P-2875/2021-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po odvjetnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Splitu, Kvaternikova 31, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po pun. ČĆL i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, Lovretska 14, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu, pod brojem: Su-549/2021, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu od 17. siječnja 2024., zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 56251/06 od 20. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale - Splitska banka d.d. Split, u dijelu u kojem je u točki 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 19.556,00 CHF obračunato prema prodajnom deviznom tečaju kreditora, na dan korištenja kredita, u točki 8. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po prodajnom deviznom tečaju prema tečajnoj listi kreditora za valutu ugovora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 4. i točka 10. Ugovora o kreditu broj 56251/06 od 20. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, u kojima je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a određuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na promjenjivu kamatnu stopu.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF iznos od 2.663,62 €, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na iznos od:

- 0,75 € počev od 10.12.06. pa do isplate,

- 0,79 € počev od 10.11.08 pa do isplate,

- 8,07 € počev od 12.01.09 pa do isplate,

- 11,49 € počev od 10.02.09 pa do isplate,

- 16,74 € počev od 10.03.09 pa do isplate,

- 8,76 € počev od 10.04.09 pa do isplate,

- 5,77 € počev od 11.05.09 pa do isplate,

- 2,06 € počev od 10.06.09 pa do isplate,

- 4,43 € počev od 10.07.09 pa do isplate,

- 1,27 € počev od 10.08.09 pa do isplate,

- 2,83 € počev od 10.09.09 pa do isplate,

- 1,66 € počev od 12.10.09 pa do isplate,

- 3,25 € počev od 10.11.09 pa do isplate,

- 3,08 počev od 10.12.09 pa do isplate,

- 7,23 € počev od 11.01.10 pa do isplate,

- 10,52 € počev od 10.02.10 pa do isplate,

- 12,14 € počev od 10.03.10. pa do isplate,

- 13,07 € počev od 12.04.10 pa do isplate,

- 17,73 € počev od 10.05.10. pa do isplate,

- 20,64 € počev od 10.06.10. pa do isplate,

- 27,87 € počev od 12.07.10. pa do isplate,

- 21,57 € počev od 10.08.10. pa do isplate,

- 37,39 € počev od 10.09.10. pa do isplate,

- 30,29 € počev od 11.10.10. pa do isplate,

- 31,66 € počev od 10.11.10. pa do isplate,

- 39,46 € počev od 10.12.10. pa do isplate,

- 48,27 €počev od 10.01.11. pa do isplate,

- 38,60 € počev od 10.02.11. pa do isplate,

- 43,92 € počev od 10.03.11. pa do isplate,

- 38,18 € počev od 11.04.11. pa do isplate,

- 49,32 € počev od 10.05.11. pa do isplate,

- 56,17 € počev od 10.06.11. pa do isplate,

- 60,38 € počev od 11.07.11 pa do isplate,

- 95,53 € počev od 10.08.11. pa do isplate,

- 62,67 € počev od 12.09.11. pa do isplate,

- 58,68 € počev od 10.10.11. pa do isplate,

- 59,94 € počev od 10.11.11. pa do isplate,

- 60,48 € počev od 10.12.11. pa do isplate,

- 64,94 € počev od 10.01.12. pa do isplate,

- 68,56 € počev od 10.02.12. pa do isplate,

- 70,92 € počev od 10.03.12. pa do isplate,

- 68,40 € počev od 10.04.12. pa do isplate,

- 70,54 € počev od 10.05.12. pa do isplate,

- 71,99 € počev od 10.06.12. pa do isplate,

- 71,06 € počev od 10.07.12. pa do isplate,

- 70,94 € počev od 10.08.12. pa do isplate,

- 67,75 € počev od 10.09.12. pa do isplate,

- 70,27 € počev od 10.10.12. pa do isplate,

- 73,22 € počev od 10.11.12. pa do isplate,

- 73,30 € počev od 10.12.12. pa do isplate,

- 74,85 € počev od 10.01.13. pa do isplate,

- 71,69 € počev od 10.02.13. pa do isplate,

- 71,35 € počev od 10.03.13. pa do isplate,

- 75,76 € počev od 10.04.13. pa do isplate,

- 72,78 € počev od 10.05.13. pa do isplate,

- 69,81 € počev od 10.06.13. pa do isplate,

- 69,77 € počev od 10.07.13. pa do isplate,

- 73,08 € počev od 10.08.13. pa do isplate,

- 75,27 € počev od 10.09.13. pa do isplate,

- 77,43 € počev od 10.10.13. pa do isplate,

- 77,28 € počev od 10.11.13. pa do isplate,

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

»Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju po osnovu preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.065,63 €, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od datuma i na iznose kako slijedi:

od datuma: na iznose:

12.03.07 3,88 €

10.04.07 13,22 €

10.05.07 12,50 €

11.06.07 12,83 €

10.07.07 12,16 €

10.08.07 12,62 €

10.09.07 12,51 €

10.10.07 11,83 €

12.11.07 12,26 €

10.12.07 11,66 €

10.01.08 12,15 €

11.02.08 12,20 €

10.03.08 11,50 €

10.04.08 11,98 €

12.05.08 11,35 €

10.06.08 11,55 €

10.07.08 11,05 €

11.08.08 11,23 €

10.09.08 11,12 €

10.10.08 10,98 €

10.11.08 11,48 €

10.12.08 10,88 €

12.01.09 11,65 €

10.02.09 11,69 €

10.03.09 10,67 €

10.04.09 11,22 €

11.05.09 12,89 €

10.06.09 22,21 €

10.07.09 21,39 €

10.08.09 21,46 €

10.09.09 21,31 €

12.10.09 20,06 €

10.11.09 20,61 €

10.12.09 19,56 €

11.01.10 20,39 €

10.02.10 20,37 €

10.03.10 18,05 €

12.04.10 19,90 €

10.05.10 19,25 €

10.06.10 19,89 €

12.07.10 19,50 €

10.08.10 19,11 €

10.09.10 20,27 €

11.10.10 18,47 €

10.11.10 18,82 €

10.12.10 18,41 €

10.01.11 19,36 €

10.02.11 18,05 €

10.03.11 16,14 €

11.04.11 17,06 €

10.05.11 16,83 €

10.06.11 17,46 €

11.07.11 16,64 €

10.08.11 19,21 €

12.09.11 16,30 €

10.10.11 14,95 €

10.11.11 15,00 €

10.12.11 13,98 €

10.01.12 14,18 €

10.02.12 13,81 €

10.03.12 12,45 €

10.04.12 12,61 €

10.05.12 11,72 €

10.06.12 11,58 €

10.07.12 10,56 €

10.08.12 10,31 €

10.09.12 9,56 €

10.10.12 8,74 €

10.11.12 8,52 €

10.12.12 7,64 €

10.01.13 7,28 €

10.02.13 6,57 €

10.03.13 5,33 €

10.04.13 5,36 €

10.05.13 4,50 €

10.06.13 3,94 €

10.07.13 3,19 €

10.08.13 2,68 €

10.09.13 2,02 €

10.10.13 1,32 €

10.11.13 0,69 €«

5. Odbija se, kao neosnovan, tuženikov prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine, po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita u ukupnom iznosu od 174,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

EUR

1,30

11.01.

2007.

1,82

13.02.

2007.

6,25

13.03.

2007.

8,75

11.04.

2007.

10,94 11.05.

2007.

11,01 12.06.

2007.

12,34 11.07.

10,66 11.08.

10,63 11.09.

2007.

12,40 11.10.

2007.

10,82 13.11.

2007.

11,05 11.12.

2007.

8,80

11.01.

2008.

6,51

12.02.

2008.

2,47

11.03.

2008.

5,84

11.04

2008.

7,26

13.05.

2008.

7,75

11.06.

2008.

7,88

11.07.

2008.

9,04

12.08.

2008.

8,39

11.09.

2008.

2,97

11.10.

2008.

0,19

11.12.

2008.

VI Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.337,50 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. siječnja 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

Obrazloženje

1. Dana 23. srpnja 2021. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj se navodi da je tužitelj dana 20. studenog 2006. s pravnim prednikom tuženika SG- Splitska banka d.d. Split kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje u tekstu: Ugovor) broj 56251/06, temeljem kojeg mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.556,00 CHF, prema prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju da se radi o unaprijed formuliranom, standardiziranom Ugovoru, s valutnom klauzulom vezanom uz tečaj švicarskog franka (CHF), te s promjenjivom kamatnom stopom na način da se ista mijenja jednostranom odlukom tuženika, za koju je ugovoreno da će se mijenjati „sukladno odluci kreditora”, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamatna stopa mijenjati. Tuženik je postupajući na opisani način u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarano, već je kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika višestruko puta mijenjana i povećavana u odnosu na Ugovorom određenu kamatnu stopu, a to je zajedno s povećanjem tečaja CHF, dovelo do znatnog povećanja anuiteta kredita i tužitelj doveden u težak financijski položaj. Opisanim postupanjem, tuženik je suprotno odredbama brojnih propisa, primjerice Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), Zakona o kreditnim institucijama, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u pozitivne propise Republike Hrvatske, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača u kojem je donesena presuda od 04. srpnja 2013. Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedene presude Visoki trgovački sud RH je donio presudu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te je u točki II., potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., kojom se utvrđuje da su postupanjem tuženika u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača korisnika kredita, a time interesi i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da su tužene banke, pa tako i tuženik u ovom postupku, u razdoblju od 07. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedili interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" broj: 79/07, 125/07,75/ 09,79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da su prethodno navedenim odlukama određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, to tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana tuženikovog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Tijekom trajanja otplate kredita, kamatna stopa se od početno ugovorenih 5,15 % više puta povećavala, te se posljedično tome povećavao i anuitet od početnih 277,96 CHF, tako da je od 10.04.2007. iznosila 6,50 %, a anuitet 290,33 CHF, od 10. 06.2009. iznosila 8,00 %, a anuitet 300,06 CHF. Na temelju dokumentacije kojom je raspolagao iz ovog kredita tužitelj je sačinio okvirni izračun razlike iznosa koji mu je tuženik za cijelo razdoblje trajanja kredita:

- neosnovano naplatio s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama i iznosa koji bi platio da je kamatna stopa ostala na razini određenoj Ugovorom, a što predstavlja ukupni iznos od 10.000,00 kn;

- neosnovano naplatio s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak i iznosa koji bi platio da je plaćanje vršeno po tečaju za CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, a što predstavlja ukupni iznos od 19.000,00 kn;

- razlike glavnice 3.000,00 kn;

Naime, da su se radi nezakonitog povećanja kamatne stope tijekom trajanja kredita anuiteti koje je plaćao tužitelj stalno rasli, a kako je rastao i tečaj CHF, to da se tijekom otplate kredita anuitet znatno povećavao u odnosu na početni anuitet. Ovu razliku između početno ugovorene kamatne stope i povećane kamatne stope, te razliku između plaćanja ugovorenog anuiteta temeljem početnog tečaja za CHF i tečaja koji se povećavao tijekom trajanja kredita, za razdoblje od ugovaranja kredita do konačne otplate, te razlike glavnice, tužitelj traži da mu se isplati, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog više plaćenog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Radi točnog utvrđenja iznosa kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju po utuženim osnovama, tužitelj predlaže da se izvede dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije, koji će utvrditi i temeljem dokumentacije o kreditu izračunati kako ukupni iznos koji je po utuženim osnovama tuženik dužan isplatiti tužitelju, tako i raščlanjeno po mjesecima u kojima postoji preplata na štetu tužitelja, iznose s osnova preplaćene kamate, tako i s osnova tečajne razlike. Tužitelj pridržava pravo nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev u skladu s provedenim vještačenjem, jer će tek nakon izvođenja tog dokaza biti razvidan točan iznos i ostali parametri potrebni za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva.

Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu slijedećeg sadržaja:

»1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 56251/06 od 20. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale - Splitska banka d.d. Split, u dijelu u kojem je u točki 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 19.556,00 CHF obračunato prema prodajnom deviznom tečaju kreditora, na dan korištenja kredita, u točki 8. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po prodajnom deviznom tečaju prema tečajnoj listi kreditora za valutu ugovora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 4. i točka 10. Ugovora o kreditu broj 56251/06 od 20. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, u kojima je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a određuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na promjenjivu kamatnu stopu.

3. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 32.000,00 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 22.11.2006. koje od svakog pojedinog više plaćenog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju sve troškove ovog postupka sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.«

2. Dana 20. siječnja 2022. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem se navodi da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je kredit u cijelosti otplaćen 11.11.2013.g. Bez obzira na prethodno, tužitelju svakako nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope u dijelu kako je to zatraženo toč. 2. tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je nastupila zastara na eventualni povrat po ovoj osnovi, a sve iz razloga detaljno obrazloženih u točki VII. odgovora na tužbu. Što se merituma spora tiče, tuženik ističe kako je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006.g., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i ovaj odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, koja ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ovaj ugovor sklopljen, pa je stoga tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao švicarski franak, a tuženik ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima (čl. 17.1. Ugovora o kreditu). Prema tome tužitelj je taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, pa je dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu, pa tako i valutne klauzule, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora, a potpisom i solemnizacijom ugovora potvrdio je upoznatost sa značenjem valutne klauzule. Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo petnaest godina od sklapanja Ugovora, tvrdi da mu odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK. Isto tako, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeo u njegovom rješenju broj Revt-575/16 od 03.10.2017.g. („Rješenje VSRH“) i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem, jest utvrđenje činjenice je li tuženik „…kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu i uz primjenu valutne klauzule?“Na taj način, Vrhovni sud je nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999.g. do 2010.g., tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003.g. - 2008. tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u Parnici Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010.g., i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, da je očigledno kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem zasnovanim ugovorom iz 2006.g. nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu ističe prigovor zastare, poglavito u dijelu u kome se isti temelji na navodno ništetnim odredbama o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Naime, predmetni Ugovor o kreditu otplaćen je 11.11.2013.g., dok je ova tužba podnesena 23.07.2021.g., a glede vraćanja uzajamnih davanja na temelju ništetnih odredbi ugovora primjenjuju se pravila ZOO-a o stjecanju bez osnove, pa između ostaloga i zastarni rok za stjecanje bez osnove od 5 godina. Slijednom navedenog, da je očito kako je zastara nastupila za sve navodne preplate anuiteta po ovom osnovu. Nadalje, važno je istaknuti kako je prekid zastare koji je nastupio donošenjem presude u predmetu VTS posl. br. Pž-7129/19 od 13.06.2014.g. (slučaj Franak) irelevantan, zato što je zastarni rok od 5 godina (nakon prekida zastare) protekao s 13.06.2019.g., pa taj prekid ne može eventualnu tražbinu tužitelja po ovom osnovu „sačuvati“ od nastupa zastare zato što je tužbu podnio tek 23.07.2021.g., dakle nakon nastupa zastare (13.06.2019.g.). Na posljetku, a kako se tužitelj glede zastare pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020-2, od 30.01.2020.g., a prema kojem shvaćanju zastarni rok kod restitucijskih zahtjeva “počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora”, tuženik ukazuje na to kako se glede zastare ima smatrati da je ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom banke utvrđena odlukom VTS posl. br. Pž- 7129/19 od 13.06.2014.g., odnosno na to da ta odluka VTS-a predstavlja „drugi način ustanovljenja ništetnosti“ u kontekstu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH broj Su- IV-47/2020-2, od 30.01.2020.g. Slijedom navedenoga, valja kao neosnovan odbiti i tužbeni zahtjev na isplatu u dijelu u kome je on utemeljen na navodnoj ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika odnosno preplati anuiteta po tom osnovu. Pored svega navedenog, tuženik ističe kako tužbeni zahtjev na utvrđenje iz točke 2. nije osnovan, sasvim sigurno ne u cijelosti. Naime pored odredbi koje tužitelj problematizira u historijatu tužbe, članci Ugovora o kreditu 4. i 10. sadržavaju i brojne druge odredbe – klauzule, primjerice onu o visini početne kamatne stope ili o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 0,00%, koje sasvim sigurno nisu ništetne i u prilog čije ništetnosti tužitelj nije istaknuo niti jednu činjenicu ili ponudio ijedan dokaz. S tim u vezi predlaže se kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje. Naposlijetku, tuženik ističe kako osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zakonskih zateznih kamata, ističući kako tužitelj sasvim sigurno nema prava na zzk koja teče od 22.11.2006. (drugi dan nakon dana sklapanja ugovora o kreditu). Slijedom naprijed navedenoga tuženik podnosi ovaj odgovor na tužbu i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od presuđenja pa sve do isplate.

3. U podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 22.08.2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je, sukladno uvođenju valute euro, iskazao tužbeni zahtjev iz točke 3. u eurima tako da zatraženih 32.000,00 kn u eurima predstavlja 4.247,13 eura, pa točka 3. tužbenog zahtjeva sada glasi:

»3. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.247,13 eur, sve uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 22.11.2006. koje od svakog pojedinog više plaćenog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. «

4. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 25. listopada 2024., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 56251/06 od 20. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale - Splitska banka d.d. Split, u dijelu u kojem je u točki 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 19.556,00 CHF obračunato prema prodajnom deviznom tečaju kreditora, na dan korištenja kredita, u točki 8. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po prodajnom deviznom tečaju prema tečajnoj listi kreditora za valutu ugovora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 4. i točka 10. Ugovora o kreditu broj 56251/06 od 20. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, u kojima je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a određuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na promjenjivu kamatnu stopu.

3. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF iznos od 2.663,62 €, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope

Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od datuma i na iznose kako slijedi:

od datuma: na iznose:

10.12.06 0,75 €

10.11.08 0,79 €

12.01.09 8,07 €

10.02.09 11,49 €

10.03.09 16,74 €

10.04.09 8,76 €

11.05.09 5,77 €

10.06.09 2,06 €

10.07.09 4,43 €

10.08.09 1,27 €

10.09.09 2,83 €

12.10.09 1,66 €

10.11.09 3,25 €

10.12.09 3,08 €

11.01.10 7,23 €

10.02.10 10,52 €

10.03.10 12,14 €

12.04.10 13,07 €

10.05.10 17,73 €

10.06.10 20,64 €

12.07.10 27,87 €

10.08.10 21,57 €

10.09.10 37,39 €

11.10.10 30,29 €

10.11.10 31,66 €

10.12.10 39,46 €

10.01.11 48,27 €

10.02.11 38,60 €

10.03.11 43,92 €

11.04.11 38,18 €

10.05.11 49,32 €

10.06.11 56,17 €

11.07.11 60,38 €

10.08.11 95,53 €

12.09.11 62,67 €

10.10.11 58,68 €

10.11.11 59,94 €

10.12.11 60,48 €

10.01.12 64,94 €

10.02.12 68,56 €

10.03.12 70,92 €

10.04.12 68,40 €

10.05.12 70,54 €

10.06.12 71,99 €

10.07.12 71,06 €

10.08.12 70,94 €

10.09.12 67,75 €

10.10.12 70,27 €

10.11.12 73,22 €

10.12.12 73,30 €

10.01.13 74,85 €

10.02.13 71,69 €

10.03.13 71,35 €

10.04.13 75,76 €

10.05.13 72,78 €

10.06.13 69,81 €

10.07.13 69,77 €

10.08.13 73,08 €

10.09.13 75,27 €

10.10.13 77,43 €

10.11.13 77,28 €

4. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju po osnovu preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.065,63 €, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od datuma i na iznose kako slijedi:

od datuma: na iznose:

12.03.07 3,88 €

10.04.07 13,22 €

10.05.07 12,50 €

11.06.07 12,83 €

10.07.07 12,16 €

10.08.07 12,62 €

10.09.07 12,51 €

10.10.07 11,83 €

12.11.07 12,26 €

10.12.07 11,66 €

10.01.08 12,15 €

11.02.08 12,20 €

10.03.08 11,50 €

10.04.08 11,98 €

12.05.08 11,35 €

10.06.08 11,55 €

10.07.08 11,05 €

11.08.08 11,23 €

10.09.08 11,12 €

10.10.08 10,98 €

10.11.08 11,48 €

10.12.08 10,88 €

12.01.09 11,65 €

10.02.09 11,69 €

10.03.09 10,67 €

10.04.09 11,22 €

11.05.09 12,89 €

10.06.09 22,21 €

10.07.09 21,39 €

10.08.09 21,46 €

10.09.09 21,31 €

12.10.09 20,06 €

10.11.09 20,61 €

10.12.09 19,56 €

11.01.10 20,39 €

10.02.10 20,37 €

10.03.10 18,05 €

12.04.10 19,90 €

10.05.10 19,25 €

10.06.10 19,89 €

12.07.10 19,50 €

10.08.10 19,11 €

10.09.10 20,27 €

11.10.10 18,47 €

10.11.10 18,82 €

10.12.10 18,41 €

10.01.11 19,36 €

10.02.11 18,05 €

10.03.11 16,14 €

11.04.11 17,06 €

10.05.11 16,83 €

10.06.11 17,46 €

11.07.11 16,64 €

10.08.11 19,21 €

12.09.11 16,30 €

10.10.11 14,95 €

10.11.11 15,00 €

10.12.11 13,98 €

10.01.12 14,18 €

10.02.12 13,81 €

10.03.12 12,45 €

10.04.12 12,61 €

10.05.12 11,72 €

10.06.12 11,58 €

10.07.12 10,56 €

10.08.12 10,31 €

10.09.12 9,56 €

10.10.12 8,74 €

10.11.12 8,52 €

10.12.12 7,64 €

10.01.13 7,28 €

10.02.13 6,57 €

10.03.13 5,33 €

10.04.13 5,36 €

10.05.13 4,50 €

10.06.13 3,94 €

10.07.13 3,19 €

10.08.13 2,68 €

10.09.13 2,02 €

10.10.13 1,32 €

10.11.13 0,69 €

5. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju sve troškove ovog postupka sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.”

5. U podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 29.10.2024., tuženik je istakao prigovor radi prebijanja po osnovu svoje tražbine po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita u ukupnom iznosu od 174,33 € sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos

od

EUR

1,30

11.01.2007.

1,82

13.02.2007.

6,25

13.03.2007.

8,75

11.04.2007.

10,94 11.05.2007.

11,01 12.06.2007.

12,34 11.07.2007.

10,66 11.08.2007.

10.63 11.09.2007.

12,40 11.10.2007.

10,82 13.11.2007.

11,05 11.12.2007.

8,80

11.01.2008.

6,51

12.02.2008.

2,47

11.03.2008.

5,84

11.04.2008.

7,26

13.05.2008.

7,75

11.06.2008.

7,88

11.07.2008.

9,04

12.08.2008.

8,39

11.09.2008.

2,97

11.10.2008.

0,19

11.12.2008.

6. U odnosu na konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, potrebno je navesti da je na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 26.11.2021. usvojen je zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

7. Tijekom postupka sud je stranaka pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 58251/06 zaključenog dana 20.11.2006. u Splitu, pregledom ponude broj 585 1-0 od 17.11.2006., pregledom Izračuna EKS i otplatni plan za ugovor broj 58251/06, pregledom otplatnog plana izrađenog dana 29.01.2021., izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za bankarstvo, financije i računovodstvo Anti Blaževiću, dipl. oec, izveden je dokaz pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka Ante Blaževića zaprimljenog kod ovog suda dana 07.10.2024., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

9. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, kao kreditor-banka sklopili dana 20. studenoga 2006. Ugovor o kreditu broj 56251/06 kojim tuženik odobrava i stavlja tužitelju na raspolaganje kredita u iznosu od 19.556,00 CHF za kupnju novog motornog vozila, po prodajnom deviznom tečaju za CHF, uz primjenu promjenljive kamatne stope sukladno odluci tuženice.

12. Među strankama je sporno:

- jeli predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem je u točki 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 19.556,00 CHF obračunato prema prodajnom deviznom tečaju kreditora, na dan korištenja kredita, zatim u točki 8. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po prodajnom deviznom tečaju prema tečajnoj listi kreditora za valutu ugovora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu, te točka 4. i točka 10. predmetnog Ugovora o kreditu broj 56251/06 od 20. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, u kojima je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a određuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na promjenjivu kamatnu stopu.

- je li potraživanje tužitelja zastarjelo,

- je li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom postupku.

- je li postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, te ukoliko posotoji, jesu li se ostvarile pretpostavke za prebijanjem tog potraživanja sa potraživanjem tužitelja,

13. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

13.1. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

13.2. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

13.3. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

13.4. Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Sukladno pak odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13.5. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ).

13.6. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako se pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatnih stopa koje plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranku. u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

14. Čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Ante Blaževića, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 07. listopada 2024., sud je utvrdio:

- da se tijekom otplate kredita redovna kamata mijenjala na način da u razdoblju od 12/2006. do 03./2007 iznosila 5,15%, zatim u razdoblju od 03./2007 do 05/2009 6,50%, te u razdoblju od 05/2009 pa nadalje 8,00 %.

- da je zbog promjene kamatne stope od strane Banke za vrijeme otplate kredita, korisnik kredita platio Banci kreditoru kredita više kamate u iznosu od 1.513,06 CHF, odnosno više kamate u HRK u iznosu od 8.028,75 HRK ili 1.065,60 €,

- da negativne razlike kamate u EUR, u utuženom razdoblju, iznose ukupno 0,03 EUR, a mjesečno pojedinačno kao što je označeno sivom bojom u stupcu broj 17. tablice broj 3,

- da je zbog zbog primjene valutne klauzule CHF/HRK i zbog primjene promjenjive kamatne stope, korisnik kredita platio Banci (davatelju kredita) više anuiteta, nego da je kredit otplaćivao bez primjene valutne klauzule (glavnica i anuiteti po prodajnom tečaju Banke na dan puštanja kredita) i uz primjenu inicijalno ugovorene kamatne stope cijelo vrijeme otplate, iznos od 26.778,71 HRK ili 3.554,15 € (razlika anuiteta svaki mjesec u HRK izračunata je u stupcu broj 16 tablice broj 3.),

- da je zbog promjene valutne klauzule korisnik kredita platio Banci kreditoru tečajnih razlika u iznosu od 18.749,97 HRK ili 2.488,55 € (ukupno razlika anuiteti 26.778,71 kn - ukupno razlika kamate 8.028,75 kn).

- da negativne tečajne razlike u EUR, u utuženom razdoblju, iznose ukupno 174,33 EUR, a mjesečno pojedinačno kao što je označeno sivom bojom u stupcu broj 18. tablice broj 3.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Ante Blaževića, cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi.

16. Saslušanjem tužitelja na ročištu od 04. studenoga 2024., sud je utvrdio da je tužitelj imao namjeru kupiti automobil nakon što se zaposlio, zbog čega je otišao u autokuću Opel na Sirobuji, da je tamo odabrao jedan automobil koji mu se svidio, te da je o tome tada razgovarao sa zaposlenikom te prodajne kuće, te je tamo zaključio ugovor o kupnji tog auta kojeg je odabrao. Da je u toj autokući dobio sve papire, te da je sa tim papirima otišao u banku gdje je zaključio ugovor o predmetnom kreditu na sedam godina. U autokući je prelistao papire koje je dobio i vidio je da mu sve to odgovara te se iz tog razloga odlučio i za taj kredit. Da mu nitko ništa nije objašnjavao vezano uz pojmove valutna klauzula promjenjiva bankarska stopa i slično. U banci je dobio gotov ugovor koji je bio otipkan. Dobio je i izlist za svih sedam godina u kojem je bio naveden iznos rate. Ni u banci mu nitko nije objasnio što znače pojedini bankarski pojmovi, da je on u banci jednostavno potpisao taj ugovor i otišao dalje, znao je koliko će mu svaki mjesec dolaziti za otplatu tog kredita. U početku je rata iznosila 1.280,00 kuna, a nakon sedam godina, zadnja rata kredita je iznosila 1.980,00 kuna, a misli da je to povećanje rate počelo nakon dvije do tri godina. Da je on plaćao sve te rate da bude čist, odnosno ta rata je oduzimana od plaće svaki mjesec. U banku se nije išao interesirati što se događa, zašto se rata povećava. Misli da je u 11. mjesecu potpisao taj ugovor, a 05.12. je pozvan da preuzme automobil što je i napravio. Taj automobil je služio za njegove privatne svrhe, a ne poslovne.

17. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim, te u skladu s drugim provedenim dokazima, a posebno sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

18. Analizirajući iskaz tužitelja te priloženi ugovor o o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 58251/06 zaključenog dana 20.11.2006. u Splitu, sud je utvrdio da tuženik u konkretnom slučaju nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, zatim da tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Također, utvrđeno je da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita tako što je u predmetnom ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. i Zakona o obveznim odnosima.

19. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijskom bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

20. Za razliku od tužitelja, tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je tuženik iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

21. Ocjena je ovog suda da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogla postupati bez pristanka korisnika kredita, u konkretnom slučaju tužitelja. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju ostala je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koja promjena ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih točnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjete davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatnih stopa i tečaja koji će se primjenjivati tijekom otplate (to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

22. Pregledom predmetnog ugovora sud je utvrdio da je tuženik, kao banka, odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi ugradio u članku 4. i 10 predmetnog ugovora o kreditu, u kojima je između ostalog određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a određuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, a koji je Ugovor tužitelju predočen i dan na potpis u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imati mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

23. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u dijelu čl. 1 Ugovora kojom je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 19.556,00 CHF obračunato prema prodajnom deviznom tečaju kreditora, na dan korištenja kredita, te u točki 8. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po prodajnom deviznom tečaju prema tečajnoj listi kreditora za valutu ugovora,

24. Po ocjeni ovog suda, a sukladno uvodno citiranim zakonskim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, i to čl. 81. st. 1. ZZP-a, gore navedene odredbe su neodređene i nepoštene, o tim odredbama se nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer su iste ugrađene u već unaprijed sastavljenom, tipskom ugovoru, slijedom čega su te odredbe, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, ništetne.

25. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te korištenjem u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN96/ 03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i na čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima korištenjem u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. i Zakona o obveznim odnosima.

26. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

27. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.

28. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio reviziju te je na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome. da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

29. Odredbom članka 322. ZOO propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

30. Kako su odredbe članka 1,4,8 i 10 predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

31. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je slijedeće:

Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno je odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i dijela vezanog za nedopuštenost odredbe o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. godine, odnosno 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

32. S obzirom na istaknuti prigovor zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastari rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jednu drugu sve ono što su primile. na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost utvrđena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena. ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF ) i stranke ( tuženika) iz tog postupka.

33. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, ocjena je ovog suda da je u odnosu na potraživanje tužitelja po osnovi pretplate zbog promjenljive kamatne stope prigovor zastare osnovan, dok prigovor zastare u odnosu na valutnu klauzulu nije osnovan.

34. Naime, zastara zahtijeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, tj. od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401(2012 od 4. srpnja 2013. (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. – izvod iz zapisnika broj: Su-IV-33). /2022). Kako zastara počinje teći od 13. lipnja 2014. kada je presuda donesena u postupku kolektivne zaštite. potrošača postala pravomoćna, to je uslijed navedenog do podnošenja tužbe u ovom sporu (23.07.2021.) protekao opći zastarni rok u trajanju od 5 godina.

35. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.065,63 € koji je zatražen po osnovu pretplate po kreditu u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu, radi čega je odlučeno kao u toč. IV izreke presude.

36. U odnosu na prigovor zastare glede iznosa od 2.663,62 € po osnovu pretplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF, ocjena je ovog suda da prigovor zastare nije osnovan.

37. Naime, parnični postupak koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., pravomoćno je okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. a tom presudom pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka dd u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i prava i obveze ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti. sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 23.07.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

38. Slijedom iznijetog, prigovor zastare nije osnovan za iznos od 2.663,62 €.

39. Kao što je već obrazloženo, sud je visinu preplaćenih iznosa po osnovu valutne klauzule utvrdio provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću, iz kojeg je sud utvrdio da preplaćeni iznos po osnovu valutne klauzule, a koji nije u zastari, iznosi 2.663,62 €.

40. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan, jer je isti za potrošača nerazumljiv, niti se o istom pojedinačno pregovarao, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

41. U konkretnom slučaju, kao što je obrazloženo, tužitelju pripada iznos od 2.663,62 €, slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 2.663,62 €, dok je za više zatraženih 1.065,63 €, koji iznos je u zastari, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

42. Prema odredbi čl. 502.a. sv. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno. i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a sv. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

43. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev. postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koja se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a. -a i ZZP- a.

44. U odnosu na prigovor prijeboja, ocjena je ovog suda da prigovor prijeboja nije osnovan.

45. U konkretnom slučaju tuženik je u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 22.08.2024., dakle prije zaključenja prethodnog postupka, istakao prigovor radi prebijanja po osnovu preplaćenih anuiteta tzv. negativnih razlika za razdoblje kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate kredita u ukupnom iznosu od 208,29 €.

46. Prigovorom radi prijeboja obuhvaćeni su iznosi tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF no što je bilo u vrijeme plasiranja kredita i za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova. Naime, odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja.

47. Kako tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istaknuo prigovor radi prijeboja, to je iz tog razloga sud odbio i prigovor zastare istaknut od strane tužitelja naspram prigovora prijeboja. Naime, kako prigovor radi prijeboja nije osnovan, i s obzirom da ga je sud kao takovog odbio, to prigovor zastare u predmetnom slučaju nije niti pravno relevantan.

48. Pri tome je za navesti da je stav da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja u identičnoj situaciji zauzeo i Županijski sud u Osijeku u svojoj odluci poslovnog broja Gž-1026/2022-4 od 17. kolovoza 2023..

49. Tako je Županijski sud u Osijeku u svojoj odluci poslovnog broja Gž-1026/2022-4 od 17. kolovoza 2023. naveo:

»U konkretnom slučaju radi se o tužbi potrošača u kojoj tužitelj potražuje razliku s osnova ništetnosti dijela odredbi ugovora zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedene odredbe, te plaćanjem anuiteta po nižem tečaju odnosno nižoj kamati tužitelj nije stjecatelj da bi bilo mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove, da bi tuženik time ostvario korist (prijebojem tražbine) uslijed svog nepoštenog postupanja i ugovaranja sporne odredbe. «

50. Nadalje, u tom predmetu tuženik je protiv citirane odluke Županijskog suda u Osijeku Gž-1026/2022-4 od 17. kolovoza 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je između ostalog postavljeno i pitanje:

„1. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita, umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?

51. Odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenjem revizije, Vrhovni sud RH je svojom odlukom Revd-820/2024-2 od 26. lipnja 2024., odbio prijedlog tuženika za dopuštenjem revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pitanja, dakle i u odnosu na gore citirano pitanje u pogledu prigovora radi prijeboja.

52. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, sud je odbio tuženikov prigovor radi prijeboja kao neosnovan, te je odlučeno kao u toč. V izreke ove presude.

53.. Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka ocjena je ovog suda da taj prigovor nije osnovan. Naime, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Naime, tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj ima pravni interes za podnošenjem predmete tužbe, tim više jer je u gore citiranim odlukama Trgovačkog i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, te Vrhovnog suda utvrđena ništetnost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Navedeni stav da čim se postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev da tužitelj ima pravni interes zauzima VSRH u odluci Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. (odluka dostupna na www.vsrh.hr).

54. Činjenica da je predmetni kredit otplaćen nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer obveza povrata stečenog bez osnove postoji bez obzira je li ugovor otplaćen ili ne. Kako je naprijed kazano sankcija ništetnosti je to da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

55. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1015., te članka 1046. Zakona. o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18).

56. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koji je utvrdio stalni sudski vještak Ante Blažević u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom i visinom stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO-a.

57. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

58. Parnični trošak je dosuđen je tužitelju po odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, A sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici. Budući da je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu iznosi 85,5% (tužitelj je u odnosu na osnov uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 71%, a što daje ukupni uspjeh od 85,5 %).

59. Tuženik je uspio u sporu sa 14,5 %.

60. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 71%.

61. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, za sastave podnesaka od 22.08.24. i 25.10.24. po 100 bodova, te za pristup na roč. od 03.09.24. i 04.11.24. po 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 1.000,00 € Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 250,00 € na ime 25% PDV-a, što iznosi 1.250,00 €.

62. Razmjerno uspjehu tužitelja u ovom sporu od 71% dosuđen je trošak tužitelju u iznosu od 887,50 €. Ovom iznosu dodan je iznos od 450,00 € na ime troškova financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.337,50€.

63. Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu budući da ista nije plaćena u trenutku donošenja presude, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupio na snagu 20. 5. 2023. , dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude. za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

64. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. VI izreke presude.

U Splitu, 17. siječnja 2025.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika