Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4997/2023-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RGZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic&Poparić j.t.d. Zagreb, Gajeva ulica 19, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri, d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. prosinca 2024. godine, u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Marka Križanac, odvjetnika i punomoćnika tuženika RG, odvjetničkog vježbenika, dana 17. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužiteljici RGZ, iz [adresa], iznos u visini od 1.465,19 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog obroka do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

- na iznos od 0,47 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4,93 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 5,01 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 2,62 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 3,18 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 3,28 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 2,34 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 2,43 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1,81 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 2,86 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1,57 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 2,83 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 2,33 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4,52 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 5,66 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 5,38 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 6,68 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 9,05 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 9,56 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 12,35 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 12,26 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 14,68 EUR tekuće od 12. siječnja 2016.godine do isplate,

- na iznos od 15,46 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 17,68 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 17,98 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 16,78 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 17,54 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 19,77 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 24,50 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 29,88 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 34,88 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 25,83 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,79 EUR tekuće od 12. siječnja 2016.godine do isplate,

- na iznos od 22,99 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 23,41 EUR tekuće od 12. siječnja 2016.godine do isplate,

- na iznos od 26,04 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,83 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 25,97 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 25,84 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,28 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 27,04 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,09 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 25,83 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 23,51 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 25,51 EUR tekuće od 12. siječnja 2016.godine do isplate,

- na iznos od 26,44 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 25,82 EUR tekuće od 12. siječnja 2016.godine do isplate, - na iznos od 25,08 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

- na iznos od 24,82 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 24,56 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,41 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 23,69 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 23,24 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 23,51 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 23,23 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,95 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,43 EUR tekuće od 12. siječnja 2016.godine do isplate,

- na iznos od 21,70 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 21,86 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,38 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,80 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,91 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 23,36 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 24,00 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 24,12 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 24,22 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 24,17 EUR tekuće od 12. siječnja 2016. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, platiti tužiteljici RGZ, iz [adresa], iznos u visini od 494,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. lipnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 810,32 EUR, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 12. siječnja 2016. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. prosinca 2022. godine

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužiteljici RGZ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.076,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva povišenjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sklopila s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207497771/06 dana 28. rujna 2006. godine (dalje: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u visini iznosa od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita i da je dana 11. siječnja 2016. godine sklopila s tuženikom Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je konvertiran kredit koji je tužiteljica sklopila s tuženikom 2006. godine. Navodi kako su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kredit iz 2006. godine kojim je ugovorena valutna klauzula i da je u odnosu na nepoštenost i nedopuštenost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu stajalište zauzeto u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018. i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, a koji se odnosi na pitanje ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Tužiteljica ističe kako se nije odrekla tražbine koju ima temeljem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF do dana konverzije, niti je sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu otklonjena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF do dana konverzije. Tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom sve preplaćene iznose do dana konverzije

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

te zahtjeva uglavničene zatezne kamate od dana svake uplate preplaćenog iznosa do dana konverzije sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do dana isplate, te zahtjeva i razliku glavnice utvrđene na dan 30.09.2015. godine i na dan konverzije 11. siječnja 2016. godine. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osporava tužiteljici status potrošača dok tužiteljica ne dokaže suprotno, ističe prigovor zastare imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Tuženik nadalje navodi kako je u ovoj pravnoj stvari jedino relevantna činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog Ugovora o kreditu iz 2006. godine i da je Dodatkom promijenjena ugovorena valutna klauzula i kamatna stopa osnovnog ugovora te je tužiteljica prihvatila promjenjivu kamatnu stopu koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Navodi da je ZID Zakonom o potrošačkom kreditiranju točno propisano kako se vrši konverzija kredita, pa i način provjere izračuna konverzije. Tuženik navodi da je sukladno odredbama ZID ZKP dostavio tužiteljici ponudu s izračunom koju je tužiteljica i prihvatila. Tuženik navodi da su konverzijom kredita iz CHF u EUR isključene od ispitivanja poštenost/nepoštenost sporne ugovorne odredbe i da su svi učinci konverzije isključeni iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača jer je zakonodavac uspostavio ravnotežu izmjenom i dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju, poziva se i na odluku Suda EU od 05. svibnja 2022. godine broj C-567/20 te na odluku broj C-81/19. Nadalje navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 20. prosinca 2022. godine zauzeo stajalište da potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji imaju isključivo pravo na zatezne kamate na tzv. preplatu iz konverzije odnosno preplatu koja je nastala do dana konverzije, ali ne i na preplaćene iznose koje zahtjeva tužiteljica tužbenim zahtjevom. Tuženik osporava zahtjev tužiteljice iz razloga jer tužiteljica nema valjanu pravnu osnovu za potraživanjem bilo kakvih iznosa s osnova preplaćenih tečajnih razlika i kamata niti zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih po tužiteljici ugovornih odredbi jer su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu. Tuženik se poziva na odluke Suda EU, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/2019. Tuženik u odnosu na razlike glavnice ističe kako razlika glavnice nije iznos koji je tužiteljica više platila tuženiku već je predmetni iznos posljedica sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija. Osporava tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose koje je tuženik tužiteljici uračunavao prilikom izračuna konverzije, počevši od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do dana kada je konverzija izvršena, ističe prigovor zastare jer je riječ po sporednoj tražbini na koju se primjenjuje zastari rok od tri godine (čl.226.stavak 2. ZOO-a), a imajući u vidu da je od 2016. godine tj. od dana kada je konverzija izvršena pa do dana podnošenja tužbe protekao rok od tri godine to je nastupila zastara, i pod uvjetom da se primjenjuje rok od pet godina nastupila je zastara tražbine tužiteljice do dana podnošenja tužbe. Ujedno se poziva na odredbu č 19.c. stavak 1. točka 4. ZID ZKP kojim uplaćeni iznosi pretvoreni u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu pri čemu se na obračunavaju zatezne kamate. Tuženik se poziva i na točku 5. čl. 19.c. TZID ZKP kojom odredbom je propisano da vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku već njih snosi potrošač. Tuženik se protivi tijeku zateznih kamata na utuženi iznos jer kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Dodatak Ugovora o kreditu od 11.01.2016.g. i Ugovor o namjenskom kreditu od 28.09.2006.g. (list 10-22 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 24-126 spisa), izračun preplate (list 127-129 spisa), pregled kamatnih stopa (list 132-143 spisa), pregled uplata po kreditu tužiteljice (list 144-159 spisa), pregled promjene kamatnih stopa (list 160-161 spisa), odluke Županijskih sudova, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Suda EU (list 181-197, list 265-298, list 317-351, list 415-449, list 447-488, list 547-593 spisa), ponudu uz izračun konverzije po kreditu tužiteljice, otvorene stavke po kreditu (list 251-264 spisa), specifikacije uplata (list 300-316 spisa), izvod iz zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23.11.2023.g. (list 410-414 spisa, list 444-446 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. Zagreb, vještak Darko Prpić, saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku i svjedok. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi do dana konverzije kredita u CHF sa zateznom kamatom tekućom od dana konverzije do dana isplate, isplata uglavničenih zateznih kamata od dana uplate svakog preplaćenog iznosa do dana konverzije sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do dana isplate, te isplate razlike glavnice.

5. U tijeku postupka tužiteljica osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu sadržajno kao u podnesku od 29. siječnja 2024. godine (list 399-409 spisa), osporava istaknuti prigovor zastare. Tužiteljica u bitnom ističe da nijedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a također ni jedna klauzula Dodatka ne propisuje/određuje da bi se tužiteljica potpisom Dodatka odrekla bilo kojeg dijela svojeg potraživanja, a napose da bi se odrekla prava potraživati od tuženika povrat stečenog bez osnove, a niti je volja tužiteljice prilikom sklapanja Dodatka na bilo koji način bila upravljena odricanju od navedenog potraživanja. Da je takva odredba bila navedena u Dodatku, tužiteljica takav ugovor (Dodatak) sasvim sigurno ne bi potpisala, niti bi pristala na konverziju pod takvim uvjetima. Tuženik ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

6. Tužiteljica zahtjeva tužbenim zahtjevom pod točkom I. tužbe isplatu svih preplaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF) sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2016. godine (dan sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu) do dana isplate.

7. Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Između stranaka nije sporno:

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

- da je tužiteljica sklopila s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu dana 28. rujna 2006. godine na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,50% na rok od 360 mjeseci, namjena kredita - adaptacija stana (Ugovor o kreditu – list 15-20 spisa),

- da je tužiteljica sklopila s tuženikom Dodatak Ugovoru o kreditu dana 12. siječnja 2016.g. kojim je konvertiran kredit (list 10-14 spisa).

8. Sud je na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovora o kreditu saslušao tužiteljicu.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je trebala kredit za adaptaciju kuće jer je suprug imao kredit za kupnju kuće u [adresa] za odmor, da su ovu kuću u [adresa] kupili 2006. godine od kredita supruga, a ona je uzela kredit za adaptaciju, a kuću su prodali 2022. godine da bi zatvorili kredit od supruga, time da nisu kuću adaptirali tijekom 16 godina da bi je koristili za odmor budući je rata kredita bila vrlo visoka pa iz tih razloga nisu uspjeli kuću adaptirati. Navodi da je išla u banku, da su joj u banci ponudili kao najpovoljniji kredit u CHF i predali su joj otplatni plan koji je prihvatila, nisu joj nudili drugu vrstu kredita, banka je sastavila Ugovor o kreditu i Dodatak ugovoru. Iskazuje da joj djelatnica banke nije pojašnjavala ugovorne odredbe već je rekla da je to za njih najpovoljnija opcija i da je prilika da se takav ugovor o kreditu sklopi, pa je ona i pristala na kredit u CHF. Iskazuje da je pročitala Ugovor o kreditu prije potpisivanja, nije imala pitanja. Tužiteljica navodi da je sklopila Dodatak ugovoru radi konverzije jer je bila vrlo visoka rata kredita, pa se bojala da isti neće moći otplaćivati, ne sjeća se da li je bila utvrđena preplata prilikom konverzije. Tužiteljica navodi da nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama niti je mogla nešto mijenjati, da u Dodatku ugovoru o kreditu nije pisalo da bi se ona odricala bilo kakvih svojih prava kao potrošača, da je pitala kakve su posljedice ako potpiše Dodatak Ugovoru o kreditu u smislu da li će joj biti veća rata, oni su rekli da neće. Navodi da nju nitko nije upozorio da bi mogla porasti rata kredita toliko da bi joj bila ugrožena ekonomska egzistencija Tužiteljica navodi da je kredit osobno otplaćivala, nije bila nositelj obrta već je zaposlena.

Svjedok LG, suprug tužiteljice, iskazuje da je bio jamac po ugovoru o kreditu koji je predmet ovog spora, a kredit im je trebao za adaptaciju kuće u [adresa] jer su već uzeli kredit za kupnju te kuće u [adresa] koju kuću u [adresa] su kupovali za odmor, a inače tužiteljica i on žive u stanu u [adresa], njihovo privatno vlasništvo. Navodi da im je ponuđen u banci kredit u CHF, rečeno je da će rata biti manja, kao i kamate, da su oni pročitali ugovor o kreditu prije nego što su ga potpisali, sve im je bilo jasno i da je on bio prisutan svim razgovorima prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Svjedok navodi da nisu mogli pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu i predan im je napisan Ugovor o kreditu i Dodatak ugovoru o kreditu, time da ih nitko nije upozorio u banci prilikom sklapanja Ugovora o kreditu da bi mogla rasti rata kredita, rečeno im je da je to puno bolji kredit od drugih jer je manja rata i niža je kamatna stopa. Iskazuje da je uzeo kredit za kupnju kuće u [adresa] u Zagrebačkoj banci, ali da nisu mogli financirati adaptaciju kuće zbog porasta rate kredite i da nisu provodili odmor u toj kući jer je nisu do kraja adaptirali. Svjedok iskazuje da su tužiteljica i on pitali da li se odriču nekih prava ili potraživanja prema banci potpisivanjem Dodatka Ugovora o kreditu i rečeno im se da se ne odriču prava. Iskazu saslušane tužiteljice i svjedoka sud je poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo.

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

9. Tuženik u tijeku postupka ističe kao u odgovoru na tužbu tj. da tužiteljica nema pravni interes voditi ovaj postupak jer je sklapanjem novog ugovora (Dodatka Ugovoru o kreditu) prijašnji Ugovor o kreditu prestao postojati pa tužiteljica ne može zahtijevati preplaćene iznose na temelju ugovora koji više ne postoji uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja uključujući i preplaćene iznose obuhvaćena novim Ugovorom o kreditu.

Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane to iz razloga jer konverzijom kredita nije prestao važiti Ugovor o kreditu koji su tužiteljica i tuženik sklopili dana 28. rujna 2006. godine, jer su sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu ugovorne strane, ovdje tužiteljica i tuženik, samo izmijenili njegove odredbe u pogledu valute obveze i kamatne stope, te je utvrđena visina preostalog iznosa glavnice i u slučaju pretplate postignut sporazum o toj pretplati, pri čemu je tužiteljica kao korisnik kredita morala prihvatiti ponuđeno jer joj je bila visoka mjesečna rata kredita (iskaz tužiteljice). Nadalje prema stajalištu ovog suda sama činjenica da je tužiteljica potpisala Dodatak Ugovora o kreditu ne znači da joj je dug namiren ili da je ona izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, budući da je tek utvrđenjem ništetnosti pojedinih njegovih odredaba za tužiteljicu kao „potrošača“ nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku do kojih je došlo temeljem nepoštenih i ništetetnih ugovornih odredaba. Nadalje sklapanjem Dodatka Ugovara o kreditu samo se izjednačio položaj tužiteljice kao korisnica kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bila da je Ugovorom o kreditu utanačeno korištenje kredita u valuti EUR, pri čemu niti odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) na temelju kojih je i zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF nije pregovaralo, pa tužiteljici pripada pravo da unatoč sklopljenom Dodatku Ugovora o kreditu (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog ništetne ugovorene valutne klauzule, ukoliko ona postoji unatoč zaključenom Dodatku Ugovora o kreditu, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena.

10. Nadalje u odnosu na navode tuženika da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje stajalište viših sudova na koje se poziva tužiteljica u tužbi i tijekom postupka sud je takve navode ocijenio kao neosnovane.

U smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kad obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.g. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

11. U tijeku postupka tuženik ističe kako tužiteljica nije dokazala da je potrošač. Sud je takve navode ocijenio kao neosnovane. U smislu čl. 3.st.1. ZZP-a potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je tužiteljica sklopila ugovor kao fizička osoba radi adaptacije stana (čl. 6. Ugovora o kreditu, iskaz tužiteljice). Iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi da je tužiteljica sklopila ugovor kao fizička osoba radi adaptacije kuće koju su kupili za odmor, a tuženik na kojem je teret dokaza i koji je isplatio iznos odobrenog kredita ne dokazuje suprotno. Sud je stajališta da je teret dokaza na tuženiku u odnosu na činjenicu da tužiteljica nema svojstvo potrošača budući je tuženik odobrio kredit i ugovorio namjenu kredita za adaptaciju stana, pa ukoliko tužiteljica je koristila kredit za neku drugu namjenu ili u poslovne svrhe primjerice za potrebe obrta ili trgovačkog društva (a takve činjenice tuženik ne dokazuje u ovom sporu) tada je tuženik imao i mogućnosti raskinuti Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora i zahtijevati povrat odobrenog kredita za adaptaciju stana jer se isti protivi namjeni odobrenog kredita. Slijedom navedenog sud je ocijenio navode tuženika da tužiteljica nije dokazala da je potrošač tj. da nema status potrošača kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane.

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

12. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare kojom se tužiteljica protivi.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare u odgovoru na tužbu sud je prigovor zastare tuženika ocijenio kao neosnovan. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze. U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog u odnosu na tužbeni zahtjev kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti valutne klauzule u CHF odlukom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Tužiteljica je podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari dana 05. lipnja 2023. godine, dakle prije nastupa zastare tražbine (zastara nastupa s danom 14. lipnja 2023. godine).

13. Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu (dalje: Dodatak Ugovora o kreditu) utvrđeno je da su ugovorne strane (tužiteljica i tuženik) isti sklopili sukladno Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 78/201 5 i 102/2015, dalje: ZPK) zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama na temelju pisanog izračuna konverzije te se istim regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR izračunata po tečaju primjenjivom na dan 30. rujan 2015. godine iznosi 13.061,01 EUR, da je iznos preplate u visini od 1.031,17 kn, te je ukupan iznos pretplate korišten za umanjenje glavnice (čl. 4. čl., 5. i čl. 6. Dodatka Ugovora o kreditu, nesporno između stranaka). Nadalje je sud utvrdio iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu da je isti sastavljen prema odredbama ZID Zakona o potrošačima (čl.1, čl. 3., čl. 5., čl.6., čl. 7. – otplata kredita, datum dospijeća mjesečnih anuiteta, prijenos kreditne partije u valutu EUR u poslovnim knjigama tuženika, čl.8. – visina kamatne stope, čl.9.,čl. 10. - otplata kredita, osiguranje tražbine, ovršnost isprave).

14. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule. U bitnom navodi da je tužiteljica bila upoznata sa značenjem valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak te da je dobrovoljno pristala na konverziju kredita.

15. Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Naime odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.

16. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužiteljica pristala slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristala da se iznosi uplaćeni s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 28. rujna 2006. godine kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221. a ZPP-a) takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužiteljica odrekla svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnova ništetne odredbe Ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

17. Sud ističe kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužiteljica neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.

Sud je imao u vidu i presudu suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:

- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

18. Tijekom postupka u odnosu na osnov tužbenog zahtjev tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesene u odluci iz Oglednog postupku poslovni broj Gos-1/2019 kao i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržajno kao u podnesku od 16. siječnja 2023. godine. Nadalje navodi kako je Europski sud odlučio da odredbe ZID ZPK temeljem kojih je provedena konverzija imaju obveznu prirodu, u smislu čl. 1. stavak 2. Direktive 93/13 te da Europski sud zaključuje kako Direktiva nije primjenjiva niti na osnovni ugovor. Prema stajalištu ovog suda tuženik se neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018- 2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

19. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je prihvatio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine iako se u ovoj pravnoj stvari stranke ne pozivaju na citiranu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1096/2022-2. Pri tome je sud imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019- 14 od 21. prosinca 2022. godine i poslovni broj Rev- 637/19 od 15.11.2022. godine. U odnosu dvojbu o primjeni pravnog shvaćanja između onih izraženih u odlukama Županijskih sudova na koje se poziva tuženik i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine, poslovni broj Rev- 637/19 od 15.11.2022. godine i poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine ovaj sud se odlučio na primjenu pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, zbog razloga koji su obrazloženi i navedeni u ovoj odluci.

20. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužiteljica i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022, ovaj sud mišljenje je da tužiteljica osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužiteljica odrekla svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužiteljici predočio i informirao

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

je o ekonomskim posljedicama koje za nju nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužiteljica uplatila na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u postupku konverzije, a nije ni dokazao da se sporazumio s tužiteljicom o načinu korištenja iznosa koji je uplatila temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi.

Nadalje prema mjerodavnoj praksi Europskog suda u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužiteljici niti je tuženik dokazao da bi tužiteljici pružio dovoljno informacija kako bi mogla shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi tužiteljicu informirao kako uplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („zatvaranje mjesečnih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljicom. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužiteljica je postavila zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova Ugovora o kreditu koji nije više na snazi.

21. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik kao ugovorne strane sklopile dana 28. rujna 2006. godine Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u visini od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (stambeni kredit). Nije niti sporno da se mijenjala vrijednost valute CHF do dana konverzije.

22. Sud je po prijedlogu tužitelja proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o., vještak Darko Prpić. Na temelju uvida u dokumentaciju koja prileži u spisu i nalaza i mišljenja vještaka od 02. srpnja 2024. (list 496-508 spisa) sud je utvrdio da je početno ugovorena kamatna stopa 4,50% te je sačinjen otplatni plan po tuženiku temeljem početne kamatne stope od 4,50%. Vještak u mišljenju navodi da:

- ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 11.039,32 kn, odnosno po fiksnom tečaju eur (1 eur = 7,53450 HRK) iznosi 1.465,19 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos,

-ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -588,45 kn, odnosno po fiksnom tečaju eur (1 eur = 7,53450 HRK) iznosi -78,10 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos,

- ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 6.105,32 HRK, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 810,32 EUR,

- Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c propisan je način izračuna konverzije kredita,

- prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

početno odobrene glavnice kredita, na tako dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita primijenjen je EUR tečaj iste vrste važeći na dan isplate kredita te je tako dobivena početno odobrena glavnica kredita u EUR,

- ukupno zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja do dana konverzije 11.01.2016. godine iznose 494,09 EUR. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ne ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u matematičkom izračunu vještaka. Tuženik ističe da sud ne može zanemariti činjenicu da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao razlike između početnih parametara (tečaj odobrenja kredita i početno ugovorena kamatna stopa) i stvarne otplate, bez da je umanjila taj iznos za iznos preplate koji joj je tuženik priznao u konverziji kao i za iznos za koji je tuženik više umanjio glavnicu prilikom konverzije. Ukazuje na odredbu članka 5. Aneksa Ugovora o kreditu utvrđeno je da na dan 30. rujna 2015. godine preplata priznata u konverziji iznosi 136,86 EUR, dakle nesporno je da je tuženik tužiteljici priznao preplatu po konverziji u iznosu od 136,86 EUR i da bi stoga naslovni sud, u slučaju da dosudi tužiteljici preplate po početnim parametrima, tužiteljici dosudio i iznos za koji je tuženik tužiteljici već umanjio potraživanje po njihovom ugovornom odnosu. Tuženik ističe da je konverzija provedena sukladno zakonu, sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravom Europske unije i Ustavom Republike Hrvatske. Ostaje kod dosadašnjih navoda koje je isticao u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Nadalje navodi da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva kako ga je postavila tužiteljica dovela bi do ne pripadajuće imovinske koristi za tužiteljicu i to u visini dvostrukog iznosa koji je tužiteljici kao preplata priznato konverzijom. Ujedno ističe da sud treba umanjiti tražbinu tužiteljice za utvrđeni iznos od 78,10 EUR s osnova tzv. negativne razlike.

Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane. Kako je prethodno navedeno ovaj sud je vezan stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske te odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenula udruga Franak. U odnosu na preplaćene iznose koji su tužiteljici priznati konverzijom tuženik je preplaćene iznose koristio za umanjenje mjesečnih anuiteta u EUR kreditu, a koju preplatu je utvrdio izračunom konverzije kojim su bili obuhvaćeni i iznosi koje je tužiteljica uplatila s osnova ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Slijedom navedenog prema stajalištu ovog suda pogrešno je stajalište tuženika da bi tužiteljica bila dva puta obeštećena za preplaćene iznose.

23. Nadalje u odnosu na utvrđeni manje uplaćeni iznos od 78,10 EUR s osnova tzv. negativne razlike u smislu da sud umanji tražbinu tužiteljice sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane.

Tuženik ne ističe prigovor prijeboja niti podnosi protutužbu u odnosu na utvrđeni manje plaćeni iznos. Slijedom navedenog sud nije odlučivao o manje plaćenim iznosima. Pri tome je sud imao u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudi poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine u kojem se navodi "...da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev,

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu..."

24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva povrat uplaćenih iznosa u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu u Ugovoru o kreditu broj 3207497771/06 od 28. rujna 2006. godine sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

U svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/18 Vrhovni sud Republike Hrvatske u cijelosti je prihvatio odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Time je potvrđeno stajalište da se nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak. Tako se u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske navodi da potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji se sklapaju u valuti švicarski franak, da potrošači nisu o postojećem riziku obavješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe. Kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 2221/18 zauzeto stajalište da je povrijeđeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe to je sud ocijenio navode tuženika kao neosnovane u dijelu u kojem osprava tužbeni zahtjev za povrat iznosa uplaćenih s osnova valutne klauzule. Ovaj sud je vezan stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako tuženik nije dokazao da bi tužiteljici bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica – švicarski franak to je sud ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužiteljici ne pripada povrat iznosa uplaćenih s osnova valutne klauzule. Pri tome se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci prihvatio u cijelosti stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine a kojom presudom u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju - ugovori o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije toga i prije zaključenja predmetnih ugovora nisu trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa su time povrijedili odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli bila jasna i razumljiva tužiteljici kao ugovornoj strani. Iz iskaza tužiteljica sud je utvrdio kako joj djelatnica banke nije tumačila rizike vezane uz ugovaranje valutne klauzule kojom je vezana glavnica uz valutu švicarski franak te joj je rečeno da je to najpovoljniji kredit. 25. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF sklopljenim između Zagrebačke banke d.d. Zagreb, tuženika u ovoj pravnoj stvari i tužiteljice RGZ, iz [adresa], te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

Visinu preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz valutu CHF u iznosu od 1.465,19 EUR sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 155/23) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

26. Tuženik se protivi tijeku zateznih kamata kako to zahtjeva tužiteljica budući da tuženik nije nesavjestan stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, pa sve i da jesu ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kako to tvrdi tužiteljica zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane. Tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 povodom kolektivne tužbe udruge Franak proizlazi utvrđenje drugostupanjskog suda: „ – da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače; - da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, i za ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te; - da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita“ koje utvrđenje je Vrhovni sud prihvatio. Iz navedenoga ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljičine isplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

27. Tužiteljica zahtijeva isplatu uglavničenih kamata tj. ukupno zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja od dana uplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa do dana konverzije tj. 11. siječnja 2016. godine u visini od 494,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate sukladno čl. 31. stavak 2. u svezi s člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

Odredba čl. 31. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) propisuje na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo o dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Tužiteljica tužbenim zahtjevom iz točke 2. tužbe zahtjeva isplatu iznosa u visini 482,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. lipnja 2023. godine (dan podnošenja tužbe) pa do dana isplate. Nakon provedenog dokaza knjigovodstveno- financijskim vještačenjem tužiteljica zahtjeva isplatu s osnova uglavničene zatezne kamate u visini iznosa od 494,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. lipnja 2023. godine do dana isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare budući je protekao rok od tri godine odnosno kao bi sud primijenio opći zastarni rok od pet godina zastara je nastupila s danom 11. siječnja 2021. godine imajući u vidu da tužiteljica zahtjeva uglavničenu kamatu na preplaćene iznose do dana konverzije tj. 12. siječnja 2016. godine.

Sud je ocijenio prigovor zastare kao neosnovan budući da glavna tražbina nije zastarjela (preplaćeni iznosi s osnova valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak).

Nadalje sud ističe kako tuženik osnovano navodi da je kamata sporedno potraživanje. S tim u svezi kao sporedno potraživanje kamata se može samostalno utužiti tek po prestanku glavne tražbine što bi proizlazilo iz odredbe čl. 31. Zakona o obveznim odnosima koje propisuju da na dospjelu, a neisplaćenu kamatu ne teče zatezna kamata te da se na iznos neisplaćene kamate može zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. U smislu citirane ili bilo koje druge zakonske odredbe nema zapreke da se zatezne kamate utuže u apsolutnom iznosu uz glavni dug, time da na njih ne teku procesne kamate već zatezna kamata i dalje teče na glavno potraživanje. Tužiteljica u ovom slučaju ne zahtijeva isplatu procesne kamate (kamate na kamatu) već zatezne kamate koje je samo do podnošenja tužbe izrazila u apsolutnom iznosu dok od podnošenja tužbe zahtijeva obračun zatezne kamate na iznos glavnice.

Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom II. izreke presude.

28. Tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa u visini od 810,32 EUR s osnova razlike glavnice. Navodi da se primjenjivao tečaj kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita 2006. godine bila bi niža glavnica za navedeni iznos od obračunate glavnice na dan 30.09.2015. godine.

Sud je ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu razlike glavnice. Kako je prethodno navedeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita od 19.782,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite za adaptaciju stanova koje je nudio u vrijeme kada je tužiteljica sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu 2006. godine. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita te kako tužiteljica nije bila u obvezi vratiti

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF (tužiteljica suprotno ne dokazuje) to tužiteljica neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice u visini iznosa od 810,23 EUR. U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužiteljici preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako tužiteljici su dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju to tužiteljica neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice.

29. Nadalje ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje postupak konvertiranja kredita u EUR kredite, a koji izračun je tuženik i sačinio sukladno čl. 19.c. ZID Zakona potrošačkom kreditiranju. Sama činjenica da je tuženik primijenio kamatnu stopu koju je primjenjivao na namjenske kredite u EUR-o kreditima je primjena visine kamatne stope koja je propisana prisilnim propisima (čl.19.c. ZID ZPK). Tužiteljica je u trenutku sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu mogla znati visinu kamatne stope za namjenske kredite koje je ugovarao tuženik jer je takva činjenica bila dostupna tužiteljici. Naime visina kamatne stope koja se primjenjivala na stambene kredite s valutnom klauzulom kojom je glavnica vezana uz valutu EUR za stambene kredite bila je određena u visini, jer su sve promjene visine kamatne stope primjenjive na stambene kredita tuženika bile poznate u razdoblju od 2008. godine do dana konverzije, pa tužiteljicu nije niti trebalo upoznavati s parametrima u odnosu na promjenu kamatnih stopa, a takvu primjenu kamatne stope propisao je zakonodavac pa kako je riječ o prisilnom propisu za tuženika to je tužiteljica mogla znati sve detalje načina izračuna u postupku konvertiranja kredita jer je isto propisano čl. 19.c. ZIDZKP. Tužiteljica je prihvatila izračun konverzije, nije bila prisiljena prihvatiti ponudu tuženika, jer je ista bila samo obveza tuženika. Nadalje sud ističe da je tuženik primjeni visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom 7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj kako to tvrdi tužiteljica u tužbi to tužiteljica neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice pa je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu kao pod točkom III. izreke presude.

Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZIDZoPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZIDZoPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

30. Tužitelj nakon dostave nalaza i mišljenja uskladio je tužbeni zahtjev podneskom od 12.08.2024.g. Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 1.397,09 EUR. Tužiteljica je tužbom zahtijevala isplatu iznosa u visini od 1.467,06 EUR s osnova valutne klauzule, potom iznos u visini od 752,22 EUR s osnova razlike glavnice, te iznos u visini od 482,22 EUR s osnova uglavničene kamate ukupno 2.631,53 EUR. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva isplatu 2.769,60 EUR. Kako je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev to tuženik se neosnovano protivi povlačenju tužbenog zahtjeva (čl.193.stavak 2. ZPP- a). Tuženika se protivi preinaci tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Sud je cijenio prigovor zastare kao neosnovan. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. godine zauzeto je stajalište:

2. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

Kako je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem a tužbu je podnio unutar zastarnog roka to je sud ocijenio kao neosnovan prigovor zastare kao neosnovan.

Nadalje sud je ocijenio kao neosnovano protivljenje tuženika objektivnoj prenica tužbe budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev neposredno nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka. Sud pri tome ističe kako u situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi isplate s osnova stjecanja bez osnove

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu koja bi pripadala tužiteljici, već je u pravilu potrebno provesti vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu preplaćenih iznosa koju tuženik osporava, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Povišenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije se promijenio identitet spora niti se iznose nove činjenice. Slijedom navedenog sud je ocijenio protivljenje tuženika objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva kao neosnovano. Sud pri tome ističe kako je i Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. koji navodi da ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje Ustavni sud navodi "… ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja 2012.)…" Pri tome je sud imao u vidu i odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu R protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024. u kojem je zauzeto istovjetno stajalište o pravu pristupa sudu.

31. Sud je o troškovima postupka odlučivao sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 05.06.2023. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 29.01.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 16.05.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 12.08.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 30.08.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.12.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište za objavu presude dana 17.01.2025. g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT-a), ukupno 1.300,00 EUR, te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 325,00 EUR, ukupno 1.625,00 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (41,60%) priznat je trošak u iznosu od 676,00 EUR, te je priznat trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, ukupno 1.076,00 EUR.

Sud nije priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 19.05.2023.g. jer je tužiteljica u obvezi dostaviti dokumentaciju na koju se poziva, nije priznat trošak sastava podneska od 27.05.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR svaki (Tbr. 8. točka 3. OT-a), jer isti nije bio nužan za vođenje postupka. Sud nije priznao tužiteljici trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbe. sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23).

P o s

n i b r

: P -

9 9 7

2 0 2

3 -

2 0

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 17. siječnja 2025. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte