Posl.br. Pr-26/2024-112

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Natalija Đuran Tršinski, odvj. iz Zaboka, protiv tuženika DETMERS KONTEJNER d.o.o. u likvidaciji, Ul. Franje Tuđmana 5, Sveti Križ Začretje, OIB 05035208715, kojeg zastupa Tihomir Rubeša, odvj. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 20. prosinca 2024.g. u prisutnosti pun. tužitelja, dana 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika za donošenje rješenja kojim se utvrđuje prekid postupka.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DETMERS KONTEJNER d.o.o. u likvidaciji, Ulica Franje Tuđmana 5, Sv. Križ Začretje, OIB 05035208715 da isplati tužitelju ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.988,90 eura , zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.687,50 eura od 16.08.2013. do isplate

- na iznos od 1.773,00 eura od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 2.528,40 eura od 16.11.2014. do isplate,

po stopi do 31.srpnja 2015.g. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 150,55 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025.g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je od 4.2.2013. bio zaposlen kod tuženika na poslovima strojobravara i montera, te ga je tuženik u razdoblju od 13.5.2013. do 19.7.2013., zatim od 17.3.2014. do 22.5.2014., te od 8.4.2014. do 9.10.2014. uputio na terenski rad u Njemačku u grad Mulheim.

2.Tužitelj navodi da mu je tuženik isplaćivao minimalni dohodak, a dnevnice mu je isplatio samo djelomično , te iako je imao zakonsku obvezu plaćanja dnevnica u iznosu od 70 eura po danu, iste mu je isplatio samo djelomično i to za period od 4.8.2014. do 9.10.2014. po 51 euro po danu. Stoga mu je tuženik ostao dužan dnevnice za 195 dana, što u cijelosti, a što djelomično pa tužitelj potražuje na ime neisplaćenih dnevnica iznos od 10.270,00 eura. Tužitelj navodi da mu tuženik nije isplatio niti naknadu za odvojeni život za vrijeme provedeno na terenu u inozemstvu u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno, pa s te osnove potražuje 5.000,00 kuna.

3.Nadalje, navodi da je on kod odlaska na rad u Njemačku dogovorio s tuženikom isplatu 8,30 eura po satu, a što tuženik nije ispoštovao, te mu je s te osnove ostao dužan 4.751,00 euro, te tužitelj predlaže da su donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu plati iznos od 15.021,00 euro i iznos od 5.000,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.550,00 eura od 20.7.2013., na iznos od 4.550,00 eura od 23.5.2014., na iznos od 1.170,00 eura od 10.10.2014. i na iznos od 4.751,00 euro i 5.000,00 kuna od dana utuženja, uz naknadu parničnog troška s kamatom od presuđenja do ispalte.

4.Nakon što je tuženik dostavio u spis obračun sati rada tužitelja, podatke o isplatama tužitelju i dokumentaciju o satima rada tužitelja, a što je tužitelj zatražio još u tužbi, a tuženik je dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je u podnesku od 27.01.2027. naveo da mu tuženik nije platio niti prekovremeni rad, te je po prijedlogu tužitelja provedeno je financijsko vještačenje, na okolnost visine neisplaćenih dnevnica, neisplaćene plaće za redovni rad i odrađene prekovremene sate, a tužitelj je po provedenim financijskim vještačenjima podneskom od 10.4.2019. precizirao tužbeni zahtjev, te na ime neplaćenih sati rada u Njemačkoj potražuje iznos od 27.402,38 kuna sa zateznom kamatom od utuženja, na ime neisplaćenih dnevnica potražuje iznos od 4.478,30 eura sa zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate, a na ime odrađenih prekovremenih sati u istom razdoblju na radu u Njemačkoj potražuje ukupno 5.988,90 eura protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan isplate ,sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.687,50 eura od 20.7.2013., na iznos od 1.773,00 eura od 23.5.2014. i na iznos od 2.528,40 eura od 10.10.2014. uz naknadu parničnog troška s kamatom.

5.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je u cijelosti osporio tužbu, kako u osnovi i visini, tako i u dospjelosti potraživanja. Tuženik navodi da nije njegova zakonska obveza plaćanje dnevnice, jer dnevnica nije zakonski određena, te je nejasno i pravno interpretiranje u tužbi rada u inozemstvu, rada na terenu i terenskog dodatka, jer postoji pravo na dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo. Tuženik navodi da su tužitelju isplaćene dnevnice i akontacije pri odlasku u inozemstvu, te on nema pravo na terenski dodatak i pravo na odvojeni život, jer to isključuje jedno drugo.

6.Tuženik smatra da tužitelj nema pravo na istovremenu isplatu prekovremenih sati i isplatu dnevnica jer se navedeni iznosi međusobno isključuju, a pogotovo obzirom na činjenicu da su tužitelju za vrijeme boravka u inozemstvu bili plaćeni smještaj i prijevoz do odredišta u inozemstvo i nazad, a za koje se troškove zapravo isplaćuju dnevnice zaposlenicima. Stoga tuženik predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenih zahtjevom.

7.Tuženik smatra da tužbeni zahtjev iz podneska od 10.04.2019.g. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, koja nije dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka, jer tužitelj s osnova različitih nego u tužbi traži isplatu, te tuženik ističe prigovor prekluzije i zastare, budući da se u tužbi uopće ne postavlja tužbeni zahtjev u odnosu na prekovremene sate, niti se navode činjenice na te okolnosti, a novim tužbenih zahtjevom, tužitelj postavlja zahtjev u odnosu na prekovremene sate, te povlači zahtjev u odnosu na dodatak za odvojeni život u cijelosti, a u odnosu na neisplaćene dnevnice tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za otprilike polovicu.

8.Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, budući je on u tužbi pod 4 činjeničnog opisa tužbe potraživao isplatu za odrađene sate kod tuženika.

9.U toku postupka izvršen je uvid u ugovor o radu i aneks istog, u obračunske liste za tužitelja te izvod iz prometa po njegovom tekućem računu, u putne naloge, potvrde i evidencije radnog vremena, pravilnik o radu tuženika, evidencije o isplatama, saslušani su svjedoci FR, LR, OR, ĐR, RR, tužitelj, direktorica tuženika DR i prokurist tuženika AR, izvršen je uvid u podatke Saveznog ministarstva za rad i socijalna pitanja SR Njemačke o visini minimalne plaće u graditeljstvu, u JOPPD obrazac, kartice konta, izvode iz devizne blagajne tuženika, rukom pisane podatke o isplatama, u ugovor sklopljen između tuženika i njemačkog Detmersa od 25.2.2000., poreznu prijavu, odluke tuženika o visini dnevnice, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., usmeno je saslušan vještak Ručević i provedena su dopunska vještačenja po istom vještaku.

10.Presudom ovog suda posl. br. Pr-83/2015-72, od 17. svibnja 2019. godine, pod I izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime manje isplaćenih dnevnica isplati iznos od 16,62 eura, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, te da mu na ime prekovremenih sati isplati iznos od 5.988,90 eura, protuvrijednost u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, s pripadajućom zateznom kamatom kamatom tekućom :na iznos od 1.687,50 eura od 16.08.2013. do isplate,na iznos od 1.773,00 eura od 16.06.2014. do isplate i na iznos od 2.528,40 eura od 16.11.2014. do isplate, dok je pod II izreke odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 27.402,38 kn na ime neisplaćene redovne plaće, te sa dijelom zahtjeva za isplatu neisplaćenih dnevnica u iznosu od 4.461,68 eura, protuvrijednost u kunama, dijelom zahtjeva za kamatu na iznose dosuđene pod I, a pod III i IV naloženo je strankama da jedan drugome naknade troškove postupka razmjerno uspjehu u postupku.

11.Povodom žalbi stranaka, presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1231/2019-2, od 14. srpnja 2022. godine, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda pod točkom II izreke u dijelu gdje je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, te odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda pod točkom pod I izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da na ime neisplaćenih dnevnica isplati tužitelju iznos od 16,62 eura na ime, dok je presuda ukinuta u dijelu pod I izreke gdje je tuženiku naloženo da na ime neplaćenih prekovremenih sati isplati tužitelju 5.988,90 eura protuvrijednost u kunama, te u odluci o troškovima.

12.Naime, prema mišljenju Županijskog suda postavljanje zahtjeva za isplatu prekovremenih sati u podnesku od 10. travnja 2019. godine predstavlja preinaku tužbe, jer tužitelj tu isplatu nije zatražio u tužbi , te ističe nove činjenice koje imaju uporište i u dodatnoj pravnoj osnovi, pa kako ovaj sud nije odlučio o preinaci tužbe u pogledu postavljenog zahtjeva za isplatu neisplaćenih, a odrađenih prekovremenih sati, to je presuda u tom dijelu ukinuta s uputom da ovaj sud odluči da li je preinaka tužbe dopuštena, te da valjanom primjenom materijalnog prava odluči o zahtjevu tužitelja, vodeći računa o shvaćanju izraženom u odluci Županijskog suda.

13.Rješenjem ovog suda posl.br.Pr-125/2022-85 od 15.rujna 2022.g. pod točkom I. izreke odlučeno da se ne dopušta tužitelju preinaka tužbe isticanjem zahtjeva za isplatu neplaćenih prekovremenih sati prema podnesku od 10. travnja 2019., a kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati :iznos od 1.687,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. srpnja 2013. pa do isplate, iznos od 1.773,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. svibnja 2014. pa do isplate te iznos od 2.528,40 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. listopada 2014. pa do isplate, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka.

14.Ovo rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-3236/2022-12 od 08.listopada 2024.g., te je stav Županijskog suda u ovoj odluci da je u konkretnom slučaju valjalo dopustiti preinaku tužbe unatoč tuženikovom protivljenju.

15.Stoga je predmetom ove odluke zahtjev tužitelja za isplatu plaće za prekovremeni rad i odluka o troškovima postupka.

16. U podnesku od 19.prosinca 2024.g. tuženik je obavijestio ovaj sud da je 20.05.2024.donio odluku o prestanku društva, te da je Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje o upisu prestanka tuženika, pa da su time ostvareni zakonski razlozi za prekid postupka.

17.Punomoćnica tužitelja se protivila prekidu, jer navedeno rješenje nije pravomoćno.

18.Uvidom u registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je Trgovački sud u Zagrebu 21. lipnja 2024. donio rješenje kojim se u sudski registar upisuje prestanak društva pod tvrtkom Detmers kontejner d.o.o.u likvidaciji, ali da je protiv tog rješenja uložena žalba, te da isto nije pravomoćno. Kako odluka suda kojom je utvrđeno da je tuženik prestao postojati nije pravomoćna, to je valjalo odbiti prijedlog tuženika da se utvrdi da je došlo do prekida postupka i riješeno je kao u izreci.

19.Nesporna je činjenica da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, te da je po nalogu tuženika radio na terenu u Njemačku u razdoblju od 13.5.2013. do 19.7.2013. te od 17.3.2014. do 22.5.2014. i od 4.8.2014. do 9.10.2014.

20.Kako se tuženik protivio preinaci tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja, prema podnesku tužitelja od 10.04.2019.g., navodeći da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva koja nije dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka, jer tužitelj s osnova različitih nego u tužbi traži isplatu, budući da se u tužbi uopće ne postavlja tužbeni zahtjev u odnosu na prekovremene sate, niti se navode činjenice na te okolnosti, a novim tužbenih zahtjevom tužitelj postavlja zahtjev u odnosu na prekovremene sate.

21. Iako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10.04.2019.g.,preinačio tužbu u smislu odredbe iz čl. 191. st. 1. ZPP–a, budući je osim iznosa na ime neplaćenih dnevnica i neisplaćene plaće za obavljeni (redovni) rad, koje je zatražio u tužbi, zatražio još i isplatu iznosa na ime prekovremenog rada, ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 20. prosinca 2024. dopustio preinaku tužbe, unatoč tuženikovom protivljenju.

22. Naime, iako je točno da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe znao da je za vrijeme terenskog rada u Saveznoj Republici Njemačkoj radio i prekovremeno, on je već u tužbi predložio da tuženik dostavi obračun sati rada , podatke o isplatama tužitelju i dokumentaciju o satima rada tužitelja, što je tuženik dostavio tek uz podnesak od 30. rujna 2015. , na ročištu od 13. rujna 2016., te u podnesku od 05.06.2017., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, nakon čega je provedeno financijsko vještačenje, koje je bilo potrebno kako bi tužitelj iz nalaza i mišljenja vještaka saznao ne samo koliki mu točan iznos tuženik duguje, već i po kojoj točno osnovi.

23.Stoga, na strani tužitelja ne postoji krivnja za to što je tužbu preinačio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da do zaključenja prethodnog postupka nije imao na raspolaganju cjelokupnu relevantnu dokumentaciju na temelju koje bi isti imao saznanja o tome po kojoj osnovi iz radnog odnosa mu tuženik duguje , a tek po provedenom vještačenju tužitelju je bilo poznato koji mu iznos tuženik duguje i s koje osnove, pa je u skladu s odredbom čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,112/99,117/03. 88/05., 84/08., 57/11,148/11 i 25/13, 89/14,70/19,80/22,114/22,155/23- dalje ZPP-a), valjalo dopustiti preinaku tužbe jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

24.Prigovor zastare nije osnovan, jer je tužba kojom se potražuje isplata plaće i dnevnica podnesena unutar zastarnog roka iz čl.139. Zakona o radu (NN 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023. – dalje ZOR), te je i zahtjev za isplatu prekovremenih sati stavljen unutar zastarnog roka.

25.Naime, tužba u ovom predmetu je podnesena 29.05.2015.g., a kao što je već rečeno, iako je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe znao da je za vrijeme terenskog rada u Saveznoj Republici Njemačkoj radio i prekovremeno, on evidentno nije raspolagao podacima na koji način i u kojem opsegu mu je tuženik obračunavao sate rada, zbog čega je on je već u tužbi predložio da tuženik dostavi obračun sati rada tužitelja, podatke o isplatama tužitelju i dokumentaciju o satima rada tužitelja, koje podatke je tuženik dostavio uz podnesak od 30. rujna 2015. i na ročištu od 13. rujna 2016., te je tek primitkom tih podataka tužitelj saznao da mu nije plaćen prekovremeni rad, ali kako i dalje nije imao točne podatke o broju odrađenih prekovremenih sati , to u podnesku od 27.01.2017. navodi da mu nisu plaćeni prekovremeni sati, ali da o tome ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju, te je tuženik nakon toga, na ponovno traženje suda, podneskom od 05.06.2017. dostavio daljnju dokumentaciju (između ostalog i evidenciju radnog vremena koju je vodila svjedokinja RR), nakon čega je tužitelj na ročištu 07.lipnja 2017. predložio, između ostalog, provođenje financijskog vještačenja i na okolnost neplaćenih prekovremenih sati, te je tužitelj po provedenom financijskom vještačenju specificirao svoj zahtjev za odrađene prekovremene sat, jer mu je tak tada bilo poznato koji iznos mu tuženik duguje s ove osnove.

26.Kako je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 29.05.2015., te kako nakon primitka dokumentacije od tuženika iz koje je bilo vidljivo da mu nisu plaćeni prekovremeni sati, tužitelj u podnesku od 27.01.2017. navodi da mu prekovremeni sati nisu isplaćeni, ali da on ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju koja bi isto dokazivala i kako je tuženik tek na daljnje traženje suda u podnesku od 05. lipnja 2017. dostavio dio dokumentacije temeljem koje je provedeno financijsko vještačenje, a kojim je utvrđeno da tuženik za prvi boravak tužitelja u Njemačkoj njemu nije platio prekovremeni rad u ukupnom iznosu 1.687,50 eura koji iznos je dospio 16.08.2013., iznos od 1.773,00 eura koji je dospio 16.06.2014. te iznos od 2.528,40 eura koji je dospio 16.11.2014., to je tužitelj svoj zahtjev za isplatu odrađenih prekovremenih sati podnio unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 139. ZOR- a, budući je najstariji utuženi iznos dospio 16.08.2013., a tužitelj u svom podnesku od 27.01.2017. decidirano navodi da mu nisu plaćeni prekovremeni sati u vezi čega on ne posjeduje dokumentaciju koja se nalazi kod tuženika zbog čega predlaže provođenje financijskog vještačenja, te je nakon toga, kao što je već i rečeno, po provedenom financijskom vještačenju kojim je utvrđena visina njegovog potraživanja s osnove odrađenih prekovremenih sati podneskom od 19.04.2019. specificirao svoj zahtjev za odrađene prekovremene sate, jer mu prije toga nije bila poznata visina potraživanja s ove osnove.

27.Uvidom u ugovor o radu koji su stranke sklopile utvrđeno je da su člankom 3. istog stranke ugovorile da će tužitelj rad obavljati u sjedištu tuženika u Sv. Križu Začretju, odnosno po potrebi na terenu i izvan sjedišta poduzeća. Dakle, stranke su ugovor o radu sklopile u Republici Hrvatskoj, te je ugovorom o radu bilo ugovoreno da će tužitelj rad obavljati u sjedištu tuženika u Sv.Križu Začretju, a po potrebi raditi i na terenu izvan sjedišta poduzeća.

28.Uvidom u ugovor sklopljen između tuženika kao prodavatelja i Detmers Containerbau iz SR Njemačke, kao kupca, utvrđeno je da je predmet tog ugovora prodaja kontejnera koje proizvodi tuženik, te montaža i popravak kontejnerskih objekata koje je tuženik kao prodavatelj dostavio kupcu u Njemačku, te je tim ugovorom ugovoreno da će poslove montiranja i popravka kontejnera izvoditi radnici tuženika, te se tuženik obvezao poslati kupcu u Njemačku montere, a kupac se obvezao da montere tuženika neće koristiti za ostale poslove osim onih koji su dogovoreni između prodavatelja i kupca, te je dogovoreno da je usluga montaže prodavatelja sastavni dio cijene dostave kontejnerskih objekata koja je dogovorena između kupca i prodavatelja.

29.Iz iskaza saslušanih svjedoka FR, BR, OR, ĐR, RR i tužitelja, te dostavljenih evidencija o radnom vremenu za prva dva boravka u Njemačkoj utvrđeno je da su tužitelj i drugi radnici radili sve dane u tjednu, pa tako i nedjeljom ,time da su u tjednu radili ukupno 12 sati dnevno, a u nedjelju 11 sati.

30.Temeljem odredbe čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, te rad nedjeljom i blagdanom, te se i čl.42.Pravilnika o radu tuženika prekovremenim radom smatra rad duži od punog radnog vremena za koji je predviđena povećana plaća.

31.Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 2.1.2018. utvrđeno je da je tužitelj za vrijeme prvog boravka u Njemačkoj imao ostvarenih 375 prekovremenih sati, dok je u trećem razdoblju imao odrađenih 301 prekovremeni sat, a prema dopunskom nalazu i mišljenju od 26.3.2018. u drugom razdoblju imao je odrađena ukupno 394 prekovremena sata.

32.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića dopunjen njegovim usmenim očitovanjem kao i dopunske nalaze i mišljenja jer su isti izrađeni temeljem dokumentacije u spisu te iskaza svjedoka, jasan je logičan i detaljno obrazložen te stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju nakon dopuna istog.

33.Tužitelj za prva dva boravka potražuje 4,50 eura po odrađenom satu za prekovremeni rad, a za treći boravak 8,40 eura po satu.

34.Nesporna je činjenica da tuženik tužitelju za ovaj prekovremeni rad nije ništa platio, a zakonska je obveza tuženika da tužitelju plati prekovremeni rad, te se prekovremeni rad plaća u uvećanom iznosu.

35.Nisu osnovani navodi tuženika da se prekovremeni sati i dnevnice međusobno isključuju, te da tužitelj nema pravo istovremeno i na jedno i na drugo, budući dnevnice predstavljaju naknadu materijalnih troškova koje radnik ima zbog boravka izvan mjesta prebivališta za hranu i piće, dok naknada za prekovremeni rad predstavlja plaću za stvarno obavljeni rad izvan redovitog radnog vremena, te se radi o dva različita instituta koji se međusobno ne preklapaju i ne isključuju jedan drugog.

36.Kako su tužitelj i ostali zaposlenici tuženika u Njemačkoj radili prekovremeno da bi posao što prije obavili, taj njihov prekovremeni rad bio je u interesu tuženika, jer ne samo da je posao ranije odrađen, već je tuženik tužitelju, budući je radio manji broj dana isplatio i puno manje dnevnice.

37.Budući su tužitelj i drugi radnici u Njemačkoj radili prekovremeno, a što je bilo poznato i tuženiku, jer svjedokinja RR navodi da je ona znala da radnici rade prekovremeno i subotom i nedjeljom, jer su oni tako željeli, te je navela da je ona direktorici tuženika slala evidencije o broju odrađenih sati, to sud vjeruje tužitelju i svjedocima BR i OR da je za prva dva boravka u Njemačkoj satnica za prekovremeni rad bila 4,50 ili 4,60 eura, a od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 8,50 eura po satu, budući je taj prekovremeni rad trebao biti plaćen, a poslodavac je znao da radnici rade prekovremeno i takav rad bio je u interesu poslodavca.

38.Kako su tužitelj i drugi radnici prekovremeni rad odrađivali u Njemačkoj, dok su u Hrvatskoj primali osnovnu plaću za redovni rad, to je tuženik tužitelju za prva dva boravka u Njemačkoj za odrađeni prekovremeni rad dužan platiti 4,50 eura po satu koliko tužitelj i traži, a što je manje od satnice njemačkog građevinskog radnika u tom periodu za redovni rad (koja je prema podacima Saveznog ministarstva rada SRNJ iznosila 11,05 eura) pa je tužitelju za odrađenih 375 sati prekovremenih u periodu od 13.5. do 19.7.2013. dužan platiti 1.687,50 eura.

39.U drugom razdoblju rada na terenu u Njemačkoj od 17.3.2014. do 22.5.2014.g.i tužitelj je odradio ukupno 394 prekovremena sata, pa mu je tuženik za taj prekovremeni rad dužan platiti ukupno iznos od 1.773,00 eura.

40.Za vrijeme trećeg boravka tužitelja u Njemačkoj Republika Hrvatska je bila u Europskoj uniji pa stoga sud vjeruje tužitelju i naprijed navedenim svjedocima da je ugovorena satnica za prekovremeni rad u tom razdoblju bila 8,50 eura po satu, ( što je i dalje manje od minimalne satnice za redovni rad građevinskog radnika u Njemačkoj ), a kako tužitelj potražuje 8,40 eura po satu to mu je za određeni 301 prekovremeni sat valjalo dosuditi 2.548,40 eura.

41.Ukupno tuženik je dužan tužitelju za prekovremeni rad isplatiti iznos od 5.988,90 eura.

42.Budući da je temeljem odredbe čl. 92. st.3. Zakona o radu kao i sklopljenog ugovora o radu i Pravilnika o radu, tuženik plaću dužan isplatiti najkasnije do 15-og dana u idućem mjesecu, to je tuženiku naloženo da tužitelju zateznu kamatu na iznos od 1.687,50 eura plati od 16.8.2013., a na iznos od 1.773,00 eura kamata je dosuđena od 16.6.2014.,., te je tužitelju na iznos od 2.528,40 eura kamata dosuđena od 16.11.2014.

43.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl.29.ZOO-a.

44.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a.

45.Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

46.U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku od 10.04.2019., uspjeh tužitelja u postupku je do donošenja presude Pr- 83/2015-72 od 17. svibnja 2019. 43%, dok je uspjeh tuženika 57%, pa kad se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tužitelja, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi 14% troškova postupka koji su nastali do 17. svibnja 2019.

47.Tuženiku je za zastupanja na ročištima: 29.03.2016., 23.05.2016., 13.09.2016., 10.11.2016. i 08.06.2018. u skladu s Tbr. 9. toč. 1. OT-e odmjereno po 500,00 eura ,koji iznos mu je u skladu s Tbr. 8. toč. 1. OT-e odmjeren i za sastav podnesaka 28.02.2018. i 24.09.2018., dok mu je za sastav podneska 02.06.2017. prema Tbr. 8. toč. 3. OT-e odmjereno 50,00 eura.

48.Za zastupanje na ročištu 18.01.2016. tuženiku je prema Tbr. 9. toč. 2. OT- e odmjereno 250,00 eura , koji iznos mu je prema Tbr. 10. toč. 1. OT-e odmjeren i za sastav žalbe 28.05.2019., dok mu je za zastupanja na ročištu 11.04.2019. prema troškovniku odmjereno 200,00 eura, temeljem Tbr.9.t.1.OT-e.

49.Ukupno su troškovi zastupanja tuženika 4.250,00 eura na što je priznat PDV 1.062,50 eura, te troškovi ukupno iznose 5.312,50 eura, ali je tuženiku prema čl. 154. st. 2. ZPP-a, prema uspjehu u postupku dosuđeno 14% troškova, odnosno 743,75 eura.

50.Nakon što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R- 1231/2019-2 od 14. srpnja 2022. djelomično ukinuta ovosudna presuda Pr- 83/2015-72 od 17. svibnja 2019., vrijednost predmeta spora je 5.988,90 eura, te je uspjeh tužitelja u daljnjem tijeku postupka 100%, prema toj vrijednosti predmeta spora, pa je tužitelju za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. OT-e, odmjereno 250,00 eura, dok mu je za zastupanje na ročištu 20.12.2024. odmjeren 200,00 eura, te su troškovi zastupanja tužitelja 450,00 eura na što je priznat PDV od 112,50 eura.

51.Nadalje, tužitelju su u cijelosti priznati troškovi provođenja financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 331,80 eura, budući su ovi troškovi bili potrebni za uredno vođenje postupka bez obzira na konačni uspjeh tužitelja u postupku.

52.Stoga su troškovi tužitelja ukupno 894,30 eura, pa kad se od tog iznosa oduzme iznos troškova tuženika od 743,75 eura, to je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 150,55 eura.

53.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 30. Ovršnog zakona.

U Zlataru 17. siječnja 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika