REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: Pr -26/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pažin, odvjetniku iz Zlatara, Sajmišna ulica 3, protiv tuženika Pludux Art d.o.o., Varaždinska 30, Konjščina, OIB:16130377505, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik iz Varaždina, Petra Preradovića 17/III, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2024. godine, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 17. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se kao nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. svibnja 2023. kojom je tužitelju tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. srpnja 2020. pa se utvrđuje kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem te odluke.

II Zbog nemogućnosti nastavka daljnjeg rada tužitelja kod tuženika, s danom 24. rujna 2023. određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. srpnja 2020. zaključenog između tužitelja i tuženika.

III Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog nezakonitog i nedopuštenog otkaza ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 5 (pet) prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih mu u prethodna tri mjeseca prije nezakonitog otkazivanja Ugovora o radu, što iznosi ukupno 11.903,60 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknade plaća za razdoblje od 25. svibnja 2023. do dana 24. rujna 2023., u ukupnom iznosu od 9.473,59 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2025. do isplate po stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 4.765,45 EUR, s zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „ovlašteni voditelj građenja građevinske struke“ i to temeljem Ugovora o radu od 11. srpnja 2017. te nastavno temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. srpnja 2020.

Dana 25. svibnja 2023. je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu od 11. srpnja 2017. zbog navodno teške povrede obveza iz radnog odnosa – neprimjereno ponašanje. Pri tom je tuženik očito pogriješio odnosno počinio omašku budući je Odlukom o izvanrednom otkazu od 25. svibnja 2023. tužitelju pogrešno otkazao Ugovor o radu od 11. srpnja 2017. (koji više nije na snazi) umjesto Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. srpnja 2020. (koji ga je zamijenio i koji je na snazi), u prilog čemu govori i činjenica da je tuženik izvršio odjavu tužitelja kod HZMO-a s danom 31. svibnja 2023. i to zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

Protiv Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. svibnja 2023. (koju je tužitelj zaprimio 31. svibnja 2023.) je tuženik dana 5. lipnja 2023. (dakle, u zakonom propisanom roku od 15 dana) podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženik zaprimio dana 15. lipnja 2023..

U zakonskom roku od 15 dana od dana primitka tužiteljeva Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa se tuženik na isti nije očitovao, zbog čega tužitelj sukladno odredbi članka 133. stavka 2. pozitivnog Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje u tekstu: ZR) u slijedećem roku od 15 dana podnosi ovu tužbu. Tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. svibnja 2023. suprotno odredbi članka 120. stavka 2. ZR-a nije obrazložena.

Također ni razlog za izvanredni otkaz koji je u istoj samo naznačen bez obrazloženja(neprimjereno ponašanje) nije osnovan ni istinit.

I konačno, suprotno odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a, tužitelju prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije od strane tuženika (poslodavca) omogućeno da iznese svoju obranu odnosno uskraćeno mu je tzv. „pravo na obranu“. Slijedom iznijetog, tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je suprotna kogentnim odredbama ZR-a i donijeta je izvan procedure propisane ZR-om te je stoga nedopuštena i nezakonita.

Vezano uz izvanredni otkaz koji je tuženik dao tužitelju se u naravi zapravo radi o tome da je na sastanku (skupu) radnika tuženika od 25. svibnja 2025. tužitelj iznio podatak o tome da radnicima tuženika od strane istog (poslodavca) unatrag nekoliko mjeseci nisu uplaćivani zakonom propisani doprinosi za mirovinsko osiguranje, na što je direktor tuženika vrlo burno i neprimjereno reagirao, vrijeđao tužitelja i psovao ga te u nekoliko navrata nasrtao na njega i konačno mu usmeno pred svima dao izvanredni otkaz.

Međutim, navodi tužitelja o neplaćanju radnicima tuženika od strane istog zakonom propisanih doprinosa za mirovinsko osiguranje (prvi i drugi stup) su točni. Zbog nedopuštenog i nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu je tužitelj neosnovano od strane tuženika uskraćen:

- za otkazni rok koji sukladno odredbi članka 122. stavka 1. točke 4. ZR-a iznosi 2 (dva)mjeseca budući je tužitelj na radu kod tuženika proveo više od 5 (pet) godina (dakle, radi se o dvije plaće);

- za otpremninu koja sukladno odredbi članka 126. stavka 3. ZR-a za tužitelja koji je na radu kod tuženika proveo više od 5 (pet) godina iznosi 5 x 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu (dakle, radi se o nešto manje od dvije plaće);

- za naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 15 radnih dana (5 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2022. godinu i 10 dana razmjernog godišnjeg odmora za 2023. godinu) odnosno ukupno tri tjedna godišnjeg odmora u neprekinutom trajanju (dakle, radi se o nešto manje od jedne plaće);

- za pravo za novčanu naknadu za nezaposlene (radi se o minimalno jednoj plaći);

Na navedeni način je tužitelj nedopuštenim i nezakonitim otkazom od strane tuženika zakinut za više od 5 (pet) plaća.

Prosječna plaća koju je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu je iznosila 3.134,55 EUR / 23.617,27 HRK.

Zbog izuzetno bahatog i podcjenjivačkog ponašanja, vrijeđanja i psovanja od strane direktora tuženika, koji je ujedno i jedini osnivač i član tuženika, kao i fizičkog nasrtanja na njega od strane istog i sve to bez opravdanog razloga i bez omogućavanja tužitelju da iznese svoju obranu, tužitelju nije više prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika.

Slijedom svega navedenog zatražio je da sud utvrdi da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita, da odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 24. rujna 2023. godine, te da obveže tuženika da mu naknadi štetu zbog nezakonitog otkazivanja ugovora o radu u iznosu koji odgovara 5 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih mu u prethodna tri mjeseca prije nezakonitog otkazivanja Ugovora o radu, zatim da mu isplati naknade plaće dospjele od dana nezakonitog otkaza ugovora o radu (25. svibnja 2023.) do dana sudskog raskida radnog odnosa.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu da je tuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu od 12. srpnja 2017. godine, te da je tužitelj protiv te odluke u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik zaprimio 15. lipnja 2023., o kojem se nije očitovao.

Međutim, tuženik tvrdi kako nije točno da je tužitelju uskraćeno pravo na obranu. U otkazu je jasno naveden razlog koji je ujedno i obrazloženje razloga, a odnosi se na ponašanje radnika, posebice prema upravi društva koje se očitavalo u grubom nepoštivanju i direktnom vrijeđanju članova uprave.

Navode tužbe kojim se opisuje događaj koji je prethodio izvanrednom otkazu, tuženik osporava. Tvrdi da ne odgovaraju istini.

Smatra da izvanredni otkaz ugovora o radu nije bio nezakonit, a opreza radi tuženik osporava obračune plaća tužitelja i zatražene naknade štete.

Tuženik tvrdi da je potpuno netočno da bi se poslodavac ponašao bahato i podcjenjivački, a posebno nije točno da bi vrijeđao radnika ili pak fizički nasrtao na istog niti o tome postoji i jedan dokaz.

Slijedom navedenog predložio da da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. 3. Tijekom postupka pročitan je ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg su stranke sklopile 12. srpnja 2020., aneks (dodatak) ugovora o radu od 1. 11. 2022., odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. 05. 2023., potvrda pošte o izvršenoj dostavi te odluke s danom 31. 05. 2023., obrazac eM-2P – prijava o prestanku osiguranja od 6. 06. 2023., zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja od 5. 06. 2023. te povratnica – obavijest o prijmu/uručenju tuženiku, izviješće o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja u razdoblju od 1. 01. 2023. do 25. 05. 2023., obračuni isplaćene plaće tužitelju za mjesec veljaču ožujak i travanj 2023., elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa:034-04/24-03/6 Urbroj: 341-25-05/8-24-129277 od 29. 02. 2024. o podacima tužitelja evidentiranim u matičnoj evidenciji. Saslušani su svjedoci EJ, ČJ, IJ, CJ, kao i tužitelj te direktor tuženika ĆJ.

Provedeno je financijsko vještačenje po mr. sc. VJ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je:

- da je tuženik kao poslodavac tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je donio dana 25. svibnja 2023. godine otkazao ugovor o radu kojeg su stranke sklopile dana 12. srpnja 2020. godine

- da je tužitelj ovu odluku zaprimio 31. svibnja 2023. te da je protiv iste u zakonskom roku od 15 dana podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik zaprimio dana 15. lipnja 2023. te se o tom zahtjevu nije očitovao

- da se tužitelj nakon otkazivanja ugovora o radu zaposlio kod novog poslodavca dana 25. rujna 2023. godine

- da zbog toga i okolnosti koje su neposredno prethodile odluci o otkazu ugovora o radu nastavak radnog odnosa više nije moguć.

6. Sporno je da li je predmetna odluka o izvanrednom otkazu zakonita te da li posljedično tome tužitelj ima pravo na naknadu ne isplaćenih plaća u razdoblju od dana otkazivanja ugovora o radu do zasnivanja novog radnog odnosa odnosno sudskog raskida ugovora o radu te naknadu štete i u kojem iznosu.

7. Odredbom članka 116. Zakona o radu ( Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) propisano je:

"(1) Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. (2) Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

(3) Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza."

8. Nadalje članak 119. tog Zakona, koji govori o postupku prije otkazivanja, određuje:

"(1) Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

(2) Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini."

9. Članak 120. istog Zakona propisuje.

" (1) Otkaz mora biti u pisanom obliku.

(2) Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

(3) Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje."

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka i to EJ kao i ČJ, te RJ, koji su bili nazočni u računovodstvu tuženika, dan prije izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, proizlazi da je već tada došlo do verbalne konfrontacije između tužitelja i oca direktora tuženika, ČJ, i to zato jer je tužitelj tvrdio kako mu tuženik nije uplatio doprinose iz plaće za mirovinsko osiguranje, a što je ČJ negirao nastojeći umiriti tužitelja koji je bio vidno uzrujan te se njemu obraćao povišenim tonom.

11. Sam tužitelj priznaje da ga je to "mučilo", a nakon što je putem aplikacije e- građani provjerio te ustanovio da mu nisu plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje za 12. mjesec 2022., te za 1.do 3. mjesec 2023., koje podatke je isprintao sa internetske stranice Regos-a.

Priznaje da je bio uzrujan te da je tada ocu direktora tuženika, ZJ rekao da se on i direktor "trebaju nacrtati" na sastanku kako bi to raspravili.

12. U pogledu ovih činjenica iskazi svjedoka i tužitelja su podudarni te ih sud u tom dijelu prihvaća kao istinite, a u ostalom dijelu kojim opisuju iz kojeg je razloga bivša zaposlenica tuženika EJ došla u računovodstvo i o čemu je ona započela razgovor sa ocem direktora tuženika, sud te iskaze smatra neodlučnim za rješenje ovog spora.

13. Isto tako iz iskaza već spomenutog svjedoka ZJ, iskaza tužitelja i iskaza direktora tuženika JJ, razvidno je kako je direktor saznavši sa događaj od prethodnog dana, ujutro 25. svibnja 2023. sazvao sastanak zaposlenih s namjerom da razjasni tvrdnje tužitelja te da spriječi širenje priče da je je on (direktor) "nešto nekome dužan".

14. Nadalje direktor tuženika ukazuje na činjenicu da je on za taj sastanak isprintao potvrdu Porezne uprave iz koje je bilo vidljivo da je firma "uredno platila sve doprinose zaposlenicima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te da su podmirena sva dugovanja prema državi".

15. Svjedok CJ koji je bio nazočan tom sastanku potvrdio je činjenicu kako je tada došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i oca tuženika ZJ, pri čemu su se njih dvojica počela oslovljavati sa "ti" što nije bilo uobičajeno, pri čemu mu je tužitelj rekao da laže i da nije u pravu i da nije sve plaćeno, a primijetio je da je direktoru bilo teško što se tužitelj na takav neprimjeren način obraća njegovom ocu.

Isto tako je naveo kako je direktor rekao tužitelju da može napustiti firmu te ga je uhvatio za ramena, no tvrdio je da fizičkog sukoba nije bilo.

16. I svjedok ZJ navodi da je tužitelj na tom sastanku dizao tenzije, da je mahao nekim papirima, da je govorio da on laže, da nije istina da su njemu plaćeni svi doprinosi, ta da je zbog takvog ponašanja tužitelja bio povrijeđen jer ga je pred svima nazvao lažljivcem.

Međutim isti svjedok navodi da nije vidio da bi tužitelju netko iz ruku uzeo i poderao papir kojim je mahao, no da mu je direktor tuženika rekao da u daje izvanredni otkaz i da se udalji iz firme, nakon čega je tužitelj napustio sastanak.

17. Naime, tužitelj je u svom iskazu istaknuo činjenicu da je na sastanku na pitanje direktora tuženika da li mu je sve plaćeno odgovorio da mu nisu plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje i za koje mjesece, da je ocu direktora rekao da to može vidjeti iz ispisa podataka koji je imao kod sebe, a koji je počeo listati i pokazivati mu ih.

Priznao je da su se njih dvojica počeli oslovljavati sa "ti", da su postojale visoke tenzije s obje strane, a da je njega smetalo što otac direktora tuženika ne govori istinu. Tvrdio je da je u jednom trenutku direktor tuženika, prišavši mu s leđa, pokušao uzeti mu dokumentaciju što ju je držao u rukama, a on mu to nije dozvolio te se odmaknuo, da bi tada direktor krenuo na njega uhvativši rukom za prsa, govoreći da mu daje izvanredni otkaz i da se gubi iz firme. Ističe da u priskočila dvojica zaposlenika tuženika (AJ i UJ) koji su pokušali direktora smiriti te su stali između njih dvojice.

18. Direktor tuženika izjavio je kako je u uvodnom dijelu sastanka radnicima objasnio da firma nema nikakvih dugovanja, te da se svima uredno plaćaju doprinosi za mirovinsko osiguranje, tražeći poimence od svakog radnika povratnu informaciju o tome, odnosno o tome da li im nešto duguje, što su svi negirali, osim tužitelja. Na njegov upit tužitelj je rekao da laže te da nije istina da su mu plaćeni svi doprinosi za mirovinsko osiguranje, pri čemu je u rukama držao spomenuti izvadak iz Regos-a koji je pokazivao njegovom ocu. Otac ga je pokušao smiriti, no tužitelj je počeo mahati te upirati prsom prema njemu, govoreći da lažu.

Direktor priznaje da je ovakvim ponašanjem tužitelja bio povrijeđen te da nije mogao trpjeti takvo omalovažavanje njega kao direktora, njegovog oca i tvrtke, pa mu je rekao da je sada dosta, pokazao mu je da se izvoli udaljiti i da dobiva izvanredni otkaz. No kako tužitelj nije želio odstupiti dva puta ga je odgurnuo rukama, pri čemu je psovao. Priznaje da su tada pristupili drugi radnici koji su stali između njih i razdvojili ih.

19. Dakle, iz ovih iskaza razvidno je da je između tužitelja s jedne strane te oca direktora tuženika ZJ i samog direktora, došlo najprije do verbalnog sukoba koji je eskalirao fizičkim nasrtajem direktora na tužitelja.

20. U pogledu ovih odlučnih činjenica ovi iskazi su podudarni pa ih sud u tom dijelu prihvaća kao istinite.

21. U ovakvim okolnostima jasno je da od tuženika nije bilo opravdano očekivati da tužitelja prije izvanrednog otkazivanja, pozove da iznese svoju obranu.

22. Međutim, u situaciji kad tuženik ne tvrdi da je tužitelj svojim ponašanjem počinio točno određenu težu povredu iz radnog odnosa koja bi bila normirana internim aktom tuženika, ( pri čemu direktor tuženika niti ne zna da li tuženik ima Pravilnik o radu), sama odluka u kojoj jedino piše da se ista donosi "zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa – neprimjereno ponašanje", pri čemu izostaje činjenični opis tog ponašanja i razlozi zbog kojih se to ponašanje smatra neprihvatljivim, po stavu ovog ne sadrži obrazloženje otkaza, a kao što je to prije istaknuto, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

23. Zbog toga je nedostatka predmetna odluka o izvanrednom otkazu nezakonita, tj. otkaz nije dopušten, pa je osnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja o kojem je odlučeno pod točkom I izreke.

24. Odredbom članka 125. Zakona o radu propisano je:

"(1) Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. (3) Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja."

25. Budući da je nesporno kako je zbog iznijetih okolnosti tužitelju, a nadasve i samom tuženiku, neprihvatljivo nastaviti radni odnos, sud je na zahtjev tužitelja kao dan prestanka ugovora o radu odredio 24. rujna 2023. godine, uvažavajući i činjenicu da je tužitelj dana 25. rujna 2023. zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca što je vidljivo iz elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa:034-04/24-03/6 Urbroj: 341-25-05/8-24-129277 od 29. 02. 2024. o podacima tužitelja evidentiranim u matičnoj evidenciji.

26. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno je da:

prosječna mjesečna plaća tužitelja, utvrđena na temelju prosjeka plaća isplaćenih kod tuženika u zadnja tri mjeseca prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu iznosi 2.380,72 eura bruto, odnosno da

naknade plaća tužitelja za razdoblje od 25. svibnja 2023. do 24. rujna 2023. iznose ukupno 9.473,59 eura bruto.

27. Nalaz i mišljenje sud je prihvatio u cijelosti jer je dan na temelju vjerodostojne dokumentacije o plaći tužitelja, od strane stručne i ovlaštene osobe po pravilima znanosti i vještine, te na isti stranke nisu imale primjedbi.

28. Slijedom ovih podataka, sud je tužitelju kao naknadu plaće u razdoblju od nedopuštenog otkaza ugovor o radu do dana sudskog raskida radnog odnosa, dosudio zatraženih 9.475,59 € bruto. /točka IV izreke/

29. Isto tako, uvažavajući činjenicu da je tužitelj u trenutku otkazivanja ugovora o radu od strane tuženika kod istog radio 6 godine, da je star 38 godina, te da nije oženjen i da nema osoba koje bi bio dužan uzdržavati, sud dosudio naknadu štete u visini od pet mjesečnih plaća, što odgovara iznosu od 11.903,60 €. /točka III izreke/

30. Prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je na ove iznose dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu.

31. O troškovima postupka riješeno temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; krat. ZPP)

32. Tuženiku je je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak koji se odnosi na sastav zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), od 50 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7. t. 1. od 250 bodova, zastupanja na ročištima od 18. siječnja 2024., 14. ožujka 2024., 22. svibnja 2024. i 4. prosinca 2024., za svako po 250 bodova, kao i na sastav podnesaka od 14. ožujka 2024. i 3. rujna 2024., svaki po Tbr. 8. t. 1. 250 bodova.

Ukupna naknada odvjetničkih usluga iznosi 1.800 bodova, a kako je prema Tbr. 54 vrijednost boda 2,00 €, riječ je o iznosu od 3.600,00 €, na što je sukladno Tbr. 46. obračunato i 25 % poreza na dodanu vrijednost od 900,00 €.

Pored toga tužitelj ima pravo i na naknadu troškova financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 €, tako da se radi o naknadi troškova od 4.765,45 €. /točka V izreke/

U Zlataru, dana 17. siječnja 2025. godine

S u d a c :

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv ove presude stranka ima pravo uložiti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisana u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika