Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni b roj: Pp-2642/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Vesni Poljan, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Osredečki, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih LTC i LT, koje oboje brani Senka Zuber Šanjek, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dragoslav Zuber i Senka Zuber Šanjek iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine” broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, klasa: 211-07/24-5/13691 i urbroj: 511-14-05-24-1 od 27. rujna 2024., na temelju članka 179. i 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), nakon završene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti oboje okrivljenika i njihove braniteljice, te objave presude 17. siječnja 2025. bez prisutnosti stranaka, javno je objavio i
p r e s u d i o j e
1-okrivljena LTC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći AT i JT djev. L, rođena **.**.1957. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem: [adresa], sa završenom SSS, po zvanju krojač po mjeri, umirovljenica, prima mirovinu u iznosu od oko 500,00 eura, udana, majka troje djece, prekršajno nekažnjavana,
k r i v a j e
I/ što je u vremenskom razdoblju od 18. listopada 2023. do 9. travnja 2024. u Centru za rehabilitaciju Varaždin, Zinke Kunc 47, Varaždin, počinila psihičko nasilje prema kćerki ŠT, koja je osoba lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu ,na način da je prilikom posjete kćerke u Centru za rehabilitaciju Varaždin ŠT u više navrata snimala mobitelom, iako je bila svjesna da se ŠT ne može izmaknuti iz kadra niti na bilo koji drugi način spriječiti snimanje, a na koji način je vršila pritisak na Matejinu odluku o odlasku doma za vikend ,a što je kod ŠT izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,
dakle, počinila psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva i to činila na štetu osobe s invaliditetom,
II/ čime je počinila prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 5. istog Zakona,
III/pa joj se, na temelju članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona,
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura
IV/ Okrivljena je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljenica se na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona upozorava da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne plati 2/3 (dvije trećine) iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena. Ukoliko u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne ne plati 2/3 kazne, onda je dužna platiti cijeli iznos novčane kazne, a sve do prisilne naplate na temelju članka 34. Prekršajnog zakona.
V/Za okrivljenu trošak postupka iznosi 30,00 (trideset) eura i odnosi se na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavku 3. u vezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka i dužna ga je nadoknaditi okrivljena u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude, a sve do prisilne naplate na temelju članka 34. Prekršajnog zakona.
VI/Na temelju članka 182. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona,
2-okrivljeni LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i J, rođen **.**.1961. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem: [adresa], sa završenom osnovnom školom, bez zvanja, umirovljenik, prima mirovinu u iznosu od 400,00 eura, oženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan,
oslobađa se od optužbe
VII/ da bi u vremenskom razdoblju od 18. listopada 2023. do 9. travnja 2024. u Centru za rehabilitaciju Varaždin, Zinke Kunc 47, Varaždin, počinio psihičko nasilje jer je kao očuh, ŠT, koja je osoba lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu, prilikom posjete u Centru za rehabilitaciju Varaždin, ŠT u više navrata snimao mobitelom, iako je bio svjestan činjenice da se ŠT ne može izmaknuti iz kadra niti na bilo koji drugi način spriječiti snimanje, a na koji način je vršio pritisak na Matejinu odluku o odlasku doma za vikend, a što je kod ŠT izazvao osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva
VIII/ čime bi počinilo prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 5. istog Zakona
IX/ Za okrivljenog LT, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Ovlašteni tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv oboje okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, nakon čega je proveden prekršajni postupak.
2. U svojoj usmenoj obrani je 1-okrivljena LTC navela da se više od dvije godine njezina kći ŠT nalazi u Centru za rehabilitaciju Varaždin iz razloga što je ona invalidna osoba, odnosno djelomično lišena poslovne sposobnosti. Ispočetka je išla k njoj u posjete 3 puta tjedno i tom prilikom joj je nosila hranu, odjeću, kozmetiku, odnosno sve što joj je potrebno. Odnos između nje i kćeri je dobar i ona s kćerkom može razgovarati te se ona veseli kada joj dođe u posjetu. ŠT je radosna i kada njezin suprug, a Matejin očuh, dođe s njom u posjetu, a ŠT ga je sama počela zvati „tata”. Jednom prilikom je ona ŠT snimala mobitelom, a to je bilo kada je došla u posjetu, pa je onda ona vidjela da je ŠT uplakana. Pitala ju je zašto je plakala, a ŠT joj je rekla da je jako dugo čekala djelatnicu Centra za socijalnu skrb koja joj je rekla da „ako ne veli ono što ona mora reći djelatnicama Centra za rehabilitaciju, da će ju onda preseliti u Pustodol” (drugi dom). Ona ne zna što je ŠT kome pričala, međutim ona je bila uplašena i uplakana, pa je čak i povraćala i nije mogla jesti ono što joj je donijela. Ona nije tu snimku nikome dala na uvid. Kada je snimala mobitelom, bio je prisutan LT, a bio je još prisutan Š (štićenik Centra) koji je umro i F (štićenica Centra) koja je također pokojna, dok od zaposlenica Centra nije bilo nikoga. Napomenula je da suprug LT niti jednom prilikom nije snimao ŠT jer on niti nema mobitel za snimanje, već običan na tipke, a on niti ne zna baratati mobitelom kojim se može snimati. Dodala je da je ona ŠT u više navrata snimila, a to iz razloga što ona pokazuje želju da ide kući ili bar na vikende, međutim iz Centra ju ne puštaju navodeći da treba dozvola iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a oni ne žele dati dozvolu jer se vodi kazneni postupak protiv nje. Napomenula je da je ŠT svaki put, kada ju je snimala, a prije toga ju je pitala da li ju može snimati, na što joj je ŠT znala reći: „Mama, snimaj me! Ja hoću doma, a nitko me ne sluša i ništa mi ne vjeruju!”, bila radosna i nije imala ništa protiv toga, upravo suprotno. Kada je znala doći u posjetu, a ŠT je bila „napeta”, znala je reći: „Danas nije moj dan” pa je znala da se nešto negativno u odnosu na ŠT dogodilo jer ju dobro poznaje. ŠT želi ići doma, međutim štićenici i bolničari ne prenose tu vijest nikome dalje, tako da ona ne zna da li su ostale osobe zaposlene u Centru upoznate sa njenom željom jer nije prisutna tim razgovorima. Inače je ŠT jako plašljiva i bojažljiva osoba i kada ju se pita kako joj je, ona odgovara: „A kako mi može biti, kad sam tu di jesam, ja hoću doma.”. 2-okrivljenica ne konzumira alkohol uopće, dok suprug također uopće alkohol ne konzumira. U odnosu na navode da ona pije, ŠT će reći ono što joj se stavi u usta, od straha. Dodala je da ona nije nikada primijetila, kada je snimala ŠT, da bi ŠT bila tjeskobna ili uznemirena. Kada je znala snimati ŠT, bili su prisutni Matejin brat FT, šogorica VT, nećaci, njezina kći ST sa djecom, a u zadnje vrijeme ZT (njezina prijateljica koja je došla u posjetu), UT (ona je svaki tjedan išla s njom u posjetu ŠT) i CT (koja je također s njom išla u posjete ŠT) i svaki put je ŠT izrazila želju da ide doma.
3. U svojoj usmenoj obrani je 2-okrivljeni LT rekao da on ŠT nikada nije snimao mobitelom jer niti nema mobitel kojim se može snimati. Njegova supruga LTC je znala snimati ŠT i to kada je ŠT zahtijevala jer je ŠT znala reći: „Mama, snimaj me jer ja hoću ići doma, a nitko me tamo ne sluša”. Tako je supruga u nekoliko navrata snimala ŠT, tako da su znale biti prisutne ZT i CT te UT. Jednom prilikom je njegova supruga snimala ŠT kada je ŠT bila uplakana i povraćala je (zbog živaca, nervoze), a to zato što ju „maltretiraju” u Centru, odnosno nagovore ju da mora reći da ne ide doma, a ona se njih boji. Ne zna tko je konkretnog dana razgovarao s ŠT i tko ju je doveo u „takvo” stanje. Tvrdio je da je svaki put, kada je bila snimana mobitelom, ŠT to željela i to nije bilo ništa protiv njezine volje. Koliko on zna, niti jedna osoba koje su dolazile ŠT u posjetu, nisu snimale ŠT osim supruge LTC. Napomenuo je da on ne pije alkohol više od 30 godina, niti kapi, a niti supruga. Centar za rehabilitaciju Varaždin se plaća mjesečno oko 1.000,00 eura i ŠT to plaća iz svoje ušteđevine (naslijedila je pola kuće i naslijedila je cijelu vikendicu i vinograd), odnosno Matejinom ušteđevinom raspolaže Hrvatski zavod za socijalni rad, tj. njezina skrbnica ima račun.Okrivljeni je dodao da ŠT, kada je uznemirena, počne drhtati i neće se razgovarati, zatvori se u sebe, odbija hranu. On ŠT razumije i može s njom komunicirati pa je tako zaključio da je ona nezadovoljna što je u domu i da želi ići kući. Ne zna od kud ŠT izjava da piju supruga i on jer to nije istina, pa pretpostavlja da je prva skrbnica to njoj govorila, a kako je ŠT povodljiva, počela je to pričati. Kuća u kojoj žive je prilagođena za osobu s invaliditetom kakva je ŠT.
4. U dokaznom postupku je pročitan podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 2. 10. 2024., mišljenje Poliklinike Duše – sudskog vještaka Marije Vinković Grabarić od 27. 7. 2024., zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 20. 9. 2024., nalaz psihijatrijskog vještačenja dr. Nenada Horvata od 11. 4. 2022. i dopuna psihijatrijskog vještačenja od 18. 9. 2022., mišljenje psihologa – stalnog sudskog vještaka OT od 26. 5. 2024., izvršen je uvid u potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije za oboje okrivljenika, te su saslušani svjedoci GT, ZT, CT, NT, MT, ĆT i RT.
5. Svjedokinja GT, skrbnica žrtve nasilja, iskazala je da je ona od 22. 7. 2024. skrbnica ŠT iz razloga što je ona djelomično lišena poslovne sposobnosti. Od kada je postala skrbnica, bila je u posjeti ŠT u mjesecu rujnu 2024. Mogla je s njom razgovarati pa ju je pitala što ima kod nje novo, na što je ŠT rekla da joj majka dolazi u posjetu i da ju stalno zove kući, te ju je pitala što se može poduzeti da majka više ne dolazi u posjetu jer ju uznemirava. Pitala ju je što to znači da ju uznemirava, na što je ŠT rekla da ju majka stalno nagovara da veli da želi ići kući, a što ŠT ne želi. ŠT je rekla da mama konzumira alkohol, a nije ju pitala kako ona to zna, te ju je pitala da li se i dalje druži s korisnikom PT, na što je ŠT rekla da se ne druži jer se on posvađao s njenom majkom. Također joj je ŠT rekla da je nedavno povraćala jer ju je majka uznemirila. NT, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad koja je nadležna za ŠT, je rekla da su djelatnici Centra za rehabilitaciju Varaždin rekli da je LT snimao ŠT , a LTC je bila prisutna. NT joj je također rekla da je ŠT tom prilikom povraćala, a to zato što je bila uznemirena zbog snimanja, te su joj rekli da je LT te snimke dijelio u različite udruge (Udruga osoba s invaliditetom). Osoba koja bi mogla znati tko je snimao ŠT je MT, socijalna radnica Centra za rehabilitaciju Varaždin, a možda i pripravnica ĆT, ali ne zna prezime. Dodala je da je ŠT prilikom posjeta pitala da li joj treba što kupiti, na što je ŠT rekla da joj treba četkica za zube, da svu odjeću ima. Ona kao skrbnica raspolaže sredstvima ŠT, pa su tako naručena invalidska kolica za ŠT i plaćeno 200,00 eura za nalaz vještaka od Poliklinike Duše. Ona ne zna koliko točno iznosi mjesečna opskrbnina za ŠT, to zna nadležni socijalni radnik i pravnik.
6. Svjedokinja ZT je u svom iskazu rekla da se s LTC poznaje otprilike dvije godine te znaju povremeno otići na kavu, a inače ona radi u osiguravajućem društvu gdje oni osiguravaju vozilo. Ona je ŠT upoznala otprilike mjesec dana prije nego je ona otišla u Centar za rehabilitaciju Varaždin. Bila je par puta u posjeti ŠT kada je ona otišla u Centar za rehabilitaciju Varaždin, a s njima je bio i LT. Misli da je ŠT, kada je ona išla k njoj u posjetu, bila žalosna što se nalazi u Centru za rehabilitaciju Varaždin, te je ŠT rekla da bi ona željela ići doma, tj. u [adresa] gdje je kuća od LT, a gdje su sve sredili za njezine potrebe, a to je izjavila par puta. ŠT je rekla da joj nije lijepo u Centru, da ne želi biti tamo i da želi ići kući. Koliko se sjeća, 2 – 3 puta ju je LTC snimala ŠT mobitelom, pri čemu ŠT nije pokazivala nikakvu nelagodu i znala da ju majka snima, a misli da ju je snimala kako bi imala dokaz da ŠT doista želi ići kući i da joj nije lijepo u Centru za rehabilitaciju Varaždin. Napomenula je da je ŠT, kada su oni došli k njoj u posjetu, bila radosna i dobre volje. ŠT se par puta njima žalila i jadala da joj je tamo ružno, da je 2 puta pala i da si je rasjekla glavu, a kada su oni spomenuli osoblje – ŠT se sva „stisnula” te je ona dobila dojam kao da se ŠT boji osoblja, pa zbog toga i ne želi puno o njima pričati. Prilikom tih posjeta, ona o odnosu između osoblja Centra i okrivljenika ne može ništa reći jer nije bila prisutna. Svjedokinja je dodala da ona nije nikada vidjela da bi LT snimao ŠT mobitelom. Svjedokinja zna da HT ima običan mobitel na tipke kojim se ne može snimati. Nadalje, svjedokinja je bila u [adresa] u kući LT i kuća je prilagođena invalidnoj osobi u kolicima, a također je bila i u kući LTC gdje je također sve prilagođeno s obzirom da je ŠT od rođenja u invalidskim kolicima. Prema izgledu je ŠT bolje djelovala i izgledala kada je bila kod majke u kući, nego sada u Centru za rehabilitaciju Varaždin. Bila je vedrija, veselija, imala je dugu kosu, sada su ju ošišali, a sada je uplašenija. Svjedokinja je primijetila da je ŠT, kada shvaća da roditelji odlaze iz posjete, utučenija i tužnija. Čula je da HT zove „tata”.
7. Svjedokinja CT je iskazala da je ona susjeda od okrivljene LTC i poznaju se godinama, u dobrim su odnosima i često se druže jer i ona ima sina s poteškoćama u razvoju pa i zato i kontaktiraju češće. Ona je zajedno sa svojim sinom i LTC znala otići u posjetu u Centar za rehabilitaciju Varaždin k ŠT, a prije su znali zajedno ići po različitim udrugama. Svjedokinja je bila zajedno sa okrivljenicima i svojim sinom kod ŠT u Centru za rehabilitaciju Varaždin otprilike 8 puta. Kada je ona bila u posjetu kod ŠT, vidjela je da je ŠT bila uzbuđena kod dolaska, dok je kod odlaska bila drugačija, jako plačljiva, rastresena. Kada su bili tamo, ŠT je željela sve reći kako se osjeća, da ju tu samo pritišću, da joj brane govoriti, žalila se na neke postupke koji su bili u Centru za rehabilitaciju Varaždin, te je govorila da želi ići kod tate u [adresa], govorila je: „Uzmite me doma”. U tom razgovoru je ŠT spomenula čak neka imena, a koja su se odnosila na djelatnice koje su zaposlene u Centru za rehabilitaciju Varaždin, ali svjedokinja nije zapamtila imena, ali zna da je to bilo kod kupanja, češljanja i brige oko njezine osobne higijene, da su pregrube. ŠT se požalila da je bila na nekim razgovorima i ispitivanjima gdje je dala svoju izjavu, a u vezi sa ponašanjem djelatnica prema njoj. Prilikom njezinih posjeta ŠT, nije se u blizini nalazio nitko od zaposlenika Centra za rehabilitaciju Varaždin iz razloga što su te posjete bile na dvorištu pa i nije bilo potrebe da komuniciraju, čak je ŠT dovodio na dvorište korisnik Centra, odnosno štićenik. Jednom prilikom je LTC pitala ŠT da li ju smije snimati mobitelom, na što je ŠT rekla da ju može snimiti, a tada ju je LTC pitala da li ona želi i dalje ostati u Centru, a ŠT je stalno govorila da hoće doma, u [adresa] k tati jer tamo ima svoje životinje i svoju sobu. Svjedokinja misli da je to bilo otprilike u rujnu 2024. ŠT je prije tog snimanja stalno govorila majci da ona nekome to pokaže, pa je zato i LTC napravila taj snimak. Gotovo uvijek kada je svjedokinja ŠT pitala kako je, ŠT je odgovorila: „A kako bih mogla biti kad sam tu, kad nisam kod svoje tate i mame?! Pa sama sam, a tamo imam sve.”. Naime, ŠT je bila najprije sama u sobi i to 18 dana, a sada je trenutno u sobi s osobom koja ne govori. Svjedokinja je dodala da nikada nije vidjela da bi HT snimao ŠT jer se ne zna složiti mobitel kojim se slika i snima. Od odlaska u Centar za rehabilitaciju Varaždin, ŠT se promijenila i to od fizičkog izgleda (imala je prekrasnu dugu kosu, a sada se vidi da je loša, čak je smršavila) pa do psihičkog izgleda (stalno je preplašena, više nije vesela, znala se smijati, a sada samo govori da bi htjela doma i da bi se s njima družila). Svjedokinja je bila par puta u kući u [adresa] i HT je sve lijepo preuredio, a ŠT je slavila 27. rođendan u domu u [adresa]. Kada su roditelji odlazili iz posjeta, ŠT je bila sva rastresena i pokazivala je želju da još ostanu neko vrijeme.
8. Svjedokinja NT, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad [adresa], u svom je iskazu rekla da je nju o snimanju ŠT od strane roditelja obavijestila socijalna radnica MT iz Centra za rehabilitaciju Varaždin te joj je rekla da je snimljene snimke dalje prosljeđivao LT (i to udruzi „Uz tebe sam” i predstavnici korisnika Centra za rehabilitaciju Varaždin), dok ne zna tko je snimao ŠT (da li majka ili očuh). Ona je snimku vidjela i na snimci se vidi da ŠT plače i na kraju snimke povraća, a snimka traje nekoliko sekundi, nema nikakvog konteksta i nije znala razlog niti plača niti povraćanja. Nakon toga je ona tu snimku proslijedila policiji. Koliko ona zna, ŠT je na svoj zahtjev smještena u Centar za rehabilitaciju Varaždin, a zna i da se vodi još i kazneni postupak u vezi nasilničkog ponašanja majke LTC prema njoj. Početkom ove godine dobili su izvješće iz Centra za rehabilitaciju Varaždin, a koji se inače daje 2 puta godišnje, a iz tog izvješća proizlazi da ŠT ima dobre odnose s drugim korisnicima, osobljem, da je zbrinuta, da je uključena u aktivnosti, a najveći problem joj predstavljaju kontakti s roditeljima zbog pritiska na nju (konstantno nazivanje te govorenja da se vrati doma). S obzirom na takvu situaciju, oni ŠT posjećuju i češće nego što je Zakonom propisano, te su oni stekli dojam da ŠT želi ostati u Centru za rehabilitaciju Varaždin. Jednom prilikom je svjedokinja bila prisutna posjeti ŠT, a nakon koje posjete su baš došli i roditelji k njoj u posjetu, pa je vidjela i čula reakciju ŠT koja je bila uzrujana i govorila „Neću, neću” u smislu da ne želi vidjeti roditelje. Također je ŠT u nekoliko navrata tražila njihovu pomoć (i nju osobno) kada su bili tamo govoreći da ne želi ići doma i da želi da prestane maltretiranje majke jer ona to ne može više to izdržati. Koliko zna, jednom prilikom je i njezin liječnik opće prakse dr. V došao k njoj u posjetu i njemu je rekla da ne želi biti kod kuće. Svjedokinja je dodala da ona nije bila nikada prisutna snimanju. Snimku je proslijedila policiji jer je snimka uznemirujuća i iz nje proizlazi da se ŠT nalazi u ponižavajućem položaju i ona se ne može odmaknuti od snimanja i nije niti vjerojatno svjesna kamo se taj video slao, a u svakom slučaju snimka nije lijepa za vidjeti i nitko ne bi želio da se to nekom šalje. Na snimci je ŠT plakala i povraćala, a ništa nije govorila. Svjedokinja je upoznata s nalazima vještaka,a u vezi prijedloga da se ŠT preseli u drugu podružnicu, bili su ŠT u posjeti dr. Malkar i psihijatrica iz poliklinike „Duša”. Dr. V je utvrdio da bi ŠT mogla ići u Pustodol, dok je psihijatrica preporučila da ostane i da ne mijenja okolinu, ali da ne ide kući i da bi LT trebalo zabraniti kontakte. Svjedokinja je napomenula da su Matejini roditelji slali razne pritužbe Hrvatskom zavoda za socijalni rad u vezi smještaja ŠT u Centru, čak su kontaktirali i pravobranitelja za osobe s invaliditetom te je utvrđeno da nikakvog propusta od Hrvatskog zavoda za socijalni rad niti Centra za rehabilitaciju Varaždin nije bilo. Svjedokinja je dodala da je ona snimku, koju je vidjela, proslijedila policiji, međutim u vezi s daljnjim postupanjem snimke nema nikakvih saznanja i da li je ta snimka još nekome proslijeđena još nekoj udruzi i slično, ona ne zna.
9. Svjedokinja MT je iskazala da je ona djelatnica Centra za rehabilitaciju Varaždin i za snimku na kojoj se nalazi ŠT je doznala od kineziterapeutice RT koja joj je rekla za tu snimku i pokazala joj je tu snimku, a snimka se nalazila na mobitelu RT, a RT je snimku poslala osoba imena TT, a koja je inače asistent, ali ne zna gdje (misli da u udruzi osoba s invaliditetom). Naknadno ih je kontaktirala ŽT, korisnica i predstavnica korisnika Centra za rehabilitaciju Varaždin, a koja je rekla da je LT tu snimku slao i drugim osobama iz udruge i korisnicima u Centru u organiziranom stanovanju (KT ili IT, zna da nekome od njih). Na snimci je vidjela ŠT da plače, jako je uzrujana, a u zagrljaju je grli LTC, a na kraju ŠT povraća). Njoj je ŠT rekla da je tom prilikom LT snimao. Ona s ŠT kontaktira najmanje 2 puta tjedno, a češće kontaktira s njom ĆT koja je pripravnica. Po njezinim saznanjima, ŠT je zadovoljna u Centru i jako se boji da se ne mora vratiti na silu kući jer je tamo zadovoljna, vrlo je aktivna, komunikativna, ima prijatelje i s njom nemaju nikakvih problema. Centar za rehabilitaciju Varaždin više nema najavljivane posjete od ljeta 2024., tako da nikada ne zna tko će u Centar doći, a vrijeme posjeta je: 11:00 - 13:00 i 14:00 - 17:00 sati. Nakon posjeta roditelja, ŠT je znala sama tražiti razgovor sa socijalnim radnicama i u tim razgovorima, kada je ona s njom razgovarala, ŠT joj je znala reći da joj smeta da joj majka dolazi pod utjecajem alkohola i da ju nagovara da ide kući, a ŠT to ne želi, a što je svjedokinja smatrala određenim pritiskom na ŠT. Obzirom da ŠT nema mobitel, ne može kontaktirati s roditeljima, međutim doznala je da je u nekoliko navrata majka ŠT nazvala na mobitel korisnika PT te je on mobitel dao ŠT, tako da je ona razgovarala s majkom, a u kom razgovoru je majka govorila da će si nešto HT nešto napraviti ako se ne vrati kući, a nakon toga da će si i majka nešto napraviti ako se ne vrati kući. Kako je svjedokinji to ŠT ispričala, oni naprave protokol razgovora ili službenu zabilješku.Dodala je da nikada nije bila prisutna snimanju ŠT, a ona je u Centru za rehabilitaciju Varaždin od 8. 4. 2024. Na snimci se ne čuju riječi, već se samo vidi ŠT koja plače i povraća, a LTC ju drži zagrljenu. Svjedokinja je navela da se s ŠT može komunicirati, malo ju je teže razumjeti kada nešto govori, ali ŠT ona razumije i sve se dogovore. ŠT sama zna reći kada joj nije dobro, kada joj je potrebna pomoć, a vidjela je kada je ŠT vesela i raspoložena i jako se voli družiti s ostalim korisnicima.
10. Svjedokinja ĆT, djelatnica Centra za rehabilitaciju Varaždin, je iskazala da je njoj snimku na kojoj se nalazi ŠT koja plače, povraća, a majka ju drži zagrljenu, pokazala na svom mobitelu RT koja je zaposlena u Centru za rehabilitaciju Varaždin. Samo u jednom navratu je ona ŠT odvezla u prizemlje kada joj je došla samo majka u posjetu. U vezi s događajem ne može ništa više reći jer je ona pripravnica i došla je tamo 1. 9. 2024. Njoj se ŠT dosta često puta „požalila” na roditelje u smislu da majka prečesto zove i da prečesto dolazi u posjetu i da ona sumnja da je majka tada pod utjecajem alkohola. Jednom joj je ŠT spomenula i da se vrši pritisak na nju da se vrati kući, a ona to ne želi, te da je jednom prilikom preko telefona majka rekla da će očuh počiniti samoubojstvo ako ona ne pristane doći doma.
11. Svjedokinja RT je u svom iskazu rekla da je zaposlena u Centru za rehabilitaciju Varaždin i trenutno radi na radnom mjestu kineziterapeuta, tako da ŠT hrani posljednjih godinu dana. Ona s ŠT može razgovarati, ona zna što jede, ponekad razgovaraju vezano uz vježbe koje ona mora vježbati radi zdravstvenog stanja, pa su znale razgovarati i o drugim osobama, a i o njenim roditeljima. Napomenula je da ona radi u Centru 9 godina, tako da je ona već tamo radila kada je ŠT došla u Centar. Njoj je TT, asistentica jednog korisnika, poslala poruku na njezin mobitel i u toj poruci je napisala zašto oni Matejinu mamu puštaju u Centar, da ona ŠT „puni” glavu da oni nju u Centru tuku i da joj nije pružena usluga kako treba i da joj „puni” glavu jer bi ju htjela uzeti kući. Tada joj je nakon poruke stigla video snimka u kojoj se vidjela ŠT kako jako plače i nakon minute i pol je povraćala, međutim iz te snimke se nije vidjelo zašto se ŠT plače i zašto je povratila. Odmah je tu snimku pokazala ravnateljici i ona ju je proslijedila socijalnim radnicama koje su to prijavile. Nakon nekoliko dana je na posao došao krim policajac i ispitivao ih u vezi s tim, a one su poslije doznale da je ta snimka poslana i drugim udrugama i drugim ljudima. Njoj je znala ŠT govoriti da njena majka često dolazi pijana u posjetu, iako djelatnice – socijalne radnice Centra za rehabilitaciju Varaždin kontaktiraju sa osobama koje dolaze u posjetu i one su njoj rekle da su vidjele da se Matejina majka nalazila nekoliko puta pod utjecajem alkohola. Njoj je također ŠT znala reći da ju je došla vidjeti majka koja je bila pod utjecajem alkohola te su o tome obavijestili i ravnateljicu. Svjedokinja nije mogla reći jer ne zna da li je netko ŠT u više navrata snimao mobitelom. Kada je ŠT dobre volje, ona je nasmijana i voli se šaliti, a kad je loše volje je potištena, pa je tako jednom prilikom kada ju je došla majka u posjetu njoj rekla da najradije ne bi išla dolje u sobu za posjetu. ŠT je znala reći: „Mama je opet došla, napravila je glupost”. Svjedokinja je stekla dojam da ŠT često pruža otpor kad joj dođe majka u posjetu iako to nije uvijek. Dodala je da ona nije pitala TT tko je njoj snimku proslijedio. Korisnica iz Centra za rehabilitaciju Varaždin (ŽT) joj je rekla da je ta snimka proslijeđena i drugim osobama, tako da ona nije jedina osoba koja je dobila tu snimku, ali ona ne zna tko ju je poslao niti je u to ulazila. Ona nije s ŠT pričala o tome kako je i zašto ta snimka nastala. ŠT joj nikad nije spomenula da nju netko snima, tako da o snimci one dvije uopće nisu razgovarale. Ona osobno nikada nije bila prisutna posjetama i nije se s Matejinim roditeljima razgovarala i nikada nije vidjela okrivljenicu pijanu.
12 . Potom je skrbnica ŠT, GT, navela da je bila u posjeti kod ŠT **.**.2024. i donijela joj je stvari koje su socijalne radnice tražile i razgovarala je s ŠT. ŠT je rekla da su istog tog dana, 20. 12. 2024., bili u posjeti majka i HT, te da je majka bila pijana i da je pila vino, a zna to jer je osjetila po mirisu. Pitala je ŠT što je majka rekla na njezinu novu boje kose, na što je ŠT rekla da je mama bila „pod gasom i da nije niti primijetila da se ona pofarbala”.
13. Braniteljica okrivljenika je u završnoj riječi navela da iz svih provedenih dokaza proizlazi da okrivljenici nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Iz iskaza okrivljenika, kao i predočenja mobitela 2-okrivljenika na raspravi 24. 10. 2024., proizlazi da on nema ni mobitel s kojim bi mogao snimati oštećenu, a točno je da je 1-okrivljenica svoju kćerku ponekad snimila, međutim to je bilo na molbu ŠT jer ona njoj govori da želi ići kući kao i da želi ići kući za vikend, a što se vidi iz snimke predane u spis od 20. 10. 2024. Snimanje ŠT kod nje nikako nije prouzročilo strah, tjeskobu, uznemirenost ili povredu dostojanstva, a nema ni jedne zakonske odredbe koja zabranjuje majci da snima vlastito dijete, a osobito dijete koje je 27 godina doslovno „imala na rukama”. Svi svjedoci koji su bili prisutni snimanju ŠT rekli su da je snimanje bilo na inicijativu i uz slaganje ŠT jer ona želi ići kući. Ostali svjedoci nisu bili prisutni snimanju ŠT i nemaju nikakvih saznanja o događajima koje se okrivljenicima stavljaju na teret. Osim toga, u predmetu ne postoje niti snimke kojima je navodno ŠT povrijeđeno dostojanstvo. Ističe se da je ŠT osoba zrelosti na razini djeteta dobi od 2 do 3 godine, što proizlazi iz nalaza psihijatara Horvat, Vinković Grabarić, a iz nalaza psihologa OT također proizlazi da se radi o osobi koja je „povodljiva”. Obzirom na sve, predložila je da se okrivljenike osloboditi krivnje za prekršaj koji im se stavlja na teret.
14. Skrbnica ŠT, GT, izjavila je da se ne slaže sa navodima braniteljice te smatra da je snimanje ŠT prouzročilo povredu njezinog dostojanstva, pogotovo jer majka LTC nije spriječila osobu koja je snimala u trenutku kad je ŠT povraćala duže vrijeme i neutješno je plakala, te traži u svoje ime i u ime ŠT da se LTC izrekne zaštita mjera zabrane približavanja jer se jedino tako ŠT može zaštititi. Napomenula je da je ona u nekoliko navrata vidjela da je Matejina majka došla u posjetu pod utjecajem alkohola, a što je vidjela po njezinom ponašanju, a i osjetila je miris po alkoholu.
15. Na temelju provedenog postupka, u kojem su analizirane obrane okrivljene LTC kao i okrivljenog LT a i iskazi svih saslušanih svjedoka, te ostali dokazi u spisu, utvrđeno je i dokazano da je okrivljena LTC počinila prekršaj za koji se tereti podnesenim optužnim prijedlogom. Podnesenim optužnim prijedlogom se oboje okrivljenih terete za prekršaj nasilničkog ponašanja ,počinjenog psihičkim nasiljem prema kćerki ŠT na način da su ju snimali mobitelom ,iako su bili svjesni da se ona ne može maknuti iz kadra a niti ni na koji način spriječiti snimanje , a koji postupak je ŠT ( koja je invalidna osoba u kolicima i lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu ) uznemirio. Kako radnja snimanja mobitelom nije radnja koja je nedopuštena ,u konkretnom slučaju je važno znati kontekst , tj. u kojim okolnostima i uvjetima je ŠT bila snimana , da bi se moglo zaključiti da li se radi o psihičkom nasilju , a da je bila snimana u više navrata je u obrani rekla okrivljena LTC. Prije svega potrebno je znati da je ŠT osoba lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu i to u segmentu brige za zdravlje, liječenje i smještaj, raspolaganje novcem i imovinom, sklapanje svih vrsta pravnih poslova i zastupanje pred javnopravnim tijelima i institucijama . ŠT je rješenjem Centra za socijalnu skrb Varaždin 25.11.2013. za skrbnicu postavljena njena majka ČT . Kako se pod brojem K-240/2019 kod Općinskog suda u Varaždinu protiv LTC vodi kazneni postupak
( zbog počinjenja djela iz čl.179 a KZ/11 – nasilničko ponašanje u obitelji na štetu kćeri ŠT ) za skrbnika je rješenjem Centra za socijalnu skrb od 6.6 . 2022 . postavljena DT , a nakon toga 22. travnja 2024. skrbnica GT .Na smještaju u Centru za rehabilitaciju Varaždin, ŠT se nalazi od 1.9.2022. Dijagnosticirana joj je tetrapareza, cerebralna paraliza , epilepsija i duševna zaostalost, te otežana komunikacija, tako da zbog njenog zdravstvenog stanja ista nije ispitana već ju je zastupala sadašnja skrbnica GT .
Odluka o krivnji LTC za prekršaj psihičkog nasilja u obitelji prema malodobnoj kćerki ŠT temelji se na iskazima saslušanih svjedokinja i to GT, ET, MT , ĐT i RT koje su zaposlenice Centra za rehabilitaciju u kojem ŠT živi , a od kojih su neke gotovo svakodnevno sa ŠT i dobro ju poznaju te znaju kako se ŠT "uobičajeno" ponaša ili kada je loše volje ili je uznemirena. Iskazi saslušanih svjedokinja su slični i sve su tvrdile da je ŠT u Centru dobro i to im je rekla tako da ona u Centru želi ostati jer je zadovoljna , a ne želi ići kući, jer se tamo ne osjeća dobro i sigurno ( "jer mama pije alkohol ") a i majka ju stalno nagovara da ide kući. Iskazi saslušanih svjedokinja su detaljni i uvjerljivi, zbog čega su prihvaćeni .Suprotno tome okrivljena LTC u svojoj obrani tvrdi da ona želi da ŠT ide kući i da se za nju brine , a isto želi i ŠT , međutim nitko se na želje ŠT ne obazire. Okrivljena je u obrani rekla da je u nekoliko navrata , kada je otišla u posjetu ŠT , istu snimala mobitelom te tvrdila da je to činila uz Matejin pristanak. ŠT je prije pitala da li ju može snimati, na što joj je ŠT znala reći: „Mama, snimaj me! Ja hoću doma, a nitko me ne sluša i ništa mi ne vjeruju!”, te je bila radosna i nije imala ništa protiv toga, upravo suprotno. Snimala ju je iz razloga što ŠT pokazuje želju da ide kući ili bar na vikende, međutim iz Centra za rehabilitaciju ju ne puštaju navodeći da treba dozvola Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a Zavod ne želi dati dozvolu, jer se protiv nje vodi kazneni postupak za kazneno djelo ( protiv braka, obitelji i djece- nasiljem u obitelji na štetu kćeri ŠT). Kako nije sporno da je okrivljena ŠT snimala (i to činila nekoliko puta ) u ovom se slučaju postavlja pitanje, da li je takav postupak prema ŠT predstavljao čin psihičkog nasilja ,koji ju je uznemirio , jer je ŠT osoba koja je nepokretna ( u kolicima i ne može se koristiti rukama ) tako da se nije bila u stanju izmaknuti od snimanja niti na neki drugi način spriječiti snimanje , ili snimanje ŠT mobitelom ne sadrži obilježja prekršaja .Iz provedenog postupka (tj. analizom iskaza svjedokinja ET , MT, ĐT i RT ) proizlazi da posjete roditelja (majke LTC i očuha LT ) na ŠT loše djeluju i ona je često nakon posjeta loše volje ,potištena i anksiozna, a raspoloženje joj se promijeni i kada čuje da je majka najavila da će doći u posjetu. Na isti način je ( kao ostale gore navedene svjedokinje ) ponašanje ŠT opisala i njena sadašnja skrbnica GT koju je ŠT, kada ju je prvi put posjetila , pitala da li može nešto poduzeti da majka više ne dolazi u posjetu jer ju uznemirava ,a na pitanje kako ju uznemirava je rekla da ju majka stalno nagovara da im u Centru veli da hoće kući ,a što ona ne želi . Zbog toga što okrivljena vrši na ŠT pritisak
( nagovarajući ju da ide kući ) što na ŠT negativno djeluje ,predložila je da se LTC i LT izrekne zabrana približavanja, jer je to jedini način da se ŠT zaštiti od pritiska koji roditelji vrše na nju. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je ŠT izložena neprestanim pritiscima od roditelja ,snimanja mobitelom su neprimjerena ,a osobito kada se uzme u obzir činjenica da se ŠT ne može izmaknuti iz kadra ili na drugi način spriječiti svoje snimanje i stoga takvo ponašanje uznemiruje ŠT i ima obilježja prekršaja psihičkog nasilja . Prema definiciji , nasilje predstavlja odnos između dvije strane u kojem jedna strana uporabom ili prijetnjom uporabe sile utječe na drugu stranu. Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugim osobama s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke ili fizičke boli .U ovom slučaju , se radi o psihičkom nasilju , a koje je primjena psihičke prisile nad žrtvom kod koje se javlja osjećaj straha, uznemirenosti,ugroženosti ili povreda dostojanstva, a može se provoditi na različite načine (vrijeđanjem ,iznošenjem neistina, nazivanjem pogrdnim imenima ,uhođenjem, ponižavanjem, ismijavanjem , zastrašivanjem i dr...) Kod žrtava nasilja se može javiti osjećaj srama , posramljenosti ili ranjivosti, kao i osjećaj bespomoćnosti , a koji se javio kod ŠT koja se nije mogla maknuti iz kadra kada je bila snimana, jer je ona osoba u invalidskim kolicima i može se kretati samo uz pomoć druge osobe i potpuno je ovisna o drugoj osobi u svim aktivnostima svakodnevnog života ( što proizlazi iz Izvješća o korisnici Centra za rehabilitaciju Varaždin ) .U aktivnostima slobodnog vremena ona sudjeluje u likovnoj radionici, u radnoj terapiji u održavanju bazične funkcionalnosti, treningu gornjih ekstremiteta, ide na izlete i vodi ju se u šetnje. Slobodno vrijeme provodi u aktivnostima sa stručnim radnicima i sa ostalim korisnicima Centra. Tri puta tjedno ŠT posjećuje majka i njen sadašnji suprug. Prije same posjete zna biti uznemirena i negoduje ,tako da često ne želi ići u prostor za posjete. Nakon posjete često zna tražiti razgovor sa stručnim radnicima te govori da roditelji stalno nešto kompliciraju i rade probleme. Ne želi ići na vikende kući jer majka viče na nju i ne ponaša se lijepo , a često puta je i pijana ,a što su i socijalne radnice osjetile po mirisu kada je njena majka došla k njoj u posjetu a to je i sadašnja skrbnica Mateje , GT navela u svom iskazu . Iz mišljenja Poliklinike Duša od dana 27.7.2024. čije mišljenje je zatražio Centar za socijalnu skrb Varaždin proizlazi da je ŠT prije dolaska u Centar za rehabilitaciju živjela sa majkom i s ocem te joj je majka bila skrbnik od 2013 godine . U tijeku 2022. godine je zbog vođenja kaznenog postupka protiv ČT ( zbog kršenja propisa o zaštiti u obitelji ) provedeno vještačenje ŠT od dr.med.BT u koje je izvršen uvid ,iz kojeg je vidljivo da se radi o osobi koja ima teške zdravstvene probleme zbog kojih potpuno ovisi o brizi druge osobe , a što se tiče sposobnosti da da vjerodostojan iskaz se navodi da nema razvijene govorne vještine te je povodljiva te će potvrditi ili negirati sve "što joj se stavi u usta " .Stoga se od nje ne može dobiti nikakav vjerodostojan iskaz koji bi se mogao koristiti u postupku, a zbog čega ista i nije ispitana .Nadalje je dr.med Marija Vinković Grabarić ,spec. psihijatar , u svom mišljenju od 27.7.2024 . navela da se radi o duševno zaostaloj osobi ( mentalna dob 6-9 godina ) koja ima cerebralnu paralizu sva 4 ekstremiteta , epilepsiju i još niz drugih bolesti .Ista je , uz svoja ograničenja u Centru zbrinuta na najvišem medicinsko –rehabilitacijskom nivou što se tiče njenih dijagnoza psihički i tjelesnih nedostataka .Uklopila se u život Centra i doima se zadovoljno te je sa osobljem razvila dobar emocionalni odnos i na ništa se ne žali. Do problema između Centra za rehabilitaciju i Matejinih roditelja je došlo prilikom posjećivanja roditelja jer su isti došli u sukob sa djelatnicima Centra te ravnateljicom ,kada je došlo i do narušavanja javnog reda i mira kao i pretnji osoblju. Zbog navedenog je predloženo da se ŠT premjesti u drugu ustanovu ,međutim mišljenje psihologa ,stalnog sudskog vještaka za psihologiju Marine Kereša (od 26.5.2024 ) je da se premještaj ŠT u drugi dom , ne preporuča , isto je u svom mišljenju navedeno i u mišljenju poliklinike Duša. Smatra se da se s premještajem treba pričekati jer se ŠT dobro uklopila uvjetima življenja u Centru, a majci treba ograničiti posjete jednom na tjedan uz nadzor, dok očuhu LT HT treba zabraniti posjete sudskim putem ,a treba zabraniti i odlazak na vikende doma , radi zaštite mentalno-psihičkog statusa ŠT. Imajući u vidu navedeno sud je uvjerenja da snimanje ŠT predstavlja čin nasilničkog ponašanja koji ju uznemirava .Osim toga , provedenim postupkom je utvrđeno da je cilj snimanja ŠT bio ostvarenje ciljeva njenih roditelja ( da pokažu kako se u Centru za Mateju ne brinu) a ne radi sjećanja na neki ( sretan ) događaj. Naime ,postoji snimka , a koju su spomenule sve saslušane svjedokinje (a što nije negirala okrivljena LTC a ni LT ) na kojoj se nalazi ŠT a koja prikazuje ŠT kako plače i povraća. Zbog te snimke (koju nije snimila okrivljena , jer se na snimci ,nalazi i ona ) je i pokrenut prekršajni postupak ,jer je nesporno da se ŠT loše osjeća (zato plače i povraća) a ipak ju netko snima mobitelom ,a nesporno je da nitko u tom stanju ne bi želio biti snimljen pa tako i ŠT koju je takav postupak još više uznemirio i koja se u tom trenutku osjećala bespomoćno . Nadalje, treba navesti da je okrivljena LTC u obrani rekla da je ona ŠT pitala da li ju može snimati , na što je ŠT pristala , međutim, što znači Matejin pristanak ( ako ga je i dala ) kada se radi o osobi koja se nije u stanju brinuti za sebe i donositi odluke ,zbog čega i ima skrbnika .
Nadalje svjedokinja ZT je u svom iskazu rekla da je ŠT znala da ju majka snima i nije pokazivala nikakvu nelagodu te je tvrdila da im se ŠT ,kada su joj došle u posjetu žalila da joj u Centru nije lijepo i da želi doma , dok je svjedokinja CT navela da je jednom prilikom bila u posjeti kada je okrivljena snimala ŠT ,a što je ŠT odobrila i tražila od majke da tu snimku nekome pokaže . U istoj je govorila da želi ići kući i ne želi više biti u Centru , a na pitanje svjedokinje
kako joj je" je odgovorila :"A kako bih mogla biti, kad sam tu ,kad nisam kod svoje mame i tate. Pa sama sam ,a tamo imam sve ". Kako su saslušane svjedokinje prijateljice i poznanice okrivljene LTC ,(koje su nekoliko puta bile u posjeti ŠT zajedno sa roditeljima ŠT ) ,njihove iskaze sud smatra neuvjerljivima ( osobito kada tvrde da je ŠT rekla majci da ona snimke na kojoj je ona (ŠT ) pokaže drugima ) . Iskaze sud smatra i dogovorenim u skladu sa obranom okrivljene gdje okrivljena tvrdi da ŠT nije bila snimana bez pristanka .S obzirom na sve navedeno,svojim ponašanjem je okrivljena je kod žrtve nasilja izazvala osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u kojem je navedeno da je nasilje u obitelji psihičko nasilje kojim je kod žrtve prouzročena povreda dostojanstva ili uznemirenost. Kažnjivim člankom 22. stavkom 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da, ako je nasilje počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.
16. Stoga je okrivljena proglašena krivom i za počinjeni prekršaj joj je izrečena novčana kazna. U konkretnom slučaju je novčana kazna , primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, znatno ublažena ispod zakonom propisanog minimuma a koja iznosi 1590,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana .Pri odmjeravanju kazne je uzeta u obzir vrsta prekršaja , težina prekršaja kao i okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja ,imovno stanje okrivljene , te činjenica da okrivljenica do sada nije bila prekršajno kažnjavana, što je vidljivo iz potvrde Ministarstva pravosuđa. Novčanom kaznom koja je izrečena okrivljenoj, a koju ista treba platiti se očekuje ostvarenje opće i posebne svrhe prekršajnog kažnjavanja i izražavanje društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, te utjecati na okrivljenu da više ne čini prekršaje.
17. Napominje se da u konkretnom slučaju nisu izrečene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana i zabrane približavanja ,uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji , iako je to podnositelj optužnog prijedloga kao i skrbnica oštećene predložio, iz razloga što se smatra da će samo izricanje novčane kazne dovoljno utjecati na nju da više ne čini prekršaje.
18. Nadalje, sud je okrivljenoj izrekao i trošak postupka koji je odmjeren u skladu s trajanjem i složenošću postupka i dužna ga je platiti okrivljenica jer ga je vođenjem ovog postupka prouzročila.
19. U podnesenom optužnom prijedlogu je za počinjenje prekršaja nasilničkog ponašanja prema invalidnoj osobi okrivljen i LT , međutim provedenim postupkom nije sa sigurnošću utvrđeno i dokazano da je i on počinio prekršaj ,zbog čega je isti oslobođen od optužbe .Naime, nema dokaza da je snimku, koju su spominjale svjedokinje ( zaposlenice Centra za rehabilitaciju ) na kojoj je snimljena ŠT kako plače i povraća ,a iza nje stoji njena majka ČT, koja ju drži oko vrata ) snimio LT.
U Varaždinu 17. siječnja 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Nikolina Osredečki, v. r.
Vesna Poljan, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 2 (dva) istovjetna primjerka, predaje se sudu neposredno ili se šalje preporučenom pošiljkom, a o žalbi će odlučivati Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
Dostavna naredba:
1.Tužitelj Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin, Augusta Cesarca 18, Varaždin odmah i po pravomoćnosti
2.1-okrivljena LTC, [adresa]
3.2-okrivljeni LT, [adresa]
4.Skrbnica žrtve nasilja GT, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, Vladimira Nazora 22, Varaždin po pravomoćnosti
5.Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, Vladimira Nazora 22, Varaždin po pravomoćnosti
