REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-5945/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB 92143159456, zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2616/2021 od 13. srpnja 2021. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Tomislav Matijević je dana 13. srpnja 2021. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-2616/2021 kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku namiriti ovrhovoditelju, sada tužitelju, tražbinu u iznosu od 65,08 kn/8,64 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2020. do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojemu ističe kako nikada nije primio utuženi račun te ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Nadalje, tuženik tijekom postupka ističe kako je platio akontacijski račun za mjesec travanj 2020. u iznosu od 152,44 kn/20,23 eura o čemu predaje u spis dokaz koji prileži spisu na listu 63. Također tuženik je u spis dostavio dokaz i o izvršenoj uplati u iznosu od 216,43 kn, no sud ukazuje kako se navedena uplata ne odnosi na utuženo potraživanje za mjesec travanj 2020. već na mjesec travanj 2021. čime sud navedeni dokaz nije posebno razmatrao.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-5945/21-2 od 26. siječnja 2022. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22

, dalje OZ).

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid izvadak iz poslovnih knjiga, izvadak iz zemljišnih knjiga, zapisnik o izvršenoj izmjeri stambenih i poslovnih prostora sa lista 26 spisa, izvadak iz evidencije tužitelja, Cjenik vodnih usluga, ispis računa sa lista 42 i 77-78 spisa, te presliku uplate na listu 63 spisa.

5. Tužitelj se podneskom od 3. rujna 2024. očitovao na navode tuženika navodeći kako su za travanj 2020. tuženiku izdana dva računa, jedan za varijabilni dio cijene (potrošnja vode) na iznos od 65,08 kn (račun broj 422731-7-220), a drugi za fiksni dio cijene za vodu i za uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada na iznos od 152,42 kn (račun broj 420964-7-120) kao i da je utužen račun za varijabilni dio cijene, te da isti nije podmiren od strane tuženika. Nadalje, tužitelj navodi kako je iz oba računa, kao i saldakontne kartice partnera, razvidno da je račun 420964-7-120 (fiksni dio) zatvoren uplatom od 6. srpnja 2020., kao i da je još otvorena stavka potraživanja prema računu broj 422731-7-220 (varijabilni dio).

6. Tuženik se na navode tužitelja nije očitovao niti je pristupio na ročište zakazano za dan 3. prosinca 2024., a što je sud utvrdio uvidom u dostavnicu koja prileži spisu na poleđini lista 85 spisa, to je sud temeljem odredbe čl. 295. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP) na prijedlog tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu dana 3. prosinca 2024. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, vodeći pri tome računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u toč. I. izreke.

8. Među strankama u ovom postupku je sporan osnov i visina te je li protekao zakonom propisani rok za zastaru utuženog potraživanja.

9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i ispis utuženih računa, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge.

10. Isto tako sud je utvrdio kako se tuženik vodi pod šifrom partnera 84350 na adresi [adresa], te da računi također glase na tuženika gdje je kao adresa mjernog mjesta navedena adresa u [adresa], a kao adresa za primanje računa adresa u [adresa].

11. Daljnjim uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, utvrđeno je kako tuženik za utuženo razdoblje (travanj 2020.) duguje tužitelju iznos od 8,64 eura, a sa naslova pružene komunalne usluge. Za istaknuti je kako je u utuženim računima kao korisnik, a time i obveznik plaćanja naznačen tuženik.

12. Sukladno čl. 215. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu.

13. Nadalje, sukladno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama, obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.

14. Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisano je da je opskrba vodom komunalna djelatnost, dok je odredbom čl. 20. st. 2. istoga zakona propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, a odredbom čl. 5. istog članka propisano je da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine.

15. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl. 10. st. 1. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).

16. Slijedom navedenog, sud ističe kako je prema priloženoj dokumentaciji evidentno kako je tužitelj pružio uslugu opskrbe vodom tuženiku kao korisniku/vlasniku nekretnine u utuženom razdoblju, a što tuženik niti ne spori.

17. U odnosu na dokumentaciju priloženu u spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga kao i dokaz o uplati u iznosu od 152,42 kn/20,23 eura, sud ističe kako je tuženik na ime dva izdana računa kako je to pojašnjeno u točki 5. obrazloženja, tuženik doista podmirio dugovanje po računu od 30. travnja 2020. s danom dospijeća 25. svibnja 2020., poziv na broj 01-480160-84350-9 u iznosu od 152,42 kn/20,23 eura, a što je sud utvrdio uvidom u list 63 spisa, no isti nije podmirio utuženo potraživanje prema računu od dana 30. travnja 2020. dan dospijeća 29. svibnja 2020., s pozivom na broj 01-481928-84350-2 koji glasi na iznos od 65,08 kn/8,64 eura. Također, spisu ne prileži dokaz da je tuženik prigovarao predmetnim računima.

18. U odnosu na navode tuženika kako nije zaprimio predmetne račune za utuženo razdoblje, sud ukazuje kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa i opomene preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja. S druge strane, sud također ukazuje kako tuženiku kao obvezniku plaćanja ugovorene mjesečne naknade temeljem gore navedenog pretplatničkog odnosa nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna naknada naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimio, to ga ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je isti imao mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi. Time sud navode tuženika o tome kako mu nisu dostavljeni predmetni računi smatra u cijelosti paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje obveze podmirenja predmetnog dugovanja.

19. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženik korisnik komunalne usluge isporuke vode, te je temeljem odredbe čl. 205. st. 2. Zakona o vodama obvezan na plaćanje iste.

20. Predmetni izvadak iz poslovnih knjiga priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvadak daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.

21. Spisu ne prileži niti jedan dokaz da je tužena postupila sukladno važećim uvjetima i u određenom roku uložila predmetni prigovor niti je isti sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a predlagao provođenje takvih dokaza.

22. Visinu predmetnog potraživanja sud je utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i priloženi prijepis utuženih računa sa lista 42 i 77-78 spisa, te je za istaknuti kako se predmetni račun odnosi i na naplatu fiksne naknade koji su dužni podmirivati svi korisnici usluga neovisno o stvarnoj potrošnji i to sukladno Odluci o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012. kao i na naknadu za uslugu opskrbe pitkom vodom, usluge odvodnje otpadnih voda, usluge pročišćavanja, naknade za razvoj voda, za razvoj odvodnje, pročišćavanja, korištenje voda i za zaštitu voda.

23. Kako je prema gore navedenim utvrđenjima sud utvrdio kako je na tuženiku obveza podmirenja predmetnog potraživanja, a visina istog proizlazi iz priležeće dokumentacije (izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženog računa), sud smatra navode tuženika paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka te izbjegavanje obveze podmirenja utuženog potraživanja dok je iz navedene predmetne dokumentacije jasno utvrđena osnova i visina predmetnog tužbenog zahtjeva uz napomenu kako je i iz dostavljenih računa razvidno na što se predmetno potraživanje odnosi.

24. Predmetni izvadak iz poslovnih knjiga priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvadak kao i račun sa lista 42 i 77-78 spisa daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.

25. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja sud ističe kako je odredbom čl. 232. st. 1. ZOO-a propisano da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu, slijedom čega sud ukazuje kako je utuženo potraživanje za mjesec travanj 2020. sa dospijećem dana 29. svibnja 2020., što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i ispisom računa sa lista 42 i 78 spisa, dok je uvidom u prijamni pečat javnog bilježnika jasno vidljivo da je ovršni prijedlog sada tužbeni zahtjev zaprimljen dana 21. svibnja 2021. iz čega proizlazi kako nije protekao zakonom propisani rok od godinu dana za zastaru koji ističe 29. svibnja 2021., slijedom čega je predmetni prigovor zastare u cijelosti ocijenjen neosnovanim.

26. Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podnio dokaz da je u utuženom razdoblju došlo do promjene vlasnika/korisnika predmetne nekretnine, da je prigovarao iznosima navedenim u ispostavljenim računima za utuženo razdoblje ili da je prigovarao podacima navedenim u istima, niti da je utuženo potraživanje podmirio ili da je isto podmireno o dospijeću, slijedom čega sud smatra da je sukladno odredbi čl. 9. te 65. ZOO-a tuženik dužan podmiriti utuženu glavnicu u iznosu od 8,64 eura.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, to je valjalo tuženika obvezati na isplatu zateznih kamata od dospijeća računa pa do isplate i to kako je tužitelj pravilno i zatražio tužbenim zahtjevom dan nakon dospijeća utuženog računa kao u točki I. izreke (dospijeće 29. svibnja 2020.) pa do isplate, to je sud i predmetni zahtjev tužitelja u pogledu zateznih kamata na dosuđenu glavnicu, našao u cijelosti osnovanim i odlučio kao pod toč. I. izreke.

28. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

29. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, te 138/23, dalje Tarifa), a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 8,64 eura te prema predanom troškovniku na ročištu 3.12.2024., pa je tako tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV od 25%, te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), čime je tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 138,27 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke.

30. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. siječnja 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu – 13,27 eura

- tuženiku

U Zagrebu, dana 17. siječnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja