Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Stalna služba u Novskoj
Staroselska 1
Novska
Poslovni broj: Pn-77/2023.-32.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Ana Posavčić odvjetnica iz Kutine protiv tuženika HOK – Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Capraška 6 (OIB 00432869176) kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 17. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HOK – Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb da tužitelju AŠ isplati, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 1.200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. rujna 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku HOK – Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb da tužitelju AŠ, na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od 24,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. rujna 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja AŠ koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetna podredno poništava se točka III sporazuma o namirenju od 28. lipnja 2023. u kojoj je navedeno da "oštećenik izjavljuje da će se isplatom naknade iz točke II ovog sporazuma smatrati u cijelosti izmiren sa svojim potraživanjima po ovom štetnom događaju, ujedno odričući se bilo kakvog daljnjeg imovinskog potraživanja jer danas ponuđeni iznos naknade je stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju čija visina je određena sporazumom uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete".
Tuženik HOK – Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb dužna je, na ime naknade imovinske štete, isplatiti tužitelju AŠ iznos od 1.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2023. do isplate." IV Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja AŠ u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.200,00 eura za period od 16. svibnja 2023. do 17. rujna 2023. i na iznos od 24,12 eura za period od 31. kolovoza 2023. do 16. rujna 2023.
V Nalaže se tuženiku HOK – Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb da tužitelju AŠ naknadi troškove postupka u iznosu od 400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 17. siječnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 29.9.2023. tužitelj navodi da je 15.5.2023. oko 15,45 sati u Zagrebačkoj ulici u Sisku došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo tužitelja marke Suzuki Vitara registarske oznake [registarska oznaka], da je u istom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja budući da je zadobio tjelesne ozljede, da je tuženiku podnio odštetni zahtjev radi štete na vozilu, da je zahtjev riješen Sporazum o namirenju od 28.6.2023., da mu je tuženik, na ime štete na vozilu, isplatio iznos od 6.000,00 eura, da je tuženik u sporazumu naveo da je tim iznosom u cijelosti namiren sa svojim potraživanjima po navedenom štetnom događaju i da nema nikakvih daljih imovinskih potraživanja, da je nastanjen u [adresa], a zaposlen u Sisku radi čega je uzeo u najam vozilo kojim je odlazio na posao, da je za najam vozila platio 1.400,00 eura, da je u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natuk slabinske regije radi čega je trpio fizičke bolove i strah i da je za lijekove i ovratnik plato 24,12 eura. Predlaže da se utvrdi da je ništetna, a podredno da se poništi točka III Sporazuma o namirenju od 28.6.2023. u kojoj je navedeno da "oštećenik izjavljuje da će se isplatom naknade iz točke II ovog sporazuma smatrati u cijelosti izmiren sa svojim potraživanjima po ovom štetnom događaju, ujedno odričući se bilo kakvog daljnjeg imovinskog potraživanja jer danas ponuđeni iznos naknade je stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju čija visina je određena sporazumom uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete", da se tuženiku naloži da mu na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 1.424,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.8.2023. do isplate i na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. svibnja 2023. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.
2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjev u dijelu koji se odnosi na prijedlog tužitelja da se utvrdi ništetnost sporazuma o namirenju od 28.6.2023., u odnosu na štetu koja se odnosi na najam vozila iznosi prigovor nagođene stvari budući da je uključena u sporazum o namirenju te osporava osnovanost i visinu tog dijela zahtjeva, a u pogledu neimovinske štete osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.
3.Podneskom primljenim 21.10.2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu i predložio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 1.200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. svibnja 2023. do isplate.
4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u potvrdu PP Sisak od 17.5.2023., Sporazum o namirenju od 28.6.2023., prepisku tužitelja i tuženika, račune, medicinsku dokumentaciju za tužitelja, saslušanjem tužitelja i svjedoka RŠ i vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. Vesni Šerić.
5.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
6.Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu.
7.Sporna je osnovanost i visina imovinske štete i visina neimovinske štete.
8.Tužitelj je postavio zahtjev da se utvrdi ništetnost dijela sporazuma o namirenju koji je sklopljen s tuženikom 28.6.2023., a kojim izjavljuje da je isplatom naknade od 6.000,00 eura u cijelosti izmiren sa svojim potraživanjima po tom štetnom događaju te se odriče bilo kakvog daljeg imovinskog potraživanja.
9.Uvidom u Sporazum o namirenju sklopljen između tužitelja i tuženika 28.6.2023. utvrđeno je da su parnične stranke sporazumno utvrdile da je zahtjev za isplatu štete osnovan te se HOK – osiguranje d.d. obvezuje isplatiti oštećeniku na ime naknade cjelokupne štete nastale na vozilu iznos od 6.000,00 eura (točka II sporazuma). Točkom III je utvrđeno da se oštećenik isplatom te naknade smatra u cijelosti izmiren sa svojim potraživanjem po štetnom događaju od 15.5.2023. te da se odriče bilo kakvog daljeg imovinskog potraživanja budući da je ponuđeni iznos stvarna šteta koju je pretrpio u tom štetnom događaju i čija je visina određena sporazumom. Člankom 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) propisao je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sklapanje Sporazuma o namirenju nije pravni posao protivan Ustavu Republike Hrvatske niti prisilnim propisima budući da je člankom 150. stavak 1. navedenog zakona izričito propisana mogućnost sklapanja ugovora o nagodbi osoba između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu. Sporazum o namirenju koji su sklopile parnične stranke nije protivan niti moralu te je uobičajen način rješavanja pitanja naknade štete nastale u prometnim nezgodama, a koje isplaćuje osiguravatelj. Dakle, sud nalazi da nisu ispunjeni uvjeti da se točka III Sporazuma o namirenju proglasi ništetnom.
10.Dalje je tužitelj postavio podredni (alternativni) tužbeni zahtjev kojim predlaže da se poništi točka III Sporazuma o namirenju od 28.6.2023.
11.Člankom 330. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to tim zakonom ili posebnim propisom određeno. Tijekom postupka nije dokazivano da tužitelj nije poslovno sposoban, a sud smatra da prilikom sklapanja sporazuma nije bilo niti mana volje odnosno da tužitelj nije bio u zabludi prilikom njegovog sklapanja. Naime, tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za namirenje imovinske i neimovinske štete. Tuženik je tužitelju ponudio određeni iznos na ime naknade štete na vozilu, a tužitelj je taj iznos prihvatio. Slijedom toga tužitelj i tuženik su sklopili sporazum o namirenju cjelokupne štete na vozilu, a što je izričito i navedeno u točki II Sporazuma o namirenju. Kako je u točki II sporazuma izričito navedeno da se iznos od 6.000,00 eura odnosi na štetu na vozilu, točka III sporazuma može se odnositi samo na štetu na vozilu. Dakle, tužitelj ne bi mogao biti u zabludi o kojoj vrsti štete se radi, na što se šteta odnosi i koliki iznos je prihvatio na ime naknade te štete, a sve s obzirom na to da se pregovaralo samo o šteti na vozilu i u sporazumu izričito navedena ta šteta. Radi toga sud smatra da tužitelj nije bio u zabludi u pogledu štete koja treba biti isplaćena temeljem sporazuma te da nije bio u zabludi kada se odrekao potraživanja daljnjih potraživanja. Međutim, to njegovo odricanje ne može se odnositi na druge oblike štete budući da u odnosu na drugu imovinsku štetu (izvan štete na vozilu), a osobito u pogledu neimovinske štete, stranke nisu niti postigle sporazum niti je bilo koja druga šteta spomenuta u točki II sporazuma.
12.S obzirom da sud smatra da se točka III sporazuma nije niti odnosila na druge vidove štete koje tužitelj sada potražuje tužbom odbijen je zahtjev tužitelja da se poništi točka III Sporazuma o namirenju. Iz navedenih razloga ne može se prihvatiti prigovor tuženika navođene stvari odnosno stajalište tuženika da se tužitelj sklapanjem nagodbe odrekao svih vidova naknade štete koja je nastala u štetnom događaju od 15.5.2023.
13.Dalje je tužitelj postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.400,00 eura kao naknade za korištenje najma drugog vozila.
14.U svojoj izjavi tužitelj je naveo da je nastanjen u [adresa], da radi u Sisku, da na posao putuje automobilom, da je nakon bolovanja sedam dana dobio na korištenje zamjensko vozilo, a da je nakon toga iznajmio vozilo u [adresa] koje je koristio za putovanje na posao i s posla. Svjedok RŠ u svojoj je izjavi naveo da je 15.5.2023. bio u vozilu kojim je upravljao tužitelj i koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, da je u vozilu bila još jedna osoba, da njih troje zajedno putuju na posao i to tako da ih svaki dan vozi jedan od njih svojim vozilom. Cijeneći izjave tužitelja i svjedoka sud je kao istinitu prihvatio izjavu svjedoka budući da svjedok nema imovinskog interesa u ovom sporu te je za očekivati da je istinito opisao način na koji tužitelj putuje na posao. Kako iz izjave svjedoka proizlazi da je tužitelj mogao u vrijeme kada nije imao na raspolaganju svoje vozilo na posao putovati sa svjedokom i trećom osobom odnosno nije dokazao da je postojao opravdani razlog da se izmijeni dotadašnji način putovanja, nije bilo nužno da za odlazak na posao koristi iznajmljeno vozilo. Vrijeme u koje tužitelj nije mogao koristiti svoje vozilo u okviru dogovora sa svjedokom i trećom osobom mogao je nadoknaditi u vrijeme kada je ponovno imao na raspolaganju svoje vozilo ili novčano ostalima nadoknaditi razmjerni dio troškova putovanja za vrijeme kada ih je trebao voziti svojim vozilom. Samo taj iznos bi mogao biti šteta koju tužitelj trpi radi nemogućnosti da koristi svoje vozilo. Pri tome se napominje da je i oštećenik dužan poduzeti sve mjere kako bi se smanjila nastala šteta slijedom čega je bio dužan koristiti novčano najpovoljniju opciju za putovanje na posao.
15.Kako je utvrđeno da iznajmljivanje vozila nije bilo nužno tužitelju za putovanje na posao i da je imao na raspolaganju druge povoljnije opcije odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na najam vozila.
16.Tijekom liječenja tužitelj je imao trošak od 24,12 eura, a koji se odnosi na kupovinu ovratnika i lijeka. Tuženik u ovom dijelu nije osporavao tužbeni zahtjev te ga je sud smatrao nespornim.
17.Utvrđujući visinu neimovinske štete sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. Vesni Šerić. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan budući je detaljno obrazložen, a parnične stranke na isti nisu imale primjedbi. U svom nalazu i mišljenju vještakinja navodi da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljede u vidu trzajne ozljede vrata, natučenja slabinskog dijela kralježnice i šum u ušima. Kao posljedicu zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti, a koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja te sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja jakog intenziteta jedan do dva dana, srednjeg pet dana i manjeg oko tri tjedna. Osim toga trpio je i bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 7 dana i manjeg 20 dana.
18.Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka sud nalazi utvrđenim da je tužitelju, u prometnoj nezgodi, povrijeđeno pravo osobnosti i da mu temeljem članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima pripada pravična novčana naknada. Cijeneći intenzitet i trajanje posljedica zadobivenih ozljeda sukladno članku 1100. stavak 2. navedenog zakona sud je mišljenja da tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 1.370,00 eura (za pretrpljene bolove 570,00 eura i strah 800,00 eura). Međutim, tužitelj je postavio zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.200,00 eura te je tuženik obvezan da mu isplati traženi iznos.
19.Uz glavnu tražbinu tuženik je obvezan da tužitelju isplati i zakonsku zateznu kamatu koja teče od 18. rujna 2023., a temeljem članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) i članka 29. Zakona o obveznim odnosima. Napominje se da tužitelj nije dokazao kada je tuženiku podnio odštetni zahtjev za naknadu neimovinske štete i imovinske štete (izuzev štete na vozilu) te je kao dan od kada teku kamate uzet dan kada je tuženik potvrdio da je zaprimio tužiteljev odštetni zahtjev.
20.Tužitelj i tuženik su približno jednako uspjeli u sporu s tim da je tužitelj u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu uspio s cijelim tužbenim zahtjevom. Kako je trošak vještačenja bio nužan da se odluči o visini tužbenog zahtjeva tuženik je obvezan da tužitelju u cijelosti naknadi troškove vještačenja. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 24/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.)
U Novskoj 17. siječnja 2025.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročište za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.
Dna
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika