Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-125/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja mal. ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa zakonski zastupnik IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom uredu Ljubičić – Vrdoljak & partneri iz Splita, protiv tuženika ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tajana Marinović Kapetanović, odvjetnica u Kaštel Sućurcu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 25. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Željka Vrdoljaka, odvjetnika u Splitu i punomoćnice tuženika Tajane Martinović Kapetanović, odvjetnice u Kaštel Sućurcu, na ročištu za objavu presude, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju mal. SL, OIB: [osobni identifikacijski broj] neimovinsku štetu u iznosu od 1.600,00 eura sa zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 11. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom više zatraženom dijelu za iznos od 400,00 eura na ime neimovinske štete, kao i za potraživanje zateznih kamata od 2. rujna 2021. do podnošenja tužbe, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju mal. SL, OIB: [osobni identifikacijski broj] imovinsku štetu u iznosu od 100,00 eura sa zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom više zatraženom dijelu za iznos od 50,00 eura na ime imovinske štete i za zatraženi tijek kamata na taj iznos od 2. rujna 2021. do donošenja odluke, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju mal. SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.915,40 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sudu 11. siječnja 2023. podnio tužbu kojom od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u pogledu pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, pretrpljenih duševnih bolova i imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći i troškova liječenja, u ukupnom iznosu od 2.150,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 2. rujna 2021. U tužbi se navodi da je tuženik, 2. rujna 2021. u [adresa] bez ikakvog razloga i povoda fizički nasrnuo na maloljetnog tužitelja i zadao mu udarac, uslijed čega je mal. tužitelj zadobio tjelesne povrede. Tužitelj potražuje gore navedeni iznos kao pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje.

1.1. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknuo je da se ne radi o tjelesnoj ozljedi navedenoj u nalazu jer do takve ozljede ne bi moglo doći nakon lagane "ćuške" koju je tuženik dao mal. tužitelju, a da je tome prethodilo upravo to da je mal. tužitelj gurnuo tuženikovu mal. kćerku s bicikla, koje su joj prigode nastale ozljede veće nego kod mal. tužitelja, pa da je mal. tužitelj, nakon što ga je tuženik upitao razloge zašto je to napravio, bezobrazno odgovorio tuženiku, radi čega ga je u afektu tuženik ćušnuo za što se kaje. Jednako tako je istaknuo da ne pokušava izbjeći svoju odgovornost, ali prigovara nastaloj šteti u zatraženom iznosu.

2. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd- 36/2022, dokumentacijski list pregleda u ambulanti od 2. rujna 2021., prijave policijskoj postaji od 2. rujna 2021. U postupku je izveden dokaz provođenjem medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima dr. Danči Tripalo, spec. ortopedije i dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatrije. Jednako tako u postupku je izveden dokaz saslušanjem tuženika kao parnične stranke i svjedokinje UL.

3. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje mal. ĐL budući da istu nije svrsishodno saslušavati u trenutku kada su sve činjenice u spisu u dovoljnoj mjeri razrješenje, a osobito imajući na umu da se radi o svjedokinji koja je maloljetna osoba.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura, koja da tužitelju pripada s osnove povrede osobnih prava, kao i za imovinsku štetu nastalu uslijed potrebe za tuđom njegom i pomoći u iznosu od 100,00 eura i troškova liječenja u iznosu od 50,00 eura, a koju štetu mu je počinio tuženik 2. rujna 2021. kada ga je kada ga je bez razloga i povoda fizički napao, prilikom čega da je osjetio bol i pretrpio strah i duševne boli.

5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-36/2022 od 12. svibnja 2022. tuženik osuđen zbog kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesna ozljeda na štetu tužitelja-osobi posebno ranjivoj zbog njegove dobi te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne (1)godine, odnosno uvjetna osuda da se prema tuženiku presuda neće izvršiti ukoliko u roku od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, jednako tako nije bilo ni sporno da se napad od strane tuženika prema tužitelju uistinu i dogodio.

6. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi odgovornost tuženika za štetu, jeli tužitelju nastala šteta u zatraženom iznosu, odnosno visinu tužbenog zahtjeva.

7. Nakon ocjene svih zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Iz presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-36/2022 od 12. svibnja 2022. proizlazi da je tuženik tom presudom osuđene i proglašen krivim što je 2. rujna 2021. u [adresa], u nakani da tjelesno povrijedi dijete ML, udario otvorenim dlanom u lijevu stranu lica, pri čemu da je dijete zadobilo oteklinu li8jeve strane lica i lijeve uške, koja ozljeda je lake naravi čime da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda. U tom postupku su saslušani svjedoci koji su vidjeli čin udaranja i naveli da to nije bilo samo onako kako je naveo tuženik i svjedokinja "dodir lica vrhovima prstiju".

