REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-991/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KŠ, pok. K, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & Partneri iz Splita, protiv tuženika IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku mr. sc. Željku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj: Pn-167/2020 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 17. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj: Pn-167/2020 od 26. svibnja 2023. te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku HŠ isplatiti tužiteljima KŠ i ŠŠ svakome na ime naknade neimovinske štete iznos od 43.815,97 eura/330.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 9. travnja 2020. do isplate te imovinsku štetu u iznosu od 9.157,87 eura/69.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 9. travnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana, na koji je način tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti pa je tuženiku naloženo naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 7.820,15 eura/58.920,92 kune sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate i sve u roku od 15 dana.
1.1. Ujedno je rješenjem dopuštena preinaka tužbe izvršena podneskom tužitelja od 1. lipnja 2021.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu prvostupanjskog suda navodeći da to čini iz svih žalbenih razloga propisanih odredbama Zakona o parničnom postupku, kao i zbog odluke o troškovima postupka smatrajući neosnovanim sve navode prvostupanjskog suda koji u pobijanoj presudi nije obrazložio zbog čega smatra da oštećenik svojim ponašanjem nije pridonio nastanku štete a pobija i odluku o visini naknade štete smatrajući da tužiteljima pripada pravična novčana naknada za smrt sina u manjem iznosu s obzirom na to da je od tada pa do podnošenja tužbe proteklo 13 godina. Nadalje ističe kako prvostupanjska presuda nije obrazložena u skladu s odredbom članka 388. stavka 4. Zakona o parničnom postupku pa predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u korist tuženika a podredno predlaže ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u ukupnom iznosu od 2.187,00 eura.
3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet je spora zahtjev tužitelja KŠ i GŠ kao oca i majke sada pok. ŽŠ koji je smrtno stradao 20. kolovoza 2007. zbog kaznenog djela koje je počinio tužitelj koji je uslijed nehaja prouzročio njegovu smrt kada je prilikom preuzimanja pištolja od ŽŠ propustio provjeriti je li pištolj repetiran pa je s udaljenosti od oko 20 do 40 cm došlo do opaljenja hica u lijevu sljepoočnicu ŽŠ, čime je prouzročio njegovu smrt iz nehaja i time počinio kazneno djelo protiv života i tijela kažnjivo po čl. 95. Kaznenog zakona za naknadu neimovinske štete u iznosu od ukupno 660.000,00 kuna/87.597,05 eura i imovinske u iznosu od 69.000,00 kuna/9.157,87 eura.
6. Prvostupanjskom je presudom u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete i to u iznosima od po 43.815,97 eura/330.000,00 kuna na ime neimovinske štete – za duševne bolove zbog smrti bliske osobe te naknadu imovinske štete za troškove kupnje grobnog mjesta i grobnice te oblaganja grobnice kamenom i troškova podizanja nadgrobnog spomenika u iznosu od 9.157,80 eura/69.000,00 kuna, iz razloga što je prvostupanjski sud našao utvrđenim da je tuženik odgovoran za smrt sina tužitelja ŽŠ zbog čega je u kaznenom postupku oglašen krivim i kažnjen kaznom zatvora od dvije godine i šest mjeseci.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa slijedom toga tuženikova žalba neosnovana u cijelosti.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
9. U pogledu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju se tuženik sadržajno poziva u žalbi, treba reći kako se prvostupanjski sud doista nije izjasnio o tuženikovu prigovoru doprinosa neposrednog oštećenika vlastitoj šteti ("podijeljenoj odgovornosti") niti je u tu svrhu izveo dokaz saslušanjem tuženika kao parnične stranke iako je u odgovoru na tužbu navedeno kako bi bilo oportuno saslušati tuženika te je kod toga zahtjeva načelno ostao tijekom cijelog postupka, ali se u svemu pozvao i na presudu donesenu u kaznenom postupku a radi se o istom činjeničnom kompleksu pa se u ovom parničnom postupku može primijeniti članak 373.a ZPP i prilikom odlučivanja o žalbi u vezi s prigovorom doprinosa neposrednog oštećenika vlastitoj šteti uzeti u obzir činjenični kompleks iz kaznene presude te na taj način sanirati navedena bitna postupovna odredba.
10. U ovoj parnici zapravo nije sporno da je sin tužitelja ŽŠ smrtno stradao 20. kolovoza 2007. od ispaljenog metka iz pištolja koji je u tom trenutku bio u rukama tuženika i da je tuženik oglašen krivim te kažnjen (kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci) za kazneno djelo protiv života i tijela – prouzročenjem smrti iz nehaja – koje je kažnjivo po članku 95. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/08., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04. i 71/06).
11. Iz obrazloženja presude donesene u kaznenom postupku (presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj: K-111/10 od 28. veljače 2012.) proizlazi da je kazneni sud uzeo u obzir i mogućnost da je neposredni oštećenik ŽŠ prije predaje pištolja tuženiku repetirao pištolj a da tuženik nije mogao čuti da je to učinjeno (jer je zbog vršenja nužde bio udaljen od ŽŠ koji je držao pištolj), ali mu je stavljeno na teret olako držanje da pištolj nije repetiran i da prilikom preuzimanja pištolja od ŽŠ (koji je vraćao tuženikov pištolj držeći ga za cijev, dok je tuženik stajao iza njega i primio pištolj za dršku pa tako pritisnuo obarač) neće doći do opaljenja te ozljeđivanja i smrtnog stradavanja ŽŠ.
11.1. Tuženik dakle nije ni tvrdio da mu je prethodno ŽŠ rekao kako nije repetirao pištolj pa je svakako mogao biti svjestan mogućnosti da je to učinio za vrijeme čekanja noću u šumi dok je tuženik bio udaljen a u šumu su došli kako bi lovili životinje što podrazumijeva njihovo ubijanje upravo tim pištoljem.
12. Nema doduše sumnje ni u to da je oštećenik ŽŠ bio nepažljiv prema sebi a pažljiv prema tuženiku kada mu je vraćao pištolj pružajući mu ga preko svoga ramena unatrag držeći ga za cijev koja stoga nije bila uperena u tuženika, ali nepažljivost prema sebi ne znači ujedno i doprinos vlastitoj šteti kada je sva kontrola situacije bila na tuženiku pa je time i njegova nepažnja jedini uzrok nastanka štete (dovoljna je obična nepažnja kao pretpostavka odgovornosti za štetu prema članku 1045. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05).
13. Stoga, iako se prvostupanjski sud doista nije posebno osvrnuo na tuženikov prigovor "podijeljene odgovornosti" iznesen u odgovoru na tužbu (od kojega nije izričito odustao ali na njemu na završnom ročištu ni posebno ustrajao, kao ni na izvođenju dokaza saslušanjem tuženika u pogledu kojega je u odgovoru na tužbu naveo kako bi bilo oportuno saslušati ga, ali i izvršiti uvid u kazneni predmet), sve se odlučne činjenice mogu utvrditi čitanjem kaznenog predmeta odnosno pravomoćne presude donesene u tom postupku pa se može primijeniti i članak 373.a ZPP koji ovlašćuje drugostupanjski sud da može presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu (kao i preinačiti prvostupanjsku presudu) i ako nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave odnosno izvedene dokaze (stavak 1.) a tako može postupiti i kada postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP (stavak 3.).
14. Izostanak obrazloženja u vezi s tuženikovim prigovorom "podijeljene odgovornosti" odnosno doprinosa neposrednog oštećenika ŽŠ vlastitoj šteti (radi se o prigovoru iz članka 1092. ZOO/05) stoga može predstavljati bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ali se može sanirati primjenom članka 373.a ZPP kako je to učinjeno i u ovom slučaju.
15. Ovaj drugostupanjski sud stoga prema stanju spisa nalazi kako je tuženikov prigovor o doprinosu neposrednog oštećenika vlastitoj šteti neosnovan pa da slijedom toga nema razloga za sniženje naknade štete koja je nastala ocu i majci neposrednog oštećenika ŽŠ - aktualnim tužiteljima KŠ i ŠŠ.
16. Visina imovinske štete u iznosu od 9.157,87 eura (69.000,00 kuna) nije sporna a tuženik, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, neosnovano osporava i visinu dosuđene pravične novčane neimovinske štete iz članka 1101. ZOO/05.
17. Tužitelji su naime roditelji smrtno stradalog ŽŠ koji je stradao kao devetnaestogodišnji mladić još 2007. godine, ali protek vremena nije od utjecaja jer smrt sina ili kćeri ostavlja nemjerljive i ni s čim usporedive doživotne posljedice na duševno zdravlje roditelja.
17.1. Visina se pravične novčane naknade pak utvrđuje prema kriterijima u vrijeme presuđenja pa se tako uzimaju u obzir i izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske izmijenjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela toga suda od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (Broj: Su-IV-47/2020-5) prema kojima roditeljima pripada pravična naknada zbog smrti djeteta u iznosu od 330.000,00 kuna koliko je i dosuđeno svakom tužitelju, što znači da je i u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
18. Iznos neimovinske štete u eurima doduše nije pravilno naveden jer iznos od 330.000,00 kuna pretvoren u eure prema mjerodavnom tečaju od 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 43.798,53 eura a ne 43.815,97 eura kako je to naznačeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, ali se zasigurno radi o očitoj pogrešci koju prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba prema članku 342. ZPP.
19. Tuženikovu je žalbu stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u cijelosti te ujedno uslijed potpunog neuspjeha odbiti i zahtjev za naknadu troškova žalbe pa time, a na temelju članaka 373.a i 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 17. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić
