Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg B.J.Šokčevića 17, Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P- 109/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB:53056966535 zastupana po punomoć. iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 10.prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja osobno uz punomoćnika odvjetnicu Hanu Lukić Hob, te punomoćnika tuženika odvjetnika Davora Petrovića, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 17.siječnja 2025. radi utvrđivanja ništetnosti i isplate,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz članka 2. Ugovora o kreditu broj 198-50- 4432830 sklopljenog dana 28. rujna 2007. godine, a solemniziranog kod javnog bilježnika Mirodara Kovač dana 1. 10. 2007.god. pod brojem OV- 20411/2007, kojom se tužiteljica obvezala tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba iz članka 7. Ugovora o kreditu broj 198-50- 4432830 sklopljenog dana 28. rujna 2007. godine, a solemniziranog kod javnog bilježnika Mirodara Kovač dana 1. 10. 2007.god. pod brojem OV- 20411/2007, kojom je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora (tuženika) za CHF, važećem na dan dospijeća,, a prema otplatnom planu koji ima biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, a sve temeljem valutne klauzule.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 , da tužiteljici LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati u roku od 15 dana preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 3.386,39 € (25.514,89 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. 12. 2007. god., od 01. 01. 2008.god. u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

- za studeni 2007.god. iznos od 1,52 € sa kamatom od 15. 12. 2007.god. do isplate,

- za prosinac 2007.god. iznos od 0,77 € kn sa kamatom od 15. 01. 2008.god. do isplate,

- za siječanj 2008.god. iznos od 3,38 € sa kamatom od 15. 02. 2008.god. do isplate,

- za veljaču 2008.god. iznos od 4,82 € sa kamatom od 15. 03. 2008.god. do isplate,

- za ožujak 2008.god. iznos od 7,28 € sa kamatom od 15. 04. 2008.god. do isplate,

- za travanj 2008.god. iznos od 3,58 € sa kamatom od 15. 05. 2008.god. do isplate,

- za svibanj 2008. god. iznos od 2,13 € sa kamatom od 15. 06. 2008.god. do isplate,

- za lipanj 2008. god. iznos od 3,95 € sa kamatom od 15. 07. 2008.god. do isplate,

- za srpanj 2008. god. iznos od 1,28 € sa kamatom od 15. 08. 2008.god. do isplate,

- za kolovoz 2008.god. iznos od 1,42€ sa kamatom od 15. 09. 2008.god. do isplate,

- za rujan 2008.god. iznos od 3,00 € sa kamatom od 15. 10. 2008.god. do isplate,

- za listopad 2008.god. iznos od 14,98 € sa kamatom od 15. 11. 2008.god. do isplate,

- za studeni 2008.god. iznos od 6,95 € sa kamatom od 15. 12. 2008.god. do isplate,

- za prosinac 2008.god. iznos od 17,16 € sa kamatom od 15. 01. 2009.god. do isplate,

- za siječanj 2009.god. iznos od 18,73 € sa kamatom od 15. 02. 2009.god. do isplate,

- za veljaču 2009.god. iznos od 19,43 € sa kamatom od 15. 03. 2009.god. do isplate,

- za ožujak 2009.god. iznos od 17,95 € sa kamatom od 15. 04. 2009.god. do isplate,

- za travanj 2009.god. iznos od 18,34 € sa kamatom od 15. 05. 2009.god. do isplate,

- za svibanj 2009. god. iznos od 15,27€ sa kamatom od 15. 06. 2009.god. do isplate,

- za lipanj 2009. god. iznos od 13,01 € sa kamatom od 15. 07. 2009.god. do isplate,

- za srpanj 2009. god. iznos od 13,61 € sa kamatom od 15. 08. 2009.god. do isplate,

- za kolovoz 2009.god. iznos od 14,80 € sa kamatom od 15. 09. 2009.god. do isplate,

- za rujan 2009.god. iznos od 14,70 € sa kamatom od 15. 10. 2009.god. do isplate,

- za listopad 2009.god. iznos od 13,49 € sa kamatom od 15. 11. 2009.god. do isplate,

- za studeni 2009.god. iznos od 15,75 € sa kamatom od 15. 12. 2009.god. do isplate,

- za prosinac 2009.god. iznos od 17,56 € sa kamatom od 15. 01. 2010.god. do isplate,

- za siječanj 2010.god. iznos od 20,14 € sa kamatom od 15. 02. 2010.god. do isplate,

- za veljaču 2010.god. iznos od 19,55 € sa kamatom od 15. 03. 2010.god. do isplate,

- za ožujak 2010.god. iznos od 23,04 € sa kamatom od 15. 04. 2010.god. do isplate,

- za travanj 2010.god. iznos od 22,38 € sa kamatom od 15. 05. 2010.god. do isplate,

- za svibanj 2010. god. iznos od 23,67 € sa kamatom od 15. 06. 2010.god. do isplate,

- za lipanj 2010. god. iznos od 34,86 € sa kamatom od 15. 07. 2010.god. do isplate,

- za srpanj 2010. god. iznos od 32,56 € sa kamatom od 15. 08. 2010.god. do isplate,

- za kolovoz 2010.god. iznos od 39,59 € sa kamatom od 15. 09. 2010.god. do isplate,

- za rujan 2010.god. iznos od 37,16 € sa kamatom od 15. 10. 2010.god. do isplate,

- za listopad 2010.god. iznos od 33,25 € sa kamatom od 15. 11. 2010.god. do isplate,

- za studeni 2010.god. iznos od 41,50 € sa kamatom od 15. 12. 2010.god. do isplate,

- za prosinac 2010.god. iznos od 52,00 € sa kamatom od 15. 01. 2011.god. do isplate,

- za siječanj 2011.god. iznos od 44,57 € sa kamatom od 15. 02. 2011.god. do isplate,

- za veljaču 2011.god. iznos od 47,17 € sa kamatom od 15. 03. 2011.god. do isplate,

- za ožujak 2011.god. iznos od 43,86 € sa kamatom od 15. 04. 2011.god. do isplate,

- za travanj 2011.god. iznos od 44,45 € sa kamatom od 15. 05. 2011.god. do isplate,

- za svibanj 2011. god. iznos od 58,52 € sa kamatom od 15. 06. 2011.god. do isplate - za lipanj 2011. god. iznos od 59,89 € sa kamatom od 15. 07. 2011.god. do isplate,

- za srpanj 2011. god. iznos od 71,36 € sa kamatom od 15. 08. 2011.god. do isplate,

- za kolovoz 2011.god. iznos od 65,34 € sa kamatom od 15. 09. 2011.god. do isplate,

- za rujan 2011.god. iznos od 58,76 € sa kamatom od 15. 10. 2011.god. do isplate,

- za listopad 2011.god. iznos od 57,40 € sa kamatom od 15. 11. 2011.god. do isplate,

- za studeni 2011.god. iznos od 56,90 € sa kamatom od 15. 12. 2011.god. do isplate,

- za prosinac 2011.god. iznos od 60,00 € sa kamatom od 15. 01. 2012.god. do isplate,

- za siječanj 2012.god. iznos od 62,71 € sa kamatom od 15. 02. 2012.god. do isplate,

- za veljaču 2012.god. iznos od 63,07 € sa kamatom od 15. 03. 2012.god. do isplate,

- za ožujak 2012.god. iznos od 61,20 € sa kamatom od 15. 04. 2012.god. do isplate,

- za travanj 2012.god. iznos od 62,46 € sa kamatom od 15. 05. 2012.god. do isplate,

- za svibanj 2012. god. iznos od 63,33 € sa kamatom od 15. 06. 2012.god. do isplate,

- za lipanj 2012. god. iznos od 61,87 € sa kamatom od 15. 07. 2012.god. do isplate,

- za srpanj 2012. god. iznos od 62,26 € sa kamatom od 15. 08. 2012.god. do isplate,

- za kolovoz 2012.god. iznos od 61,17 € sa kamatom od 15. 09. 2012.god. do isplate,

- za rujan 2012.god. iznos od 58,81 € sa kamatom od 15. 10. 2012.god. do isplate,

- za listopad 2012.god. iznos od 61,32€ sa kamatom od 15. 11. 2012.god. do isplate,

- za studeni 2012.god. iznos od 62,53 € sa kamatom od 15. 12. 2012.god. do isplate,

- za prosinac 2012.god. iznos od 61,68 € sa kamatom od 15. 01. 2013.god. do isplate,

- za siječanj 2013.god. iznos od 56,94 € sa kamatom od 15. 02. 2013.god. do isplate,

- za veljaču 2013.god. iznos od 60,97 € sa kamatom od 15. 03. 2013.god. do isplate,

- za ožujak 2013.god. iznos od 61,32€ sa kamatom od 15. 04. 2013.god. do isplate,

- za travanj 2013.god. iznos od 59,74 € sa kamatom od 15. 05. 2013.god. do isplate,

- za svibanj 2013. god. iznos od 54,83 € sa kamatom od 15. 06. 2013.god. do isplate,

- za lipanj 2013. god. iznos od 54,71 € sa kamatom od 15. 07. 2013.god. do isplate,

- za srpanj 2013. god. iznos od 55,91 € sa kamatom od 15. 08. 2013.god. do isplate,

- za kolovoz 2013.god. iznos od 57,85 € sa kamatom od 15. 09. 2013.god. do isplate,

- za rujan 2013.god. iznos od 60,52 € sa kamatom od 15. 10. 2013.god. do isplate,

- za listopad 2013.god. iznos od 59,14 € sa kamatom od 15. 11. 2013.god. do isplate,

- za studeni 2013.god. iznos od 60,12 € sa kamatom od 15. 12. 2013.god. do isplate,

- za prosinac 2013.god. iznos od 61,23 € sa kamatom od 15. 01. 2014.god. do isplate,

- za siječanj 2014.god. iznos od 61,92 € sa kamatom od 15. 02. 2014.god. do isplate,

- za veljaču 2014.god. iznos od 63,38 € sa kamatom od 15. 03. 2014.god. do isplate,

- za ožujak 2014.god. iznos od 62,90 € sa kamatom od 15. 04. 2014.god. do isplate,

- za travanj 2014.god. iznos od 61,29 € sa kamatom od 15. 05. 2014.god. do isplate,

- za svibanj 2014. god. iznos od 60,77 € sa kamatom od 15. 06. 2014.god. do isplate,

- za lipanj 2014. god. iznos od 61,00 € sa kamatom od 15. 07. 2014.god. do isplate,

- za srpanj 2014. god. iznos od 62,83 € sa kamatom od 15. 08. 2014.god. do isplate,

- za kolovoz 2014.god. iznos od 64,38 € sa kamatom od 15. 09. 2014.god. do isplate,

- za rujan 2014.god. iznos od 64,06 € sa kamatom od 15. 10. 2014.god. do isplate,

- za listopad 2014.god. iznos od 65,39 € sa kamatom od 15. 11. 2014.god. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.240,16 eura eura (slovima: tisućudvjestočetrdeset eura i šesnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 81,00 euro.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 10. ožujka 2023. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 28. rujna 2007 sklopio Ugovor o kreditu br. 198- 50- 4432830 na iznos od 16.545,81 CHF s rokom otplate na 84 mjeseca (dalje (nastavno: Ugovor). Člankom 2. Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu je u visini od 5,49 % godišnje. Za kamatu po dospijeću određeno je da je u visini zakonske zatezne kamate koja je promjenjiva. Člankom 7. Ugovora, određeno je da se kredit otplaćuje u ( 60) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju (kreditora) za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

1.1. Tuženik je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu gornje navedenog broja jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača NN 96/2003 (nadalje ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014.g. posl. br. Pž-7129/13, u dijelu vezanog za ugovaranje kamatne stope utvrđeno je da su banke, uključujući i ovdje tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da su u svoje ugovore o kreditu unosili odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Kreditora i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope te su time postupili suprotno odredbama ZOO-a i ZZP/03. Također, i stav Vrhovnog suda RH u odluci povodom revizije (Revt 249/14-2) na gore navedene presude je da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Budući da su gornje navedene presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, a sukladno čl. 502a. tada važećeg Zakona o parničnom postupku, tužitelj se u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđenja iz navedenih presuda.

1.2. Tuženik ne samo da je u Ugovoru o kreditu unio nepoštene, a posljedično tome i ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, nego je člankom 7. Ugovora inkorporirao i valutnu klauzulu kojom anuitete, koji čine predmet i cijenu Ugovora o kreditu, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju i tečaja koji je iznosio na dan plaćanja dospjelih mjesečnih anuiteta. Naime, ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tužitelj ima pravo potraživati novčani iznos preplaćen na ime tečajne razlike, odnosno valutne klauzule, pa stoga tužitelj predlaže da Naslovni sud utvrdi ništetnim odredbe čl. 2 i 7 Ugovora, te da naloži tuženiku da mu na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati iznosa od 3.386,39 €.

1.3. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i članka 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07 te povrh svega odredbu članka 3. i 4. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem, kako promjenjive kamatne stope, tako i valutne klauzule, postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu, a istodobno prešutivši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Uvažavajući stav prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH, VTS-a i Županijskih sudova kao relevantnih i u ovom predmetu, tužitelj smatra kako je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valutne klauzule ništetan, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno dijela Ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, međutim ne osporava visinu istog. Čini nespornim navode tužbe da su tužitelj i tuženik dana 28.09.2007.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 198- 50- 4432830 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti 16.545,81 CHF, a da je ugovorena redovna kamata 5,49 %, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Tuženik navodi kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Tužitelj je između više ponuđenih valuta vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Završno, ističe prigovor zastare, te da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u o kreditu (list 10-14 spisa), otplatni plan (list 15, list 22-29 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 16-21 spisa), zahtjev za kredit (list 30-31 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa zapisnika od 10. prosinca 2024. (list 48-49 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

5. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 28.09.2007. godine broj ugovora: 198-50-4432830, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.545,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 % godišnje. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećim na dan dospijeća. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju novih vozila Citroen.

5.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

6. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

6.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je sporni ugovor sklopila 2007. godine. Kredit je bio za kupnju vozila, za osobne potrebe. Iz Auto kuće su ju uputili na Raiffeisen banku, koja u to doba nije bila njena banka. U banci je sklopila ugovor o kreditu, bankar s kojim je sklopila ugovor nije joj objasnio rizike vezane za sam ugovor. Prilikom sklapanja ugovora nije razumjela značaj valutne klauzule. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila zaposlena Domu za starije Vinkovci. Navodi da nema obrt niti je član trg. društva. Ugovor o kreditu je letimično pročitala, napominje da se radilo o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora, te nije imala mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora. Nadalje navodi da je početna rata kredita bila oko 900,00 kuna, a kasnije je narasla preko 1.700,00 kuna, anuitete je plaćala redovno, osobno, a kredit je otplaćen. U vrijeme sklapanja ugovora razumjela je termine promjenjiva kamatna stopa i srednji tečaj banke, ali u tom trenutku nije shvaćala da bi se s obzirom na ove termine rate kredita mogle mijenjati. Nije se raspitivala u kreditu u valuti euro, te u tom trenutku nije htjela mijenjati pojedine odredbe ugovora.

. 8.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu, a i iz iskaza tužitelja, nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno služi za kupnju novih vozila Citroen.

8.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

9. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

11. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

12. Analizirajući spornu odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 2. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.

12.1. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno dijela Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 7. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća.

13. Kako tuženik nije prigovarao visini tužbenog zahtjeva, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

15. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

16. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 10. ožujka 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

17. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.240,16 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 2 obrazložena podneska svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), sastav podneska od 27.12.2022 g. po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 4 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.200,00 eura što uz odobren trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,16 eura čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.240,16 eura.

18.1. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška sudskih pristojbi na presudu u ukupnom iznosu od 81,00 eura, budući je tužitelj sukladno čl. 11 st 1 toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) kao potrošač oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

18.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 17.siječnja 2025. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovca

2. tuženik po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb,