REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

P-771/2024-14.

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Tea Majsan, u pravnoj stvari tužitelja EP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Marku Markiću u Zagrebu, protiv prvotuženika Umo Neuroscience d.o.o., OIB 07829084025, X. Vrbik 4 zastupano po SP, direktoru, i drugotuženika SP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nini Reskušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku Umo Neuroscience d.o.o. i drugotuženiku SP solidarno isplatiti iznos od 6.636,14 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 7.06.2017.g. do isplate, isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju EP da prvotuženiku Umo Neuroscience d.o.o. i drugotuženiku SP solidarno naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.500,00 eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju se podnio protiv prvotuženika 7. lipnja 2017. navodi da su tužitelj i prvotuženik bili u ugovornom odnosu sklopljenom radi izrade računalnog koda naručenog od strane prvotuženika, a koji je tužitelj trebao izvesti kao diplomirani inženjer elektrotehnike i osoba koja posjeduje stručna znanja potrebna za izvođenje tog djela. Početak suradnje je iniciran jer se direktor tuženika obratio tužitelju 14. rujna 2016. da bi ga upoznao sa razvojem svog projekta odnosno projektima njegovog društva kojima razvija EEG uređaj za neurofeedback te provjerio je li tužitelj zainteresiran za poslovnu suradnju. Tužitelj je prihvatio prijedlog za suradnju te uputio ponudu 4. listopada 2016. koja je opisivala poslove koje se obvezuje izvršiti te naknadu od 50.000,00 kn bruto. Tuženik je pristao na takvu ponudu te su stranke započele sa suradnjom. Iako ugovor nikad nije formalno potpisan, iz konkludentnih radnji razvidno je da su se stranke usuglasile oko objekata ugovora i cijene te se stoga ima smatrati da su sklopile ugovor o djelu. Suradnja je trajala do veljače 2017. kada je došlo do nesuglasica između direktora tuženika IP i tužitelja kada je tuženik jednostrano raskinuo ugovor. U tom slučaju dužan je platiti ugovorenu naknadu kao i naknadu štete – izgubljene dobiti od 50.000,00 kn. Slijedom navedenoga potražuje taj iznos zajedno s zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te naknadu troška postupka sa zateznim kamatama.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava sve činjenične navode, osnov i visinu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka. Navodi da iako nije sporno da su tužitelj i direktor tuženika kontaktirali radi moguće suradnje na projektu izrade razvojnog okruženja za procesiranje moždanog signala od strane tužitelja, a u korist naručitelja, osporava činjenične navode t.1 tužitelja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je IP osobno vlasnik patentne prijave Mobilni EEG uređaj za unapređenje produktivnosti osobe te je s ciljem razvoja tog projekta uložio vlastita sredstva, a s istim ciljem je kontaktirao tužitelja. Osporava i aktivnu legitimaciju jer je tužitelj jedini osnivač i direktor tvrtke Future Code d.o.o. kojoj je predmet poslovanja prvenstveno obavljanje računalnih djelatnosti, projektiranje informacijskih sustava, savjetovanje u informacijskim tehnologijama, razvoj informatičkih sustava i drugo, a IP se obratio osobno tužitelju upravo u vezi s eventualnim korištenjem usluga iz opusa ove tvrtke te je tužitelj i prihvatio ovaj poslovni kontakt te započeo pregovore o eventualnoj poslovnoj suradnji. Između tužitelja i IP nikad nije sklopljen nikakav pisani ugovor, a nesporno je da su o istome pregovarali. Ne spori da je tužitelj izrazio volju da izradi razvojno okruženje za procesiranje moždanog signala i isporuči ga IP u roku od dva mjeseca. Sam tužitelj je izradio ponudu 10. listopada 2016. kojom se, ukoliko bi ugovor bio sklopljen obvezao postupiti po ponudi. Nikad nisu uspjeli postići suglasnost oko niza ugovornih stavaka (vrsta ugovora, način isplate). U konačnici navodi da tužitelj nikada nije isporučio SP ono što se eventualno obvezao izraditi. Ako bi sud prihvatio da je sklopljen ugovor o djelu, navodi da izvođač nema pravo zahtijevati naknadu ako nije izvršio djelo kako je ugovoreno pa čak ni za djelomično obavljanje posla. Navodi da je IP za izvršenje zadatka o kojem je dugo pregovarao s tužiteljem na kraju angažirao treću osobu koji je ključni dio zadatka obavio u svega nekoliko dana.

3. Sud je rješenjem od 7. kolovoza 2018. na ovaj predmet spojio spis P-955/18 radi provođenja jedinstvenog postupka.

4. U spisu P-955/18 tužitelj je podnio tužbu protiv sada drugotuženika IP u kojoj je naveo da je prvotuženik u predmetu P-3192/17 u svom odgovoru na tužbu iznio podatak da je IP osobno, a ne kao odgovorna osoba prvotuženika vodio pregovore i sklopio ugovor sa tužiteljem iz čega proizlazi odgovornost drugotuženika budući da je pristupao pregovorima protivno načelu savjesnosti i poštenja i bez prave namjere da sklopi ugovor, a u cilju da se domogne proizvoda koji mu je potreban za razvoj svoje ide te je ostao kod svih činjeničnih navoda iz tužbe u predmetu P-3192/17.

5. U odgovoru na tužbu, drugotuženik IP se protivio tužbi i tužbenog zahtjevu u cijelosti te ponavlja da drugotuženik sa tužitelj nije sklopio nikakav ugovor, dok je nesporno da su o istome vodili pregovore, međutim da nikad nisu uspjeli postići punu suglasnost oko niza ugovornih stavki, pri čemu su komunikaciju vezanu za pokušaj suradnje na projektu IP nastavili u periodu od rujna 2016. do kraja veljače 2017. Drugotuženik je tim pregovorima pristupio u cijelosti savjesno i pošteno.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u spisu priležeću dokumentaciju te su saslušani svjedoci RP i PP. Saslušan je tužitelj i drugotuženik IP.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da pisani ugovor između tužitelja i prvotuženika nije nikad sklopljen ni da su vođeni pregovori radi sklapanja ugovora između tužitelja i drugotuženika.

9. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija legitimacija te je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu štete radi izmakle dobiti u odnosu na drugotuženika te je li sklopljen ugovor između tužitelja i prvotuženika.

10. Uvidom u Izvadak iz sudskog registra (list 24 spisa) utvrđeno je da je tužitelj jedini član i direktor društva Future Code d.o.o. za razvoj informatičkih tehnologija. Predmet poslovanja društva su računalne i druge djelatnosti, razvoj, istraživanje provedba, dizajn i upravljanje informatičkih sustava i slično.

11. Uvidom u elektronsku poštu od 14. rujna 2016. (list 25 spisa) utvrđeno je da se drugotuženik IP obratio tužitelju o informacijama o projektu radi iskazivanja interesa tužitelja za rad na istome, a da mu je tužitelj odgovorio sa gmail adrese [adresa elektroničke pošte] radi dogovora o istome te u potpisu stoji CP/CEO Future Code Ltd. i adresa društva.

12. Nadalje, iz elektronske pošte od 7. veljače 2017. (list 27. i 28 spisa) utvrđeno je da stranke tada još nisu dogovorile koju vrstu ugovora će sklopiti budući da tužitelj sa iste elektronske adrese navodi da " E će otvoriti uskoro paušalni obrt da joj mogu plaćati za neke njene poslove koje će obavljati za mene u svoje slobodno vrijeme. Meni bi zapravo pasalo da mi 50000 kn platiš na njen obrt. Manji su doprinosi, pa zbog toga." kao i "Rakao sam da ću ti poslati ugovor kakav imam s jednom drugom firmom – …U tom ugovoru mi nemamo udio od profita, već smo se prikazali kao materijalni trošak na proizvedeni vodomjer. To smo učinili zato jer partnerska firma radi i instalacije i očitanja i održavanje, pa nekad idu s prodajom vodomjera ispod cijene.", te "Samo da sa svoje strane budem jasan, da ne bude zabune ko oko satnice ili tako nečega. Ja ne tražim posao niti klijenta. Jedino što tražim je partnerstvo ili da okrenem firmu u pravcu vlastitog proizvoda.", "Obzirom da si ti htio nešto drugo, odlučio sam ti pomoći barem ovim početnim developmentom, da dobiješ velocity.)

13. Iz ponude koju je tužitelj dostavio drugotuženiku (list 5 spisa) iz listopada 2016. utvrđeno je da se ponuda prema drugotuženiku sastoji od poslova koje bi se tužitelj obvezao obaviti za cijenu od 50.000,00 kn brutom, s plaćanjem po isporuci proizvoda na temelju autorskog ugovora u vremenskom razdoblju od dva mjeseca.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da je sklopio sa prvotuženikom Umo neuroscience d.o.o. ugovor o djelu u usmenom obliku u kojem se obvezao izraditi prototip aplikacije u roku od 3 mj od kada dobije EEG uređaj čija se izrada otegnula pa je zamoljen da sa radom krene odmah. Smatra da je s drugotuženikom sklopio ugovor u listopadu 2016., a da su prije toga vodili pregovore i grafove ugovora. Navodi da posao nije obavio do kraja. Ne zna iz kojeg razloga je tuženik prekinuo suradnju. Navodi da tuženik nije niti znao da on ima firmu te da bi mu se bruto iznos od 50.000,00 kn isplatio na njegov žiroračun. Također je rekao da je sa tuženikom isključivo komunicirao putem privatnog maila koji glasi [adresa elektroničke pošte].

15. Tuženik u svom iskazu navodi da je na preporuku poslovnog kolege došao do tužitelja i njegove firme Future Code d.o.o. Navodi da je tužitelju dao specifikaciju potreba, a da je nakon toga tužitelj dao neobvezujuću i neformalnu ponudu na 50.000,00 kn neto, a nakon toga je krenulo problematiziranje s kime se treba potpisati ugovor. Kazao je da je poslao nacrt ugovora na EP kao fizičku osobu jer je njemu bilo nejasno što bi mu se najviše isplatilo. Navodi da nije prekinuo suradnju, već pregovore s tužiteljem. Tužitelj je imao razne zahtjeve, a jedan od njih je bio da mu se posao naplati na račun obrta njegove žene. Nije nikakav ugovor sklopio s tužiteljem, ali je bilo govora da se ugovor sklopi sa tužiteljem kao fizičkom osobom.

16. Iz navedenog proizlazi da u trenutku kad je tuženik prekinuo suradnju odnosno pregovore sa tužiteljem kao fizičkom osobom ili kao direktorom u ime tvrtke Future Code d.o.o.. (28. veljače 2017.) još nikakav ugovor nije bio sklopljen budući da se stranke ovog postupka nisu usuglasile tko će sklopiti budući ugovor koji tek treba biti skopljen i kakav ugovor, odnosno hoće li izvođač biti tužitelj osobno ili pak njegovo društvo koje se bavi upravo poslovima koje je tužitelj trebao, a sve radi izbjegavanja poreznih obveza odnosno iskorištavanja pogodnosti od strane tužitelja kako je to obrazložio u svojoj elektronskoj pošti. Iz iskaza stranaka sud zaključuje da su vođeni pregovori radi sklapanja ugovora, međutim ne može se prihvatiti iskaz tužitelja da je sa drugotuženikom sklopio ugovor jer je kontradiktoran vlastitom iskazu kao i navodima iz tužbe da je sa prvotuženikom sklopio ugovor. Također nije prihvaćen iskaz tužitelja u djelu u kojem navodi da je sa tuženikom komunicirao kao fizička osoba putem privatnog maila jer je isto suprotno dokumentaciji koja prileži spisu, a kako je već objašnjeno da u potpisu elektronske adrese [adresa elektroničke pošte] stoji CPCEO Future Code Ltd. i adresa društva. Tuženikom iskaz sud je prihvatio budući da je sukladan dokumentaciji u spisu i iz istog proizlazi da su vođeni pregovori oko sklapanja budućeg ugovora.

17. Ponuda iz t. 13 ovog obrazloženja koju je tužitelj dostavio drugotuženiku, drugotuženik nije prihvatio budući da su kasnije vođeni pregovori oko vrste ugovora, a isto tako stranke se nisu usuglasile s Ugovorom i autorskom djelu br.1/2016 budući da isti nije potpisan (list 37 spisa). Dakle, s obzirom da stranke ovog postupka nisu postigle dogovor o tome koju vrstu ugovora niti pak tko će sklopiti ugovor, sud je zaključio da ugovor između parničnih stranka, odnosno između tužitelja i prvotuženika nije sklopljen jer osim predmeta ugovora i cijene, naravno da je osnovni sastojak istoga i osobe koje sklapaju ugovor.

18. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao fizičke osobe, ovaj sud nalazi prigovor osnovanim. Naime, utvrđeno je da je tužitelj osnivač i jedini član te direktor društva Future Code d.o.o. za razvoj informatičkih tehnologija. Ponudu koju je tužitelj dao tuženicima sastoji se upravo od djelatnosti koje su navedene pod predmetom poslovanja društva Future Code d.o.o., a tužitelj u svojoj elektronskoj pošti navodi da kao direktor firme bira prioritet poslova po rokovima, a da je tuženikov posao prioritizirao. Iz svega navedenog je za zaključiti da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao kao direktor društva u čije ima i za čiju korist je pregovarao s ĆP u svezi poslovne suradnje.

19. Slijedim navedenoga, prigovor nedostatka aktivne legitimacije valjalo je uvažiti i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Dokaz informatičkim vještačenjem sud nije provodio jer su tuženici odustali od tog dokaznog prijedloga.

20. Međutim, ovdje je potrebno podredno istaknuti da čak i ako je tužitelj kao fizička osoba vodio pregovore s drugotuženikom, koje je drugotuženik prekinuo, svaka strana može kad god hoće prekinuti pregovore koji prethode sklapanju ugovora, a za štetu odgovara ona strana koja je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor, kao i strana koja je vodila pregovore u namjeri da sklopi ugovor pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani uzrokuje štetu. Opseg štete sastoji se od učinjenih troškova u svezi pregovaranja jer pregovori s jednim osobama ne sprečavaju pregovaranje i s drugima, pa se ne može u konkretnom slučaju kod tužitelja raditi o izgubljenom dobitku u smislu izmakle koristi. Osim nedostatka namjere sklapanja ugovora kod tuženika, tužitelj bi bio dužan dokazati i opseg štete, a koja dokazna sredstva za opseg tužitelj nije niti predlagao. 21. Nadalje, u donosu na navod tužitelja sve da bi se isti i prihvatio, da je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor o autorskom djelu s prvotuženikom kojeg zastupa drugotuženik IP, a prema nacrtu ugovora gore navedenog, ukazuje se da je u čl. 2. istog Ugovora određen kao bitan sastojak i rok do kojeg se izvršitelj obvezuje isporučiti objekt ugovora naručitelju, a da je isti bitan sastojak proizlazi i iz čl. 5. istog ugovora u kojem se ugovara ugovorna kazna u slučaju zakašnjenja kao i posljedično raskid ugovora. Budući da stranke nisu usmeno dogovorile bitan sastojak ugovora, a koji kao takav proizlazi iz priloženog ugovora, ne može se smatrati da je ugovor sklopljen u usmenom obliku, a sukladno čl. 361. st. 4. i 362. Zakona o obveznim odnosima iz kojih proizlazi da rok predstavlja bitan sastojak ugovora (fiksni rok) u slučaju kada su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim, ako ne bude ispunjen u određenom roku i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Budući da su stranke predvidjele raskid ugovora po neispunjenju ugovora u roku, to se rok ima smatrati bitnim sastojkom ugovora kojeg stranke usmeno nisu ugovorile.

22. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u skladu s čl. 154. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Tuženicima su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu od 5.4.2018., četiri obrazložena podneska od 31. kolovoza 2020., 22. prosinca 2020., 7. travnja 2021., 29. srpnja 2021. u iznosima svaki od po 250,00 eur s PDV-(Tbr. 8/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/23., dalje u tekstu: OT/), za pristup ročištima održanima 8. veljače 2018., 13. studenog 2018., 7. svibnja 2021., 2. listopada 2021., 4. prosinca 2021., 19. svibnja 2022., 10. srpnja 2024., 19. rujna 2024. i 17. prosinca 2024. u iznosima svako od po 250,00 eur s PDV-om (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT).

23. Sud nije priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 21.8.2017. jer isti nije sastavljen po punomoćniku odvjetniku kao ni trošak odgovora na žalbu jer jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sudac

Marijan Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2.I i II tuženiku po pun.