REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2038/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tini Jakupak, u pravnoj stvari tužitelja HUK-COBURG-ALLGEMEINE VERSICHERUNG AG, OIB: 47037004723, SR Njemačka, 96640 Coburg, Bahnhofsplatz, zastupano po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, zastupano po punomoćniku Igoru Habulinecu, odvjetniku u Zagrebu, Biskupa Josipa Galjufa broj 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku GENERALI osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604 isplatiti tužitelju HUK-COBURG-ALLGEMEINE VERSICHERUNG AG, Bahnhofsplatz, 96640 Coburg, SR Njemačka, OIB: 47037004723, ukupni iznos od 5.594,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- iznos od 4.062,84 EUR od dana 11. rujna 2021.

- iznos od 83,00 EUR od dana 26. listopada 2021.

- iznos od 1.448,23 EUR od dana 7. travnja 2022.

pa do isplate i to do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi određenoj uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.399,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. studenog 2022. navodi da se dana 17. srpnja 2021. godine, oko 11:30 sati, u [adresa], u dvorišnom prostoru na adresi [adresa], dogodio štetni događaj u kojem su sudjelovali OA ([adresa]) kao vozač osobnog automobila marke „Mercedes Benz E220 cdi“ reg. oznake [registarska oznaka], broj zelene karte: 015375, u vlasništvu GA ([adresa]), te EA ([adresa]) kao vozač osobnog automobila marke „Opel Astra“ reg. oznake: [registarska oznaka], u vlasništvu AA ([adresa]). Vozačica EA se kretala svojim osobnim vozilom marke „Opel Astra“ reg. oznake: [registarska oznaka] unazad na način da je izlazila iz privatnog parkinga u dvorištu obiteljske kuće, te je kretajući se na taj način naletjela na parkirano vozilo marke „Mercedes Benz E220 cdi“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala OA i oštetila parkirano vozilo, točnije oštetila stražnji branik i prouzročila ogrebotine na stražnjem kraju vozila te puknuće stakla i senzora. U Europskom Izvješću o prometnoj nesreći ispunjenog i potpisanog od sudionika predmetne prometne nesreće opisano je mjesto događaja, tragova i položaja vozila na sljedeći način: „Vozilo B [„Mercedes Benz E220 cdi“ reg. oznake [registarska oznaka]] je bilo parkirano/zaustavilo se Vozilo A [„Opel Astra“ reg. oznake: [registarska oznaka]] izlazilo iz privatno zemljište Vozilo A [„Opel Astra“ reg. oznake: [registarska oznaka]] kretalo se unatrag.“ U trenutku predmetnog štetnog događaja, osobni automobil marke „Mercedes Benz E220 cdi“ reg. oznake [registarska oznaka] bio je u vlasništvu GA, ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], te je bio osiguran kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti i osiguranjem automobilskog kaska br. 509/424344-M. U trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja, osobni automobil marke „Opel Astra“ reg. oznake: [registarska oznaka] bio je u vlasništvu AA te je bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika policom br. [broj police]. Uslijed predmetnog štetnog događaja, na osobnom vozilu marke „Mercedes Benz E220 cdi“ reg. oznake [registarska oznaka], nastala je imovinska šteta. Tužitelj je na ime ukupne štete po ovom štetnom događaju isplatio oštećeniku, svom osiguraniku između ostalog i sljedeće iznose: iznos od 4.062,84 eur dana 10. rujna 2021., iznos od 83,00 eur dana 25. listopada 2021., iznos od 1.448,23 eur dana 6. travnja 2022. Po izvršenoj isplati, tužitelj se obratio tuženiku s regresnim zahtjevom potražujući isplatu u mirnom postupku, no tuženik je odbio postupiti po istom. Iz korespondencije stranaka razvidno je da je tuženik zauzeo stav da je tužiteljev zahtjev pravno neosnovan budući se prema mišljenju tuženika štetni događaj dogodio u dvorištu. Tužitelj ističe da sve i da se štetni događaj dogodio u dvorištu, takva činjenica ne bi isključivala obvezu tuženika u konkretnom slučaju. Naime, tužitelj ističe da je od 01. srpnja 2013. godine Hrvatska je punopravna članica Europske unije te je u obvezi primjenjivati i pravo Europske Unije na koju se tužitelj poziva – presuda Suda Europske unije u spojenim predmetima C-359/14 i C-475/14 od 21. siječnja 2016. U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio i predlaže: Europsko izvješće o prometnoj nesreći od dana 17. srpnja 2021. godine, Potvrda o oštećenju vozila, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagreb, Prometna postaja Zaprešić, br.: 511-19- 37/6-7-819/21, fotografije oštećenja, nalaz i mišljenje vještaka KFZ- Sachverständigenbüro Roth od 6. kolovoza 2021. g. uz dostavu ovjerenog prijevoda naknadno, pribava službenim putem spisa i priklop spisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagreb, Prometna postaja Zaprešić, br.: 511-19-37/6-7- 819/21, predlaže saslušanje OA, [adresa] na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, kao i provođenje rekonstrukcije (očevida) te prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, te odgovornosti i visine nastale štete, polica osiguranja od odgovornosti broj 509/424344-M, preslika prometne dozvole vozila reg. oznake [registarska oznaka], preslika komunikacije tuženikom vezano za odštetni zahtjev, pribava od tuženika polica osiguranja od odgovornosti broj 321023947686, po potrebi službenim putem pribava od Hrvatskog ureda za osiguranje navedenih podataka, potvrde o uplati uz dostavu ovjerenog prijevoda, po potrebi provedba financijsko-knjigovodstvenog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja na okolnost uplate premije osiguranika i isplate spomenutih iznosa. Dokumentacija dostavljena uz tužbu pretežno je na njemačkom jeziku, bez prijevoda.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27. prosinca 2022. priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja od dana 17. srpnja 2021. godine, kao i da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 17. srpnja 2021. godine bio osigurano kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja. Tuženik ističe da predmetna šteta na vozilu tužitelja nije nastala uslijed uporabe vozila koje se kreće javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, pa takva šteta nije pokrivena policom obveznog automobilskog osiguranja, pa se posljedično ne priznaje niti odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, iz europskog izvješća o prometnoj nesreći vidljivo je da je do štetnog događaja došlo u dvorištu-dvorišnom prostoru, koje se ne može smatrati javnoprometnom površinom, a ugovorom o osiguranju pokrivene su samo štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet. Sukladno članku 1. st. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, kao i odredbe članka 22. st. 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pokrivene su samo one štete koje su nastale od uporabe vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu. Predmetna šteta nije nastala uslijed uporabe motornog vozila koje se kretalo javnom cestom i ostalim površinama na kojima se odvija promet, pa sukladno tome tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Obveza osiguratelja na isplatu naknade štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti ugovorne je naravi, jer se obveza osiguratelja temelji na ugovoru o osiguranju, koji je zaključen s vlasnikom motornog vozila, pri čemu je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu jasno određen opseg pokrića ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Sukladno tome, tuženik ne može odgovarati za predmetnu štetu, jer ista nije nastala od uporabe vozila koja se kretalo javnom cestom ili ostalim površinama na kojima se odvija promet, a odredbom članka 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao i člankom 1. st. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti jasno je propisano da su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene samo one štete koje su nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet. Dakle, osiguratelj kod kojeg je sklopljena polica osiguranja od automobilske odgovornosti dužan je naknaditi isključivo onu štetu koja je u pokriću po ugovoru o osiguranju. U suprotnom, proizlazilo bi da su sve štete vezane uz motorno vozilo, koje su nastale na bilo koji način i na bilo kojem mjestu, bile u pokriću po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, što je pak u suprotnosti sa činjenicom da su osigurateljeve obveze ugovornog karaktera i da su ugovorom o osiguranju utvrđena sva prava i obveze, opseg, kao i svota pokrića za štete za koje je osiguratelj kao jedna ugovora strana dužna isplatiti naknadu štete, pri čemu osiguratelj ne može odgovarati za štete nastale od motornog vozila za koje nije ugovoreno pokriće samim tim ugovorom. Slijedom navedenog, a kako predmetna šteta nije nastala uslijed uporabe motornog vozila koje se kretalo javnom cestom ili ostalim površinama na kojima se odvija promet, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti. U prilog prethodno iznesenih tvrdnji tuženik se pozva na niz odluka Vrhovnog suda RH, te Županijskih sudova, koje se dostavlja. Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer iz isprava dostavljenih u prilogu tužbe ne proizlazi da bi tužitelj izvršio isplatu iznosa od 5.594,07 EUR-a, kao što nema podataka da bi osiguranik tužitelja izvršio uplatu premije za policu osiguranja na kojoj tužitelj temelji svoje regresno pravo. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka koji je dostavljen uz tužbu proizlazi da troškovi popravka vozila iznose 4.275,80 EUR-a, dok je prema dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu proizlazi da je tužitelj na ime štete na vozilu platio ukupan iznos od 4.043,11 EUR-a, dok tužitelj tužbom potražuje iznos od 5.594,07 EUR-a. Nadalje, iz dopisa tužitelja od 10.9.2021, te od 07.04.2022. godine proizlazi da je tužitelj sa svojim osiguranikom vodio sudski postupak, pa tuženik ni u kojem slučaju ne može biti u obvezi podmirivati troškove koji su nastali zbog vođenja spora između tužitelja i njegova osiguranika, a odnose se na troškove odvjetnika osiguranika tužitelja, vještaka, kamate te paušalnih troškova/naknada. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove postupka. Od dokaza dostavlja uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, predlaže saslušanje svjedoka EA, [adresa], po potrebi očevid na licu mjesta.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio sve navode tuženika iz odgovora na tužbu te ponovio navode iz odgovora na tužbu. Ujedno je dostavio dokumentaciju predanu uz tužbu u prijevodu na hrvatski jezik. Tuženik je ostao kod prigovora.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu (navedene u točkama 1., 2., 3. ovog obrazloženja),čitanjem pisanog iskaza svjedoka OA, kao i dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke s obzirom na prigovor tuženika koji se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja i visine štete. Sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost da li je tužitelj svom osiguraniku isplatio ovdje utuženi iznos, da li je osiguranik tužitelja uplatio premiju s obzirom na prigovor aktivne legitimacije i druge prigovore. Sud je ujedno probavio spis PP Zaprešić. Pisani iskaz EA nije dostavljen u spis kako je naloženo od strane suda. Izvođenje drugih dokaza stranke nisu predložile (čl. 7. Zakona o parničnom postupku- 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19, 80/22 i dr u daljnjem tekstu: ZPP). Temeljem članka 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev a prema članku 299. ZPP-a tužitelj je to dužan učiniti već u tužbi. Članak 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Članak 221.a ZPP-a upućuje sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5. Analizom ovako izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, uz primjenu materijalnog prava, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguravatelja sa sjedištem u [adresa] koji potražuje isplaćene iznose od tuženika, osiguravatelja sa sjedištem u [adresa] koji je osiguravao osobno vozilo kojim je upravljala ZA kao odgovorne osobe za predmetni štetni događaj. Dakle, ovdje se radi o sporu s međunarodnim elementom u kojem valja prvenstveno odrediti mjerodavno pravo za rješavanje ovog spora.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i činjenica nastanka štetnog događaja.

8. Između stranaka sporna je aktivna legitimacija, sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporna je dinamika nastanka štetnog događaja odnosno odgovornost osiguranika tuženika. Sporno je je li tuženik obvezan udovoljiti regresnom zahtjevu tužitelja. Sporno je da li je osiguranik tužitelja uplatio premiju osiguranja i da li je tužitelj isplatio svom osiguraniku štetu nastalu u ovom štetnom događaju.

9. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom (tužitelj je društvo osnovano u [adresa], a tuženik je društvo osnovano po pravu Republike Hrvatske) prije svega odlučno je utvrditi koje je pravo mjerodavno za predmet spora. Mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio na temelju odredaba Uredbe (EZ) 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koji se primjenjuje na izvanugovorne odnose (dalje Uredba Rim II) te na temelju odredbi Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 101/17., 67/23. dalje ZMPP). Temelj odgovornosti osiguratelja od automobilske odgovornosti je u odgovornosti njihovih osiguranika, a odnos njihovih osiguranika je odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Odredbom Uredbe (EZ) 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koji se primjenjuje na izvanugovorne odnose propisano je da se na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja primjenjuje pravo one države u kojoj šteta nastane. Obzirom da se predmetna prometna nezgoda dogodila na teritoriju Republike Hrvatske pravo Republike Hrvatske mjerodavno je u ovoj pravnoj stvari glede odgovornosti za štetu i njezinog opsega. Slijedom navedenog, hrvatsko pravo je mjerodavno i za utvrđenje od kojeg trenutka je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje eventualne regresne obveze te po kojoj stopi tužitelju pripadaju zatezne kamate. Međutim, za utvrđenje je li tužitelj isplatom osigurnine svom osiguraniku stupio u njegovu pravnu poziciju i u kojem opsegu (subrogacija), a posljedično je li aktivno legitimiran postaviti regresni zahtjev prema osiguravatelju štetnika, sukladno odredbama ZMPP-a: pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31. 7. 2007.) unutar njezinog polja primjene. Pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje se prema odredbama Uredbe iz stavka 1. ovoga članka koje se odnose na te izvanugovorne obveze. Prema Uredbi Rim II ako neka osoba (vjerovnik) ima izvanugovornu tražbinu prema drugoj osobi (dužniku), a treća osoba ima obvezu namiriti vjerovnika, ili je zapravo ispunjavanjem te obveze namirila vjerovnika, pravo kojim se uređuje obveza treće osobe izvršavanja obveze prema vjerovniku propisuje u kojoj mjeri treća osoba ima pravo ostvarivati prava naspram dužnika, a koja je vjerovnik ostvarivao u odnosu na dužnika u skladu s pravom koje se primjenjuju na njihov odnos. S tim u vezi sud zaključuje da je mjerodavno njemačko pravo po kojem je sklopljen ugovor o osiguranju između tužitelja i njegova osiguranika. Tijekom postupka valjalo je utvrditi sadržaj mjerodavnog prava Savezne Republike Njemačke vezano za pretpostavke i opseg prelaska prava oštećenika prema štetniku na osiguratelja isplatom naknade iz osiguranja.

10. Obzirom da ovaj sud raspolaže sadržajem mjerodavnog prava Savezne Republike Njemačke, a imajući u vidu da sud mora poznavati pravo, kao i samo načelo ekonomičnosti postupka, u ovom konkretnom parničnom postupku sud nije tražio od stranaka da u spis dostave ovjereni prijevod sadržaja mjerodavnog prava Savezne Republike Njemačke. Sukladno § 86 Zakona o ugovoru o osiguranju (Versicherungsvertragsgesetz - dalje u tekstu: VVG) propisano je ako korisniku osiguranja pripada pravo na naknadu spram treće osobe, onda ovo pravo prelazi na osiguravatelja ukoliko osiguravatelj naknađuje štetu. Prijelaz se ne može izvršiti na štetu korisnika osiguranja. Korisnik osiguranja mora svoje pravo na naknadu ili pravo koje služi za osiguranje ovog prava koristiti uz poštivanje važećih propisa o obliku i rokovima te ukoliko bude potrebno surađivati sa osiguravateljem kod njegove realizacije. Povrijedi li korisnik osiguranja namjerno ovu obvezu, onda osiguravatelj u toj mjeri nije obvezan izvršiti isplatu ako on zbog toga ne može zahtijevati nikakvu naknadu od treće osobe. U slučaju grube nehajne povrede obveze osiguravatelj je ovlašten umanjiti svoje davanje u odnosu koji odgovara težini krivice korisnika osiguranja, teret dokazivanja za nepostojanje grubog nehaja snosi korisnik osiguranja. Odredba § 412 Građanskog Zakona (Bürgerliches Gesetzbuch, dalje u tekstu: BGB) propisuje kako se na prijelaz nekog potraživanja silom zakona primjenjuju odgovarajući propisi § 399-404, 406-410. Odredba § 399 propisuje kako se potraživanje ne može ustupiti ako davanje na nekog drugog osim izvornog vjerovnika ne može uslijediti bez mijenjanja svog sadržaja ili ako je ustupanje isključeno sporazumom s dužnikom. Odredba § 401 propisuje kako s ustupljenim potraživanjem prelaze na novog vjerovnika hipoteke, brodske hipoteke ili založna prava koja postoje za njega kao i prava iz jamstva utemeljenog za njega. Iz navedenog proizlazi da mjerodavno njemačko pravo predviđa zakonsku subrogaciju osiguratelja u položaj oštećenika u trenutku isplate osigurnine. Aktivnu legitimaciju tužitelja sud je utvrdio uvidom u Policu osiguranja – osiguranje vožnje motornim vozilom broj 509/424344-M. Naime, iz predmetne police nedvojbeno je utvrđeno da je osiguratelj HUK-COBURG,, ovdje tužitelj, te da je istom osigurano vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u navedenom razdoblju, a što tuženik tijekom postupka nije osporio.

11. Tuženik je osporavao da je tužitelj svom osiguraniku isplatio osigurninu u korist svog osiguranika, a time i aktivnu legitimaciju tužitelja. Zbog navedenog je provedeno financijsko vještačenje. Sud je zaključio, nakon provedenog vještačenja, da je tužitelj nedvojbeno stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema štetniku i njegovu osiguratelju.

12. Zadatak vještaka financijske struke bio je utvrditi okolnost uplate premije osiguranika i isplate iznosa osiguraniku tužitelja, odnosno provesti vještačenje poslovnih knjiga tužitelja na okolnost da li je osiguranik tužitelja uplatio premiju i da li je tužitelj svom osiguraniku (punomoćniku osiguranika) isplatio utuženi iznos i kada. Vještakinja je navela u svom nalazu kako je došla do utvrđenja, uvidom u koju dokumentaciju i na taj način uklonila prigovore tuženika dane tijekom postupka. Vještakinja je dala mišljenje na postavljeni zadatak: sa bankovnog računa 7814060370, IBAN: [broj bankovnog računa], u vlasništvu GA otvorenog u LB BW bank izvršena je uplata na dan 25.05.2021. godine po računu društva HUK-COBURG-ALLGEMEINE VERSICHERUNG AG u iznosu od 485,52 EUR na ime osiguranja motornog vozila broj 509/424344-M, Temeljem police osiguranja ukupno je na račun punomoćnika osiguranika GA, odnosno na račun odvjetničkog društva KSB, IBAN: [broj bankovnog računa], isplaćen iznos u visini od 5.594,07 EUR i to kako slijedi: iznos od 4.062,84 EUR isplaćen dana 10.09.2021. godine, iznos od 83,00 EUR isplaćen dana 25.10.2021. godine, iznos od 1.448,23 EUR isplaćen dana 06.04.2022. godine.

13. Provedenim financijskim vještačenjem, kojeg sud prihvaća kao objektivan i izrađen skladno pravilima struke, utvrđeno je da je osiguranik tužitelja uplatio premiju i tužitelj je isplatio svome osiguraniku ovdje utuženi iznos. Sud je time utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na činjenicu gdje se točno dogodio predmetni štetni događaj, sud napominje kako je iz fotodokumentacije u spisu, kao i na temelju iskaza svjedoka te službene bilješke policije, nedvojbeno utvrdio kako se predmetna prometna nezgoda dogodila u dvorištu obiteljske kuće.

15. U svom iskazu svjedokinja OA navodi da nije bila u blizini štetnog događaja kada se on dogodio. Navodi da je njen automobil bio parkiran lijevo od automobila g. EA. Štetu na svom automobilu je primijetila kasnije kada joj je putem telefona to priopćila TA, a nakon što je istu primijetio njen suprug. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje obzirom da je isti u skladu s dokumentacijom u spisu.

16. Iz službene bilješke PU zagrebačke-PP Zaprešić od 17. srpnja 2021. sud je utvrdio da policija dobila dojavu telefonom za štetu u [adresa] – žena autom oštetila prijateljev auto stranih registarskih pločica. Iz zapisnika nadalje proizlazi da je tog istog dana oko 11,30 EA upravljala vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] unazad u ograđenom dvorišnom prostoru [adresa]. te je iz smjera sjevera u smjeru juga stražnjim lijevim dijelom svog vozila udarila u stražnji desni dio parkiranog osobnog vozila njemačkih reg. oznaka [registarska oznaka], a kojeg je istog dana u navedenom dvorištu parkirala OA. Iz zapisnika proizlaze oštećenja vozila: vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] oštećen je stražnji branik s lijeve strane te stražnji lijevi blatobran, dok je na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] oštećen stražnji branik s desne strane te desni katadiopter na stražnjem braniku. Utvrđeno je vlasništvo tog vozila – GA.

17. Hrvatsko pravo mjerodavno je za utvrđenje je li konkretna šteta (oštećenje nastalo udarcem jednog vozila, koje je obavljalo radnju vožnje unatrag radi izlaska iz dvorišta, u drugo vozilo koje je već bilo parkirano u dvorištu privatne kuće) pokrivena ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, u smislu odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (dakle prije izmjena objavljenih u Narodnim novinama 2023.), a time i da li je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

18. Odredbom članka 22. stavak 3. ZOOP-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, određeno je da su Ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, koji je sklopljen između vlasnika vozila i osiguratelja, pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

19. Tuženik smatra da dvorište privatne kuće nije niti javna cesta niti neka druga površina na kojoj se odvija promet pa da predmetna šteta nije pokrivena policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

20. Odredbom članka 1.a stavak 1. t. 6. ZOOP-a određeno je da se tim zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi, među ostalima, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Službeni list L 263, 7. listopada 2009., dalje u tekstu: Direktiva). Odredbom članka 3. stavak 1. Direktive određeno je da svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem. Citirana odredba po svome sadržaju odgovara odredbi članka 3. stavak 1. Direktive Vijeća 72/166/EEZ od 24. travnja 1972. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Prva direktiva, Službeni list L 103, 2. svibnja 1972.) koja je bila predmetom razmatranja Suda Europske unije povodom zahtjeva Vrhovnog suda Republike Slovenije za donošenje prethodne odluke o tumačenju prava Europske unije u predmetu Vnuk protiv Zavarovalnice Triglav d.d. U citiranom predmetu sud EU je zaključio da se pojam ''upotreba vozila'', iz čl. 3. st. 1. Prve direktive, ne može prepustiti shvaćanju svake pojedine države članice i protumačio navedeni pojam tako da se isti odnosi na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s uobičajenom funkcijom tog vozila, bez obzira odvija li se ta upotreba/funkcioniranje u okviru ili izvan situacije cestovnog prometa. Nakon što Sud EU da tumačenje neke norme prava EU, nacionalni sud više nema mogućnosti tu odredbu u istoj ili usporedivoj situaciji tumačiti na drugačiji način. Nakon isteka roka za provedbu direktive, bez obzira da li je država članica provela direktivu ili nije, nacionalni sud mora interpretirati nacionalno pravo, bez obzira da li je doneseno prije ili nakon direktive te bez obzira radi li se o nacionalnom pravu koje je doneseno specifično za provedbu direktive ili ne, u skladu s direktivom (predmet Suda EU C- 106/89 Marleasing (1990) ECR I-4135, presuda od 13. studenog 1990. i spojeni predmeti C-397/01 do C-403/01 Pfeiffer (2004) ECR I-8835, presuda od 5. listopada 2004.) Međutim, predmetna Direktiva prenošenjem u hrvatski pravni poredak postala je dio unutarnjeg hrvatskog prava i ovaj sud je dužan tumačiti odredbe ZOOP-a, kojima je ista prenesena u hrvatski pravni poredak, u skladu s ciljevima i smislu Direktive te pojmovima iste na način kako ih tumači Sud EU. Tumačenjem odredbe čl. 22. st. 3. ZOOP-a, koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja, prema kojoj su ugovorom o osiguranju pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. Direktive koji je istovjetan čl. 3. st. 1. Prve direktive, tumačenje kojeg je u svojoj presudi dao Sud Europske unije, ovaj sud smatra da pojam ''ostale površine na kojima se odvija promet'' obuhvaća sve površine, javne ili privatne, na kojima se motorna vozila koriste u skladu s njihovom uobičajenom funkcijom odnosno, još konkretnije, da pojam ''promet'' podrazumijeva svaku radnju motornim vozilom poduzetu u okviru njegove uobičajene funkcije, a time i vožnju unatrag radi parkiranja, samo parkiranje i slično.

21. Stoga je tuženik regresno odgovoran za štetu koju je njegov osiguranik uzrokovao vožnjom unatrag radi (iz)parkiranja u dvorištu privatne kuće na vozilu osiguranika tužitelja, odnosno tuženik je u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran. 22. Sukladno zadatku suda vještak prometne struke u svom nalazu naveo je da u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika je sa stražnjom lijevom bočnom stranom došlo u kontakt sa stražnjim desnim bočnim i stražnjim desnim dijelom parkiranog vozila osiguranika tužitelja. Mjesto kontakta se nalazilo u ograđenom dvorišnom prostoru na kbr. 2 [adresa], prilikom isparkiravanja vozila osiguranika tuženika iz dvorišta. U trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tužitelja je bilo zaustavljeno, dok za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tuženika nema elemenata. Međutim, njegova brzina nije mogla biti velika, do oko 5 do 10 km/h. U ovom štetnom događaju vozačica vozila osiguranika tuženika je poduzela radnju isparkiravanja svog vozila, vožnjom unatrag. Tom prilikom je sa stražnjim lijevim bočnim dijelom došla u kontakt sa stražnjim desnim bočnim i stražnjim desnim vozila osiguranika tužitelja. Da je vozačica vozila osiguranika tuženika pažljivije vršila radnju isparkiravanja, koristeći pri tome bočne retrovizore, ovu radnju bi izvršila bez kontakta s vozilom osiguranikom tužitelja, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Kako je vozilo osiguranika tužitelja u trenutku štetnog događaja bilo parkirano, nije moglo niti na koji način izbjeći ovaj štetni događaj. U predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala je djelomična šteta, koja prema cijenama u Njemačkoj iznosi 3.593,11 EUR (bez PDV–a), odnosno 4.275,80 EUR (s PDV–om). Osiguranik tužitelja je imao pravo na naknadu i s naslova umanjene vrijednosti vozila u iznosu od 450,00 EUR. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke sud je utvrdio da je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je nemar vozačice vozila osiguranika tuženika glavni uzrok štetnog događaja.

23. Na temelju provedenog postupka sud je utvrdio da ukupni troškovi popravka vozila osiguranika tužitelja uključujući ostale troškove, a koji su bili potrebni uslijed predmetne prometne nezgode, iznose 5.594,07 EUR-a, a sastoje se od: troškova postupka, amortizacije, naknade sudskom vještaku, paušal troškova i troškova odvjetnika u ukupnom iznosu od 4.062,84 EUR, zatim troškovi procjene dodatnih 83,00 EUR, te daljnjih troškova popravak, honorar vještaka, paušalne troškove, zatezne kamate i odvjetničke troškove u iznosu od 1.448,23 EUR. Kako je prometni vještak da šteta na vozilu tužitelja iznosi 3.593,11 EUR odnosno s PDV-om 4.275,80 EUR (kao i u izvještaju njemačkog vještaka) sud je tome pribrojio ostale troškove iz specifikacije koje je tužitelj platio svom osiguraniku.

24. Slijedom svega ranije navedenoga ovaj sud zaključuje da je tuženik dužan tužitelju u ovoj pravnoj stvari isplatiti cijeli iznos.

25. S obzirom da je regresna tražbina tužitelja prema tuženiku dospjela u trenutku isplate osigurnine (čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/05- i dr.; dalje u tekstu: ZOO), tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate od prvog dana nakon izvršene isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla izvan ugovornih odnosa. Tužitelj je svom osiguraniku novčani iznos na ime troškova popravka isplatio 10.9.2021 iznos od 4.062,84 EUR, 25.10.2021 iznos od 83,00 EUR, 6.4.2022. iznos od 1.448,23 EUR. Sud napominje kako tuženik nije osporavao činjenicu ni datume navedenih isplata. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP- a, a prema vrijednosti tužbenog zahtjeva i određenom zahtjevu tužitelja za naknadu troškova. Tužitelj je uspio u cijelosti u ovom sporu. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Tarifi i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, a pristojbe prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 118/18 i dr.).

27. Tužitelju je priznat zatraženi trošak: sastava tužbe od dana 15. studenog 2022. godine (Tbr. 7. t. 1. OT) - 100 bodova, sastav očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka od 14. veljače 2024. godine (Tbr. 8. t. 1. OT) – 100 bodova, sastav podneska od 7. rujna 2023. godine (Tbr. 8. t. 4. OT) – 25 bodova, sastav podneska od 22. rujna 2023. godine (Tbr. 8. t. 4. OT) – 100 bodova, sastav podneska od 24. studenog 2023. godine (Tbr. 8. t. 4. OT) – 25 bodova, sastav podneska od 27. studenog 2023. godine (Tbr. 8. t. 4. OT) – 25 bodova, sastav očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka od 25. ožujka 2024. godine (Tbr. 8. t. 1. OT) – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu dana 7. rujna 2023. godine (Tbr. 9. t. 1. OT) – 100 bodova, na ročištu dana 24. listopada 2024. godine (Tbr. 9. t. 1. OT) – 100 bodova, na ročištu dana 10. prosinca 2024. godine (Tbr. 9. t. 1. OT) – 100 bodova, sve uvećano za 2,00 EUR po bodu (54. OT), PDV 25%, sveukupno iznosi 1937,50 EUR. Tužitelju je ujedno priznat trošak: pristojba na tužbu – 51,22 EUR, pristojba na presudu – 102,39 EUR, trošak ovjerenog prijevoda – 2.501,57 EUR sukladno priloženom računu, trošak predujma za prevođenje prometnog i financijskog vještačenja – 800,00 EUR, te trošak javnobilježničkih usluga – 6,32 EUR, sukladno priloženom računu. Sveukupno priznati trošak tužitelja iznosi 5.399,00 EUR te je odlučeno kao u točki II izreke.

28. Tužitelju nisu priznati troškovi: sastav podneska od 14. kolovoza 2023. godine (Tbr. 8. t. 1. OT) – 100 bodova nije bio potreban za dovršetak ovog postupka , kao niti trošak sastava podneska od 17. svibnja 2023. godine (Tbr. 8. t. 4. OT) – 25 bodova i sastava podneska od 14. svibnja 2024. godine (Tbr. 8. t. 4. OT) – 100 bodova. Trošak sastava dopisa od 4. listopada 2023. godine (Tbr. 37. t. 1. OT) – 50 bodova sud nije priznao jer isti ne prileži spisu.

U Zagrebu, 17. siječnja 2025.

Sudac

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. kal pravomoćnosti – 30 dana