REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1734/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja FT, vlasnika "KABLARIĆ AUTO", Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju FT, vlasniku "KABLARIĆ AUTO", Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 181,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. ožujka 2024. nastala šteta na vozilu marke BMW 520D, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika DT, vl. Ordinacije dentalne medicine iz Velike Gorice, OIB: 67044933112, a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO). Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 13. ožujka 2024., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je poslao obavijest o obračunu uplate, međutim samo je djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu vlasnika popravio oštećeno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi da on ima službenu cijenu sata po kojoj radi te je, nakon popravka oštećenog vozila, za svoju uslugu izdao račun broj 102/VP/1 u iznosu od 592,89 EUR u koji je uključen PDV, a tuženik je po tom računu izvršio plaćanje samo iznosa od 278,97 EUR nakon ugovorene odbitne franšize od 132,72 EUR, dok razliku od 181,20 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on priznaje. Navedena razlika predstavlja predmet ovog spora budući da taj iznos predstavlja štetu koju tuženik nije nadoknadio. Tužitelj ističe da je cijena sata njegovog rada 40,00 EUR uvećano za PDV, a oštećenik ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

1.2. Navodi da je oštećenik kao ustupitelj s tužiteljem kao primateljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. svibnja 2024. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 181,20 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i te osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost. Navodi da tužitelj nije dokazao da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik, odnosno da je tuženik odgovorni osiguravatelj. Osporava istinitost i valjanost dokumentacije na koju se tužitelj poziva te visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni u ovlaštenom servisu, međutim oštećenik je navedeno odbio, čime je povrijedio ugovor koji ima sklopljen s tuženikom prema kojem je (točka E2 Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila) ugovoreno da se popravak ima izvršiti na mjestu (radionici) koju tuženik odredi. Osim toga, navodi da stavke izvida štete nisu suglasne s računom tužitelja.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje oštećenika u svojstvu svjedoka. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 181,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2024. do isplate.

7. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva te postojanje doprinosa oštećenika visini nastale štete budući da je odabrao opciju popravka vozila u servisu različitom od onog na kojeg ga je uputio tuženik.

8. Glede sporne aktivne legitimacije: Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. svibnja 2024. (list 17.-18. spisa) proizlazi da je F, vl. Ordinacije dentalne medicine iz Velike Gorice ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 102/VP/1 i na temelju izvida štete broj 248203201198 (oznaka štete tuženika) u iznosu od 181,20 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 4. lipnja 2024. (list 19.-20. spisa).

9. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. Iako tuženik osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost, ovaj je sud mišljenja, a s obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 13. ožujka 2024., povodom koje prijave je tuženik istog dana pregledao vozilo i napravio izvid i procjenu štete te oštećeniku dostavio upute o radionici za popravak vozila (list 117. -118. spisa), a nakon toga i ponudu za isplatu osigurnine od 24. travnja 2024. (list 10.-12.,112. spisa) temeljem koje mu je isplatio mu naknadu u nespornom iznosu (list 14. spisa), da je time tuženik konkludentno priznao kako nastanak štetnog događaja, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju. Stoga ovaj sud osporavanje nastanka štetnog događaja i odgovornosti koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 13. ožujka 2024. pregledao oštećeno vozilo istog dana te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 4,00 h, lakirer – 4,40 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

13. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 18. travnja 2024., s dospijećem plaćanja 3. svinja 2024. (list 9. spisa) odnosi se na potrošni materijal te rad na vozilu autolimarski 4,00 h i lautolakirerski 4,40 h po cijeni od 40,00 EUR po satu uvećano za PDV. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 18. travnja 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 2. siječnja 2024. (list 142. spisa).

14. Iz sadržaja dokumentacije u spisu proizlazi da tuženik osporava cijenu radnog sata tužitelja. Okolnost da je tuženik ukazao oštećeniku na obvezu popravka vozila u ovlaštenom servisu na koji ga je uputio, a po jeftinijoj cijeni popravka, nije od utjecaja na ishod ovog spora, a to iz razloga koje će sud obrazložiti u nastavku.

15. Odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 44.-47. spisa).

16. Dodatno se ukazuje da je tuženik, na temelju računa tužitelja od 28. svibnja 2024. (list 140. spisa), u kojem je kao cijena radnog sata naznačen iznos od 40,00 EUR uvećano za PDV, oštećeniku priznao troškove popravka vozila, uključujući i cijenu radnog sata u fakturiranom iznosu, u cijelosti (list 141. spisa). Navedena se isprava ne odnosi na predmetni štetni događaj, međutim iz iste proizlazi da sam tuženik u odnosu na određene popravke oštećenja na vozilima priznaje u cijelosti službenu cijenu radnog sata tužitelja i to u vremenskom razmaku od samo jednog mjeseca od osporavanja te iste cijene radnog sata tužitelja u ovom konkretnom slučaju.

17. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 181,20 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. i čl. 943. ZOO sa pripadajućim zateznim kamatama od prvog dana nakon proteka roka dospijeća računa broj 102/VP/1, odnosno od 4. svibnja 2024. pa do isplate (točka I. izreke presude). Naime, iako je oštećenik, prema sadržaju obrazložene ponude od 29. travnja 2024., podnio odštetni zahtjev 13. ožujka 2024. pa bi tužitelj zatezne kamate mogao potraživati u rokovima iz čl. 943. st. 1. i 2. ZOO, sud je, s obzirom da tužitelj zatezne kamate potražuje od kasnijeg datuma, odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).

18. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 4. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištu 16. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 238,66 EUR.

21. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 6,64 EUR do zatraženog iznosa od 13,24 EUR (za iznos od 6,63 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Slijedom izloženog, riješeno je kao pod točkama III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).