česticu tužiteljici ĐJ, koja je Ugovorom o darovanju OV-1436/95 darovala ½ svog vlasništva na predmetnoj katastarskoj čestici TJ, II. tužitelju. Tužitelji se, uključujući i svoje gore navedene prednike, više od 50 godina nalaze u samostalnom i neprekidnom posjedu i susjedne nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak od 113 m2, koja se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo Grada Osijeka. Pravni prednik tužitelja, sada pok. MJ, djed tužiteljice ĐJ je 1975. dogradio pomoćnu zgradu na kč. br. [katastarska čestica], niti ne znajući da ista nije jedinstvena cjelina sa česticom u njegovom vlasništvu, kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su, nastavno na svoje pravne prednike, posjed obje čestice uživali kao da se radi o jednoj nekretnini, ne dovodeći u pitanje da bi se radilo o njihovom vlasništvu. Time je posjed tužitelja ne čestici koja se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo tuženika, stekao svojstvo zakonitosti, istinitosti i poštenosti. Naime, još od najkasnije 1975. god. na susjedno ležećoj građevinskoj parceli se nalazi završena, poluugrađena, pomoćna zgrada spremište u funkciji osnovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], koja je na zahtjev tužitelja OJ ozakonjena Rješenjem o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/14-01/22786, URBROJ: 403-02- 4- 1/0106-16-16 od 08. studenog 2016. godine, koje je postalo pravomoćno i izvršno 12. prosinca 2016. Rješenjem o utvrđivanju građevinske čestice Grada Osijeka – Upravnog odjela za urbanizam KLASA: UP/I-350-05/19-05/000038, URBROJ: 2158/01-12-02/06-19-0005 od 22. srpnja 2019. utvrđeno je da građevinsku česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevinu čine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, tužitelji navode da je uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti iz kojih proizlazi kako posjednici-tužitelji izvršavaju svoju faktičnu vlast na nekretnini i to duže od 40 godina, tužitelji predlažu sudu da donese presudu kojom će utvrditi da su tužitelji vlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak od 113 m2, pa je tuženik dužan trpjeti da se tužitelji uknjiže kao vlasnici navedene čestice uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, a potražuju i naknadu troška postupka.

1.1. Tijekom postupka tužitelji navode da su (kroz svoje prednike) pošteni (savjesni) posjednici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1975. U to vrijeme, na snazi je Opći građanski zakonik, a 1.9.1980. na snagu stupa Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, dalje: ZOVO), koji je preuzet u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bio je na snazi u RH od 28.06.1991. do 30.06.1997., a upravo u tom vremenskom periodu ostvareni su uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine, pa se uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću moraju cijeniti prema tom zakonu. Odredbom članka 28. stavak 4. ZOVO bilo je propisano: Savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Odredbama ZOVO nije bio propisan poseban režim za sjecanje vlasništva nekretnina u vlasništvu države i jedinica lokalne i/ili regionalne samouprave, no prije preuzimanja u zakonodavstvo RH ZOVO je u čl. 29. branio stjecanja prava vlasništva nad nekretninama koje su u društvenom vlasništvu. Prilikom preuzimanja ZOVO, Zakonom o preuzimanju ZOVO u članku 3. propisano je „Stavljaju se izvan snage odredbe članaka 11, 29, 44, 46, st. 3, 55, 83, 86, 87. i 88.“, čime je od dana preuzimanja ZOVO omogućeno stjecanja vlasništva i nad nekretninama koje su označene kao „društveno vlasništvo“ ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 28. st. 4. ZOVO. Predmetna nekretnina je u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu tužiteljevih prednika od 1975. i rok do 20 godina (koji ZOVO propisuje za stjecanja vlasništva nekretnina dosjelošću) istekao je 1995. godine, u vrijeme kada je ZOVO bio na snazi i u vrijeme kada u njemu više nije postojala odredba koja bi branila stjecaje prava vlasništva nad nekretninama u društvenom vlasništvu. Dakle, tužitelji su vlasništvo nad nekretninom kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stekli dosjelošću 1995., temeljem odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a tužbenim zahtjevom tužitelji traže deklaraciju ovoga prava koje je stečeno temeljem zakona.

1.2. Nadalje, tužitelji tijekom postupka navode da okolnost da je Ustavni sud 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu, ne znači da je poništio sve pravne posljedice koje su do ukidanja već nastale, a pogotovo zato što su pravne posljedice nastale po ZOVO, a ne po Zakonu o vlasništvu, te se pozivaju na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2019.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protive tvrdnjama tužitelja iz tužbe jer da se posjed spone čestice ne bi mogao smatrati zakonitim posjedom, pa se slijedom navedenog tužitelji pogrešno smatraju kvalificiranim posjednicima. U konkretnom slučaju posjednik nije imao valjani pravni temelj posjedovanja. Nadalje, navodi da je potrebno dokumentom dokazati zakonitost posjeda sporne nekretnine, a taj dokument, ugovor i slično tužitelji nisu priložili za predmetnu česticu. Nedvojbeno, tužitelj nema niti jedan dokaz da je stekao posjed ili vlasništvo sporne čestice, pa s obzirom na to da se radi o nekretnini u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, rok za dosjedanje je 40 godina. Tuženik smatra da su tužitelji dužni dokazati da je do 17. studenog 1991. proteklo 40 godina neprekidnog posjedovanja predmetne nekretnine, što je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju presuda Europskog suda za ljudska prava. U protivnom bi morali dokazati da je imala kvalificirani posjed od 8. listopada 1991. pa bi rok dosjedanja iznosio 20 godina, a ako nije dokazan zakonit posjed rok dosjedanja je 40 godina počevši od 8. listopada 1991., te se poziva na odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. Tijekom postupka tuženik navodi da je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980. u članku 29. izrijekom propisivao da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu. Republika Hrvatska je ovaj Zakon preuzela Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, te je brisala odredbu članka 29. tog Zakona. Dakle, Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 08.10.1991. omogućeno je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, ali ne i retroaktivno. To znači da je rok za dosjelost na ovim nekretninama počeo teći od dana stupanja na snagu tog Zakona, tj. od 08.10.1991. Prema tome, vrijeme počevši od 6.04.1941. do 8.10.1991. nije se moglo uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu. Zakon o vlasništvu i drugim tvarnim pravima (dalje: ZV) koji je stupio na snagu 01.01.1997. ukinuo je Zakon o preuzimanju ZOVO te je u čl. 388. st. 4. izrijekom propisao da se u rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, br: U-I-58/1997., U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997. od 17.11.1999. ukinute su odredbe članka 388. st. 4. ZV koji su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Isto tako, tuženik je navodio da tužitelji preko svojih pravnih prednika nisu bili u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine, pa nije protekao rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od 1975. do 17.11.1999.. a isti rok od 40 godina nije protekao niti od 08.10.1991. do podnošenja tužbe, sve sukladno čl. 159. st. 4. ZVDSP. Obzirom da nije protekao rok od 40 godina tužitelji nisu dokazali stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te predlaže da se odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, u cijelosti.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao rješenje o utvrđenju građevne čestice od 22.7.2019. (list spisa 6-8), rješenje o izvedenom stanju od 8.11.2016. (list spisa 9-10), Ispravu o kreditu (list spisa 11-14), presliku situacije stvarnog stanja za katastarsku česticu [katastarska čestica] (list spisa 53), med. nalaz za VJ (list spisa 56), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 60-63), preslik situacionog plana (list spisa 68 i 69), dopis Državne geodetske uprave od 21.2.2023. (list spisa 71), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 73-72), preslik Geodetskog elaborata (list spisa 74-86), te je saslušao svjedoke SJ, AJ, I. tužiteljicu i II. tužitelja, te je izvršio uvid u izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška].

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak od 113 m2.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelji, i njihovi prednici, na predmetnoj nekretnini sagradili pomoćni objekt, a koji su tužitelji legalizirali, kao i da na je na predmetnu nekretninu moguće pristupiti jedino s nekretnine tužitelja i to nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina] zk. ul. broj [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica].

7. Među strankama je sporno jesu li tužitelji i njihovi prednici imali kvalificirani posjed predmetne nekretnine, ili barem pošteni posjed predmetne nekretnine zakonom određeno vrijeme. Sporno je i uračunava li se u konkretnom slučaju u rok dosjelosti i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. s obzirom na to da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo, te koliki je rok dosjelosti u konkretnom slučaju.

8. Iz rješenja o utvrđenju građevne čestice od 22. srpnja 2019. (list spisa 6-8) proizlazi da, odlučujući o zahtjevu predlagatelja EJ, da se utvrđuje da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine čine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]). Nadalje, očevidom provedenim na predmetnoj lokaciji utvrđeno je da se na istoj nalazi ugrađena stambena građevina sa dograđenim dvorišnim dijelom te pomoćna zgrada u funkciji osnovne. Nova građevna čestica formirat će se na način prikazan na izvodu iz katastarskog plana koji je sastavni dio rješenja.

9. Iz rješenja o izvedenom stanju od 8. studenog 2016. (list spisa 9-10) proizlazi da se ozakonjuje i završena, poluugrađena pomoćna zgrada, spremište u funkciji osnovne zgrade, izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Iz isprave o kreditu od 20. svibnja 1975. (list spisa 11-14) proizlazi da je odobren kredit MJ iz [adresa] a radi adaptacije stambene zgrade u [adresa].

11. Iz preslike situacije stvarnog stanja za katastarsku česticu [katastarska čestica] (list spisa 53) proizlazi da se u nastavku iza kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi predmetna čestica odnosno kč. br. [katastarska čestica] , te da se na predmetnoj nekretnini nalazi ucrtan dio pomoćne zgrade koji se proteže od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 60-63) proizlazi da se navedene nekretnine MJ, potom na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. HJ vlasnik je postao ZJ 1994., a koji je potom Ugovorom o darovanju navedenu nekretninu darovao I. tužiteljici ĐJ i koja se upisala kao vlasnica 1995., a koja je potom istu darovala u ½ dijela II. tužitelju TJ i koji se upisao kao vlasnik 1995.

13. Iz preslike situacionog plana iz 1988. (list spisa 68), a koji na sebi sadrži štambilj Elektroslavonije, proizlazi da je u Moravskoj ulici 16 (raniji naziv za [adresa]) na kč. br. [katastarska čestica] ucrtana kuća i u produžetku pomoćni objekt koji se cijeli nalazi na jednoj čestici, te se još u nastavku objekta nalazi dio čestice koji je cjelina s cijelom česticom.

14. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] ĐJO, voćnjak površine 113 m2 proizlazi da je vlasnik navedene čestice Grad Osijek.

15. Iz iskaza svjedokinja SJ proizlazi da poznaje tužitelje, sa kojima je u dobrim odnosima, I. tužiteljica ĐJ joj je sestra, a II. tužitelj OJ šogor. Navedeni stanuju na adresi [adresa] od 1994. neprekidno, a prije toga na toj adresi živio je njezin djed MJ i to od 1966.. Ranije se ta ulica zvala [adresa]. Njezin djed je u [adresa] uživao kuću, dvorište i vrt, te kakvo je stanje sada, takvo je bilo i onda. Ne zna gruntovno stanje navedene nekretnine. Nekretnina na adresi [adresa] sastoji se od vrta, dvorišta i pomoćnik prostorija. Ulaz je iz [adresa], ranije [adresa]. Pomoćna zgrada je tamo otkad zna za sebe, a rođena je 1970. Nakon što je svjedokinji predočena situacija stvarnog stanja, koju je predao na ročištu punomoćnik tužitelja, svjedokinja izjavljuje da na kčbr. [katastarska čestica] je vrt, koje je koristio još njezin djed, a sada su nastavili koristiti njezina sestra i šogor. Nikada nitko ih nije smetao u obrađivanju tog vrta niti postavljao pitanje vrta. Na toj čestici se nalazi i pušnica, koju je sagradio njezin djeda. U vrt se ulazi kroz kolni ulaz iz [adresa], koji kolni ulaz je kroz kuću te je to jedini ulaz za taj vrt.

