Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Povrv-1966/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja Trogir holding d.o.o., OIB: 09746817380, Trogir, Put Mulina 2, protiv tuženika UJM, vlasnica obrta za ugostiteljstvo [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 26. studenoga 2024., u nazočnosti generalne punomoćnice tužitelja UJ, zaposlenice tužitelja, na ročištu za objavu presude, dana 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk u Trogiru, poslovni broj: Ovrv-975/2021 od 6. rujna 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku UJM, vlasnici obrta za ugostiteljstvo [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 (osam) dana plati tužitelju Trogir holding d.o.o., OIB: 09746817380, iznos od 647,90 eura, sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 107,98 eura od 31. kolovoza 2019.,

- na iznos od 107,98 eura od 30. rujna 2019.,

- na iznos od 107,98 eura od 31. listopada 2019.,

- na iznos od 107,98 eura od 31. kolovoza 2020.,

- na iznos od 107,98 eura od 30. rujna 2020.,

- na iznos od 107,98 eura od 31. listopada 2020.,

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk u Trogiru, poslovni broj: Ovrv- 975/2021 od 6. rujna 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku UJM, vlasnici obrta za ugostiteljstvo [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 (osam) dana plati tužitelju Trogir holding d.o.o., OIB: 09746817380, troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. III Nalaže se tuženiku UJM, vlasnici obrta za ugostiteljstvo [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju Trogir holding d.o.o., OIB: 09746817380, troškove postupka u iznosu od 51,43 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 10. prosinca 2021. javnom bilježniku Željani Biuk podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 647,90 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk u [adresa], poslovni broj: Ovrv-975/2021 od 6. rujna 2021. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-27664/2022 od 17. studenoga 2022. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja u cijelosti, sadržajno navodeći da pojedini računi nisu plaćeni iz objektivnih razloga, odnosno pandemije Covid-19 zbog koje objekt nije radio pa da se nije niti koristila predmetna usluga tužitelja, istaknuo je i prigovor zastare.

4. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti.

5. U nastavku ovog parničnog postupka, tužitelj je podnio podnesak 21. studenoga 2024., a kojeg sud nije uzeo u obzir jer je podnesen izvan roka iz članka 461.a stavka 3. ZPP-a/19.

6. Na pripremnom ročištu održanom 26. studenoga 2024. tužitelj je istaknuo da je tuženik korisnik nekretnine u kojoj obavlja gospodarsku djelatnost na području pružanja javne usluge koju da pruža tužitelj, a da je tuženik kao proizvođač otpada dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene neovisno o količini predano otpada, stoga da se utuženi iznosi odnose samo na dio cijene, odnosno da je riječ od fiksnoj cijeni i da ista nije razmjerna količini predanog otpada.

6.1. Tuženik na pripremnom ročište nije pristupio, a sud je sukladno odredbi članka 461. a stavka 8. ZPP na pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak, na istom ročištu održao glavnu raspravu i zaključio raspravljanje.

7. U dokazne svrhe sud je pročitao izvadak otvorenih stavaka na ime tuženika, označenog kao kupca 0108723 od 3. kolovoza 2011.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 647,90 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od dospijeća svakog pojedinom mjesečnog računa pa do isplate, a koji iznos se odnosi na neplaćene iznose mjesečnih računa za javnu uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada po kartici kupca za tuženika kao proizvođača otpada.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj pravna osoba u čiju poslovnu djelatnost spada, među ostalim, prikupljanje i odvoz komunalnog otpada. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj vrši usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada na području grada [adresa], kao ni to da tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku utuženi iznos na ime naknade za odvoz komunalnog otpada.

11. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tuženik u obvezi isplatiti iznos koji se odnosi na komunalnu uslugu odvoza otpada, kao i to jeli nastupila zastara potraživanja.

12. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

13. Prema odredbi članka 228. ZOO, međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluge te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

14. Tužena je u poslovnom prostoru obavljala poslovnu djelatnost, pa se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji rok zastare iz odredbe članka 228. ZOO. 15. S obzirom na to da je najstarije potraživanje tužitelja s dospijećem od 31. kolovoza 2019., a da je ovršni prijedlog podnesen 9. kolovoza 2021., to je prigovor tužene da bi nastupila zastara potraživanja neosnovan.

16. Odredbom članka 30. stavak 6. točka 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13., 73/17. i 14/19. – dalje: ZOGO) propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

17. Odredbom članka 30. stavak 7. ZOGO-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. tog članka koja sadrži: kriterij obračuna količine otpada, standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, područje pružanja javne usluge iz stavka 1. tog članka, odredbe propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. tog Zakona te opće uvjete ugovora s korisnicima, dok iz stavka 8 . istog članka proizlazi kako je kriterij obračuna količine otpada iz stavka 7. točke 1. tog članka masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

18. Tužitelj je pravna osoba kojoj je odlukom Gradskog vijeća Grada Trogira o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, objavljenoj na temelju članka 30. stavka 7. ZOGO i članka 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine" broj 50/2017) u Službenom glasniku Grada Trogira dana 28. ožujka 2018., povjereno obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te je na temelju te odluke tužitelj donio Cjenik kojim je utvrdio cijene za pravne osobe, fizičke osobe - obrtnike, te s njima izjednačene osobe.

19. U provedenom postupku, čitanjem materijalne dokumentacije priložene u spisu, vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na ime kupca tuženika, sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- kako je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja komunalnu djelatnost odvoženja komunalnog otpada na području grada [adresa] gdje se predmetna nekretnina korisnika usluge nalazi;

- kako je tužena kao vlasnica City hostela u [adresa], obveznik plaćanja cijene komunalne usluge (odvoza otpada) prema tužitelju kao isporučitelju usluge;

- kako se potraživanje tužitelja odnosi na pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada u razdoblju od srpnja 2019. -rujna 2019. i srpnja 2020. do rujna 2020.;

- kako su na naplatu dospjeli računi i to brojeva: 6603700 na dan 31. kolovoza 2019., 6613292 na dan 30. rujna 2019., 6716849 na dan 31. listopada 2019., 7390190 na dan 31. kolovoza 2020., 7492898 na da 30. rujna 2020., 7577460 na dan 31. listopada 2020. u ukupnom iznosu 647,90 eura;

- kako tuženik nije sporio da je obveznik plaćanja komunalne usluge za poslovni prostor kojeg koristi na području grada [adresa] u utuženim računima,

- kako tuženik nije priložio niti jedan dokaz da bi platio komunalnu uslugu odvoza otpada.

20. Čitanjem Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa], utvrđeno je da je cijena mjesečne minimalne javne usluge za objekte za smještaj s pripremom hrane odgovara predmetnom mjesečnom potraživanju tužitelja.

21. S obzirom na to da je nesporno tužitelj pružao svoje usluge na području na kojem se nalazi poslovni objekt u vlasništvu tužene na koje se odnose utuženi računi, to je jasno da se tužena bila dužna koristiti uslugama tužitelja i plaćati za njih, a što proizlazi iz navedene Odluke. Ukoliko tužena, iz nekog razloga, nije koristila nekretninu kroz duže vremensko razdoblje trebala je postupiti sukladno članku 19. Odluke i o tome obavijestiti tužitelja, budući da ista nije dokazala da je to učinila, prema shvaćanju ovog suda bila je dužna ispuniti svoje obveze prema tužitelje, odnosno podmiriti utužene račune. Napominje se da gospodarska situacija u kojoj se nalazila za vrijeme pandemije Covid-19 nije od značaja u situaciji kada tužitelj svoje potraživanje potkrjepljuje vjerodostojnom ispravom-izvatkom iz poslovnih knjiga, a tužena pak s druge strane nije dokazala da su postojale okolnosti koje bi je trebale osloboditi utuženog potraživanja. Nadalje, tuženik nije dokazao da je, prije nego li je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, podnosio prigovore protiv računa koje mu je izdavao tužitelj za pružanje svoje usluge. Tuženik je nepodnošenjem prigovora-reklamacije na račune prihvatio iznose računa pa je tužitelj pravilno i zakonito tuženika knjigovodstveno zadužio za utuženi iznos u spornom razdoblju koliko bi iznosilo tuženikovo dugovanje. Ovdje je za napomenuti tuženiku da izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu i sadrži sve potrebne elemente koje propisuje Ovršni zahtjev za vjerodostojnu ispravu. Isto tako je istaknuti da se cijena usluge odvoza komunalnog otpada ne može utvrđivati pregovorima s tužiteljem već je ista propisana podzakonskim propisima donesenim od strane jedinice lokalne samouprave.

22. Slijedom navedenog, sud je kod ovakvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, pa je stoga sud, održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi i naložio tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 647,90 eura na ime neplaćenih usluga tužitelja.

23. S obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je dužan, sukladno članku 29. stavka 1. ZOO platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine i to kako je zatraženo, od dospijeća svakog pojedinog računa.

24. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

26. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

27. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 647,903 eura, Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine: broj: 9/21; dalje: Pravilnik), kao i članak 9. Pravilnika prema kojem javni bilježnik ima pravo obračunati porez na dodanu vrijednost na nagradu iz članka 5. Pravilnika i članka 8. Pravilnika.

28. S obzirom na odredbe Pravilnika, kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati javnobilježnički troškovi i to za:

- javnobilježničku nagradu u iznosu od 24,89 eura (prema članku 5. stavku 1. i članku 7. Pravilnika),

29. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 eura (Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi).

30. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 51,43 eura

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II i III izreke ove presude.

U Splitu 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis