REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
[adresa]
Poslovni broj: Pp-10701/2024
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski Prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Gordani Jurinić Manzin, uz sudjelovanje zapisničara Maje Butigan, odlučujući u prekršajnom postupku protiv I okrivljenice TB i II okrivljenika ČB, radi djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, II. Policijske postaje Zagreb, klasa: 211-07/23-5/7833 od 17.07.2024., nakon glavne rasprave održane 15. siječnja 2025., u nazočnosti I okrivljenice i odsutnosti uredno pozvanog II okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, 17. siječnja 2025. objavio je i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. i čl.183. st. 1. Prekršajnog zakona
p r e s u d i o j e
I okrivljenica: TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći T, rođena **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, udana, majka 17 djece, nezaposlena, bez redovnih izvora prihoda, prekršajno kažnjavana
II okrivljenik: EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, umirovljenik, RVI, prekršajno nekažnjavan
k r i v i s u
što su 21. ožujka 2023. u 12:30 sati u [adresa], u zgradi narušavali javni red i mir građana na način da je došlo do razmirica i nesuglasica između I okr. TB I II okr. ČB, kojom prilikom je II okr. EB počeo bacati Zuhrine osobne stvari iz stana na unutarnje stepenište zgrade, pri čemu su oboje vikali i vrijeđali se međusobno pogrdnim riječima, remeteći na taj način javni red i mir građana
čime su počinili djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po istom članku istog Zakona
pa se temeljem citiranih zakonskih odredbi
i z r i č e
I okrivljenici TB NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 70,00 EUR (sedamdeset eura)
II okrivljeniku ČB NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 40,00 EUR (četrdeset eura)
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona I i II okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako I i II okrivljenik u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da su novčane kazne u cijelosti uplaćene.
Temeljem članka 139.st.6. u svezi čl.138.st.3. Prekršajnog zakona I i II-okrivljenici se u cijelosti oslobađaju plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
Obrazloženje
1. PU zagrebačka, II. Policijska postaja Zagreb, klasa: 211-07/23-5/7833 podnijela je 17.07.2024. optužni prijedlog, protiv I i II okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. I okrivljenica TB je u svojoj obrani na glavnoj raspravi iskazala da se dana 21.03.2023. u 12,30 sati, nalazila na adresi u [adresa], u stanu na prvom katu koji joj je iznajmio EB. Stan je uredno plaćala, međutim, isti nije bio zadovoljan, te je tog dana došao sa unukom i zetom, zvonio na vrata stana, otvorila je vrata stana, a oni su ušli svi u stan, počeo je vikati da ide van iz stana. Rekla mu je: "Nemoj se derati", vrijeđao ju je, ali kako slabije čuje, ne zna kojim riječima, bacao joj je stvari iz stana na hodnik i u jednom trenu ona je vikala na njega. U stanu su bila njena djeca.
3. II okrivljenik EB je u pisanoj obrani koja je pročitana na glavnoj raspravi iskazao da je u optužnom prijedlogu navedeno sve što se dogodilo samo je neke činjenice ispravio. Nije bilo galame u hodniku niti su oni bili na hodniku, samo su ulazna vrata stana bila otvorena. S njegove strane prilikom verbalnog dijaloga vodio je računa da ne vrijeđa po vjerskoj i rasnoj osnovi, pošto se radilo o Č koji su stalno potencirali da ih naziva svakako, a pogotovo TB kaže da joj je rekao da je "kurva". Cijelo vrijeme je pred policijom sve uvjeravala da ona ne čuje, te da joj treba tumač. Od stanara zgrade nitko se nije pojavljivao u hodniku, tj. na stepenicama. ĐB koja je navedena da je zvala na intervenciju policiju, nije na adresi [adresa], ista je bila u stanu kada je ušao u stan i predstavila se kao supruga ŽB. Ona je bila najglasnija i najratobornija te samo što ga nije fizički napala. Stalno je provocirala i govorila da on naziva nju i TB raznim pogrdnim riječima. Stan je iznajmio posredstvom prijatelja kojeg je OB lagao i obmanuo da će stan unajmiti za majku i očuha i povremeno on tu boraviti. U stanu je prvom prilikom zatekao još dvoje malodobne djece koja tu stalno borave. ŽB i TB prijavio je DORH-u za obmanu, prijevaru i laž. Od nadoknade za unajmljeni stan platili su samo jednu ratu unaprijed i ratu jamčevine. Za ostalo koliko su boravili u stanu, ništa nisu platili. Ostali suvlasnici zgrade su intervenirali zvanjem policije u više navrata i iz više razloga: velik broj i to po 10 osoba da boravi u stanu od 54 m², puštaju glasnu glazbu neprimjerenog sadržaja u bilo koje doba dana i noći, a pogotovo nedjeljom, smrad se osjećao iz stana, bacali su smeće kroz prozor. Suvlasnik stana iznad njegovog je dao svoj stan u prodaju jer više nije mogao to podnijeti. Prilikom konačnog izlaska iz stana bilo je u stanu petnaestak osoba, svaka ženska osoba je sa sobom vodila po jedno malo dijete. Po njegovom mišljenju iste su se bavile prosjačenjem. Bio je prisiljen vršiti pritisak da se isele na taj način kako je postupio. Pokrenuo je postupak preko javnog pravobranitelja koji mu je dodijelio advokata u Zagrebu koji je pokrenuo postupak za iseljenje. Prijavljeni su i DORH-u. On ima status hrvatskog branitelja 1991.-1999., status ratnog vojnog invalida, 100% invalid HZZO-a i 90% oštećenje nogu. Živi sa suprugom koja ima mirovinu 300,00 eura, sa sinom koji prima plaću od 700,00 eura, a njegova mirovina je 980,00 eura. Ima kod sebe na stanu troje unučadi na uzdržavanju. Žena i on dosta troše na lijekove i često mora ići po toplicama na rehabilitaciju i to iziskuje velike troškove.
4. Na glavnoj raspravi održanoj dana 15. siječnja 2025. sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju RB te izvršio uvid i pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenika.
4.1. Svjedokinja RB iskazala je da se dana 21.03.2023. u 12,30 sati nalazila u svom stanu na adresi u [adresa] na prvom katu, a koji stan se nalazi točno nasuprot stana vlasništvo ČB. U tom stanu je ranije stanovala gospođa UBnjegova majka koja je umrla pa je on naslijedio stan i odlučio iznajmiti isti, a navedeno zna jer je to saznala od njegove kćeri E. Zna da je isti taj stan iznajmio obitelji TB otprilike 4 mjeseca prije ovog događaja. Tog kritičnog dana i vremena čula je buku na hodniku, viku koja se čula iz stana te je nakon toga otvorila vrata i vidjela ČB, njegovog zeta i kćer, te su isti bacali stvari van iz stana, a to su osobne stvari koje pripadaju podstanarima, obitelji TB. Tom prilikom došlo je do vike i vrijeđanja između ČB i TB, no ne sjeća se riječi. Zna da je naknadno isti vratio te stvari u stan, a nakon što je došao djelatnik policije.
Na poseban upit suca da li je ista imala kakvih problema za vrijeme dok je obitelj TB stanovala u stanu na navedenoj adresi, svjedokinja ističe: "Nisam, osim što je u taj stan dolazilo puno osoba i užasno puno su pušili te mi je dim ulazio u stan."
Na poseban upit suca ističe da je riječ o stambenoj zgradi koja ima dva kata i ukupno osam stanova pri čemu se u zgradu ulazi pritiskom na portafon jer se zgrada automatski zaključava i postoji šifra koju ima svaki vlasnik stana. Ističe da u istu mogu ući dostavljači hrane i druge osobe ako ih ta osoba na čiji portafon zvone pusti u zgradu.
I-okrivljenica nije imala pitanja za svjedokinju.
5. Dovodeći u vezu obranu I i II okrivljenika sa iskazom saslušane svjedokinje RB, sud smatra kako su u ponašanju I i II okrivljenika u potpunosti ostvarena obilježja djela prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Naime, sud prihvaća vjerodostojnim iskaz svjedokinje RB koja iskazuje da ima stan preko puta stana koji je bio iznajmljen obitelji TB, te da je reagirala kritičnog dana i vremena kada je čula viku iz stana koji je bio iznajmljen obitelji TB, zbog čega je otvorila vrata svog stana, te vidjela da II okr. EB baca stvari iz stana na hodnik, te navodi da je čula obostranu viku i vrijeđanje između ČB i TB, te obzirom na navedeno, sud ne prihvaća iskaz ČB u dijelu gdje navodi da nije vikao, dok I okr. TB sama priznaje da je u jednom trenutku vikala na ČB jer se uzrujala. Svjedokinja RB se ne sjeća uvredljivih riječi koje su jedan drugome upućivali, kao niti okrivljenici, međutim navedeno je nevažno obzirom na činjenicu da je vika bitno obilježje djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret. To što je II okr. EB vikao, očekivana je i logična reakcija, obzirom su Đ bili podstanari u stanu čiji je on vlasnik i koji im je iznajmio u dobroj vjeri, no isti nisu plaćali režije i nije ih mogao iseliti iz vlastitog stana u više navrata, tek ih je nekako uspio iseliti naknadno uz pomoć javnog pravobranitelja koji mu je osigurao odvjetnika, te je logično da je kritičnog dana i vremena bio uzrujan, kao i TB, te da je bilo obostrane vike i vrijeđanja od strane I i II okrivljenika kako to navodi svjedokinja RB i bacanja stvari obitelji TB od strane II okrivljenika na hodnik ispred stana, a što je stvaralo buku. Sud smatra da svjedokinja nema razloga neosnovano teretiti niti I niti II okr. obzirom na činjenicu da poznaje obitelj EB, majku II. okrivljenika i njegovu kćer, kao i podstanare TB, te realno prikazuje situaciju navodeći da sa obitelji TB nije imala problema, ali da ju je od strane obitelji TB smetalo to što je u stan dolazilo puno osoba i što su toliko pušili da se dim od cigareta u potpunosti uvukao u njezin stan.
6.1. I bez obzira što je buku i viku čula isključivo stanarka RB koja je suvlasnica u stambenoj zgradi na adresi u [adresa] koja poznaje II okr. EB ČB, nesporno je da je u navedenu zgradu mogla ući i bilo koja druga osoba koja predstavlja javnost (gost koji bi dolazio nekom stanaru u zgradu, dimnjačar, djelatnik HEP-a, dostavljač hrane), jer je nesporno iz iskaza saslušane svjedokinje da unatoč činjenici da zgrada ima automatsko zaključavanje, te da vlasnici stanova imaju šifru putem koje otvaraju vrata, da jednako tako u zgradu može ući i neka nepozvana osoba koja pozvoni nekom na portafon i zamoli da joj se otvore vrata (može se i lažno predstaviti), čime se unutrašnjost stambene zgrade koja je fiktivno javno mjesto pretvara u javno mjesto dostupno i drugim osobama, jer se u vrijeme kritičnog događaja (bio je dan 12:30 sati) u stambenoj zgradi mogao zateći bilo tko tko je pušten u zgradu pritiskom na tipku portafona i čuti viku, te u takvoj situaciji zgrada poprima obilježje javnog mjesta, tj. fiktivno mjesto počinjenja prekršaja pretvara se u realno javno mjesto koje je dostupno drugim građanima (i iz iskaza svjedokinje RB proizlazi da je u stanu koji je bio iznajmljen obitelji TB dolazilo svakodnevno za vrijeme dok su tamo stanovali puno osoba, a zasigurno svi nisu bili članovi obitelji, kao i iz pisane obrane II okr. ČB koji navodi da su ga u više navrata zvali ostali suvlasnici da je u stanu koji je bio iznajmljen obitelji TB bilo svakodnevno okupljeno više osoba koje su radile nered, a sve te osobe nisu članovi obitelji). Za ostvarenje obilježja djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pod navedenim okolnostima dovoljna je i mogućnost da se u navedenoj stambenoj zgradi zatekla osoba koja ne pripada krugu osoba koje poznaju obitelj ČB i TB, a koja je mogla čuti viku i buku, jer je nesporno u postupku utvrđeno da su vrata stana u kojem je boravila obitelj TB na I. katu bila otvorena, da je došlo do raspravljanja između I i II okrivljenika, vike, i da je II okr. ČB izbacivao stvari u hodnik što je stvaralo buku, zbog čega je reagirala i susjeda RB.
7. Slijedom iznijetog, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se stavljalo na teret I i II okr., te su isti oglašeni krivima i kažnjeni kao u izreci presude.
8. Dana 1.1.2023. uvođenjem eura kao službene valute u RH stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 114/22) koji je u članku 10. naveo da se u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, riječi "u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 100 DEM" zamjenjuju riječima "od 20,00-100,00 EUR." Navedene izmjene bile su na snazi od 1.1.2023. do 11.5.2023. kada je na snagu stupio novi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira sa znatno višim novčanim kaznama. Dakle, u vrijeme počinjenja prekršaja (21.3.2023.) koji se odnosi na I i II okr. bio je na snazi Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 114/22) koji je za djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisao novčanu kaznu u iznosu od 20,00 do 100,00 EUR ili kaznu zatvora u trajanju do 30 dana.
9. Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu iste (čl.36.st.2. Prekršajnog zakona), te je sud kao olakotno I okr. TB cijenio priznanje djela prekršaja, osobne prilike, a kao otegotno dosadašnju prekršajnu kažnjavanost iz oblasti javnog reda i mira i javne sigurnosti (obavezni prekršajni nalog II. PP broj: 211-07/23-4/30046 od 25.4.2023., pravomoćan 16.3.2024. za djelo prekršaja iz čl. 16.st.1.t.1. Zakona o prebivalištu), dok je II okr. ČB sud kao olakotno cijenio dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, činjenicu da je 100% invalid, lošeg zdravstvenog stanja, činjenicu da je iznajmio stan ljudima koji nikako nisu htjeli izaći iz istog, pri čemu ih je morao deložirati i da su mu u istom napravili štetu koju je morao sam nadoknaditi, kao i činjenicu da je umirovljenik, dok otegotnih okolnosti na strani istog sud nije utvrdio. Obzirom na postojanje niza olakotnih okolnosti, te činjenicu da kod II okrivljenika nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, sud je istome odmjerio novčanu kaznu u manjem iznosu od I okrivljenice, smatrajući da će se tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenike, na način da shvate težinu i društvenu neprihvatljivost svog ponašanja, te da ubuduće ne čine ovakva ili slična djela.
10.Sud smatra da su vrsta i visina izrečenih kazni I i II okrivljenicima primjerene težini počinjenog prekršaja, njegovim posljedicama, okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, te stupnju odgovornosti počinitelja.
11. Temeljem citiranih zakonskih propisa sud je I i II okrivljenika u cijelosti oslobodio plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu jer je I okrivljenica nezaposlena, bez redovnih izvora prihoda, a II okr. je umirovljenik, te sud smatra da bi plaćanjem istih bila dovedena u pitanje njihova materijalna egzistencija.
U Zagrebu, 17. siječnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Maja Butigan
Gordana Jurinić Manzin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.
Dostavna naredba:
1.I okrivljenici: TB, [adresa]
2.II okrivljeniku: EB, [adresa]
3.Ovlaštenom tužitelju: PUZ, II. Policijska postaja
4.Spis.