16. Iz iskaza svjedoka AJ, proizlazi da stanuje na adresi [adresa], i susjed je sa tužiteljima. Na navedenoj adresi stanuje od 1981. Poznato mu je da tužitelji stanuju na adresi [adresa] nakon smrti djeda i bake MJ, a to je bilo poslije rata. Kada je došao stanovati u tu ulicu 1981., a na adresi [adresa] stanovali su djeda i baka MJ, odnosno djeda se zvao MJ ili ČJ, a baka DJ. Oni su uživali kuću i dvorište, a sa druge strane su bile garaže od Krapinskog naselja, te je dvorište bilo zatvoreno. Bilo je dvorište, a sjeća se da su radili i vrt u nastavku dvorišta do tih garaža. Takvo stanje uživaju sada i tužitelji, te koliko zna nikada ih nitko nije u tome smetao. U dvorište kuće u [adresa] ulazi se kroz haustor kuće sa glavne ulice, tj. sa [adresa] te nema drugih ulaza. Nema saznanja da bi treće osobe polagale pravo na dvorište i vrt. Zna da u dvorištu postoji dio sa šupama i pušnica. Nadalje, navodi da kada se on doselio u [adresa] da su te šupe i pušnica postojale u dvorištu obitelji ČJ te da kada se tamo doselio te šupe i pušnica nisu bile novoizgrađene, već se vidjelo da su od ranije tamo postojale, a s obzirom na njihovo stanje.

17. Iz iskaza I. tužiteljice ĐJ proizlazi da je predmetna katastarska čestica [katastarska čestica] je u naravi vrt, koji pripada kući u kojoj živi na adresi [adresa]. U toj kući živi unazad 27 ili 28 godina i također koristi i vrt koji pripada kući. U tom dijelu nekretnine, gdje se nalazi vrt, sagrađen je pomoćni objekt, koji je sagradio njezin djed, sada pokojni ČJ, negdje 60-ih godina. Pomoćni objekt služi kao pušnica otkako ju je djed sagradio. Nekretninu u [adresa] naslijedila je rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog oca ZJ. U postupak legalizacije krenuli su prije otprilike 5 ili 6 godina, te su poduzete sve radnje koje su potrebne za legalizaciju, da bi na kraju prije podnošenja tužbe saznali da vrt, koji pripada kući, je zapravo na drugoj čestici, odnosno da je nekretnina na dvije čestice, o čemu nisu imali nikakvih saznanja. Nadalje, navodi da kako oni sada koriste nekretninu, tj. kuću i vrt, na kojem je sagrađena pušnica, tako su je koristili i njezin djed ČJ i otac ZJ. Nikada nitko nije osporavao vlasništvo tog vrta niti njoj niti njezinim prednicima, a također zna da su radove u ulici vršili Elektroslavonija i Vodovod i s obzirom da su prolazili preko nekretnine i snosili troškove i nikada nisu rekli da to pripada nekom drugom. Kuća u [adresa] je starija gradnja te je tu kuću njezin djed kupio prije njezinog rođenja, i od tada je djed neprekidno stanovao u toj kući sa svojom obitelji i koristio i predmetnu česticu kao vrt, nekretninu je naslijedio njezin otac, te je nakon nasljeđivanja nekretninu njoj darovao, a ona je darovala jednu polovinu suprugu i zapravo nakon smrti djeda ona i suprug su u posjedu nekretnine, i to ne samo kuće nego i vrta. Nikada nitko nije osporavao posjed niti njoj i njezinom suprugu, a niti djedu ČJ. Nadalje, jedini ulaz u vrt čestice 4519/1 je iz njezine kuće, koja je sagrađena na čestici 4518, a pomoćna zgrada je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] i dijelom na 4519/1 i to negdje početkom 60-ih godina. Navodi da je njezin djeda posjedovao nekretnine gotovo do Vinkovačke ulice, te je to oduzeto pri gradnji Krapinskog naselja. Jedini ulaz na kčbr. [katastarska čestica] je kroz njezinu kuću, koja je na adresi [adresa]. Djed ČJ se doselio u Osijek nakon Drugog svjetskog rada i potom je kupio tu kuću u [adresa], sada [adresa] u gabaritima u kojima je i danas, znači uključujući i vrt koji je sada na kčbr. [katastarska čestica]. Sjeća se djedovih priča da je vrt bio jako dugačak. Djed nikada nije govorio da mu itko spočitava vlasništvo cjelokupne nekretnine. Može također reći da glede kuća u [adresa] da sve kuće imaju u nastavku vrt otprilike u istim gabaritima, te svi sada imaju isti problem glede priznanja vlasništva na tim vrtovima.

18. Iz iskaza II. tužitelj OJ, proizlazi da se sa suprugom uselio u nekretninu na adresi [adresa] negdje poslije Domovinskog rata, nakon smrti djeda njegove supruge ČJ i od tada neprekidno sa suprugom živi u navedenoj nekretnini. Prije useljenja, odnosno prije smrti djeda je dolazio sa suprugom odnosno tada svojom djevojkom i posjećivali su njezinog djeda. Djed je bio u posjedu kuće, dvorišta i vrta i oni su nastavili posjedovati nekretninu u tim gabaritima. Ulaz u dvorište i vrt moguć je jedino kroz kuću na kčbr. [katastarska čestica]. Drugog prilaza nema. Htjeli su legalizirati dograđeni dio, koji smo dogradili do ulice i poduzete su radnje u svezi legalizacije. Pri završetku legalizacije, kada je bilo potrebno nekretninu upisati u katastar, rečeno mu je da se nekretnina nalazi na dvije čestice i da je potrebno utvrditi je li njihovo ili nije sudskim putem te su zato podnijeli ovu tužbu. Apsolutno im nitko nikada cijelo vrijeme posjedovanja nije osporavao niti posjed niti vlasništvo predmetne nekretnine. Nisu imali saznanja niti sumnju da postoje dvije čestice, nego su cijelo vrijeme bili u uvjerenju da je supruzi darovana cijela nekretnina kako je i posjeduju, dakle i sa vrtom. Dakle, vrtom su se koristili na način da su sadili biljke. Prednik njezine supruge, njezin djed je imao zasađeno nekoliko voćaka i zasađeno povrće u tom vrtu. Kada su supruga i on stupili u posjed nekretnine, nekretninu su temeljito adaptirali, te sam je prilikom čišćenja nekretnine našao dokumentaciju vezano za radove koje su obavljale tvrtke Elektroslavonija i Vodovod preko djedove nekretnine, a u svrhu izgradnje Krapinskog naselja. Na tim situacijskim planova je sve navedeno kao jedna čestica, što se tiče nekretnine djeda njegove supruge, zato im ništa nije bilo sumnjivo. Te izjavljuje da je iz tih situacionih planova koje je predao u spis vidljivo da se radi o jednoj čestici kčbr. [katastarska čestica], te nije imao razloga sumnjati da cijela nekretnina nije na jednoj čestici, samo to želi reći. Prvi puta je saznao da predmetna katastarska čestica, koja je u naravi vrt, je na drugoj čestici koja zapravo pripada Gradu, kada je išao, nakon što su ishođeni svi dokumenti za postupak legalizacije, radi legalizacije. U postupku legalizacije morao je dokazivati da su pomoćni objekti – šupe napravljeni prije 1968. Koliko znam, djed njegove supruge je kupio tu nekretninu na adresi [adresa]. Nema saznanja od koga je kupio nekretninu i točno kada. Nikada nitko nije osporavao njihov posjed predmetne katastarske čestice, koju koriste za vrt i začinsko bilje te imaju jezerce sa ribicama. Apsolutno nema drugog prilaza vrtu osim kroz njihovu kuću. Nadalje, II. tužitelj OJ je na situacionom planu pokazao gdje se nalazi šupa, odnosno da se pušnica nalazi unutar prikazane čestice 4518 i to je mali dio u nastavku ucrtane pomoćne građevine. On je to kao laik tako shvatio. Situacioni planovi, koje je predao, je jedan od Vodovoda i jedan od HEP-a. Te navodi da nitko nikad nije tražio pristup navedenom vrtu kroz njihovu kuću.

19. Iskaz svjedokinje CJ i svjedoka AJ sud je ocijenio vjerodostojnima jer su detaljni, jasni i međusobno sukladni u vezi odlučnih činjenica – da su tužitelji, kao i njihovi prednici koristili predmetnu nekretninu dugi niz godina. Osim toga, iskazi svjedoka u dijelu u kojem navode da je do predmetne nekretnine – vrta moguće doći jedino kroz kuću i dvorište tužitelja su sukladni situacijskim planovima koje su tužitelji dostavili uz tužbu i tijekom postupka.

20. Iskaz I. tužiteljice ĐJ i iskaz II. tužitelja OJ sud je ocijenio vjerodostojnim jer su detaljni, jasni i međusobno sukladni, a sukladni su i iskazima svjedoka CJ i svjedoka AJ u pogledu odlučnih činjenica da su tužitelji, kao i njihovi prednici koristili predmetnu nekretninu dugi niz godina. Naime, na predmetnoj nekretnini se nalazi dio pomoćne prostorije koju je sagradio prednik tužitelja, djed I. tužiteljice ĐJ (ČJ) ČJ a što upućuje na to da su se doista predmetnom nekretninom koristili tužitelji i njihovi prednici, tim više jer je na predmetnu nekretninu moguće doći jedinio preko nekretnine tužitelja. Iskazi tužitelja su sukladni i u dijelu u kojem navode da njih, kao ni njihove prednike nitko nije smetao u korištenju predmetne nekretnine, kao i da nisu znali niti imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo, odnosno da nije njihova predmetna nekretnina.

20.1. Potrebno je reći da su u iskazu I. tužiteljice postojale proturječnosti u dijelu u kojem je prvobitno iskazala da je nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla nasljeđivanjem, a potom je navela da je istu stekla na temelju Ugovora o darovanju od svog oca ZJ. Da je tužiteljica nekretninu stekla na temelju Ugovora o darovanju od svog oca proizlazi iz povijenog izvatka iz zemljišnih knjiga za navedenu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, okolnost da je tužiteljica u svom iskazu rekla različitu pravnu osnovu na temelju koje je stekla nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovaj sud smatra da isto predstavlja nespretnost u navođenju pravne osnove, tim više što se potom I. tužiteljica u iskazu navela pravnu osnovu koja je sukladna upisima iz povijesnog izvatka zemljišne knjige.

21. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da je:

- da je predmetna nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak od 113 m2, bila upisana kao društveno vlasništvo, a potom kao vlasništvo Grada Osijeka,

- da se do predmetne nekretnine može doći jedino preko nekretnine tužitelja,

- da su predmetnu nekretninu koristili prednici tužitelja i to MJ (ČJ) od 1975., ZJ od 30. lipnja 1994. te I. tužiteljice ĐJ i II. tuženik JJ, koji su koristili predmetnu nekretninu istovremeno kada su koristili i nekretninu na kojoj su upisani kao vlasnici,

- da je na predmetnoj nekretnini sagrađena pomoćna zgrada koja je služila osnovnoj zgradi koja se nalazi na nekretnini tužitelja, te da je ista zgrada ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 8. studenog 2016.,

- da tužitelje i njihove prednike nitko nije smetao posjedovanju, uživanju predmetne nekretnine.

21.1. Kao što je već prethodno navedeno, u ovoj pravnoj stvari sporno je jesu li tužitelji i njihovi prednici imali kvalificirani posjed predmetne nekretnine, ili barem pošteni, savjesni, posjed predmetne nekretnine zakonom određeno vrijeme, te je sporno uračunava li se u rok dosjelosti i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. s obzirom na to da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo.

22. Ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina je bila u društvenom vlasništvu u vrijeme kada je prednik tužitelja MJ istu posjedovao, odnosno od 1975., a u to vrijeme je na snazi bio Opći građanski zakonik, a 1. rujna 1980. stupio je na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije br. 6/1980 i 36/1990., u nastavku : ZOVO).

22.1. Tadašnjim člankom 29. ZOVO-a bilo je propisano da se vlasništvo na stvarima u društvenom vlasništvu ne može steći dosjelošću. Nadalje, članak 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( „Narodne novine“ broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavio je izvan snage članak 29. ZOVO-a.

22.2. Odredbom članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije br. 6/1980 i 36/1990., Narodne novine Republike Hrvatske: 53/1991) bilo je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

22.3. Odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996 koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.) bilo je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999.

23. Tužitelji su tvrdili da su stekli pravo vlasništva predmetne čestice dosjelošću istekom roka od 20 godina iz čl. 28. st. 4. ZV-a, a tuženik je tvrdio da se tužiteljima ne uračunava vrijeme posjedovanja prije 8.listopada 1991.

23.1. Imajući na umu sve prednje navedeno, a osobito da sve vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine tužitelje i njihove prednike nitko nije smetao u posjedovanju, niti je osporavao njihovo pravo posjedovanja iste, te s obzirom da se na predmetnu nekretninu moglo doći isključivo s nekretnine tužitelja, ovaj sud je utvrdio da su prednik tužitelja MJ, ZJ i tužitelji, nisu znali niti mogli znati da im ne pripada pravo posjedovati predmetu nekretninu, pa su stoga bili samostalni i pošteni odnosno savjesni posjednici predmetne nekretnine.

24. Budući su tužitelji i njihovi prednici bili samostalni, savjesni, odnosno pošteni, posjednici predmetne nekretnine neprekidno od 1975., ovaj sud je utvrdio da su tužitelji 1995. stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, jer je protekao rok od 20 godina iz čl. 28.st. 4. ZOVO-a a koji je bio na snazi u to vrijeme (navedena odredba je bila na snazi do 1. siječnja 1997.kada je na snagu stupio ZV).

25. Dakle, ovaj sud je u vrijeme dosjedanja tužitelja računao i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. Naime, u konkretnom slučaju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su bile ispunjene 1995. a koju nekretninu su nastavili posjedovati i za vrijeme donošenja i za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, odnosno tužitelji su stekli pravo vlasništva prije nego je donesena odredba čl. 388 st. 4. ZV-a, a bili su pošteni posjednici i za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, a koja je potom ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-68/97 od 17. studenog 1999. (navedena odredba je bila na snazi od 1.siječnja 1997. do 17. studenog 1999.).

25.1. U vezi s navedenim potrebno je reći da je da su u konkretnom slučaju ispunjeni slijedeći uvjeti: odnosno da su tužitelji i njihovi prednici imali neprekinut posjed određene kvalitete – savjestan (pošten) u propisanom trajanju – 20 godina, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. (kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), s tim da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st.4. ZV-a i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu prava treće osobe. Prethodno navedeni uvjeti proizlaze iz presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009., te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4438/2019-2 od 20. prosinca 2022.).

26. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

27. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu pa im pripada naknada troška postupka a sukladno čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP), u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak sastava podneska od 4. ožujka 2021. u iznosu od 150,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 28. svibnja 2021. u iznosu od 150,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištu 5. ožujka 2021., 15. lipnja 2021., 24. studenog 2021., 1. veljače 2023. i 5. prosinca 2024., za svako ročište u iznos od 150,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.275,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.593,75 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.607,02 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2025. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. , 114/22. i 6/24., u nastavku: OZ). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II. izreke presude.

27.1. Tužiteljima nije priznata naknada troška sastava podneska od 3. ožujka 2023. jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu, odnosno navedeni podnesak nije bio potreban za parnicu sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Osijek, 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika