REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-705/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića, OIB: 61817894937, koga zastupa punomoćnica Kornelija Đuratović, odvjetnica iz Zagreba, Savska cesta 41/10, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi ispravka i brisanja upisa, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 5. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja

I. Utvrđuje se da Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa] STAMBENA ZGRADA [adresa], 13 i 14 ukupne površine 648 m2, i to:

53. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53) garaža br. 1, površine 10,39 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika;

54. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54) garaža br. 8, površine 15,68 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika;

55. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55) garaža br. 9, površine 14,00 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika;

56. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-56) garaža br. 10, površine 16,00 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. II. Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na nekretninama opisanim kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa] STAMBENA ZGRADA [adresa], 13 i 14 ukupne površine 648 m2, i to: 53. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53) garaža br. 1, površine 10,39 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; 54. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54) garaža br. 8, površine 15,68 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; 55. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55) garaža br. 9, površine 14,00 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; 56. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-56) garaža br. 10, površine 16,00 m2, u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s imena tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 izvršenog u postupku koji se pred Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod brojem Ozn. Z – 41190/21 (Z – 61147/23), i upis prava vlasništva u korist tužitelja GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 u cijelosti. II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu prema određenju suda uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 650,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 07. travnja 2024 tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je tužitelj je izvanknjižni vlasnik posebnih dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 5745/9 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], STAMBENA ZGRADA [adresa], 13 i 14, ukupne površine 648 m2 i to: 53. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53) koji dio u naravi predstavlja garažu br. 1, površine 10,39 m2 , u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; 54. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54) koji dio u naravi predstavlja garaža br. 8, površine 15,68 m2 , u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; 55. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55) koji dio u naravi predstavlja garažu br. 9, površine 14,00 m2 , u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika; 56. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-56) koji dio u naravi predstavlja garažu br. 10, površine 16,00 m2 , u ulazu [adresa] koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika.

3. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je pravo vlasništva tužitelja razvidno je Ugovora od 28. travnja 1965. sklopljenog između Gradskog fonda za stambenu izgradnju i Građevinskog poduzeća Vranica i Ugovora od 15.07.1965. godine sklopljenog između Komunalnog fonda Grada Zagreba i Gradskog fonda za stambenu izgradnju, da se ugovorom od 28. travnja 1965. Gradski fond za stambenu izgradnju obvezao dati kredit GP Vranica radi izgradnje stambenog naselja Knežija te se obvezao pribaviti i urediti zemljišta za izgradnju tog naselja (čl. 4.), da iz ugovora jasno proizlazi da je prednik tužitelja financirao uređenje zemljišta te dao kredit za korist GP Vranica kako bi GP Vranica u ime i za korist prednika podnositelja izgradila predmetne zgrade sa garažama, da je prednik tužitelja sa izvođačem GP Vranica sklopio ugovor o građenju, dok je čl. 12. Ugovora od 28. travnja 1965. utvrđeno kako će Fond za stambenu izgradnju po izgradnji preuzeti izgrađene objekte. Dakle, predmetni stanovi nisu bili vlasništvo izvođača već ih je isti gradio za korist Fonda koji je i financirao izgradnju te je po izgradnji objekata iste preuzeo i prodavao. Ugovorom 15. srpnja 1965. Gradski fond se pak obvezao podmiriti troškove uređenja gradskog zemljišta u svrhu izgradnje 30 zgrada u [adresa], a čime je ispunio obvezu pribave zemljišta za izgradnju naselja iz čl. 4. Ugovora od 28. travnja 1965. Dakle, tužitelj smatra da je iz navedenih ugovora razvidno pravno sljedništvo i to od ranije upisanog zemljišnoknjižnog korisnika GP Vranica pa do podnositelja.

4. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je tužitelj bio u posjedu i raspolagao predmetnim posebnim dijelovima nakon što je iste preuzeo sukladno čl. 12. gore navedenog Ugovora od 28. travnja 1965. razvidno je i iz ugovora o zakupu predmetnih garaža.

5. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je predmetnoj tužbi prethodio je postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora te su u istom odbijeni prigovori tužitelja uz obrazloženje kako tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo njegovo pravo vlasništvo. Tužitelj smatra kako je upravo iz dostavljenih isprava razvidno njegovo pravo vlasništva te kako Zemljišnoknjižni odjel naslovnog suda niti nije primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava, pri čemu se tužitelj pozvao na odredbu čl. 17. st. 6. Pravilnika, kojim je propisano da će sud prema pravilima pojedinačnoga ispravnog postupka donijeti odluku o vlasništvu onog neupisanog vlasnika koji raspolaže ispravama koje nisu podobne za upis u zemljišnu knjigu, ali iz tih isprava proizlazi vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva. Tužitelj ističe kako je nesporno da se upravo Grad Zagreb smatra vlasnikom posebnih dijelova budući da je kao takav iskazan u potvrdi o posebnim dijelovima upravitelja. Nadalje, jasno je da dostavljene isprave te potvrde o amortizaciji nisu podobne za upis prava vlasništva redovnim putem no iz predmetnih isprava proizlazi vjerojatnost prava vlasništva Grada Zagreba, da je prednik tužitelja bio investitor izgradnje zgrade u kojoj se nalaze predmetni posebni dijelovi, nadležno tijelo je izdalo javnu ispravu iz koje proizlazi da se stanovi i poslovni prostor nalaze u vlasništvu tužitelja. Dodatno, tužitelj od izgradnje zgrade raspolaže posebnim dijelovima pa je stoga protekao i rok za stjecanje nekretnina dosjelošću pa stoga iz svih navedenih razloga smatra da je nesporno kako je upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske neistinit, time da sr tužitelj pozvao na Ugovor od 28. travnja 1965. i Ugovor od 15. srpnja 1965. i tužitelj dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev (list 5-91 spisa).

6. U odgovoru na tužbu od 16. svibnja 2024. tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, da nije sporno da je u zemljišnoknjižnom postupku radi povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za stambenu zgradu u [adresa], E [adresa], 13 i 14, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela oznake Z- 41190/2021 od 29. rujna 2023., odbijen upis vlasništva za korist Grada Zagreba na naprijed navedenim posebnim dijelovima budući je tijekom toga postupka svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama Grad Zagreb temeljio na ugovorima o zakupu predmetnih garaža i na potvrdama o amortizaciji za predmetne garaže, koje isprave ne predstavljaju temelj za upis vlasništva za korist Grada Zagreba, da tužitelj nije dokazao vlasništvo na predmetnoj nekretnini te je sud u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava donio odluku o upisu prava vlasništva Republike Hrvatske, da tužitelj tužitelj dostavljenim ispravama nije dokazao da mu pripada pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine za koje traži ispravak i brisanje upisa slijedom čega je osnovano sud odbio prigovor Grada Zagreba budući isti nije tijekom postupka povezivanja dostavio isprave kojima bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnim posebnim dijelovima. Isprave na koje se tužitelj poziva ne predstavljaju temelj stjecanja prava vlasništva u korist tužitelja obzirom iz istih nije vidljiv pravni temelj stjecanja knjižnog prava niti je priložena isprava o pravnom poslu kojem je cilj prijenos prava vlasništva, odnosno da dokazi na koje se tužitelj poziva nisu isprave na temelju kojih bi se upisalo pravo vlasništva u zemljišnu knjigu temeljem odredbi čl. 54., 55. i 59. Zakona o zemljišnim knjigama.

7. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da dostavlja istu dokumentaciju na temelju koje je već pravomoćno odlučeno u zemljišnoknjižnom postupku, da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina bila je upisana kao društveno vlasništvo sa upisanim nositeljem prava korištenja za korist "Vranica – građevinsko poduzeće" iz Sarajeva, Ulica JNA 6.

8. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zemljišnoknjižni sud je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrdio da je u zemljišnoj knjizi bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja "Vranica", građevinsko poduzeće iz Sarajeva, Ulica JNA 6, time da se upis društvenog vlasništva s pravom korištenja za korist nositelja toga prava GP Vranica nije mijenjao u zemljišnoj knjizi do trenutka zaprimanja prijedloga za povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, a tijekom postupka nije bilo moguće utvrditi tko bi bio vlasnik neupisanih posebnih dijelova nekretnine, te cijeneći da potvrde o amortizaciji i ugovori o zakupu koje je kao dokaz svojega vlasništva dostavio Grad Zagreb, ne predstavljaju isprave koje naprijed citirani zakonski propis propisuje kao temelj stjecanja prava vlasništva, odnosno da na temelju tih isprava Grad Zagreb nije dokazao svoje vlasništvo na neupisanim posebnim dijelovima, zemljišnoknjižni sud je osnovano dopustio upis vlasništva za korist Republike Hrvatske., a u odnosu na ugovore na koje se poziva tužitelj, tuženik je u svom očitovanju naveo da Ugovor od 15. srpnja 1965., sklopljen između Komunalnog fonda Grada Zagreba i Gradskog fonda za stambenu izgradnju Zagreb sadržajno se odnosi na uređenje odnosa između ta dva pravna subjekta vezano za financiranje uređenja gradskog zemljišta u svrhu izgradnje višekatnih stambenih objekata na području naselja "Knežija" pobliže opisanih u članku 1. toga ugovora, kao i da Ugovor o kreditu za proizvodnju stanova za tržište u stambenom naselju "Knežija" u Zagrebu sklopljen između Fonda za stambenu izgradnju i GP "Vranica" od 28. travnja 1965. godine tužitelj paušalno u tužbi tumači kao "ugovor o građenju", iako navedeno ne proizlazi od ugovornih odredbi, da se radi o ugovoru o kreditu, korisnika GP Vranica, koji subjekt je iz kreditnih sredstava namjeravao "proizvesti" stanove i garaže za prodaju, odnosno da svrha tog ugovora nije bila stjecanje prava vlasništva za korist Grada Zagreba na nekom od posebnih dijelova, da iz odredbe članka 4. navedenog ugovora vidljivo je, da je Fond prenio pravo korištenja zemljišta potrebnog za izgradnju stanova i garaža u objektima navedenima u članku 2. toga ugovora na GP "Vranica" iz Sarajeva, kao i da Vranica neprijeporno snosi troškove "nabavke i uređenja zemljišta", da je građevno poduzeće svojstvu projektanta i izvođača radova (koristi se izraz i "proizvođač") gradilo stanove i garaže za prodaju na tržištu, a izgradnja se financirala iz kreditnih sredstava koje je odobravao Fond, prema ugovorenoj dinamici izgradnje, a preuzimanje preuzimanje stanova koje tužitelj spominje u tužbi odnosilo se na obvezu odnosno ugovoreno postupanje Fonda temeljem članka 11. cit. ugovora, u kojemu je navedeno da se Fond obvezuje u ime i za račun proizvođača zaključivati ugovore s kupcima, predati im stanove i garažne prostore i izvršiti naplatu ugovorenih suma, da je čl. 12. istoga ugovora propisano je i da Fond uplaćuje prodajnu cijenu u korist proizvođača kao i da je obvezan iz prodajne cijene isplatiti i dospjele obveze proizvođača po kreditima u smislu tog ugovora, da kada bi se smatralo da je Grad Zagreb pravni slijednik spomenutih Fondova, iz sadržaja ugovora vidljivo je da pravni prednici nisu bili investitori izgradnje kako to tužitelj proizvoljno u tužbi navodi, slijedom čega tuženik smatra da Grad Zagreb nije dokazao "pravno sljedništvo" od ranije upisanog zemljišnoknjižnog korisnika GP " J" do sebe, kao "posljednjeg izvanknjižnog stjecatelja". Grad Zagreb u tužbi nije naveo niti u kakvom je bio pravnom odnosu sa subjektima koji su sklapali ugovore 1965. godine, niti je dokazao da je njihov pravni slijednik.

9. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je da bi dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, tuženik je naveo da na predmetnoj nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu moguće dosjedanje samo u razdoblju prije njihovog prelaska u režim općenarodne imovine ili društvenog vlasništva, ako su za to ispunjene pretpostavke za takav način stjecanja vlasništva propisane pravnim pravilima OGZ-a u razdoblju njihove primjene, ili pak u vremenu nakon 8. listopada 1991. uz ispunjenje ostalih pretpostavki za takav način stjecanja koje propisuje ZOVO ili ZVDSP, kao i da ostale isprave na koje se tužitelj poziva i to Ugovore o zakupu i Potvrde o amortizaciji tuženik ističe da iste ne predstavljaju temelj za stjecanje prava vlasništva za korist tužitelja.

10. U odnosu na ostale isprave na koje se tužitelj poziva i to Ugovore o zakupu i Potvrde o amortizaciji tuženik ističe da iste ne predstavljaju temelj za stjecanje prava vlasništva za korist tužitelja, kao i da tuženik osporava i tvrdnju tužitelja da bi dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, da tuženik smatra da na predmetnoj nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu moguće dosjedanje samo u razdoblju prije njihovog prelaska u režim općenarodne imovine ili društvenog vlasništva, ako su za to ispunjene pretpostavke za takav način stjecanja vlasništva propisane pravnim pravilima OGZ-a u razdoblju njihove primjene, ili pak u vremenu nakon 8. listopada 1991. uz ispunjenje ostalih pretpostavki za takav način stjecanja koje propisuje ZOVO ili ZVDSP.

11. Tuženik dalje navodi da se ističe da sukladno odredbi čl. 364. st. 6. ZVDSP, osobe koje nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva upisat će pravo vlasništva pošto dokažu da su bili izvanknjižni nositelji, da je odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP-a određeno je ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njim izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina, da prema mišljenju tuženika posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP- a),kao i da je tužitelj kao jedinica regionalne samouprave koja ima vlastitu pravnu službu koja redovito primjenjuje propise kojima se uređuje stjecanje prava vlasništva na nekretninama, imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih posebnih dijelova, da isti uopće nisu bili upisani u zemljišne knjige niti u knjigu položenih ugovora do okončanja postupka povezivanja već se u zemljišnoj knjizi cijela nekretnina vodila kao društveno vlasništvo s upisanim pravom korištenja u korist građevinskog poduzeća Vranica, pri čemu tužitelj ne navodi niti ičim dokazuje na koji način su ti posebni dijelovi preneseni iz imovine upisanog nositelja stvarnog prava u imovinu pravnog prednika tužitelja, pri čemu tuženik ističe da se tužitelj ugovorom iz 1965. godine obvezao prodavati posebne dijelove u ime i za račun GP "Vranica", a na zadržati ih u posjedu pa se ne može smatrati savjesnim, poštenim i zakonitim posjednikom, niti se iz ove pravne osnove može smatrati zakonitim izvanknjižnim stjecateljem.

12. U podnesku od dana 02. rujna 2024. tužitelj je osporio navode tuženika, te uredio tužbeni zahtjev, u skladu s kojim je sud donio odluku.

13. U podnesku od dana 18.09.2024 tuženik je dodatno očitovao na navode tužitelja, te dostavio kopiju ovosudsne presude broj P-1186/22 od dana 27. ožujka 2024.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kopiju prigovora Z-61141/23 od 19. prosinca 2023. (list 5-8 spisa), kopiju Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno-knjižni odjel pol. br. 23 Z-61147/2023 Ozn. Z-41190/2021 od dana 28. veljače 2024. (list 10-13 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže od dana 13. svibnja 2019. (list 15-20 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže od dana 8. travnja 2019. (list 23-30 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže br. 9 od dana 12. lipnja 1975. (list 31-33 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže br. 9 od dana 18. rujna 1967. (list 34-36 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže br. 9 od dana 18. rujna 1967. (list 37- 39 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže br. 8 od dana 13. srpnja 1967. (list 40-42 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže od dana 31. svibnja 2019. (list 43-50 spisa), kopiju potvrde od 12. srpnja 2012. za korisnika garažnog prostora Osojnik Sanja (list 51 spisa), kopiju potvrde od 12. srpnja 2012. za korisnika garažnog prostora Puking Damir (list 52 spisa), kopiju potvrde od 12. srpnja 2012. za korisnika garažnog prostora-prazan prostor (list 53 spisa), kopiju potvrde od 12. srpnja 2012. za korisnika garažnog prostora ER (list 54 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže br. 10 od dana 13. srpnja 1967. (list 55-57 spisa), kopiju Ugovora sklopljenog između KOMUNALNI FOND GRADA ZAGREBA I GRADSKI FOND ZA STAMBENO ZBRINJAVANJE ZAGREB od 5. srpnja 1965. (list 58-60 spisa), kopiju Ugovora sklopljenog između KOMUNALNI FOND GRADA ZAGREBA I GRADSKI FOND ZA STAMBENO ZBRINJAVANJE ZAGREB od 5. srpnja 1965. (list 61-72 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže od **.**.1996. ER (list 73-75 spisa), kopiju Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora garaže, ER od 27. lipnja 1995. (list 76-80 spisa), kopiju Ugovora o zakupu poslovnog prostora garaže od 9. lipnja 1996. (list 81-83 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže br. 11 od 8. ožujka 1983. (list 84-88 spisa), kopiju Ugovora o zakupu garaže br. 11 od 18. srpnja 1967. (list 89-91 spisa), kopiju Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno- knjižni odjel BR. z-41190/2021 od 29. rujna 2023. (list 103-112 spisa), kopiju Zahtjevnice za korištenje gradiva Z02-3458/2024 (list 123-126 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1186/2022 od 27. ožujka 2024. (list 136-148 spisa), kopiju Oodobrenja za upotrebu Grada Zagreba SEKRETARIJ ZA KOMUNALNE POSLOVE, GRAĐEVINARSTVO I SAOBRAĆAJ od 3. listopada 1973. (list 150-151 spisa), time da je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 15. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja tijekom postupka, sud je utvrdio da Grad Zagreb neosnovano polaže pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine. Uvidom u sve isprave koje su dostavljene tijekom postupka, sud je utvrdio da Grad Zagreb dostavljenim ispravama nije dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu, obzirom da navedene isprave ne predstavljaju temelj za upis uknjižbe prava vlasništva za korist Grada Zagreba.

16. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV-a propisano je kako se vlasništvo stječe na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a isprave koje su dostavljene uz prigovor ne predstavljaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva. Obzirom da se Republika Hrvatska na raspravi za ispravak koja je upisana kao vlasnik nekretnine nije sklopila sporazum o prijavi upisa, sud je odluku donio ocjenom isprava koje su dostavljene u tijeku postupka i okolnost da u tijeku postupka nije postignut sporazum o prijavi upisa sa Republikom Hrvatskom. Ako podnositelj prigovora Grad Zagreb ne raspolaže ispravama kojima može dokazati stjecanje prava vlasništva u ovome postupku, svoja prava može ostvariti u parničnom postupku ako je na primjer pravo vlasništva stekao dosjelošću ili građenjem.

17. Prema tome, sve okolnosti koje se odnose na postojanje valjanog pravnog temelja za stjecanje prava za korist podnositelja prigovora, upućuju na neosnovanost prigovora obzirom da iz samih isprava i provedenih dokaza tijekom postupka nije dokazano stjecanje prava vlasništva. Prijedlog za upis podnositelja prigovora, ovaj sud nije prihvatio, obzirom da prijedlog za upis nije potkrijepljen valjanim ispravama za stjecanje prava vlasništva garaža, pa je slijedom iznijetoga odlučeno kao u točki I. i II. izreke ovoga rješenja primjenom odredbe članka 202. st. 1. i 203. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine 63/19, 128/22").

18. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva u korist tuženika na četiri nekretnine pobliže označenim u tužbi i kojim se nalaže upis brisanja prava vlasništva tuženika uz istidobni upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama time da je među strankama je sporna zakonitost upisa prava vlasništva u korist tuženika na predmetnim nekretnina pobliže označenim u tužbi, a koji upisu su dopušteni temeljem rješenja Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno-knjižni odjel BR. z-41190/2021 od 29. rujna 2023. (list 103-112 spisa), odnosno kojim je odbijen upis prava vlasništva Grada Zagreba, ( list 109 spisa ), s uputom o pravnom lijeku da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba, već se može podnijeti prijava ili prigovor sukladno odredbi čl. 188. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novino“ br. 96/91, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13) u roku od 60 dana od primitka ovog rješenja. Prijave ili prigovori se podnose putem ovoga suda u pisanom obliku, elektronički putem javnog bilježnika ili odvjetnika, kao obveznih korisnika elektroničke komunikacije sa sudom putem ZlS-a.

19. Tužitelj je dana 19. prosinca 2023. podnio prigovor protiv tog rješenja, time da je Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu , Zemljišno-knjižni odjel posl. br. 23 Z-61147/2023 Ozn. Z-41190/2021 od dana 28. veljače 2024. (list 10-13 spisa), odlučeno da se oodbija se prigovor Grada Zagreba zaprimljen pod poslovnim brojem Z-61147/2023, zabilježuje prigovor Grada Zagreba u zk. ul. [broj ZK uloška] (E-53, E-54, E-55 i E-56) k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-61147/2023, te se upućuje se Grad Zagreb da svoje navodno pravo ostvaruje tužbom za ispravak, a što je tuženik učinio ulaganjem tužbe i pokretanjem ovog postupka.

20. Iz obrazloženja rješenja (list 11-12 spisa) proizlazi da je sud utvrdio da Grad Zagreb neosnovano polaže pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine, Nadalje, uvidom u sve isprave koje su dostavljene tijekom postupka, sud je utvrdio da Grad Zagreb dostavljenim ispravama nije dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu, obzirom da navedene isprave ne predstavljaju temelj za upis uknjižbe prava vlasništva za korist Grada Zagreba, da je odredbom čl. 114. st. 1. ZV-a propisano je kako se vlasništvo stječe na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a isprave koje su dostavljene uz prigovor ne predstavljaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, da se Republika Hrvatska na raspravi za ispravak koja je upisana kao vlasnik nekretnine nije sklopila sporazum o prijavi upisa, sud je odluku donio ocjenom isprava koje su dostavljene u tijeku postupka i okolnost da u tijeku postupka nije postignut sporazum o prijavi upisa sa Republikom Hrvatskom, a ako podnositelj prigovora Grad Zagreb ne raspolaže ispravama kojima može dokazati stjecanje prava vlasništva u ovome postupku, svoja prava može ostvariti u parničnom postupku ako je na primjer pravo vlasništva stekao dosjelošću ili građenjem (4.) kao i da sud smatra da sve okolnosti koje se odnose na postojanje valjanog pravnog temelja za stjecanje prava za korist podnositelja prigovora, upućuju na neosnovanost prigovora obzirom da iz samih isprava i provedenih dokaza tijekom postupka nije dokazano stjecanje prava vlasništva. Prijedlog za upis podnositelja prigovora, ovaj sud nije prihvatio, obzirom da prijedlog za upis nije potkrijepljen valjanim ispravama za stjecanje prava vlasništva garaža, pa je slijedom iznijetoga odlučeno kao u točki I. i II. izreke ovoga rješenja primjenom odredbe članka 202. st. 1. i 203. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine 63/19, 128/22").

21. Odredbom čl. 202. ZZK-a propisano je da će raspravu za ispravak zaključit će sud kad ocijeni da su sva pitanja dovoljno raspravljena te će donijeti i proglasiti svoju odluku kojom će potpuno ili djelomično usvojiti, odbiti ili odbaciti prijavu upisa 98. P-1186/22 odnosno prigovor na upise ili njihov prvenstveni red (st. 1.). U odluci kojom usvaja prijavu upisa ili prigovor na upis sud će dopustiti odgovarajuće upise i narediti njihovu provedbu (st. 2.). Protiv odluke iz ovoga članka ne može se uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom (st. 3). 8. Odredbom čl. 203. st. 5. ZZK propisano je da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak. 9. Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: - osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja; - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. (čl. 205. st. 1. ZZK).

22. Odredbom čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st.1.). Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st.2.). Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djelujepredmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st.3.). Što je u stavku 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st.4.). 14.Imajući u vidu odredbu čl. 362. ZV-a, proizlazi da je za primjenu odredbe st. 3. čl. 362. ZV-a potrebno ispunjenje određenih pretpostavki i to, da se odredbe stavaka 1. i 2. čl. 362. ZV-a, odnosno predmnjeve iz navedenih stavaka 1. i 2. čl. 362. ZV-a, ne mogu primijeniti te da se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekretnine na kojima je upisano društveno vlasništvo.

23. Odredbom st. 1. čl. 362. ZV-a je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Iz povijesnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem zk.ul. se prije otpisa nalazila zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo i da je kao nositelj prava korištenja bilo upisano društvo Građevinsko poduzeće VRANICA iz Sarajeva, Ulica JNA 6. 17. stavkom 1. čl. 3. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 40/92 – dalje: Uredba) je propisano da se sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju republika Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu ove uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 39/91, 44/91, 52/91 i 5/92) prenose u vlasništvo Republike Hrvatske. 18. Slijedom navedenog, razvodno je da je društvo GP Vranica iz Sarajeva, Ulica JNA 6, društvo sa sjedištem u Republici Bosni i Hercegovini, pa kako se spomenuta odredba st. 1. čl. 3. Uredbe odnosi isključivo na sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju republika Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, to tuženik nije postao vlasnik na temelju navedene odredbe, kako to navodi tuženik, jer se u konkretnom slučaju radi o društvu sa sjedištem u [adresa]. 19.No, odredbom čl. 390.a. ZV-a je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: – društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i – koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i – čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

24. Odredbom čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" br. 145/10 i 70/12 – dalje ZUDI) je propisano da su neprocijenjena imovina, u smislu ovoga Zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća, u 98. P-1186/22 postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji ("Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te u pogledu kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom (st.1.). Neprocijenjenom imovinom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99., 120/00. i 78/02.). (st.2.).

25. Budući da nitko od stranaka nije ni tvrdio niti dokazao da je navedena nekretnina bila procijenjena u kapital društva VRANICA-građevinskog poduzeće, niti su navedeni stanovi bili prodani sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br.. 27/1991, 54/1991, 6/1992, 8/1992, 8/1992, 33/1992, 46/1992, 49/1992, 69/1992, 87/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 29/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997, 103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, 96/1999, 120/2000, 94/2001, 78/2002) to je tuženik stupanjem na snagu navedenog ZUDI-a 2010., sukladno odredbi čl. 49.st. 2. ZUDI-a postao vlasnik spornih nekretnina.

26. Stoga je prema stavu ovog suda Općinski građanski sud u Zagrebu ipak pravilno u pobijanom rješenju primijenio odredbu čl. 17. st. 5. Pravilnika i na temelju predmnjeve iz odredbe čl. 362. st. 3. ZV-a, upisao tuženika kao vlasnika spornih nekretnina.

27. Isprave na koje se poziva tužitelj odnosno potvrde o amortizaciji i ugovori o korištenju ne predstavljaju pravni temelj stjecanja prava vlasništva, kako to pogrešno smatra tužitelj pa stoga s navedenim ispravama tužitelj ne samo da nije dokazao da mu pripada pravo vlasništva na navedenim nekretninama, već nije učinio ni vjerojatnim to svoje pravo u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, slijedom čega se tužitelj neosnovano poziva na odredbu čl. 17. st. 6. Pravilnika, jer iz tih isprava nije proizlazila vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva.

28. Isto tako, u odnosu na navode tužitelja da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao i na temelju dosjelosti, ovaj sud je ocijenio neosnovanim.

29. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj navodi da je u neprekidnom posjedu od 1965. to se u pogledu navedenog primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu OGZ) i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" 6/1980., 36/1990., Narodne novine 53/1991., 91/1996.; dalje ZOVO) sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne Novine" broj - 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP) kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Nadalje, odredbom čl. 388. st. 3. ZVDSP-a propisno je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Paragrafom 1460. OGZ-a propisano je da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.). Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493). Prema paragrafu 1468. OGZ-a u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina. Prema paragrafu 1472. OGZ-a proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287. 289 i 1456- 1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima, izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina. Iz navedenih pravnih pravila vidljivo je da je OGZ poznavao redovnu i izvanrednu dosjelost. Kod toga valja naglasiti da je prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. godine za redovnu dosjelost potrebno 20 godina posjedovanja, a ne 30 kako je to bilo propisano u izvornom tekstu OGZ-a. Iz navedenog slijedi da se na stjecanje prava vlasništva za razdoblje od 1945. do 1. rujna 1980. (dan stupanja na snagu ZOVO-a) primjenjuju navedena pravna pravila OGZ.

30. U Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. u čl. 28. bila su određena pravila glede dosjelosti, time da je u čl. 28. bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom tri godine, a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Savjesni posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a kod nekretnina se tražio protek roka od dvadeset godina. Posebno je bilo propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i ako je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, s time da vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva.

31. Slijedom navedenog, glede kakvoće posjeda za redovnu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten. Kvaliteta posjeda koja uvijek mora biti ispunjena kod stjecanja prava vlasništva bilo redovitom bilo izvanrednom dosjelošću, je poštenje. Iz isprava koje prileže spisu i na koje se poziva tužitelj, ne proizlazi da bi tužitelj uopće bio pošten posjednik. Iz predmetnog ugovora sklopljenog između Fonda za stambenu izgradnju Zagreb i Građevisnkog poduzeća Vranica iz Sarajeva, a na koje i se poziva tužitelj kao dokaz svog posjeda od 1965 godine, proizlazi da je Fond dao kredit GP Vranica za izgradnju stanova na objektu 806/5 i da je Fond dao suglasnost da se pravo korištenja zemljišta potrebnog za izgradnju zgrade prenese na izvođača kako to proizlazi iz odredbe čl. 4. Ugovora. Upravo stoga je društvo GP Vranica i bilo upisano kao u zemljišne knjige kao nositelj prava korištenja na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz odredbe čl. 12. Ugovora je razvidno da se navedenom odredbom Fond obvezao po izvršenom preuzimanju pojedinog objekta izvršiti obračun preuzetih objekata i prodajnu cijenu uplatiti u korist podizvođača s tim da je GP Vranica ovlastila Fond da iz obračunate prodajne cijene prethodno naplati dospjele obveze GP Vranica po kreditima u smislu Ugovora

32. Slijedom navedenog, suprotno stavu tužitelja, iz navedene odredbe čl. 12. Ugovora, a posebno imajući u vidu i utvrđenja iz odredbe čl. 4. Ugovora, ne proizlazi da je tužitelj bio pošteni posjednik jer je temeljem odredbe čl. 12. Ugovora Fond samo preuzeo pojedine objekte radi prodaje te je bio dužan uplaćene iznose potom prenijeti društvu GP Vranici, pa iz toga ne proizlazi da je Fond (čak i ako je pravni prednik tužitelja) predmetne nekretnine koristio kao svoje, a što također proizlazi iz činjenice da je temeljem istog Ugovora na temelju kojega tužitelj tvrdi da je došao u posjed spornih nekretnina Fond dao suglasnost da se pravo korištenja zemljišta potrebnog za proizvodnju stanova prenese na GP Vranica (čl. 4.), slijedom čega je razvidno da nije postojala namjera Fonda da posjeduje predmetne nekretnine kao svoje (kao da je vlasnik) već upravo suprotno, iste su predane Fondu samo radi prodaje daljnjim kupcima. Stoga je ovaj sud ocijenio da je posjed Fonda čak i pod pretpostavkom da je Fond pravni prednik tužitelja, bio nepošten slijedom čega navedene nekretnine tužitelj nije mogao uopće steći dosjelošću. Slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan kako je odlučeno u točki I. izreke. 3.

33. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (1), da je samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (2), da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (3), kao i da Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. (4).

34. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju zakona jest i stjecanje na temelju dosjelosti. To je institut koji se osniva na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme, a pravo vlasništva na nekretnini stječe samostalni posjednik koji zakonito, istinito i pošteno posjeduje nekretninu deset godina neprekidno, a ako je posjed samo pošten, protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. O obzirom na posjedovanje stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, dosjelošću se stječe vlasništvo tih stvari ako je posjed samostalnog posjednika zakonit, istinit i pošten nakon dvadeset godina posjedovanja, odnosno ako je posjed barem pošten nakon četrdeset godina samostalnog posjeda.

35. S obzirom na posjedovanje stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, dosjelošću se stječe vlasništvo tih stvari ako je posjed samostalnog posjednika zakonit, istinit i pošten nakon dvadeset godina posjedovanja, odnosno ako je posjed barem pošten nakon četrdeset godina samostalnog posjeda.

36. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

37. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

38. Sud smatra da dokumentacija dostavljena uz tužbu ne dokazuje da bi predmetna nekretnina predstavljala vlasništvo tužitelja, a budući tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva niti prema odredbama koje uređuju građenje, a niti temeljem dosjelosti, odlučeno je kao pod toč I i II tužbenog zahtjeva.

39. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st. 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/23) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 126/22 ), kao i odredbi Članak 41. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" br. 67/2018., 21/2022.) kojim je određeno da se troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika.

40. Tuženiku pripadaju i troškovi parničnog postupka koji padaju na teret tužitelja u cjelosti, time da je vrijednost predmeta spora 1.327,01 eur, slijedom čega je tuženiku priznat trošak sastava odgovor na tužbu od 16. svibnja 2024. godine (Tbr. 8.), trošak pristupa na ročište 10. rujna 2024 (Tbr. 9. Toč. 2), trošak sastava podneska od 18. rujna 2024. kojim se tuženik očitovao na pisane navode tužitelja I dostavio sudsku praksu kojom dokazuje svoje navode, po 200,00 eur, kao i trošak sastava podneska od dana 5. prosinca 2024. kojim je tuženik izvjestio sud na nije u mogućnosti pristupiti na ročište I dostavio troškovnik za zastupanje (Tbr. 8. Toč 4) 50,00 eur, sveukupno 650,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

U Zagrebu, 17. siječnja 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića, OIB: 61817894937 po odvjetnici Korneliji Đuratović uz sudsku pristojbu na presudu

2. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 po ŽDO Zagreb