9. Sukladno odredbi članka 12. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) parnični sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga, nema potrebe obrazlagati dokaze na okolnost krivnje tuženika za štetu, međutim tuženik je u postupku isticao da bi i tužitelj doprinio svojoj šteti, odnosno konkretno da je netom prije napada, maloljetni tužitelj gurnuo s bicikla maloljetnu kćerku tuženika, a na pitanje zbog čega je to učinio, da mu je tužitelj bezobrazno, neprimjerenim rječnikom odgovorio.

10. Na okolnost tužiteljevog doprinosa šteti u postupku su izvedeni dokazi saslušavanjem tuženika kao parnične stranke i svjedokinje u osobi supruge tuženika.

11. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tuženik prije predmetnog događaja jednom vidio kako je maloljetni tužitelj njegovu maloljetnu kćerku počupao za kosu i da se svojim biciklom zabijao u biciklu njegove kćerke dok je stala na mjesto. Konkretnog dana njegova kćerka da je vozila bicikl, a on da je šetao iza nje, maloljetni tužitelj da je trčao za kćerkom i kada je nije uspio sustići, rukama da ju je bacio na pod, bicikla i kćerka da su pale na pod, te prigode da je kćerka udarila glavom na pod i raskrvarila koljeno i plakala. On da je tužitelja upitao " ML zašto si to napravio?" a on da je rekao "Namjerno sam to napravio" i to je ponovio dva puta, a on da ga je kao upozorenje dodirnuo po licu, da ga nije udario već da ga je prstima dodirnuo s lijevom rukom na desnu stranu lica tužitelja, pritom napominje da mu je u ijednom trenutku tužitelj rekao oprosti ili da je to učinio slučajno da to ne bi napravio. Pritom da oni nisu odveli kćerku u liječnika da utvrde ozljede misleći da do ove situacije neće doći budući da on nije konfliktna osoba. Iskazao je da je njegova supruga vidjela predmetni događaj jer se našla tu pored njih. Nadalje da nije izjavio prigovor protiv kaznenog naloga jer nije sklon konfliktima da je platio i mislio proći će sve. Osim toga da maloljetni tužitelj nakon tog događaja, dok su šetali put kuće nije bio u bilo kojem trenutku uplakan niti se ispričao za počinjeni događaj.

12. Iz iskaza svjedokinje KL proizlazi da je ona neposredni očevidac predmetnog događaja. Tog dana da se vraćala iz kupovine i s vrećicama na putu da je zastala i vidjela supruga – tuženika s tužiteljem i njihovom kćerkom ĐL. Ona da je plakala i bila na podu, ali da ona nije vidjela trenutak kada ju je tužitelj gurnuo s bicikle, to da joj je ispričao suprug, a osim toga da se maloljetni tužitelj, dok su šetali put kuće, ispričavao i govorio da nije htio. Ona da je pomogla suprugu podignuti kćer s poda, a da je tužitelji bilo žao, međutim da nije vidjela niti u jednom trenutku da mu je lice crveno, da se drži za lice ili slično. Nadalje da je čula razgovor supruga i tužitelja, upitao ga je "Zašto si to napravio", a ML mu je jednom odgovorio "Namjerno sam", te mu je tuženik dotaknuo lice ali da se ništa nije čulo. Napomenula je da je samo jednom čula da je rekao namjerno ali da ne može tvrditi da nije više puta to rekao budući da je kćerka plakala. Nadalje da je već upozoravala majku tužitelja na njegovo ponašanje prema svojoj kćerki, a da joj je ona rekla da su to "dječja posla", kao i to da nije odvela kćerku kod doktora da utvrde ozljede budući da se kćerka bojala doktora, a oni nisu smatrali da je ozljeda takva da je moraju voditi u liječnika

13. Iskazi tuženika i svjedokinje KL sud ocjenjuje kao kontradiktorne i nevjerodostojne pogotovo u dijelu kojim tuženik navodi da se mal. tužitelj nije ispričao za učinjeno njegovoj kćerki i da mu nije bilo žao, dok svjedokinja navodi da je tužitelju bilo žao i da se više puta, dok su šetali prema kući ispričavao i govorio kako nije htio. Osim toga svjedokinja navodi u svome iskazu da nije vidjela trenutak kada ju je tužitelj gurnuo s bicikle, već da ta saznanja ima od svog supruga tuženika.

14. U postupku nije utvrđeno da bi maloljetno dijete - tužitelj svojim postupcima neposredno prije štetnog događaja kod tuženika izazvalo reakciju koja bi opravdavala predmetni čin koji je počinio tuženik spram maloljetnog djeteta niti je utvrđeno da je tužitelj dao povoda štetnom događaju. Problemi koje navodno imaju obitelji tužitelja i tuženika međusobno vezano za ponašanje djece, ne opravdavaju tuženika da pravdu dijeli na način da zastrašuje maloljetno dijete fizičkim napadom. Neovisno o tome koje je jačine udarac u lice tužitelja bio, radi se o djetetu u dobi od sedam godina, koje je posebno ranjivo i u odnosu na kojeg bi tuženik trebao imati razumijevanja i strpljenja, a eventualne probleme rješavati s roditeljima tužitelja, ali nikako udaranjem djeteta, kako je i naveo da je to učinio s namjerom i ciljem da ga zastraši. Takvo malo dijete ne može shvatiti ozbiljnost situacije ili problema jednako kao odrasla osoba, stoga mu je potrebno pristupiti razgovorom, a ne zastrašivanjem na predmetni način. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, ne postoji odgovornost maloljetnog djeteta za štetu koju je počinio tuženik spram njemu kao djetetu od sedam godina.

15. U daljnjem tijeku valjalo je utvrditi visinu štete koju je tužitelj pretrpio ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

16. Stalna sudska vještakinja Danči Tripalo, spec. ortopedije i traumatologije u svom je nalazu iznijela kako je se tužitelj javio na Zavod za hitnu medicinu dana 2. rujna 2021. U tom nalazu da se navodi da je dijete zadobilo napad od strane druge osobe sa dlanom napadačeve ruke u njegovu lijevu polovicu obraza i vanjski dio lijevog uha. Lokalno da je opisana diskretna oteklina lijevog obraza i vanjskog dijela lijevog uha te je postavljena dijagnoza edema regio facili i edema aulikule lijeve strane. Ostale dokumentacije u spisu što se tiče kontrolnih pregleda da nije bilo. Jednako tako da se u medicinskoj dokumentaciji ne vidi da je dijete pilo tablete protiv bolova, ali da su mu možda stavljani oblozi s obzirom da je bilo otečeno, a to da je uobičajena praksa. Iznijela je svoje mišljenje da se radi o lakšoj tjelesnoj ozlijedi koja nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti, da su bolovi kod tužitelja trajali srednjeg intenziteta jedan dan te još slabog intenziteta dva dana. Tuđa njega i pomoć je bila samo potrebna jedan dan, a naruženosti da nema.

17. Stalni sudski vještak Nikola Sikirica, spec. psihijatar u svoj je nalazu istaknuo da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja mal. ML, te da je uzeo u obzir i emocionalnu reakciju osobe dobi od 7 godina koje je uvijek intenzivnija nego što je to reakcija odrasle osobe. Iz svega da je vidljivo da je 2. rujna 2021. tužitelj fizički napadnut te je tom prilikom zadobio ozlijede koje je opisao vještak ortoped. Iz dostupne dokumentacije da nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Međutim, imajući u vidu mišljenje vještaka ortopeda kao i psihološki razumljivu emocionalnu reakciju na ovakav tip traumatskog događaja te dob oštećenog mišljenja je da je isti u trenutku događaja doživio primarni strah u trajanju oko 10-ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedeća 24 sata zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 5-7 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 3-4 tjedna.

18. Na tako dane nalaze i mišljenja stranke nisu imale primjedbi.

19. U postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci kako iz naprijed izloženog proizlazi, su naveli detalje liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se mišljenje sudskih vještaka u cijelosti prihvaća.

20. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Nadalje na temelju odredbe članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Odredba članka 1100. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom štetnom događaju tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

22. Tužitelju je radi predmetnog događaja nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta), kao i imovinska šteta u vidu tuđe njege i pomoći.

23. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

24. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskih vještaka traumatologa i psihijatra, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljevu dob od sedam godina, kao najranjiviju dob, interese i dobrobit tog djeteta, uvažavajući sve neugodnosti odlaska tako malenog djeteta kod liječnika, a sam tuženik i njegova supruga u iskazima navode da svoje dijete nisu odveli u liječnika jer ga se boji, pretrpljenim strahom, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo je utvrditi iznos od 1.600,00 eura, dok je u preostalom dijelu od 400,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete valjalo odbiti. Ovaj sud drži da je tužitelj uistinu doživio strah i traumu zbog fizičkog napada od strane tuženika, budući da se radi o napadu osobe koja je fizički jača i veća od njega, starijoj osobi, do kojeg je napada došlo prilikom uobičajenog dana usred mjesta u kojem dijete živi i svakodnevno bez opterećenja provodi svoje vrijeme, a posebice uzimajući u obzir da je došlo do udarca u lice, organa koji je na ljudskom tijelu najizloženiji, pa ovaj sud drži da je upravo dosuđenim iznosom od 1.600,00 tužitelju, kao maloljetnoj osobi, pružena zaštita njegove povrede prava osobnosti, dok bi dosuđivanjem preko tog iznosa bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka, jer ozljede i trajanje bolova kod tužitelja nisu ostavile nekakve trajnije posljedice prema mišljenjima sudskih vještaka, osim toga radilo bi se o lakšoj ozljedi zbog koje su djetetu stavljani oblozi bez uzimanja dodatnih lijekova protiv bolova, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Nadalje, a u odnosu na imovinsku štetu koju potražuju tužitelj u ovom postupku sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji dr. Danči Tripalo. U svom nalazu i mišljenju vještakinja je istaknula da je tužitelju tuđa njega i pomoć za osobne potrebe bila potrebna jedan dan. Dakle iz navedenog danog mišljenja sud je utvrdio obim potrebe tuđe njege i pomoći tužitelju i to na način da mu je trebala upravo kako i vještakinja navodi tuđa pomoć i njega jedan dan.

26.1. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

27. Naknada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik imovinske štete, odnosno onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelji platili trećoj osobi za pružanje usluge nemedicinske pomoći i njege, pri čemu treba navesti da tužitelji imaju pravo na ovaj vid naknade i kada joj se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U situaciji kada tužitelji nisu dokazali da su te troškove platili trećoj osobi, pripada im pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu.

28. Svrha i cilj otklanjanja štete je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu u cijelosti bude naknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba. To, u pravilu, nije opća cijena rada nekvalificirane osobe, već cijena rada tko za takvom vrstom usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi. U suprotnom bi oštećenik djelomično, a bez svoje krivnje, snosio dio troškova koje mora platiti štetnik ili osoba koja odgovara za štetnika.

29. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 1103. ZOO.

30. Ovaj sud po slobodnoj procjeni i dosadašnjoj praksi, pozivom na odredbu članka 223. stavka 1. ZPP, ocjenjuje cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,31 euro. Stoga kako ukupni iznos ove naknade (24 sata * 5,31 euro) premašuje iznos koji je tužitelj po tom vidu štete tražio tužbenim zahtjevom, ako se izračuna cijena sata od 5,31 euro jedan dan po kojem nalazu i mišljenju vještaka je bio potreban tužitelju na ime pomoći, tada je sud, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelju u cijelosti dosudio zatraženi iznos po osnovi tuđe njege i pomoći od 100,00 eura, dok je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 50,00 eura na ime troškova liječenja jer sudu nije dostavio relevantne dokaze da su mu ti troškovi nastali i u kojem iznosu.

31. Ovdje je za istaknuti da se naknada imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, ali bi iz ovog vida štete tužiteljima pripadalo pravo potraživati kamate od dana presuđenja jer je to dan od kojega je tuženik u zakašnjenju budući je presudom utvrđen broj novčanih jedinica na kojeg je valjalo tuženika obvezati, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj uspije s osnovom tužbenog zahtjeva sa 100%, a sa visinom istog 79%, što ukupno iznosi 179%, što kada se podijeli sa dva (pravni osnov i visina) 89,50%, dok je tuženik uspio u sporu s preostalih 10,50%. Kad se nakon toga oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj 89,50%, od manjeg postotka 10,50% u kojem je uspio tuženik, dobije se 79,50%, što predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

33. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 2.150,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

34. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 21. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 26. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 22. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 20. lipnja 2024. iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 25. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife)

35. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 1.400,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (350,00 eura). S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici od 79,50% tužitelju dakle s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 1.382,50 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati troškove provedenog vještačenja u iznosu od 297,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe tužbe i presude u ukupnom iznosu od 135,90 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

36. Dakle tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 1.915,40 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. – tužitelju po punomoćniku,

2. – tuženiku po punomoćniku,

3. – u spis.