REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-533/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Ovr-479/2024-2 od 9. srpnja 2024., 17. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Ovr-479/2024-2 od 9. srpnja 2024., osim u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom suda prvog stupnja određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 30.673,38 eura te naplate troškova ovršnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem ovršne isprave Ugovora o založnom pravu na nekretninama u vlasništvu ovršenice od 17. studenog 1997. na koji je javni bilježnik Damir Bjelčić iz Krapine, stavio klauzulu ovršnosti, i to na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] zabilježbom ovrhe na navedenim nekretninama u vlasništvu ovršenice, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, te prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenica navodeći da je podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se donese rješenje o obustavi postupka ili, podredno da se ovršenica uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je podnijela žalbu.

3. U svom odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe ovršenice kao neosnovane.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Prvostupanjskim je rješenjem određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenice, na temelju ovršne isprave – Ugovora o založnom pravu na nekretninama od 17. studenog 1997., sklopljenog radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 18-100-00014 od 17. studenog 1997. zaključenog između pravnog prednika ovrhovoditelja Krapinsko zagorske banke d.d. kao vjerovnika te pravnih prednika ovršenice BF, kao dužnika i UF, kao založnog dužnika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 30.673,38 € (60.000,00 DEM), te naplate troškova ovršnog postupka, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP)), sukladno čl. 50. st. 5. OZ-a i čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. OZ- a, ocjena je ovog suda da je pobijana odluka valjana i zakonita te da u donošenju iste nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalbu protiv rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 50. st. 1. OZ-a ovršenik može izjaviti u sljedećim slučajevima: ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava; ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti; ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka; ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu; ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha; ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena; ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano; ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Prema odredbi čl. 52. OZ-a, ukoliko je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana (st. 1.). Ukoliko ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu (st. 2.). No, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud će bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (st. 3.). Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama (st. 4.).

9. Ovršnu ispravu u ovome predmetu, prema ovrhovoditelju, predstavlja ovršna javnobilježnička isprava (u smislu čl. 23. toč. 5. OZ-a) – Ugovor o založnom pravu vjerovnika na nekretninama založnog dužnika od 17. studenog 1997.

10. Dakle, osnova ovrhe u ovom slučaju je javnobilježnički akt s potvrdom ovršnosti, a takva isprava predstavlja ovršnu ispravu u smislu OZ-a i Zakona o javnom bilježništvu. Sud prvog stupnja je, stoga, opravdano po njoj postupajući, pravilno donio predloženo rješenje o ovrsi, sukladno načelu strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u ovršnom postupku. Nije sporno postojanje ovršne isprave ovrhovoditelja, ali ni činjenica da ovršenica (njen pravni prednik) nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema ovrhovoditelju, čime je ona postala ovršna i podobna za ovrhu predloženu po ovrhovoditelju u smislu odredbe čl. 23. i 28. OZ-a. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odredio predloženu ovrhu, upravo cijeneći postojanje spomenute ovršne isprave i načelo strogog formalnog legaliteta, a vodeći računa i o razlozima na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost ili bila bez učinka, niti se radi o zahtjevu za ovrhu podnesenu po proteku roka. Također, ovrha nije određena na predmetu izuzetom od ovrhe niti na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.

11. Žalbeni navodi ovršenice kojima osporava visinu tražbine ovrhovoditelja, u kojima ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, te da je tražbina zastarjela predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a, u odnosu na koje nije ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud, a prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je, zbog tih razloga, na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a, zaključkom poslovni broj. Ovr-479/2024-19 od 2. prosinca 2024. uputio ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

12. Nadalje, prigovor ovršenice da je predmet ovrhe njen jedini dom, predstavlja prigovor prava na dom u smislu čl. 34. Ustava Republike („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, Konvencija). Prema tumačenju sadržaja prava na dom prema pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava (npr. Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske i dr.), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske, svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njenom pravu na poštivanje doma mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom. Spomenuta zaštita prava na dom i prema Ustavu i Konvenciji daje pravo na pristup domu, korištenje doma i mirno uživanje. Međutim, isto tako i ta prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenje djeluje na isti način, te je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede čl. 34. st. 1. Ustava i čl. 8. EKZLJP-a, odnosno da je to na ovršenici.

13. Međutim, pravni prednik ovršenice je u zaključenom Ugovoru o založnom pravu na nekretninama založnog dužnika od 17. studenog 1997. u njegovom čl. 3., dao suglasnost da se provede prisilna ovrhe radi naplate tražbine ovrhovoditelja na predmetnim nekretninama, pa je time isti pristao da se ovrha nenaplaćenih tražbina provede i na toj nekretnini.

14. Ovršenica je predmetne nekretnine naslijedila opterećene navedenim založnim pravom, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: O- 210/2008 od 21. travnja 2010.

15. Stoga se ovršenica ne može pozivati na narušenu ravnotežu stranaka i pravo na dom, obzirom da je prema čl. 77. st. 1. OZ-a ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s pravnim prednikom ovršenice stekao na predmetnoj nekretnini založno pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, pa se ovršenica ne može protiviti takvoj ovrsi, pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. OZ-a te na druge odredbe zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe. Ovrhovoditelj ima na nekretnini ovršenice uknjiženo pravo zaloga radi namirenja predmetne tražbine kako to proizlazi iz izvatka iz zemljište knjige pa se ovršenica neosnovano poziva na ograničenje od ovrhe zbog narušene pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika iz čl. 80. b. st. 2. OZ-a jer se ovršenica ne može protiviti ovrsi koja je određena na nekretninama na kojima je stečeno založno pravo na temelju ugovora koji je sklopljen sa njenim pravnim prednikom na predmetnim nekretninama, a koje je nekretnine ovršenica naslijedila.

16. Stoga, kako je i po pravnom shvaćanju ovog suda, sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a nije bilo ni onih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenice odbiti, kao neosnovanu te sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 21. OZ-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli - Pola 17. siječnja 2025.

Sudac:

Igor Rakić