K-1274/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanja Maje Šarić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika FP, zbog protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. u vezi s čl. 24. Kaznenog zakona (Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-1052/2024, nakon održane javne rasprave 15. siječnja 2024. i 17. siječnja 2025., uz sudjelovanje optuženika FP, branitelja po sl.dužnosti Dina Radića, odvj. u Splitu, te zamjenika ODO-a u Splitu FPZ, a **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08), utvrđuje se da je

optuženik ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin JP i ĆP, rođene F, rođen **.**.1986., u [adresa], gdje i prebiva [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, magistar i inženjer računarstva, sa završenim fakultetom, zaposlen, lošeg imovnog stanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, kazneno i prekršajno osuđivan,

dana 26. listopada 2024., oko 06,00 sati, u Splitu, unatoč tome što mu je izrečena zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s ocem JP, došao do stana na adresi [adresa] u kojem živi njegov otac, a kada mu otac nije htio otvoriti vrata, zbog teže duševne smetnje zbog koje nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog djela i upravljati svojom voljom lupao po istima, vikao i galamio te u nakani da ga ustraši, ocu JP prvotno rekao: “da me volja ušao bi unutra i ležao bi u lokvi krvi, a ĆP ne“, a potom i ispred policijskih službenika: „ležat ćeš u lokvi krvi kad se vratim,

dakle, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, utvrđuje se da je optuženik ŠP protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona, počinio u stanju neubrojivosti.

III. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08. određuje se prisilni smještaj protiv optuženika FP u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa st. 6. ZKP/08 optuženik ŠP se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 21. studenoga 2024. optužnicu broj KO-DO-1052/2024 od 21. studenoga 2024. protiv optuženika FP zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11 s prijedlogom da se utvrdi da je optuženik počinio navedeno protupravno djelo, i to u stanju neubrojivosti, sa zahtjevom da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ br. 76/14).

2. Prije početka rasprave, a na temelju čl. 552. st. 2. ZKP/08 stalni sudski vještak dr. Časlav Lončar, a u nazočnosti raspravnog suca, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i branitelja optuženika, je ispitao optuženika radi ocjene okolnosti njegove raspravne sposobnosti iz čl. 325. st. 5. ZKP/08, točnije je li isti sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti procesne radnje i njihove posljedice, te se sporazumijevati s braniteljem i davati mu upute.

3. Nakon što je obavio razgovor s optuženikom FP, a u nazočnosti raspravnog suca, stalni sudski vještak je naveo kako je isti u stanju pratiti raspravu i shvatiti procesne radnje, točnije kako je raspravno sposoban (list 209 spisa).

4. Potom se optuženik očitovao o optužnici navodeći kako je počinio protupravno djelo koje mu se stavlja na teret, te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

5. Kako su stranke bile suglasne s čitanjem provedenih dokaza, to su u dokaznom postupku suglasnošću stranaka pregledani i pročitani: optužni prijedlog I Policijske postaje Split Klasa: 211-07/24-5/29108, Urbroj: 511-12-23-234-1 od 23. listopada 2024. (list spisa 27-28), liječnička potvrda DZ SDŽ-SOOM ŠPZ, dr.med.spec.obit.med od 13. kolovoza 2024. (list spisa 36a), otpusnica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 22. ožujka 2024. (list spisa 36b), zapisnik o ispitivanju svjedoka- žrtve JP od 30. listopada 2024. (list spisa 84-85), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆP od 30. listopada 2024. (list spisa 86-87), zapisnik o ispitivanju svjedoka EP od 04. studenog 2024. (list spisa 90-91), zapisnik o ispitivanju svjedokinje JPZ od 04. studenog 2024. (list spisa 92-93), zapisnik o ispitivanju FP zajedno s DVD snimkom od 27. listopada 2024. (list spisa 4547), sudsko – psihijatrijsko vještačenje ispitanika FP (list 72- 80).

5.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je stoga pregledan vanjski uvid u kaznenu evidenciju koji se nalazi na listu 33 prema kojem je optuženik osuđivan. Pregledan je i izvadak iz prekršajne evidencije prema kojem je optuženik prekršajno kažnjavan.

5.2. Potom je optuženik iznio svoju obranu na raspravi (list 211 spisa) navodeći da je ove riječi koje mu se optužnicom stavljaju na teret rekao kako bi smirio oca a ne kako bi ga prepao, da je za ove riječi koje je rekao ispred pol. službenika tek naknadno spoznao njihovo značenje. Zamolio je da se uzme u obzir da mu je u zadnjih 10 godina urušen život te da mu se odredi liječenje na slobodi. Prethodno ispitan optuženik u svojoj obrani navodi kako zaista ima mjeru zabrane prilaska ocu, ali da je više dana bio na ulici, nije jeo ni spavao, bilo mu je hladno, pa da je htio da ga otac nahrani i ugrije, a što da je otac odbio učiniti pa da je zaista udario vrata. Što se tiče riječi koje mu je uputio da se sjeća da je rekao da ga volja da bi ušao unutra i otac ležao u lokvi krvi, ali da se ne može sjetiti je li spominjao majku, ali misli da je.

6. Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik ŠP počinio protupravno djelo prijetnje iz članka 139. st. 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11.

7. Prije svega potrebno je navesti kako je žrtva JP otac optuženika FP, pa je tako nesporno kako se navedena osoba može smatrati bliskim osobama, a sukladno definiciji bliske osobe iz članka 87. st. 9. u svezi sa st. 8. KZ/11.

8. Iskaz svjedoka-žrtve JP sud je pročitao obzirom su stranke bile suglasne s čitanjem njegovog iskaza a koji svjedok-žrtva je ispitan na dokaznom ročištu pred Sucem istrage Županijskog suda u Splitu kada je žrtva JP naveo kako je dana 26. listopad 2024. u jutarnjim satima njegov sin FP kucao na ulazna vrata tražeći da ga puste u stan jer mu je hladno i jer je gladan. Rekao je FP da ne može ući jer ima zabranu prilaska, ali da će mu dati sendvič. FP je na to počeo snažno lupati na vrata, vikao i psovao te mu rekao: „da je mene bila volja ti bi ležao u lokvi krvi, a ĆP ne“. Zbog Lovrinog ponašanja pozvao je policiju, ali nije čuo kada je FP policiji rekao da će on, njegov otac, ležati u lokvi krvi kada se vrati, već su mu to prenijeli u policijskoj postaji.

9. Iskaz svjedokinje ĆP je također pročitan jer su stranke bile suglasne s čitanjem njenog iskaza, koja svjedokinja je ispitana na dokaznom ročištu pred Sucem istrage Županijskog suda u Splitu, kada je potvrdila ovakav iskaz svjedoka žrtve i rekla da je čula kada je FP rekao ocu: „da je mene volja ti bi leža u lokvi krvi“.

10. Svjedoci, policijski službenici ĆPZ i EP čiji iskazi su pročitani suglasnošću stranaka, su iskazujući pred zamjenicom državnog odvjetništva naveli kako su kritične prigode intervenirali zbog obiteljskog nasilja i kršenja mjera te da je ispred njih FP ocu viknuo: „Ležat ćeš u lokvi krvi kada se vratim“ .

11. Nalaz i mišljenje vještaka je pročitan suglasnošću stranaka. Prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja optuženik je osoba koja se aktualno dijagnosticira kao osoba sa težim duševnim smetnjama - psihotičnim poremećajem nakon uzimanja više psihoaktivnih supstanci, te je vještakinja mišljenja da zbog navedene duševne smetnje optuženik u vrijeme počinjenje djela nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom, odnosno tempore criminis da je bio neubrojiv. Također je mišljenja kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog navedene teže duševne smetnje, a zbog koje je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo, i da je za otklanjanje te opasnost potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Vještakinja je ujedno navela i da je optuženik raspravno sposoban.

12. Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik ŠP počinio protupravno djelo zakonskih obilježja a kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 a na način kako je to činjenično i pravno označeno u izreci ove presude odnosno izmijenjenoj optužnici.

13. Naime, optuženik u svome očitovanju priznaje počinjenje predmetnog protupravnog djela. U obrani potvrđuje riječi kojima se obratio ocu ali kako navodi da bi smirio oca a ne da bi ga prepao. Zamolio da je da mu se odredi liječenje na slobodi.

14. Iskaza žrtve, svjedoka JP, svjedokinje ĆP te ispitanih policijskih službenika EPZ i EP su pročitani obzirom su stranke bile suglasne s njihovim čitanjem, žrtva JP i svjedok ĆP su ispitani pred sucem istrage, iskaz navedenog svjedoka nastao je kao rezultat kontradiktornog ispitivanja na dokaznom ročištu koje je proveo sudac istrage Županijskog suda u Splitu, sud nije našao nužnim ponovno ispitivati imenovane obzirom je optuženik priznao počinjenje protupravnog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom što je u suglasju s iskazima imenovanih, žrtve i svjedoka.

15. Ujedno, stalni sudski vještak dr. Sanja Batina u pisanom nalazu i mišljenju, navela kako je optuženik osoba koja se aktualno dijagnosticira kao osoba sa težim duševnim smetnjama - psihotičnim poremećajem nakon uzimanja više psihoaktivnih supstanci, te je vještakinja mišljenja da zbog navedene duševne smetnje optuženik u vrijeme počinjenje djela nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom, odnosno tempore criminis da je bio neubrojiv. Također je mišljenja kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog navedene teže duševne smetnje, a zbog koje je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo, i da je za otklanjanje te opasnost potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Vještakinja je ujedno navela i da je optuženik raspravno sposoban. Sud nije našao nužnim pozivati vještaka obzirom su stranke bile suglasne s čitanjem nalaza i mišljenja a vještvo je uvjerljivo, logično i argumentirano, sačinjeno u skladu s pravilima struke.

16. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio kako je optuženik ŠP dana **.**.2024., oko 06,00 sati, u Splitu, unatoč tome što mu je izrečena zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s ocem JP, došao do stana na adresi [adresa] u kojem živi njegov otac, a kada mu otac nije htio otvoriti vrata, zbog teže duševne smetnje zbog koje nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog djela i upravljati svojom voljom lupao po istima, vikao i galamio te u nakani da ga ustraši, ocu JP prvotno rekao: “da me volja ušao bi unutra i ležao bi u lokvi krvi, a ĆP ne“, a potom i ispred policijskih službenika: „ležat ćeš u lokvi krvi kad se vratim.

17. Po ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir sve ranije navedeno, navod optuženika da je počinio protupravno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a što je u suglasju s kazivanjem žrtve JP, svjedokinje ĆP te ispitanih policijskih službenika EPZ i EP kao i nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batina, te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći te dokaze u međusobnu povezanost, u ponašanju optuženika FP ostvarila su se obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i to na način kako je to precizno opisano izreci presude.

18. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 je od odlučnog značaja je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će ga se usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile u osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti. Stoga zaključak je suda da se u konkretnom slučaju radilo o ozbiljnoj prijetnji kakvim zlom koje je optuženik kritične zgode uputio žrtvi ocu JP, koji ulazi u krug bliskih osoba. Navedene riječi da će "ležati u lokvi krvi", su takve da se zasigurno imaju uzeti kao ozbiljna prijetnja jer se radi o riječima kojima optuženik prijeti ocu da će ga usmrtiti i koje riječi su objektivno podesne da kod žrtve izazovu osjećaj straha i nesigurnosti, navedene riječi iz činjeničnog opisa odnosno iz izreke ove presude predstavljaju prijetnju usmrćenjem, koja je objektivno prikladna da u žrtve (a i svake razborite osobe) izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti zbog straha od napada na svoj život i tjelesni integritet, dakle djeluju ozbiljno. Doista je nebitno je li optuženik bio istinski spreman ostvariti ono čime prijeti, a isto tako i jesu li kod žrtve tako izrečene riječi izazvale osjećaj straha i ugroženosti. Naime, prema zakonskom tekstu i ne traži se nastupanje takvih posljedica izazvanih ponašanjem optuženika već je dovoljno da je prijetnja po objektivnim kriterijima bila ozbiljna.

19. Uvijek kada se radi o ovakvim kaznenim postupcima, kada je potrebno dati razloge o tome postoji li svijest o protupravnosti, te je li počinitelj postupao s namjerom, potrebno je prije svega voditi računa o tome da se radi o kaznenom postupku koji se vodi prema optuženiku s duševnim smetnjama. Stoga sva ona uobičajena pitanja i dokazi koji se izvode u cilju utvrđivanja svijesti o protupravnosti, o elementima namjere, treba promatrati na jedan objektivan način. Očito je, nema nikakve dvojbe, da se počinitelj protupravnog djela, kod kojeg postoje duševne smetnje, nalazi u specifičnom položaju, bez ikakve dvojbe postoje okolnosti koje utječu na sposobnost njegovog rasuđivanja, na mogućnost vladanja svojom voljom i upravljanja postupcima. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba s drugom osobom, toj osobi upućuje riječi kojim prijeti da će ležati u lokvi krvi, a koje riječi upućuje ocu, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja, da je svjesna da se s takvim postupanjem i takvim riječima, kod druge osobe može izazvati strah za vlastitu sigurnost i život, i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

20. Upravo zbog toga, Zakon o kaznenom postupku i kaže da se u konkretnom slučaju utvrđuje je li optuženik počinio kazneno djelo ili nije. Kod utvrđivanja ovih objektivnih pokazatelja treba ponašanje optuženika usporediti s ponašanjem prosječne osobe, prosječne po svojim intelektualnim mogućnostima, te prosječne po načinu ponašanja u konkretnoj situaciji.Takve objektivne parametre, koji se mogu pripisati ponašanju prosječne osobe, treba prosuđivati sa stajališta postoji li svijest o protupravnosti, jesu li ostvareni elementi namjere. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba s drugom osobom, kada prijeti da će je usmrtiti, a koje riječi upućuje u svom ocu, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja, da je svjesna da se s takvim postupanjem i takvim riječima, kod druge osobe može izazvati strah za vlastitu sigurnost i život, i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

21. Stoga u ovom slučaju i postoje obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, pa ovaj sud smatra kako je opravdano prihvatiti i takvu pravnu kvalifikaciju. Naime, svaka prijetnja riječima „ležat ćeš u lokvi krvi“ upućena drugoj osobi nosi u sebi određenu količinu straha.

22. Što se tiče ubrojivosti optuženika, od samog početka postupka bilo je očito da kod optuženika postoje značajne duševne smetnje. To bi proizlazilo već iz psihijatrijskog vještačenja. Dovoljno je kazati da se u zaključku psihijatrijskog vještačenja ističe kako podaci o optuženiku FP ukazuju kako se optuženik dijagnosticira kao osoba sa težim duševnim smetnjama - psihotičnim poremećajem nakon uzimanja više psihoaktivnih supstanci. Osim toga optuženik je tempore criminis bio neubrojiv, odnosno u vrijeme počinjenje djela nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom.(list 80 spisa).

23. Dakle, optuženik ŠP je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11, pa je stoga ovaj sud i donio odluku pod II izreke ove presude kojim se ta bitna činjenica smatra utvrđenom.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

24. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - i to djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 2. u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11.

25. Stoga je na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, utvrđeno da je optuženik ŠP protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona, počinio u stanju neubrojivosti.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

26. Nakon što je na ovaj način utvrđeno da je optuženik ŠP počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 a u vezi s čl. 24. KZ/11, da ih je počinio u stanju neubrojivosti, bilo je potrebno postupiti po članku 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, te odrediti prisilni smještaj optuženiku u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

27. Naime, na temelju mišljenja vještaka dr. Batina utvrđeno je kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je i nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo. In tempore criminis isti je bio neubrojiv, odnosno nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom. Osim toga vještak je mišljenja kako na strani optuženika postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela kao što je navela da je u odnosu na optuženika za otklanjanje te opasnosti potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudskopsihijatrijske struke, kao uvjerljivo, logično i argumentirano.

28. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona i odredio njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

29. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. ZKP, a koji iznose 777,00 euro koji iznos se odnosi pisano psihijatrijsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. Sanje Batina. Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 554. st. 1. ZKP/08 kojim je propisano da kada se utvrdi da je počinjeno kazneno djelo u stanju neubrojivosti, tada troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, pri čemu je sud cijenio i loše imovno stanje optuženog, to je ovaj sud odlučio kao u izreci ove presude te na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobodio optuženika od obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

U Splitu 17. siječnja 2025.

SUDAC

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku (Zatvorska bolnica u Zagrebu),

- branitelju po sl.dužnosti Dinu Radiću, odvjetniku u Splitu

- ODO u Splitu,

- žrtvi JP,

- spis