Poslovni broj Pn-179/2020-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica iz Splita, protiv 1. tuženika Lovačko društvo "Jarebica", Trilj, Ante Starčevića 13, OIB: 49187720417, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Štimac, odvjetnik iz Splita, 2. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa ZLP, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti odvjetničke vježbenice punomoćnice tužitelja SL, punomoćnika 1. tuženika i punomoćnika umješača, 17. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku Lovačkom društvu "Jarebica" i 2. tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o. solidarno nadoknaditi štetu tužitelju TL u iznosu od 6.553,01 EUR (šest tisuća petsto pedeset tri eura i jedan cent) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku Lovačkom društvu "Jarebica" i 2. tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o. nadoknaditi tužitelju TL troškove parničnog postupka u iznosu od 2.274,04 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj tužbom od 1. tuženika kao lovačkog društva i 2. tuženika kao pravne osobe koja upravlja državnom cestom potražuje solidarno naknadu imovinske štete u iznosu od 6.553,01 EUR (49.373,69 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 27. studenoga 2019. do isplate koja je nastala naletom divljači na automobil tužitelja. Tužitelj tvrdi da je vozilom upravljao dozvoljenom i prilagođenom brzinom kada je iz lovišta kojim upravlja 1. tuženik na cestu iznenada istrčala divlja svinja koju tužitelj nije mogao izbjeći te je došlo do udara divlje svinje u vozilo

1.1. Tužitelj smatra kako tuženici solidarno odgovaraju za nastalu imovinsku štetu, i to 1. tuženik po kriteriju objektivne odgovornosti jer gospodari lovištem iz kojeg je istrčala divlja svinja, a 2. tuženik kao pravna osoba koja upravlja državnom cestom po kriteriju presumirane krivnje jer prometnicu na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, odnosno zato što je propustio postaviti znak opasnosti "Divljač na cesti" i opremu koja bi spriječila prelazak divljači preko prometnice.

1.2. Zatim, tvrdi da je vozilo popravio u ovlaštenom servisu Euro Daus d.d., i to temeljem izvida štete sastavljenog od strane Croatia osiguranja d.d., osiguratelja lovoovlaštenika, te da je račun za popravak vozila u iznosu od 49.373,69 kn platio 27. studenoga 2019. te stoga smatra kako od dana plaćanja tog računa ima pravo na isplatu zateznih kamata.

1.3. Kao dokaze tužitelj predlože izvršiti uvid u potvrdu Policijske postaje Sinj od 11. listopada 2019. (list 3-4 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 5 spisa), izvid štete Croatia osiguranja d.d. od 12. studenoga 2019. (list 6-7 spisa), radni nalog za popravak vozila i prijepis računa od 27. studenoga 2019. (list 8-11 spisa), odštetni zahtjev upućen 1. tuženiku od 22. rujna 2019. s potvrdom o primitku (list 12-14 spisa), odštetni zahtjev upućen 2. tuženiku od 22. rujna 2019. s potvrdom o primitku (list 15-17 spisa), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva Croatia osiguranja d.d. iz studenoga 2019. (list 36 spisa). Osim toga predložio je pribaviti predmet Policijske postaje Sinj formiran povodom prometne nesreće broja 511-12-31-05-PN-173-2019, provođenje prometnog vještačenja i saslušanje tužitelja.

2. Prvotuženik Lovačko društvo "Jarebica" u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata u bitnome navodeći kako tužitelju ne odgovara za štetu jer šteta nije nastala provođenjem lova te tvrdi da je za štetu odgovorna osoba koja upravlja državnom cestom. Osim toga, osporava pasivnu legitimaciju i iz razloga što je u trenutku prometne nesreće bio osiguran policom osiguranja sklopljenom s Croatia osiguranjem d.d. kojom je osigurana izvanugovorna odgovornost lovoovlaštenika za štete trećim osobama, a preložio je i da se tužba povuče u odnosu na lovačko društvo i kao tuženik obuhvati osigurateljska kuća.

2.1. Kao dokaze 1. tuženik predlaže saslušanje stranaka, a na okolnost da u trenutku prometne nesreće nije provođen lov predlaže da se od njega zatraži kalendar lova, dopuštenje za provedbu lova, zapisnik o izvršenom lovu i potvrda o podrijetlu divljači ukoliko je bilo odstrela divljači.

2.2. Prvotuženik predlaže da se u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

3. Drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnome navodeći kako šteta koju je tužitelj pretrpio nije posljedica propusta u održavanju ceste, već tvrdi da je šteta nastala iz razloga što tužitelj brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste te nije vozio sukladno prometnim znakovima.

4. Nadalje, društvu Croatia osiguranje d.d. je raspravnim rješenjem od 28. rujna 2022. (list 119 spisa) društvu dopušteno sudjelovanje u parnici u svojstvu umješača na strani 1. tuženika, a sve s obzirom na postojanje police osiguranja br. [broj police osiguranja] sklopljene s 1. tuženikom kao lovoovlaštenikom za razdoblje od 31. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. čiji je predmet isključivo građanskopravna izvanugovorna odgovornost lovoovlaštenika za imovinsku i neimovinsku štetu koju prouzroči divljač udarom u motorna i željeznička vozila.

4.1. Umješač Croatia osiguranje d.d. u podnesku od 2. lipnja 2022. i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u bitnome navodeći da je dopisom iz studenoga 2019. otklonio odštetni zahtjev tužitelja. Tvrdi da njegov osiguranik nije odgovoran na nastalu štetu jer se prije svega prometna nesreće nije dogodila u lovištu već na autocesti (vjerojatno je umješač ispravno želio napisati na državnoj cesti s obzirom na to da u podnesku ispravno navodi oznaku prometnice kao [adresa]) te iz razloga što je njegov osiguranik zatražio od pravne osobe koja upravlja cestom postavljanje odgovarajućih prometnih znakova i opreme, ali je to osoba koja upravlja cestom propustila učiniti.

4.2. Umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na 1. tuženika, a kao dokaze umješač predlaže izvršiti uvid u obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 2. prosinca 2019. (list 96-97 spisa), prijavu štete od 2. studenoga 2019. (list 98 spisa), izvid štete od 12. studenoga 2019. (list 99 spisa), zahtjeve Lovačkog društva "Jarebica" od 19. listopada 2015. s povratnicama (list 100-101 spisa), dopis društva Hrvatske ceste d.o.o. od 20. listopada 2015. (list 102 spisa), dopis Županijske uprave za ceste Split od 22. listopada 2015. (list 103 spisa), dopis Lovačkog društva Jarebica od 3. studenoga 2015. (list 104-105 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] sa privitkom i općim uvjetima (list 106-112 spisa).

5. Osim toga, 2. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. na ročištu 21. ožujka 2023. ističe kako zahtjev lovačkog društva za postavljanjem prometnih znakova "Divljač na cesti" nije ispravno postavljen jer je tražio da se obilježi cijelo lovište, a čak i kad bi se prihvatilo da je zahtjev lovoolaštenika ispravno postavljen, 2. tuženik tvrdi da je 1. tuženik postavljanje prometnog znaka opasnosti tražio na 5. kilometru državne ceste, dok se prometna nesreća dogodila na 4. km + 250 m, odnosno 750 m prije mjesta gdje se tražilo postavljanje prometnog znaka.

6. U tijeku postupka pročitane su i pregledane isprave koje su tužitelj i umješač predložili kao dokaze. Zatim pribavljen je, pregledan i pročitan predmet Policijske postaje Sinj formiran povodom prometne nesreće broja 511-12-31-05-PN-173-2019 (list 57-82 spisa) u kojem je sadržan zapisnik o očevidu sa skicom prometne nesreće i fotodokumentacijom te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sretanu Ugrinu koji je sastavio pisani nalaz i mišljenje od 22. studenoga 2023. (list 138-154 spisa).

6.1. Nije proveden dokaz saslušanjem stranaka kao nepotreban, a kako između stranaka nije bilo sporno da se prometna nesreća nije dogodila za vrijeme trajanja lova, to nije od 2. tuženika kao lovoovlaštenika bilo potrebno pribavljati dokumentaciju o lovu.

7. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadnom imovinske štete na njegovom vozilu u iznosu od 6.553,01 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. studenoga 2019. do isplate, s time da se naknadu štete zahtijeva solidarno od oba tuženika.

9. Nije sporno da se 22. rujna 2019. u 22:15 sati na kolniku državne ceste D220- TRILJ (D60)-GP KAMENSKO (GR.R:BIH), u mjestu Čaporice na 4 km + 250 m 1. dionice D220 dogodila prometna nesreća usred naleta divlje svinje na vozilo u vlasništvu tužitelja marke VW passat registarske oznake [registarska oznaka].

9.1. Prometna nesreće se nesporno i sukladno podacima u zapisniku o očevidu dogodila izvan naselja, u noćnim uvjetima, na mjestu koje nije osvjetljeno javnom rasvjetom, s time da je vrijeme bilo vedro, kolnih suh i čist. S obzirom na to da se radi o cesti izvan naselja, ograničenje brzine na mjestu prometne nesreće iznosi 90 km/h.

9.2. Nije sporno da se uz državnu cestu D220 kod mjesta prometne nesreće nalazi lovište kojim gospodari 1. tuženik.

9.3. Nije sporno da je divljač istrčala iz lovišta kojim gospodari 1. tuženik Lovačko društvo "Jarebica" a koje lovačko društvo je u trenutku prometne nesreće sa Croatia osiguranjem d.d. imalo zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti lovoovlaštenika za imovinsku i neimovinsku štetu koju prouzroči divljač udarom u motorna i željeznička vozila.

9.4. Isto tako, nije sporno da se prometna nesreća nije dogodila za vrijeme trajanja lova te da dijelu prometnice na kojem je došlo do naleta na divljač nije postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti".

9.5. Također nije sporno da je prednji kraj vozila tužitelja oštećen uslijed naleta divljači te da je tužitelj oštećenja na vozilo popravio u ovlaštenom servisu Euro Daus d.d., i to temeljem izvida štete sastavljenog 12. studenoga 2019. od strane Croatia osiguranja d.d., osiguratelja lovoovlaštenika, te da je račun za popravak vozila u iznosu od 49.373,69 kn platio 27. studenoga 2019. Isto tako, nije sporno da plaćeni iznos za popravak vozila uslijed promjene službene valute u Republici Hrvatskoj iz kune u eure prema fiksnom tečaju konverzije sada iznosi (1 EUR = 7,53450 kn) sada iznosi 6.553,01 EUR.

9.6. Prema tome, nije sporno da su na vozilu tužitelja u prometnoj nesreći nastala upravo ona oštećenja koja su izričito navedena i pobrojana u izvidu štete koji je umješač sastavio 12. studenoga 2019., odnosno nije sporno da su upravo ta oštećenja na vozilu tužitelja popravljena u ovlaštenom servisu a koji popravak je tužitelj u konačnici platio.

9.7. Nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe strankama i umješaču obratio sa odštetnim zahtjevima, s time da je umješač, odnosno osiguratelj 1. tuženika, dopisom od 2. prosinca 2019. otklonio tužiteljev zahtjev za naknadom štete, dok 1. i 2. tuženik na odštetne zahtjeve nisu odgovorili.

10. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

10.1. Sporno je i je li tužitelj vozio oprezno, poštovao prometne znakove opasnosti i ograničenja brzine, odnosno postoji li i u kojem opsegu doprinos tužitelja za nastanak štete.

11. U odnosu na pravnu osnovu odgovornosti 1. tuženika kao lovoovlaštenika za naknadnu štete zbog naleta divljači valja reći kako je gospodarenje lovištem i divljači propisano Zakonom o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, dalje Zakon o lovstvu), dok u odnosu na osnovnu odgovornosti 2. tuženika kao pravne osobe koja upravlja državnom cestom na kojoj se dogodila prometna nesreća valja reći da su Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23, dalje Zakon o cestama) uređene mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima.

11.1. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, dalje Zakon o lovstvu) propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

11.2. Prema tome, iz sadržaja citirane odredbe čl. 80. st. 6. proizlazi kako Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada je vozač upravljao vozilom sukladno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi niti u slučaju kada se nije provodio lov, pa stoga valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kojim se uređuje odgovornost za štetu. Slijedom navedenog, prema stavu ovoga suda na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. - 1067. ZOO kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu ovoga suda divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. Zakona o lovstvu), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO je na 1. tuženiku.

11.3. Nadalje, odredom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je odredbom čl. 50. st. 2. Zakona o cestama propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Prema tome, na 2. tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju državne ceste, odnosno propusta u pravilnom označavanju prometnice znakovima opasnosti "divljač na cesti" i postavljanju cestovne opreme, ograda i slično koja spriječava prelazak divljači preko ceste.

12. Iz sadržaja zapisnika o provedenom očevidu te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Sretana Ugrina, dipl. ing. strojarstva od 22. studenoga 2023. utvrđeno je kako tužitelj nije mogao izbjeći nalet divljači na svoje vozilo, odnosno da u konkretnom slučaju nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.

12.1. Naime, nije sporno da se prometna nesreća dogodila izvan naselja, u noćnim uvjetima, na mjestu koje nije osvjetljeno javnom rasvjetom, s time da je vrijeme bilo vedro, kolnih suh i čist. S obzirom na to da se radi o cesti izvan naselja, ograničenje brzine na mjestu prometne nesreće iznosi 90 km/h, a što između stranaka nije niti bilo sporno. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Sretana Ugrina utvrđeno je da je brzina kretanja automobila tužitelja 0,5 sekundi prije sudara i u točki sudara bila jednaka i iznosila je 96 km/h, dakle utvrđeno je da se tužitelj kretao neznatno većom brzinom od propisane brzine na tom dijelu prometnice. Međutim čak i da je tužitelj poduzeo reakciju intenzivnog kočenja unutar intervala puta od 13,3 metara do točke sudara, izbjegao bi sudar da se kretao brzinom od oko 30 km/h, kao i svakom nižom od navedene. Tužitelj s obzirom na iskazane noćne uvjete vožnje, brzinu kretanja od 96 km/h i poprečno kretanje divlje svinje koja mu dolazi s desne strane brzinom od oko 30 km/h nije imao realne mogućnosti da na bilo koji način izbjegne sudar s divljom svinjom.

12.2. Ovaj su ocjenjuje da se divljač koja je izletila pred vozilo tužitelja u okolnostima konkretnog slučaja smatra opasnom stvari. Naime, jedini uzrok ove prometne nesreće je iznenadni izlazak divlje svinje pred vozilo tužitelja koji on objektivno nije mogao izbjeći, a u radnjama tužitelja kao oštećenika nema doprinosa nastanaku štete koji bi sukladno citiranim odredbama oslobodio 1. tuženika od odgovornosti nadoknade štete pa je stoga 1. tuženik Lovačko društvo "Jarebica" odgovorno za štetu temeljem odredbe čl. 1063. ZOO.

12.3. Isto tako, valja reći kako okolnost što je 1. tuženik s umješačem sklopio policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti upravo za slučaj koji je predmet ovoga spora nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju 1. tuženika jer čl. čl. 1064. - 1067. ZOO ovlašćuju tužitelja na podnošenje ove tužbe protiv 1. tuženika, neovisno o tome što je zbog sklopljene police osiguranja tužitelj imao pravo tužbeni zahtjev uperiti i prema osiguratelju 1. tuženika temeljem odredbe 965. ZOO. Drugim riječima, tužitelj ima prvo izbora hoće li tužbu podnijeti protiv štetnika ili protiv njegovog osiguratelja, ili protiv štetnika i osiguratelja istovremeno.

12.4. U odnosu na navode 1. tuženika da se prometna nesreća nije dogodila u lovištu, valja reći isti također nisu relevantni jer on kao lovoovlaštenik odgovara tužitelju za štetu temeljem činjenice što je štetu prouzročila divljač iz njegovog lovišta.

13. Nadalje, između stranaka nije bilo sporno da je Lovačko društvo "Jarebica" dopisom od 17. rujna 2015. zatražilo od Hrvatskih cesta d.o.o. postavljanje prometnih znakova opasnosti "divljač na cesti" na državnoj cesti D220, i to na lokacijama [adresa] (kod 1 km) i obrnuto [adresa] (kod 10 km), Bisko-Čaporice (kod 1 km) i Čaporice-Bisko (5 km). Dopisom od 20. listopada 2015. Hrvatske ceste d.o.o. su tražile lovoovlaštenika da utvrdi točne lokacije na kojima divljač često prelazi državnu cestu, a na koji je lovačko društvo Jarebica odgovorilo dopisom od 3. studenoga 2015. uz koji je dostavljena i karta sa označenim mjestima čestih prelazaka divljači.

13.1. Nadalje, za štetu je odgovoran i 2. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. temeljem odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, a ovo iz razloga što nije poduzeo sve potrebne mjere kojim bi se spriječio nastanak štete. Naime, iz sadržaja pisane komunikacije između 1. i 2. tuženika koju je dostavio umješač (list 96-105 spisa) proizlazi kako 2. tuženik, iako je od lovoovlaštenika najprije dopisom tražio precizno označavanje mjesta na kojima divljač učestalo prelazi državnu cestu koja prolazi kroz mjesto Čaporice, nije poduzeo nikakvu radnju niti mjeru za osiguranje sigurnosti prometa, čak niti kada je lovoovlaštenik dostavio kartu na kojoj je označio mjesta prelaska divljači preko ceste. Stoga, u situaciji kada lovoovlaštenik i 2. tuženik kao pravna osoba koja je ovlaštena za postavljanje znakova opasnosti i opremanje ceste nisu tijekom svoje komunikacije uopće ustanovili niti precizirali mjesta povećane opasnosti od prelaska divljači, to ovaj sud smatra kako 2. tuženik ne može u ovome postupku s uspjehom isticati prigovor kako se prometna nesreća nije dogodila na mjestu na kojem je lovoovlaštenik tražio postavljanje znakova opasnosti. Osim toga, valja istaknuti i to da je navedeni prigovor 2. tuženik istaknuo na ročištu održanom 21. ožujka 2023., dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka, a po ocjeni ovoga suda ne postoji opravdan razlog zbog kojeg isti nije mogao istaknuti ranije jer mu je i prije zaključenja prethodnog postupka bio poznat sadržaj pisane komunikacije sa lovoovlaštenikom.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sretana Ugrina, dipl. ing. strojarstva od 22. studenoga 2023. utvrđeno je da je šteta na vozilu tužitelja djelomična te da ju je bilo ekonomski opravdano popravljati. Prometnim vještačenjem visina štete je procijenjena u iznosu od 9.273,63 EUR, s time da je vještak visinu štete izračunao imajući u vidu izvid štete koji je sastavio umješač, ali prema cijenama u vrijeme sastavljanja pisanog nalaza i mišljenja. Dakle, do razlike u visini štete u računu za popravak vozila i visini štete procjenjenoj po sudskom vještaku došlo je iz razloga što su se od trenutka popravka vozila do trenutka provođenja vještačenja povećale cijene materijala i usluge popravka vozila.

14.1. Međutim, kako se konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti na vozilu koju je tužitelj popravio i platio prije podnošenja tužbe, to se tužitelju dosuđuje šteta u iznosu od 6.553,01 EUR (49.373,69 kn) kako je on i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, dakle, prema cijenama koje su važile u trenutku popravka vozila.

15. Sud ocjenjuje da je pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Sretana Ugrina, dipl. ing. strojarstva od 28. veljače 2023. dan stručno i objektivno na temelju oštećenja na vozilu tužitelja utvrđenih izvidom štete od strane umješača, tj. osiguratelja 1. tuženika, te da u istom nema nelogičnosti niti proturječnosti te ga u cijelosti prihvaća, a niti stranke na isto nisu imale prigovora.

15.1. Pri tome, valja istaknuti kako 1. tuženik na ročištu održanom 5. prosinca 2025. nije imao nikakvih prigovora na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pa stoga ovaj sud sukladno odredbi čl. 208. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) nije uzeo u obzir radnju umješača kojom on ostaje kod prigovora na pisani nalaz i mišljenje jer je takva radnja suprotna radnji stranke kojoj se pridružio. Osim toga, umješaču valja ukazati kako je do razlike u iznosu plaćenog računa za popravak štete i iznosa štete procijenjenog po vještaku došlo isključivo iz razloga povećanja cijena, međutim, tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom ne potražuje nikakav drugi iznos osim onoga koji je u konačnici i platio za popravak štete upravo prema izvidu štete samog umješača i prema cijenama u vrijeme popravka.

16. Odredbom čl. 1086. st. 1. ZOO propisano je da obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete, stoga je sukladno citiranoj odredbi te imajuću u vidu granice postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP) dosudio tužitelju zatezne kamate s tijekom od dana 27. studenoga 2019., kao dana plaćanja računa, pa sve do isplate po zakonskoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

17. Slijedom navedenog, dužni su tuženici sukladno odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO solidarno nadoknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 6.553,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. studenoga 2019. do isplate.

18. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je uspio u parnici.

18.1. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je uzeo u obzir vrijednost predmeta spora 6.553,01 EUR, zatim, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

18.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP i u granicama postavljenog zahtjeva priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 10 bodova za sastav odštetnog zahtjeva od 31. ožujka 2020. prema Lovačkom društvu "Jarebica" (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) i za sastav odštetnog zahtjeva od 31. ožujka 2020. prema Hrvatskim cestama d.o.o. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), po 100 bodova za sastava tužbe od 20. travanja 2020., za sastav obrazloženog podneska od 2. rujna 2021. i obrazloženog podneska od 16. kolovoza 2024. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 12. svibnja.2022., 21. ožujka 2023., 5. prosinca 2024 (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 620 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 1.240,00 EUR, odnosno uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 310,00 EUR (Tbr. 46. Tarife) konačno iznosi 1.550,00 EUR. Isto tako priznaje se utrošeni predujam za provedeno vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 112,02 EUR i za presudu u iznosu od 112,02 EUR. Zbrajanjem odvjetničkih troškova, troškova sudskih pristojbi i troškova vještačenja dolazi se do iznosa od 2.274,04 EUR.

18.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) kao u ostalim odnosima.

18.4. Slijedom navedenog, naloženo je tuženicima nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.274,04 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate (stavak II. izreke ove presude).

U Sinju 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Mandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.