Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1164/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o., OIB: 41317489366, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7 zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku protiv tuženika Kolić d.o.o., OIB: 55453978092, Budrovac, Stanka Lehote 99 zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude (ispravno: rješenja) Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Povrv-24/2024-6 od 12. srpnja 2024., dana 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava te se presuda (ispravno: rješenje) Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Povrv-24/2024-6 od 12. srpnja 2024. preinačava pod točkom III. izreke (odluci o trošku) i rješava:

I.I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 637,50 EUR-a sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 514,67 EUR-a zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

I.II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 962,50 EUR-a u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 123,75 EUR-a u roku od 15 dana.

III. U nepobijanim točkama I. i II. izreke prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom (ispravno: rješenje) pod točkom I. izreke utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na glavni dug u iznosu od 14.650,28 EUR. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju javne bilježnice Ljerke Mandić poslovni broj Ovrv-154/2024 (UPP/OS-Ovrv-39/2024) od 20. veljače 2024. u cijelosti i tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju nastali parnični trošak u iznosu od 1.152,17 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 12. srpnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu (ispravno: rješenje) pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točki III. izreke (odluci o trošku) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti odluku o trošku na način da se tužitelju naloži naknaditi mu trošak postupka ili da svaka stranka snosi svoj trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu odluku o trošku (točka III. izreke), a polazeći od utvrđenja da je prijedlog za ovrhu podnesen 26. siječnja 2024., da je tuženik platio glavnicu 13. veljače 2024., da je rješenje o ovrsi javne bilježnice doneseno dana 20. veljače 2024., te da je tužitelj podneskom od 9. travnja 2024. povukao tužbu u odnosu na glavnicu dok je ostao kod zahtjeva za naknadu troškova, zaključuje da je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.152,17 EUR-a, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je dug podmirio nakon podnošenja tužbe, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku (trošak sastava prijedloga za ovrhu, sastava podneska od 9. travnja 2024. i zastupanja na ročištu 18. lipnja 2024.), trošak naknade javnog bilježnika i trošak sudske pristojbe na presudu.

6. Tuženik u žalbi navodi da je na pripremnom ročištu izložio prigovor u smislu odredbe čl. 343. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO) obzirom da je s namirenjem tražbine zakasnio zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora, a koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći, a koje se u ovom konkretnom slučaju odnose na Naredbu o mjerama kontrole za suzbijanje afričke svinjske kuge, koja predstavlja višu silu odnosno ispričavajuću okolnost u smislu čl. 343. ZOO-a. Kako je on poduzeće koje se bavi svinjogojstvom i u vrijeme nastanka obveze plaćanja računa za plin na području Budrovaca (njegovog sjedišta) bile su na snazi mjere ograničenja iz citirane Naredbe, prvostupanjski sud je trebao primijeniti citiranu odredbu i povezati je s odredbom čl. 157. i čl. 158. st. 1. ZPP-a, te smatra da zbog navedenih razloga ne odgovara za nastale troškove tužitelju.

7. Iako tuženik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Ovaj postupak započeo je kao ovršni dana 26. siječanja 2024. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnoj bilježnici, koja je dana 30. siječnja 2024. poslala tuženiku kao ovršeniku obavijest u smislu odredbe čl. 281. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje: OZ), te je dana 20. veljače 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-154/2024. Tuženik kao ovršenik je dana 29. veljače 2024. izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice, u kojem je naveo da je dana 13. veljače 2024. u cijelosti podmirio tražbinu ovrhovoditelja u iznosu od 14.650,28 EUR-a. Povodom prigovora ovršenika, javna bilježnica je dostavila spis prvostupanjskom sudu, koji je rješenjem poslovni broj Povrv-24/2024-2 od 2. travnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj je podneskom od 9. travnja 2024. obavijestio sud da djelomično povlači tužbu za iznos glavnice od 14.650,28 EUR-a, dok i dalje potražuje nastali ovršni trošak u iznosu od 750,63 EUR-a i parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR-a te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR-a, nakon čega je prvostupanjski sud održao pripremno ročište dana 18. lipnja 2024. na kojem je zaključio prethodni postupak, održao i zaključio glavnu raspravu te odredio ročište za objavu presude za dan 12. srpnja 2024.

10. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik kao ovršenik u roku od 15 dana od dana slanja obavijesti javne bilježnice (dana 13. veljače 2024.) podmirio tužitelju glavni dug, o čemu je ovrhovoditelj bio dužan odmah obavijestiti javnu bilježnicu i u cijelosti ili djelomično povući prijedlog za ovrhu, kako ista ne bi donijela rješenje o ovrsi, odnosno ukoliko je javna bilježnica već donijela rješenje, kako bi u skladu s ovlaštenjem iz čl. 281. st. 8. OZ-a rješenjem obustavila ovrhu, pri čemu je tužitelj kao ovrhovoditelj u podnesku kojim povlači prijedlog za ovrhu mogao zatražiti trošak postupka, koji bi zahtjev javna bilježnica proslijedila sudu radi odlučivanja o istome, a sve u svrhu kako bi se izbjegli daljnji troškovi.

11. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu činjenicu da tuženik kao ovršenik nije po dospijeću ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju kao ovrhovoditelju kao isporučitelju usluge, već je tu obvezu ispunio u roku iz čl. 281. st. 1. OZ-a, to tužitelju prema vrijednosti predmeta spora pripada pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 11. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa) uvećano za trošak PDV- a od 25% u iznosu od 125,00 EUR-a i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR-a (uključen PDV) po čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika (''Narodne novine'' broj 9/2021), a što ukupno iznosi 637,50 EUR-a.

12. Međutim, imajući u vidu da je tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu u roku propisanom odredbom čl. 281. st. 1. OZ-a, a tužitelj kao ovrhovoditelj nije postupio na način obrazložen pod točkom 10., to svi troškovi nastali nakon što je tuženik podmirio tužitelju tražbinu (13. veljače 2024.) ne mogu teretiti tuženika, već naprotiv tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove koji su mu nastali nakon podmirenja tražbine. Naime, da je tužitelj, a nakon što mu je tuženik dana 13. veljače 2024. podmirio glavni dug, u smislu odredbe čl. 281. st. 4. i 8. OZ-a obavijestio javnu bilježnicu da je podmirena glavnica i zatražio naknadu troška postupka, javna bilježnica bi primjenom navedene zakonske odredbe obustavila ovršni postupak i zahtjev za naknadu troškova dostavila sudu radi odlučivanja o istome, te ne bi bilo potrebe za vođenjem parničnog postupka.

13. Kako je tuženiku zbog procesnih neaktivnosti tužitelja nakon što mu je dana 13. veljače 2024. podmirio dug nastao dodatni trošak postupka, tužitelj mu je dužan naknaditi trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 11. st. 1. Tarife i prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 14.650,28 EUR- a) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 125,00 EUR-a i sudsku pristojbu na prigovor u zatraženom iznosu od 150,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištu 18. lipnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 9. st. 1. Tarife i prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 964,47 EUR-a, a koji iznos se odnosi na trošak postupka obzirom je tužitelj podneskom od 9. travnja 2024. povukao tužbu za iznos glavnice od 14.650,28 EUR-a) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 37,50 EUR-a, a koji troškovi su u smislu čl.155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice, odnosno ukupni trošak u iznosu od 962,50 EUR-a.

14. Odredba čl. 343. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), a na koju se poziva tuženik u svojoj žalbi smatrajući da ga je zbog više sile (tvrdi da višu silu predstavljaju mjere ograničenja određene na području njegovog sjedišta zbog izbijanja afričke svinjske kuge, a on je poduzeće koje se bavi svinjogojstvom) odnosno ispričavajuće okolnosti u smislu citirane odredbe trebalo osloboditi od plaćanja ovršnog i parničnog troška, nije primjenjiva u ovom konkretnom slučaju. Naime, pogrešno tumači tuženik da parnični i ovršni troškovi predstavljaju svojevrsni oblik štete koja je nastala tužitelju zbog zakašnjenja u plaćanju tražbine, jer prema odredbama ZOO-a posljedica zakašnjenja dužnika u ispunjenju novčane tražbine je obveza plaćanja zateznih kamata, dok su troškovi postupka vezani za prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak). Kako je u ovom konkretnom slučaju nedvojbeno da tuženik kao dužnik nije ispunio svoju novčanu obvezu u roku dospijeća te je došao u zakašnjenje, to je tužitelj kao ovrhovoditelj osnovano pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika kao ovršenika radi prisilne naplate svoje dospjele tražbine, te mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka koji je nastao do trenutka povlačenja tužbe zbog namirenja glavnice. Ovdje valja reći, a imajući u vidu općepoznatu činjenicu da se pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva provode mjere sprječavanja, kontrole i iskorjenjivanja afričke svinjske kuge od 2018. godine, što tuženiku kao poduzeću koje se bavi svinjogojstvom nije moglo ostati nepoznato, da pojava afričke svinjske kuge nije nepredvidiv događaj koji se nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći i ne predstavlja višu silu, a koja bi u smislu odredbe čl. 343. ZOO-a bila razlog isključenja ili ograničenja odštetne odgovornosti dužnika, a kako to pogrešno tumači tuženik u svojoj žalbi.

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika uvažiti te preinačiti točku III. izreke (odluku o trošku) na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u od 637,50 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od 12. srpnja 2024., dok je u preostalom iznosu od 514,67 EUR- a zahtjev tužitelja za naknadu troškova neosnovan, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 962,50 EUR-a.

16. Obzirom da je preinačeno prvostupanjsko rješenje, valjalo je tužitelja obvezati da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 1.152,17 EUR-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife iznosi 75,00 EUR-a (37,5 boda) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 18,75 EUR-a i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 30,00 EUR-a (Tbr. 3. toč. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' broj 53/2019), a što ukupno iznosi 123,75 EUR-a. Budući da je tuženik sa svojom žalbom uspio u cijelosti, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tužitelja da mu naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti.

17. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović