REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2711/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupano po punomoćnici HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Tomislava Mahečića, odvjetnika i tuženice osobno, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4881/2021 od 24. ožujka 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženici NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 iznos od 108,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 12,90 EUR od 16. ožujka 2020.,

-na iznos od 37,80 EUR od 16. travnja 2020.,

-na iznos od 13,56 EUR od 16. svibnja 2020.,

-na iznos od 23,57 EUR od 16. lipnja 2020.,

-na iznos od 20,65 EUR od 16. srpnja 2020.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4881/2021 od 24. ožujka 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženici NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 iznos od 4,75 EUR, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 trošak postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4881/2021 od 24. ožujka 2021. na temelju vjerodostojne isprave – izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 11. veljače 2021. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 108,48 EUR sa zateznim kamatama u iznosu od 4,75 EUR obračunatim na pojedinačne iznose od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 11. veljače 2021., a nadalje na iznos od 108,49 EUR do isplate.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2711/21-2 od 10. lipnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica je u prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, navela da plaća točnu potrošnju vode koja se obračunava po članovima kućanstva, te da ima interni vodomjer koji služi za obračun potrošnje vode od 2013., a po kojem je bio i obračun. Navela da je nakon sklopljenog ugovora između Iste d.o.o. i stanara zgrade u [adresa] (samo dva stana su tada ugradila vodomjer), plaćala vodu prema broju članova kućanstva, a od veljače 2019. odlučila je vodu plaćati po samostalnom očitanju vodomjera odnosno prema stvarnoj potrošnji vode. Obračunavanje prema broju članova kućanstva nije joj moguće jer ih je šestero u kućanstvu, a žive od jedne plaće, te je zbog takve situacije i napravila vlastiti vodomjer da bi si olakšala plaćanje računa, a uredno je podmirivala račune do vremena kada je plaćala po stvarnom obračunu i mjesečno su tada trošili 12 do 15 m3, a sada dobiju račun od 25 m3, što je nemoguće. Nadalje je navela da tvrtka Ista nije ništa povoljno ponudila, da su željeli nastaviti obračun kao do promjene s vodomjerima, da im je ponuđen vodomjer kao i ostalima, što je tuženici bilo neprihvatljivo, jer je već imala vodomjer u stanu koji je tada bio ponovno baždaren. Navela je da postoji međuvlasnički ugovor sklopljen 12. srpnja 2013. koji je na snazi i ne može se jednostrano raskinuti bez suglasnosti tuženice, jer se pridržavala ugovora, dok sa tvrtkom Ista nije postigla dogovor o očitanju i obračunu vode za predmetnu zgradu, niti je potpisala potpisnu listu.

4. Tijekom postupka tuženica je navela da je od tvrtke Ista d.o.o. tražila da vodu plaća prema potrošnji, a da im tvrtka očitava brojilo umjesto tužitelja na što nisu pristali, već su nudili tuženici postavljanje svog vodomjera po njihovim uvjetima, što tuženici nije odgovaralo.

5. Tužitelj je tijekom postupka specificiranim tužbenim zahtjevom predložio sudu održati na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 108,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 12,90 EUR od 16. ožujka 2020., na iznos od 37,80 EUR od 16. travnja 2020., na iznos od 13,56 EUR od 16. svibnja 2020., na iznos od 23,57 EUR od 16. lipnja 2020. i na iznos od 20,65 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 29,20 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2021. do isplate i troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da se obračun potrošnje vode za sistemski broj objekta 07282850 na adresi [adresa] od 28. kolovoza 2013. do 28. rujna 2017. vršio prema potrošnji iskazanoj na internom vodomjeru ugrađenom samo za predmetni objekt, te da se takav način obračuna temeljio na suglasnosti suvlasnika i Aneksu međuvlasničkog ugovora od 12. srpnja 2013. Nadalje je naveo da su 2017. suvlasnici zgrade na adresi [adresa], uz većinsku suglasnost, potpisali novi Aneks međuvlasničkog ugovora. Izjavom o stupanju na snagu novog te stavljanju van snage prijašnjeg Aneksa međuvlasničkog ugovora od 18. rujna 2017., Aneks međuvlasničkog ugovora od 2013. stavljen je izvan snage. Obračun potrošnje vode za utuženo razdoblje utemeljen je na Ugovoru o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode od 10. rujna 2017. i Aneksu međuvlasničkog ugvora od 28. rujna 2017. Tužitelj se pozvao na odredbe članka 32. Općih i tehničkih uvjeta, članka 40. stavak 1. i 2., članak 85. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da je tuženica, sukladno citiranim zakonskim odredbama, vezana predmetnim Aneksom od 28. rujna 2017. neovisno što isti nije potpisala.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 11. veljače 2022. (list 2), e-mail (list 7, 13-14, 94), Aneks međuvlasničkog ugovora stambene zgrade u [adresa], 1. [adresa] od 12. srpnja 2013. (list 15), račune (list 22-41), knjigovodstveno stanje obveznika (list 42-44), Odluku o uvođenju internih vodomjera u kućanstva stambene zgrade od 10. svibnja 2017. (list 56-57), Ugovor o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode broj: 2017- 40076 od 10. svibnja 2017. (list 58-60), Izjavu o stupanju na snagu novog, te stavljanja van snage prijašnjeg Aneksa međuvlasničkog ugovora zgrade sa popisnom listom (list 62-63), Anex međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 stambene zgrade [adresa] od 28. rujna 2017. (list 64-65), bilješke iz matične evidencije (list 66), pregled obveznika na objektu (list 68), presudu ovog suda poslovni broj: Povrv-4449/20-17 od 22. listopada 2021. (list 77-83, 95-101), dopis Brunata d.o.o. od 20. veljače 2023. (list 85-87).

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom stambenom prostoru u [adresa], za razdoblje od veljače do lipnja 2020.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe pitkom vodom te da je tuženica kao korisnik usluge tužitelja u obvezi podmirenja pružene usluge potrošnje vode. Nije sporno da je tuženica tijekom 2013. u predmetnom stambenom prostoru ugradila interni vodomjer na temelju suglasnosti ostalih suvlasnika predmetne zgrade.

11. Sporno je da li tuženicu obvezuje Ugovor o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017.i Aneks međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 stambene zgrade u [adresa], 1. [adresa], od 28. rujna 2017., a posljedično način očitanja i obračuna potrošnje vode, odnosno visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 11. veljače 2021. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zavedena tuženica za stambeni prostor na adresi [adresa], sistemski broj objekta 07282850 te da se utuženo potraživanje odnosi na pruženu uslugu potrošnje vode za razdoblje od veljače do lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 108,48 EUR, respektirajući pri tome uplate izvršene po tuženici.

13. Uvidom u Aneks međuvlasničkog ugovora stambene zgrade u [adresa], 1. [adresa], od 12. srpnja 2013. (dalje: Aneks međuvlasničkog ugovora) sud je utvrdio da je sklopljen po suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] u svrhu definiranja postavljanja internog vodomjera unutar zasebne cjeline u stanu i davanja suglasnosti tuženici da u svom stanu ugradi interni vodomjer (članak 1. i 2. Aneksa međuvlasničkog ugovora), da je tuženica interni vodomjer dužna redovito održavati i mijenjati u zakonskom roku svakih pet godina (članak 3. Aneksa međuvlasničkog ugovora), da je istim utvrđeno da će se trošak vode dijeliti na način da nakon očitanja internog i glavnog vodomjera, stanar koji ima ugrađeni interni vodomjer plaća po očitanju internog vodomjera, dok se razlika između glavnog i internog vodomjera za ostale suvlasnike obračuna na dosadašnji način po broju osoba u kućanstvu, a u slučaju kvara na zajedničkom dijelu instalacija (podrazumijeva se samo kvar na zajedničkoj vertikali od glavnog vodomjera do kraja vertikale) stanar sa ugrađenim vodomjerom sudjeluje u povećanom trošku vode zgrade, a prema broju članova svog kućanstva (članak 4. Aneksa međuvlasničkog ugovora) te se ujedno utvrđuje i ovlašćuje da će interni vodomjer očitavati i dostavljati potrošnju internog vodomjera tuženica, zadnjeg tjedna u mjesecu (članak 5. Aneksa međuvlasničkog ugovora).

14. Uvidom u Odluku o uvođenju internih vodomjera u kućanstva stambene zgrade od 10. svibnja 2017. (dalje: Odluka) sud je utvrdio da je donijeta od strane suvlasnika stambene zgrade u [adresa] kojim isti daju suglasnost za uvođenje i ugradnju internih vodomjera za mjerenje potrošnje udjela u potrošnji vode u kućanstvima, te uvođenje sustava daljinskog očitanja od strane tvrtke Ista d.o.o., da se obračun potrošnje vrši prema Ugovoru o očitanju internih vodomjera i obračunu potrošnje, da će zaključiti Ugovor o isporuci i ugradnji vodomjera s tvrtkom Ista d.o.o. prilikom ugradnje. Navedena Odluka potpisana je većinom od 51% suvlasnika (navedeno nije osporeno po tuženici), s time da ista nije potpisana po tuženici. Na temelju predmetne Odluke sklopljen je ugovor 10. svibnja 2017. kako je to sud i utvrdio uvidom u Ugovor o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017. između Ista d.o.o., Zagreb, Tomljanovića Gavrana 13 i suvlasnika stambene zgrade u [adresa] (dalje: Ugovor), a kojim Ugovorom su stranke regulirale prodaju i ugradnju sustava koji se sastoji od vodomjera koji će se ugraditi vlasnicima stambenih i/ili poslovnih jedinica u zgradi (članak 1.a Ugovora), da su ugovorile uslugu očitanja, prijenosa i pohrane podataka koje je zabilježio sustav za sve jedinice i eventualne zajedničke prostore u kojima se prati potrošnja vode, a navedeni podaci zajedno s podacima zajedničke potrošnje s glavnog vodomjera čine osnovu za obračun troška potrošnje vode u određenom obračunskom razdoblju (članak 1.c Ugovora).

15. Uvidom u Aneks međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 stambene zgrade u [adresa], 1. [adresa], od 28. rujna 2017. (dalje: Aneks međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076) sud je utvrdio da je sklopljen po suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] u svrhu definiranja postavljanje internih vodomjera na mjestu odvajanja interne vodovodne instalacije pojedine zasebne cjeline od zajedničke vertikale postavljanja internih vodomjera na mjestu (članak 1. Aneksa međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076). Člankom 3. utvrđeno je da će se utrošak vode dijeliti prema raspodjeli koju će tvrtka Ista d.o.o. mjesečno dostavljati tužitelju, a koja će se vršiti na način: svim suvlasnicima koji imaju ugrađene interne vodomjere mjesečna potrošnja će se obračunati kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera u njihovom stanu; razlika između stanja glavnog vodomjera i zbroja stanja svih internih vodomjera u zgradi raspodijelit će se onim stanarima koji nemaju ugrađena interna brojila sukladno broju prijavljenih članova (…).

16. Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17/13.; dalje: Opći uvjeti) koje je donio tužitelj na temelju odredbe članka 205. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 153/09., 63/11., 56/13. i 14/14.; dalje: ZOV), odredbom članka 32. stavka 1. propisano je da u zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 01.01.2000. godine, čiji suvlasnici žele raspodjelu vode na temelju ugrađenih internih vodomjera, suvlasnici su dužni sklopiti međuvlasnički ugovor, kojeg trebaju odobriti vlasnici s najmanje 51% udjela u vlasništvu zgrade. Međuvlasničkim ugovorom uređuju se odnosi vezani iz raspodjelu potrošene vode na temelju očitanja internih vodomjera ugrađenih u zasebne cjeline (stan, poslovni prostor), a osobito obzirom na: određivanje pravne osobe koja će izvršiti ugradbu vodomjera u zasebne cjeline i u ovjernom razdoblju vršiti održavanje vodomjera i opreme za očitanje, ukoliko je ista ugrađena; imenovanje ovlaštenika za raspodjelu vode. Ovlaštenik može biti pravna osoba koja je ugradila vodomjere, kao i druga pravna ili fizička osoba (upravitelj zgrade, predstavnik suvlasnika); način raspodjele vode za zasebne jedinice koje neće imati ugrađene vodomjere; način raspodjele zajedničke potrošnje, gubitaka i većih evidentiranih kvarova na zajedničkoj instalaciji (prema suvlasničkom udjelu, potrošnji, broju članova domaćinstva i sl.). Stavkom 2. istog članka propisano je da Korisnici s pravnom osobom za ugradbu vodomjera sklapaju ugovor o ugradbi i održavanju vodomjera i pripadajuće opreme za daljinsko očitanje, a s ovlaštenikom za očitanje sklapaju ugovor o vršenju raspodjele vode na temelju očitanja glavnog i internih vodomjera. Da bi se raspodjela vode putem ugrađenih internih vodomjera mogla početi provoditi, dovoljno je da interni vodomjer bude ugrađen u samo jedan stan ili poslovni prostor.

17. Iz Izjave od 28. rujna 2017. o stupanju na snagu novog, te stavljanju van snage prijašnjeg Aneksa međuvlasničkog ugovora zgrade proizlazi da je prilikom potpisivanja Aneksa međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017. kojim je definirano postavljanje internih vodomjera na mjestu odvajanja interne vodovodne instalacije pojedine zasebne cjeline od strane tvrtke Ista d.o.o. , Aneks međuvlasničkog ugovora zgrade od 12. srpnja 2013. stavljen van snage.

17.1. Odredbom članka 40. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/20., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje: ZV) propisano je da suvlasnici odlučuju većinom glasova o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju, a koja većina se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

17.2. Odredbom članka 85. stavka 4. ZV propisano je da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

17.3. Odredbom članka 375. stavka 3. ZV propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

18. Iz spisu priležeće dokumentacije, utvrđeno je da suvlasnici većinskom suglasnošću donijeli Aneks međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017., te člankom 6. istog i Izjavom stavili izvan snage Aneks međuvlasničkog ugovora zgrade od 12. srpnja 2013. Dakle, u utuženom razdoblju je snazi bio Aneks međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017.

19. Općim uvjetima isporuke pitke vode je predviđeno da u zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 1. siječnja 2000. godine, čiji suvlasnici žele raspodjelu vode na temelju ugrađenih internih vodomjera, suvlasnici su dužni sklopiti međuvlasnički ugovor kojeg trebaju odobriti vlasnici s najmanje 51% udjela u vlasništvu zgrade. Međuvlasničkim ugovorom uređuju se odnosi vezani uz raspodjelu potrošene vode na temelju očitanja internih vodomjera ugrađenih u zasebne cjeline (stan, poslovni prostor), a osobito obzirom na određivanje pravne osobe koja će vršiti ugradbu vodomjera u zasebne cjeline i u ovjernom razdoblju vršiti održavanje vodomjera i opreme za očitanje, te imenovanje ovlaštenika za raspodjelu vode.

20. Odluka o raspodjeli vode na temelju ugrađenih internih vodomjera donosi na način koji je člankom 40. ZV-a predviđen za poslove redovne uprave, sud smatra da je ugovaranje ugradnje, održavanja, servisa, zamjene i očitanja internih vodomjera posao redovne uprave. Slijedom navedenog Aneks međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017. i Ugovor o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017., a koje su sklopili suvlasnici koji zajedno imaju više od 51 % udjela u vlasništvu zgrade, obvezuje i tuženicu s obzirom na to da nije bio potreban i njezin potpis jer nije ni bila potrebna suglasnost svih suvlasnika za njihovo sklapanje u smislu članka 40. stavka 1. i 2. ZV.

21. Dakle, pravne posljedice koje prozlaze iz Aneksa međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017. obvezuju tuženicu i sve ostale suvlasnike sukladno članku 375. stavku 3. ZV.

22. Odredbom članka 86. stavkom 1. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje.

22.1. Odredbom članka 88. Općih uvjeta propisano je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja, a u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge će na svojoj internet stranici, putem sredstava javnoga priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga.

23. Odredbom članka 90. stavka 1. Općih uvjeta propisano je da se isporučena voda za svaki stan u stambenim zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 1. siječnja 2000. godine obračunava tako da se očitana potrošnja glavnog vodomjera raspoređuje na pojedine korisnike usluge prema broju prijavljenih osoba kod svakoga korisnika usluge.

24. Iz dopisa društva Brunata d.o.o. od 16. veljače 2023. proizlazi da je predmetno društvo preuzelo vlasništvo društva Ista d.o.o., te slijedom toga i obvezu očitanja internih vodomjera i dostave podataka o raspodjeli vode tužitelju. Nadalje, da tuženica nema ugrađeni interni vodomjer te da raspodjelu potrošnje vode vrše prema broju članova kućanstva (a kojih je 6 u utuženom razdoblju). Ujedno su priložili tablicu iz koje je vidljivo obračunsko razdoblje i ukupno m3 koji otpada na tuženicu, a koji podaci su navedeni i utuženim računima.

25. Dakle, obračun potrošnje vode u utuženom razdoblju u odnosu na tuženicu vršio se sukladno Ugovoru o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode broj: 2017-40076 od 10. svibnja 2017. i Aneksa međuvlasničkog ugovora broj: 2017-40076 stambene zgrade u [adresa], 1. [adresa], od 28. rujna 2017., odnosno prema broju prijavljenih članova kućanstva.

26. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 8. listopada 2021. i prijepise računa u iznosu od 108,48 EUR (kao i knigovodstveno stanje obveznika u koje su respektirane uplate tuženice), sa pripadajućim zateznim kamatama, kao vjerodostojne isprave, u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 93/14., 55/16., 73/17.; dalje: OZ) uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženica ničime nije osporila. Tuženica niti tvrdi niti dokazuje da bi u smislu odredbe članka 99. Općih uvjeta kao korisnica usluge uputila prigovore na ispostavljene račune.

27. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da tuženica tijekom postupka u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19.; dalje ZPP) ne dokazuje da bi podmirila predmetno dugovanje, ista je primjenom odredaba članka 205. stavka 2. ZOV u vezi s odredbom članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a u obvezi podmiriti nastalo dugovanje prema tužitelju u iznosu od 108,48 EUR, a koju je visinu tužbenog zahtjeva sud utvrdio uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 11. veljače 2022. i prijepise računa kao vjerodostojne isprave, kako je gore obrazloženo. 28. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (članak 183. stavak 1. ZOO-a), s obzirom na to da tuženica nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

29. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

30. U odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 4,75 EUR s osnova zaduženja zateznih kamata obračunatih do 11. veljače 2022. valja navesti da dok nije prestala glavna novčana tražbina iz koje proizlaze zatezne kamate, zatezne kamate ne mogu se obračunati niti utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug. Navedeno jer zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja, zbog čega su, dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu. Tek nakon podmirenja glavnog duga, ako zatezne kamate nisu plaćene, one se osamostaljuju, obračunavaju u apsolutnom iznosu i na tako osamostaljene zatezne kamate, u slučaju utuženja, mogu se ostvariti i procesne kamate (članak 31. stavak 2. ZOO-a).

31. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u svezi članka 205. stavka 2. ZOV, članka 9. i 342. stavka 1. te članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, platni nalog je održan na snazi za isplatu iznosa od 108,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je isti ukinut za isplatu iznosa od 4,75 EUR te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

33. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

34. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćnici odvjetnici koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 126/22.; dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak predujma naknade javnog bilježnika i ostatka naknade u iznosu od 13,27 EUR, sukladno članku 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine” broj: 9/21.). Nadalje, tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (ovršnog i parničnog), primjenom Tbr. 7.8. Tarife priznat trošak u visini jednokratne nagrade od 50 bodova, što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 50. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 125,00 EUR i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 151,54 EUR.

35. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnisma (“Narodne novine” broj: 155/23.).

36. Zatezne kamate na priznati ovršni trošak nisu određene od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno navedenom Zaključku br. 3., a sve u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP-a.

37. Nije osnovan trošak javnog bilježnika i materijalni trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 15,93 EUR s obzirom na to da isti nisu dokumentirani niti po osnovu, niti visini.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Frigo Bomeštar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda i rješenje objavljeno ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27

EUR

2. Tuženici