REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1870/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice IF (ranije PLEŠA) iz Donjeg Stupnika, Donjostupnička 119c, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Joško Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Karmele Toljan Pezić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Sandre Pleša, odvjetnice, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Tuženik je dužan tužiteljici s naslova naknade imovinske i neimovinske štete isplatiti iznos od 5.200,00 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos neimovinske štete od 4.880,00 eura teku od 30.3.2022. a na iznos imovinske štete od 320,00 eura (tuđa pomoć i njega) zatezne kamate teku od 17.1.2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II/ Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak ovog postupka od 2.020,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od 320,00 eura za razdoblje od 30.3.2022. do 16.1.2025. te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 21.9.2021. u Zagrebu na lokaciji Dječji vrtić Prečko u objektu vrtića na adresi [adresa], a koja je zaposlenik Dječjeg vrtića Prečko, u svojstvu predškolskog odgajatelja, prilikom obavljanja svojih redovnih radnih obveza po uputi i nalogu poslodavca, uslijed pada zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Do štetnog događaja je došlo prilikom obavljanja redovitog posla tužiteljice kao odgajateljice u radu s odgojnom skupinom koja se sastoji od djece u dobi od 1 do 2 godine, kada je zbog mokrog i skliskog poda u dnevnom prostru u objektu vrtića tužiteljica pala prilikom čega je zadobila teške tjelesne ozljede. U trenutku nastanka štetnog događaja poslodavac tužiteljice Dječiji vrtić Prečko je s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti - izvanugovorne odgovornosti, odgovornost prema djelatnicima, a temeljem koje police je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari (broj police [broj police]-0000011455 za period osiguranja od 1.10.2021. do 1.10.2022). Odgovornost osiguranika tuženika, poslodavca tužitelja, za naknadu štete tužiteljici, proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3 Zakona o radu, prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način na koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu, ako radnik pretrpi štetu na radi ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti. Za predmetni štetni događaj tužiteljici je od strane HZZO-a priznata ozljeda na radu s danom 19.10.2021. pod evidencijskim brojem 112112109219/2021. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je pretrpjela tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a koje povrede su narušile tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica je provodila primarno liječenje u periodu od 22.09.2021. do 04.03.2022. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila ozljedu lijevog koljena – rupturu medijalnog meniskusa lijevog koljena. Uslijed zadobivenih ozljeda u štetnom događaju tužiteljica potražuje naknadu imovinske i neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to u okviru kriterija fizičkih bolova, pretrpljenog straha duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženja te tuđe pomoći i njege, a imajući u vidu ne samo trajanje i intenziteta istih, nego i sve nelagode kojima je tužiteljica bila izložena nakon stradavanja, a posebice tijekom liječenja. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je bila nesposobna za rad te je koristila bolovanje. U periodu od 22.0.2021. do 21.3.2022. bila je ovisna o imobilizaciji. Uslijed zadobivenih ozljeda trpjela je tjelesne bolove i strah. Zbog zaostalih posljedica na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljica će u svom daljnjem životu i radu, kao mlada osoba u dobi od 26 godina u vrijeme ozljeđivanja, morati ulagati pojačane napore. Isto tako zbog potrebe mirovanja i nošenja imobilizacije tužiteljici je trebala pomoć druge osobe u obavljanju svojih svakodnevnih potreba (osobna higijena, ishrana, oblačenje i sl.), a koju pomoć su joj pružali članovi obitelji. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica je provodila bolničko liječenje. Više puta je morala posjećivati liječnika, provodila je učestale fizikalne terapije, njih 30 fizikalnih procedura. Zbog oduzetosti niza važnih tjelesnih funkcija (trajnih poremećaja osovine ekstremiteta / dužine/ pokretljivosti / ista nije u mogućnosti obavljati aktivnosti koje je mogla obavljati prije predmetnog štetnog događaja, a sve s obzirom na svoju dob, spol i zanimanje. S obzirom na proživljeni traumatični događaj kao i zaostalih posljedica, tužiteljica i danas osjeća dodatne strahove za svoje zdravlje. Navodi da je podnijela odštetni zahtjev tuženiku 29.03.2022., a koji odštetni zahtjev je tuženik neosnovano odbio. Stoga tužiteljica na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužbenim zahtjevom konačno preciziranim u podnesku od 20.2.2024. potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 5.200,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30.3.2022., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da iz prijave o ozljedi na radu stoji da je uzrok nezgode viša sila i to da je do štetnog događaja došlo na način da je dijete iz odgojne skupine u prostoru dnevnog boravka prolilo vodu te je tužiteljica krenula po krpu kojom bi obrisala proliveno te se poskliznula i pala. Slijedom navedenog, evidentno je kako šteta nije posljedica propusta zaštite na radu jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu, a tužiteljica, iako je znala da je pod mokar jer je dijete prolilo vodu, nije upotrijebila niti prosječnu pažnju čime je sama doprinijela nastanku štetnog događaja i štete. Stoga tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu, već uslijed nepažnje same tužiteljice, te nema uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužiteljici. Podredno, tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužiteljica potražuje tužbom jer da navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu traženog iznosa. Naime, tuženik tvrdi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede u vidu I koljena, a koja ozljeda kao takva nije znatnije narušila ukupno zdravstveno stanje tužiteljice. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznim kamatama.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je medicinsko vještačenje po vještaku dr. HF, saslušao je vještaka dr. HF, svjedoke JF i IFB te tužiteljicu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice osiguranika tuženika od tuženika kao osiguratelja poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 21.9.2021. za vrijeme obavljanja posla odgajatelja u dječjem vrtiću kada se tužiteljica poskliznula na mokrom i skliskom podu i pala.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja. Sporna je odgovornost tuženika te visina naknade neimovinske i imovinske štete. Nije sporno da je tužiteljici priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a što proizlazi iz Prijave o ozljedi na radu.

7. Tuženik je na ročištu 5.6.2024., a nakon što je sud izveo sve planirane dokaze i htio zaključiti glavnu raspravu, istaknuo kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer da je do štetnog događaja došlo 21.9.2021., a polica osiguranja je sklopljena za period od 1.10.2021. do 2022.

8. Tuženikove navode sud smatra u cijelosti neosnovanima i malicioznima, posebice imajući na umu da tijekom postupka to nije ni isticao već tek na kraju postupka sa ciljem odugovlačenja postupka, te da je uvidom u policu osiguranja od odgovornosti broj 13-000008137 (list 159) koju je u konačnici dostavio sam tužitelj, a sud je navedenu ispravu prihvatio iz razloga svrsishodnosti, utvrdio kako je u vrijeme štetnog događaja 21.9.2021. između tuženika i poslodavca tužiteljice bio sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti, a to je razvidno i iz odgovora na odštetni zahtjev od 4.5.2022. (list 36) gdje je jasno navedeno da se sam tuženik poziva na policu osiguranja važeću u vrijeme štetnog događaja.

9. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Budući da tužitelj tvrdi da se ozlijedio obavljajući poslove svog radnog mjesta, radi se o šteti na radu za koju tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

10. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a utvrđujući eventualnu odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja, prije svega, istaknuti da je obveza poslodavca da radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika (čl. 7. st. 3. ZR), ali je jednako tako obveza radnika da obavlja poslove s dužnom pažnjom i pritom vodi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (čl. 68. st. 1. ZZR). Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom ako posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

12. Svjedokinja JF je iskazala da je radila zajedno s tužiteljicom, 21.9.2021., ona i tužiteljica radile su zajedno u skupini sa djecom, bile su samo njih dvije, vidjela je kako je tužiteljica u nekom trenutku pala, a kada su pogledale po sobi vidjelo se da je pod gdje je tužiteljica pala bio mokar, a na stolu je bila lokva vode, ta voda je iscurila između stolova. Navodi da je u skupini bilo puno djece, oko 24, djeca se stalno kreću, gužva je, i ona i tužiteljica nisu vidjele da je pod mokar sve dok tužiteljica nije pala. Po pravilima bi trebalo biti 12 djece u skupini na dvije odgajateljice. Na poslu nose natikače koje dobivaju od poslodavca, a to je vjerojatno tužiteljica toga dana nosila.

13. Svjedok IFB je iskazala da je zaposlena u dječjem vrtiću Prečko kao voditeljica računovodstva, a u vrijeme štetnog događaja bila je stručnjak zaštite na radu. Vezano uz predmetni štetni događaj sačinila je izjavu o ozljedi na radu na temelju izjava tužiteljice i JF, prijavu je uputila HZZO-u i tužiteljici je priznata ozljeda na radu. Drugih saznanja o štetnom događaju nema.

14. Tužiteljica je iskazala da je zaposlena u dječjem vrtiću Prečko kao odgojiteljica. Toga dana 21.09.2021. radila je zajedno s kolegicom JF u starijoj jasličkoj skupini u kojoj su djeca dobi od jedne do dvije godine, a toga dana bilo ih je 19, a u skupini rade samo dvije odgojiteljice. U nekom trenutku vidjela je da je po stolu prolivena voda, te se okrenula da uzme maramice i obriše stol, a kada se okrenula pala je na način da je napravila špagu, nije vidjela da je voda između stolova već iscurila po podu. Taj dan je odradila do kraja, iako je trpjela bolove, a po noći joj je koljeno jako oteklo pa je otišla u Draškovićevu u bolnicu, bila je na rtg i magnetskoj rezonanci, ustanovljena joj je ruptura meniska, morala je strogo mirovati, držati nogu na povišenom i kretati se uz pomoć štake. Na bolovanju je bila 6 mjeseci. U to vrijeme živjela je s roditeljima i bila joj je potrebna tuđa pomoć kod oblačenja, kupanja, odlaska u trgovinu, pripreme hrane i kućanskih poslova i tu pomoć su joj pružali roditelji. Po državnom pedagoškom standardu u takvoj skupini trebaju biti 2 odgojitelja na 12 djece, a ako je dijete s posebnim potrebama maksimalan broj djece je 10. I danas trpi bolove u koljenu kod promjene vremena, penjanja po stepenicama, morala se prestati baviti jahanjem a time se prije bavila, konstantno šepa, ne može nositi povišenu obuću, ne može čučnuti, a to joj je u poslu odgajatelja jako bitno. Toga dana na nogama je imala obuću koju je dobila od poslodavca, radi se o anatomskim natikačama. Prvi put je pozvana na operaciju koljena u vrijeme korone, a obzirom da je bila covid pozitivna operacija joj je odgođena, kada je drugi put pozvana na operaciju to je bilo nekoliko dana prije svadbe, a u međuvremenu je ostala trudna pa su operaciju opet odgodili ukoliko uopće bude.

15. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužiteljice jer su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo te suglasno ispravama u spisu, konkretno Prijavi o ozljedi na radu koja je dostavljena uz tužbu. Iz njihovih suglasnih iskaza i uvidom u navedenu Prijavu utvrđeno je da se štetni događaj dogodio prilikom obavljanja redovitog posla odgajatelja u skupini sa prisutnih 19 djece u dobi između jedne i dvije godine u kojoj su radile dvije odgajateljice, dok prema državnim standardima trebaju biti dva odgajatelja na 12 djece. Štetni događaj se dogodio na način da se tužiteljica okrenula po maramicu kako bi pobrisala prolivenu vodu na stolu i pritom se poskliznula na mokrom podu, a isti je bio mokar od vode koja je iscurila sa stola.

16. Nisu osnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu gdje osporava svoju odgovornost jer sama okolnost da je u prijavi ozljede na radu naveden kao uzrok ozljede Viša sila pod točkom 38. nije odlučna, kada je iz svih ostalih navoda u Prijavi o ozljedi na radu, te dovodeći isto u vezu s navodima svjedoka i tužiteljice, razvidno da je do nezgode došlo na način kako je pod točkom 12. presude utvrđeno.

17. Iz provedenih dokaza i to iskaza svjedoka i tužiteljice te Prijave o ozljedi na radu utvrđeno je da je tužiteljica posao odgajatelja radila po pravilima struke slijedom čega u njezinom postupanju nije bilo nikakvog doprinosa štetnom događaju.

18. S druge strane, na strani osiguranika tuženika je bilo propusta jer u skupini s 19 djece ima samo dva odgajatelja, a prema državnim standardima su potrebna dva odgajatelja na 12 djece, odnosno 10 ako ima djece s posebnim potrebama. Stoga, osiguranik tuženika nije osigurao tužiteljici uvjete za rad na siguran način jer je bilo previše djece u skupini na dva odgajatelja.

19. Stoga, prema pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP, sud je utvrdio da je tuženik kao osiguratelj poslodavca u cijelosti odgovoran tužiteljici kao radnici osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu čija odgovornost je objektivne prirode, te da tužiteljica svojim radnjama ničim nije doprinijela nastanku štetnog događaja, stoga nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 25. st. 2. ZZR da se tuženika oslobodi odgovornosti ili da se ista umanji.

20. Na okolnost zadobivenih ozljeda radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. HF iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila distorziju lijevog koljena. Provedeno je liječenje po traumatologu, fizijatru te se planira i operacijsko liječenje zbog rupture medijalnog meniska. Provedena je i fizikalna terapija u više navrata. Mišljenja je da postoji uzročno posljedična sveza između navedene ozljede u smislu distorzije lijevog koljena te štetnog događaja. Zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo se 4.3.2022. nalazom fizijatra uzevši u obzir karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju. Potrebno je naglasiti da tužiteljica čeka operacijsko liječenje u smislu artroskopije ozlijeđenog lijevog koljena u Klinici za traumatologiju, KBC SM. Trpjela je bolove jakog intenziteta karaktera 2 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, a slabog intenziteta 40 dana, dok manje bolove koje povremeno još uvijek ima pribrajamo pojačanim naporima. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku tjelesnog ozljeđivanja bio je kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah, koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica bio je jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a slabog intenziteta 25 dana. Trajne posljedice zadobivenih ozljeda lijevog koljena u ovom štetnom događaju zaostaju u visini od 5%. Tuđa pomoć i njega potrebna je 2 sata dnevno (pomoć kod oblačenja, kućanskih poslova, održavanja higijene, odlaska kod liječnika, odlaska u nabavku) kroz 20 dana te još 40 dana 1 sata dnevno. Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na diskretno šepanje vidljivo kod hoda.

21. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je prigovorio podneskom od 28.02.2024. navodeći da je isti u suprotnosti sa priloženom medicinskom dokumentacijom. Naime, u med. dokumentaciji se u više navrata, točnije u nalazima fizijatra od 04.03.2022, 30.09.2022., 10.01.2023., navodi u potpunosti uredna pokretljivost lijevog koljena koje je bez otekline i palpacijskih bolova, uz uredan hod. Iz navedenog je razvidno da vještak svoju ocjenu daje na osnovu subjektivnih tegoba tužiteljice, dok se ista ne temelji na medicinskoj dokumentaciji u spisu. Tuženik ističe kako je liječnik ortoped tužiteljicu uputio na operativni zahvat koji tužiteljica još nije obavila iz čega proizlazi kako liječenje još nije završeno, slijedom čega je tužbeni zahtjev preuranjen. Nadalje, tužiteljica se nije ni kontrolirala po ortopedu a kako je bila upućena, dakle tužiteljica nije provela liječenje koje joj je preporučeno, te je za pretpostaviti da bi po završenom propisanom liječenju nestala bolna komponentna, a posljedično i postojanje trajnog smanjenja životne aktivnosti kao i naruženje utvrđeno vještačenjem u vidu diskretnog šepanja.

22. Povodom prigovora tuženika vještak dr. HF je usmeno saslušan iskazao da je u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu magnetske rezonance lijevog koljena jasno utvrđena ruptura medijalnog meniska, nadalje, kliničkim pregledom utvrdio je kod tužiteljice još uvijek pozitivne znakove za rupturu medijalnog meniska lijevog koljena te također i diskretno šepanje lijevom nogom. Temeljem toga nije točno da je svoju ocjenu temeljio na subjektivnim tegobama tužiteljice već je ocjena u skladu sa dijagnostičkom obradom te kliničkim pregledom koji je vještak izvršio 05.02.2024. Navodi da nakon sličnih ovakovih operacijskih zahvata najčešće tegobe budu manje, međutim, obzirom da se odstranjuje dio puknutog meniskusa kod takovog koljena češće se ranije razvijaju degenerativne promjene te je to temelj u ocjeni trajnih posljedica nakon rupture meniska koljena. Trajne posljedice kod tužiteljice očituju se u povremenim bolovima te ograničenim kretnjama lijevog koljena a posebice npr. u potrebnim radnjama punog čučnja, odnosno punog opterećenja lijeve noge te u tim slučajevima i izraženijim tegobama. Postoji nalaz u kojima su opisane ograničene kretnje lijevog koljena i to nalaz fizijatra od 15.12.2021. Međutim, ključno u izradi nalaza i mišljenja je klinički pregled koji vještak osobno izvršava te na taj način dobiva objektivnu sliku stanja u ovom slučaju lijevog koljena tužiteljice. U tom nalazu od 15.12.2021. fizijatar je evidentirao poštedu lijeve noge što znači da je tužiteljica šepala. U nalazima fizijatra nakon 15.12.2021. nije evidentirano da tužiteljica šepa.

23. Nakon saslušanja vještaka tuženik je ustrajao na prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je isti protivan medicinskoj dokumentaciji te je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja. Nalaz i mišljenje vještaka te usmeno obrazloženja vještaka dr. HF koji je vještačio u ovom postupku sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno, a kako ovaj sud u nalazu i mišljenju vještaka i usmenom obrazloženju ne nalazi nikakvih nelogičnosti i proturječnosti, to je stava da bi provođenje novog medicinskog vještačenja u konkretnoj situaciji pridonijelo jedino odugovlačenju i povećanju troškova postupka radi čega je taj dokazni prijedlog tuženika i odbio.

24. Kao irelevantne za odlučivanje, sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem očevida na licu mjesta te također i prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu, jer nije jasno što bi se utvrdilo time da sud gleda prostoriju u dječjem vrtiću u kojoj se prije 3,5 godine prolila voda na podu te što bi vještak mogao utvrditi.

25. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i koje je utvrdio vještak: fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

26. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, imajući na umu da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda bila na dugotrajnom bolovanju i višekratnim fizikalnim terapijama, te da tek mora ići na operaciju koljena, a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. HF, te iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od ukupno 4.880,00 eura i to po kriteriju pretrpljenog straha 1.500,00 eura, po kriteriju pretrpljenih bolova 1.900,00 eura, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 eura, te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 480,00 eura.

27. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužiteljici za 80 sata nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 4,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 320,00 eura.

28. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je iz spisa razvidno da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 29.3.2022., to joj kamate na neimovinsku štetu teku od 30.3.2022.

29. U odnosu na nenovčanu imovinsku štetu, valja reći kako visina iste može biti poznata tek onda kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, dakle kada nenovčana imovinska šteta dobije značenje novčane obveze. Zbog toga sud smatra da tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude jer je tim danom nenovčana imovinska šteta dobila karakter novčane, te je stoga tužiteljici dosudio zateznu kamatu na naknadu za tuđu pomoć i njegu od dana donošenja ove presude do isplate.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužiteljici koja je u pretežnom dijelu uspjela u postupku sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 5.200,00 eura.

31. Tužiteljici je priznat trošak:

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 9.11.2023. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 20.11.2023. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 20.2.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 5.6.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 20.11.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 9.12.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.400,00 eura, te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove medicinskog vještačenja od 270,00 eura isti sveukupno iznosi 2.020,00 eura.

32. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 20.11.2023. kojim dostavlja dokaz o plaćanju predujma jer je sudu podatak o predujmu vidljiv u e-Spisu. Nema pravo niti na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer mu taj trošak nije ni nastao, niti je pristup na isto neophodan za vođenje spora (čl. 155. ZPP). Pristojbi je kao radnik oslobođena, pa nema pravo na naknadu tog troška.

33. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. 34. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku