Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-65/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Delišimunoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Marku Borsky, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-166/2024-10 od 13. prosinca 2024., dana 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-166/2024-10 od 13. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbacuje se tužba tužitelja koja glasi:

„I Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 12.12. 2023. godine kojeg je tuženik dao tužitelju, slijedom čega radni odnos tužitelja nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto „Operater tehnološkog procesa IV/III u organizacijskog jedinici [obrt], [obrt], ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu od 12. prosinca 2023., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te vraćanje tužitelja na rad.

5. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je u potpunosti utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je u postupku utvrđeno da je tužitelj radnik tuženika zaposlen na poslovima radnog mjesta operater tehnološkog procesa IV/III u organizacijskoj jedinici tvornica [adresa] pogona steriliziranih proizvoda a temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2022.; Da je tuženik 12. prosinca 2023. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju u kojoj navodi da je tužitelj uzeo kutiju proizvoda iz skladišta gotovih proizvoda (24 kilograma sira koji je bio namijenjen za prodaju), a što je svim radnicima strogo zabranjeno, da činjenica da možda i drugi radnici krše ta pravila ne umanjuje odgovornost tužitelja za kršenje radne obveze da se radi o otuđivanju imovine poslodavca što predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje se radniku može izvanredno otkazati ugovor o radu; da je **.**.2023. LOS, voditeljica ljudskih potencijala tužitelju predočila odluku o otkazu te mu objasnila o čemu se radi i istu mu pokušala uručiti što je tužitelj odbio; da je ista sačinila zabilješku na odluci o otkazu te je u zabilješci navela da je dana 14. prosinca 2023. pokušano radniku neposredno uručiti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je isti odbio primiti; da je voditeljica ljudskih potencijala isti dan, 14. prosinca 2023. odluku o otkazu izvjesila na oglasnoj ploči tuženika; da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 12. siječnja 2024., a tužbu u ovom predmetu 6. veljače 2024.

8. Prvostupanjskim pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužitelja jer je prvostupanjski sud našao osnovanim prigovor prekluzije smatrajući da je tužitelj izgubio pravo na zaštitu povrijeđenog prava obzirom mu je odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena 18. prosinca 2023. (protekom 3 dana od dana objave iste na oglasnoj ploči poslodavca) a sukladno čl. 115. st. 1. Pravilnika o radu tuženika, da naknadno slanje odluke o otkazu tužitelju dopisom tuženika ne predstavlja višestruku dostavu odluke o otkazu već udovoljavanje zahtjevima tužitelja sa sastanka 14. prosinca 2023. i iz dopisa od 3. siječnja 2024. a što ne utječe na učinak uredne dostave tužitelju odluke o otkazu dana 18. prosinca 2023., da je tužitelj sve do 14. prosinca 2023. i do pokušaja uručenja odluke o otkazu uredno dolazio na rad i na radno mjesto te radio te mu nije bio zabranjen ulazak u poslovne prostorije tuženika a sve to pozivom na čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14; 127/17; 98/19; 151/22 – dalje: ZR).

9. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano prvostupanjsko rješenje i odbacio tužbu tužitelja kojom traži utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 12. prosinca 2023., i nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na rad.

11. Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2. istog članka). Sukladno čl. 132. st. 1. ZR dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ZR te dostava potvrda, isprava te drugih pismena koja poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Ako dostava odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ZR nije uređena na taj način primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak (stavak 2. istog članka).

12. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac dostavu odluke o otkazu ugovora o radu uredio pravilnikom o radu ista se vrši sukladno odredbama tog pravilnika. Sukladno čl. 115. st. 1. Pravilnika o radu (dalje: Pravilnik) službena mjesta za objavu i oglašavanje pravilnika, drugih akata i dokumenata poslodavca su oglasne ploče kod poslodavca. Svi akti u svezi s ostvarivanjem prava i obveza radnika iz radnog odnosa (odluke, pozivi, obavještenja i sl.) dostavljaju se radnicima neposrednim uručivanjem na radnom mjestu, uz naznaku datuma i potpisa radnika (stavak 2.). Ako radnik odbije neposredno primitak akta, osoba koja obavlja dostavu napravit će o tome zabilješku s naznakom datuma i najkasnije idućeg radnog dana akt izvjesiti na oglasnoj ploči poslodavca u mjestu rada radnika te će se smatrati da je dostava izvršena nakon proteka roka od tri dana od stavljanja akta na oglasnu ploču (stavak 3. istog članka).

13. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je dostava odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju pokušana izvršiti neposrednim uručivanjem te odluke tužitelju dana 14. prosinca 2023. te da je tužitelj to odbio. Voditeljica ljudskih potencijala kod tuženika (koja je prethodno tužitelju ukazala o kakvoj se odluci radi) pokušala je izvršiti dostavu odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju neposredno, a nakon što je tužitelj odbio primitak te odluke sačinila je službenu bilješku u kojoj je navela da je 14. prosinca 2023. pokušano radniku neposredno uručiti odluku o izvanrednom otkazu o radu te da je istu radnik odbio primiti a sa naznakom datuma službene bilješke – 14. prosinca 2023. Nakon toga a što je također pravilno utvrdio prvostupanjski sud istog dana voditeljica ljudskih potencijala je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu izvjesila na oglasnu ploču poslodavca (tuženika) u mjestu rada radnika te se posljedično smatra da je dostava te odluke o otkazu izvršena nakon proteka roka od tri dana od stavljanja akta na oglasnu ploču tj. da je dostava izvršena 18. prosinca 2023.

Na žalbene prigovore tužitelja koji ističe da mu je odluka o otkazu pokušana uručiti izvan mjesta rada te izvan radnog vremena valja reći da mjesto rada tužitelja ne treba tumačiti u užem smislu (obzirom je tužitelj u konkretnom slučaju radio u pogonu steriliziranih proizvoda u organizacijskoj jedinici tvornica [adresa] na radnom mjestu operater tehnološkog procesa već se ukazuje na to da je radno mjesto tužitelja u širem smislu tvornica u kojoj radi a s obzirom na vrijeme kada je voditeljica ljudskih potencijala pokušala uručiti tužitelju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu treba reći da je to vrijeme dogovoreno prethodno između tužitelja i voditeljice ljudskih potencijala te se sukladno njihovom dogovoru navedeni sastanak (i pokušaj uručivanja odluke o otkazu) dogodio u uredskim prostorima voditeljice ljudskih potencijala a u okviru poslovnih prostora tuženika. Također su neosnovani i neodlučni žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da se ovdje radi o višestrukoj dostavi odluke o otkazu ugovora o radu te da stoga treba uzeti kao relevantnu samo zadnju dostavu otkaza ugovora o radu. U konkretnoj situaciji odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu pravilno je dostavljena 14. prosinca 2023. sukladno čl. 115. st. 2. Pravilnika tuženika te stoga kasnija pismena dostava iste odluke ne utječe na tijek rokova propisanih čl. 133. st. 1. i 2. ZR.

14. Neosnovano žalitelj prigovara i da je ovdje trebalo primijeniti odredbu čl. 115. st. 5. Pravilnika kojom je propisano da ako radnik ne dolazi na rad ili je otežano da mu se akt neposredno uruči na radnom mjestu a u slučajevima kad je ZR predviđen rok poslodavcu za donošenje akta kojim se odlučuje o pravima i obvezama radnika, dostava će se izvršiti putem brzojava na posljednju poznatu adresu radnika te se dostava smatra izvršenom ako je primitak potvrdio radnik ili netko od članova domaćinstva. Naime, prvostupanjski sud valjano je utvrdio da se ovdje ne radi o situaciji da tužitelj kao radnik nije dolazio na rad jer je tek nakon 14. prosinca 2023. tj. nakon pokušaja uručenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, tužitelju saopćeno da ne dolazi na posao od tog dana pa nadalje, iz čega proizlazi da je do 14. prosinca 2023. tužitelj dolazio na posao, radio i obavljao poslove svog radnog mjesta.

15. Također na žalbene navode treba odgovoriti da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

16. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj nije zatražio sudsku zaštitu svog prava iz radnog odnosa u rokovima propisanim čl. 133. st. 1. i st. 2. ZR te da stoga posljedično tužbu tužitelja valja odbaciti.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 1. ZPP.

18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 38o. toč. 2. ZPP).

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sudac:

Sanja Joka Umićević