Poslovni broj: Povrv-396/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja FORGER j.d.o.o. Split, R. Boškovića 12, OIB: 80959648068, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Skelin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o. Split, Poljička cesta 26 D, protiv tuženika BRODOSPLIT d.d. Split, Put Supavla 21, OIB: 18556905592, kojeg zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2a, radi isplate iznosa od 15.384,57 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Maja Radovani iz Solina pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-516/2023 (sudski predmet: Ovrv-14534/2023) od 18. kolovoza 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 15.384,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 600,41 EUR od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 2.521,73 EUR od 15. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 2.308,22 EUR od 15. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 2.123,56 EUR od 15. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 2.654,46 EUR od 15. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 2.654,46 EUR od 15. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 2.521,73 EUR od 15. svibnja 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 15. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 756,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. kolovoza 2023. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 18. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.950,30 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Maja Radovani iz Solina donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-516/2023 (sudski predmet: Ovrv- 14534/2023) od 18. kolovoza 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 15.384,57 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 756,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 14534/2023-12 od 11. listopada 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Po pravomoćnosti tog rješenja, Općinski sud u Splitu je dostavio predmet ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio da u cijelosti pobija to rješenje. Tuženik navodi da podneseni prijedlog za ovrhu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da se radi o materijalno-pravnom nedostatku. Naime, Izvod iz otvorenih stavki i računi kao vjerodostojne isprave u ovom postupku da ne sadrže pravno relevantne podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, jer je tuženik sva svoja dugovanja prema tužitelju i podmirio. Nadalje, tuženik je naveo da nije moguće sa sigurnošću utvrditi suglasnost podataka iz prijedloga za ovrhu s podatcima iz vjerodostojne isprave koja je uz taj prijedlog dostavljena, a sve obzirom da ta isprava nije valjana osnova. U toj vjerodostojnoj ispravi da je naznačeno više novčanih iznosa, a tužitelj da je u istoj naznačen drugačije nego u prijedlogu za ovrhu te u njoj da nije točno označen ni tuženik, zbog čega da se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije. Isto tako, dostavljeni Izvod iz otvorenih stavki i računi da ne mogu biti vjerodostojan knjigovodstveni dokument kojim se dokazuje da je usluga ili isporuka izvršena bez dokumentacije iz koje je to moguće utvrditi. Tužitelj da uz podneseni prijedlog za ovrhu nije dostavio niti jednu ispravu koja bi svjedočila o postojanju pravne osnove potraživanja. Također, tuženik je naveo i da je većinu dugovanja prema tužitelju podmirio pa da je stoga nejasno kako je tužitelj utužio predmetni iznos. Dakle, tuženik je naveo da osporava osnov i visinu utužene tražbine te je istakao i prigovor zastare potraživanja.

4. Podneskom od 27. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda otvorenih stavki, sve sukladno dospjelim, a neplaćenim računima za izvršene usluge tuženiku, koje usluge da su ugovorene između parničnih stranaka Ugovorom o poslovnoj suradnji od 10. listopada 2019. Tim ugovorom da je određeno da će tužitelj, kao pružatelja usluga, raditi kao dio tima tuženika, kao naručitelja, te će vršiti pružanje usluga u obimu od 40 sati tjedno prema opisu poslova i to: usluge stručnjaka, kao član projektnog tima, pregled i odobrenje projektne dokumentacije, suradnju i sastanke, nadzor gradnje i kontrolu usklađenosti, inspekciju broda i dr. Nadalje, predmetnim ugovorom da je ugovorena mjesečna naknada za pružene usluge u iznosu od 20.000,00 kn / 2.654,46 EUR. Tužitelj je istakao da je sve ugovorene usluge izvršio uredno i u cijelosti te da je za iste ispostavio utužene račune, a koje tuženik nije podmirio.

5. Tužitelj je naveo i da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva proizlazi i iz isprava iz ranijeg predstečajnog postupka koji se nad tuženikom kao dužnikom vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem St-273/2022. Naime, u tom predstečajnom postupku tužitelj da je, kao vjerovnik, prijavio tražbinu u iznosu od 118.348,76 kn, a koju prijavljenu tražbinu da je tuženik priznao u iznosu od 113.825,00 kn, dakle gotovo čitavu prijavljenu tražbinu, a koji iznos da praktički odgovara utuženom iznosu iz ovog postupka. Isto tako, iz podnesaka tuženika te povjerenika FS u predstečajnom postupku da je razvidno kako je tuženik dostavio povjereniku zahtjev za odobrenje redovitih troškova postupka, između ostalog i za trošak od 20.000,00 kn za usluge nadzora gradnje brodova koje je izvršio tužitelj, nadalje navodeći da se radi o redovnim troškovima poslovanja i uobičajenim dobavljačima te da su sve usluge vanjskih poslovnih partnera opisane i definirane u priloženoj excel tablici i da su iste i nadalje potrebne za redovno poslovanje dužnika. U spomenutoj tablici da se, pored navedene tražbine za usluge nadzora gradnje brodova spominje i dodatna usluga pomoćnika voditelja novogradnje - trenutno angažiranog na dva projekta 491 i 531, a koja tražbina je označena u iznosu od 19.000,00 kn. Postojanje tražbine tužitelja, tuženika da je iskazao i u Popisu obveza unesenih u njegove poslovne knjige od 26. travnja 2022., u kojoj je evidentirana tražbina tužitelja u iznosu od 72.391,30 kn. Tuženik da u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije dostavio te se nije pozvao na niti jednu ispravu kojom bi dokazao da potraživanje tužitelja ne postoji odnosno da je tuženik izvršio plaćanje tužitelju za obavljene usluge, a kako to sam navodi u prigovoru. Sve to da jasno ukazuje na činjenicu da isticanjem paušalnih prigovora tuženik želi izbjeći svoju obvezu plaćanja usluga koje je uredno primio, a što da je protivno zakonu i dobrim poslovnim običajima. Slijedom iznijetoga, tužitelj je predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao u iznesenim navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, dodatno navodeći da tužitelj nije dostavio ni jedno pisano izvješće u vezi s uslugama koje je obavljao, sukladno članku 4.2 stavak 3. Ugovora o poslovnoj suradnji, a zbog čega se ima smatrati da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja - Izvod otvorenih stavaka sa stanjem na dan 1. lipnja 2022. (stranica 23 spisa), račune tužitelja br. 01/1/2020 od 31. siječnja 2020., br. 12/3/2021 od 30. studenog 2021., br. 13/3/2021 od 31. prosinca 2021., br. 01/4/2022 od 31. siječnja 2022., br. 02/4/2022 od 28. veljače 2022., br. 03/4/2022 od 31. ožujka 2022. i br. 05/4/2022 od 30. travnja 2022. (stranice 63-69 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji od 10. listopada 2019. (stranice 70-75 spisa), Dodatak br.1. Ugovoru o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. te Dodatak 2. Ugovoru o poslovnoj suradnji od 1. travnja 2020. (stranice 76-78 spisa), očitovanje dužnika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku pod poslovnim brojem St-273/2022 od 1. kolovoza 2022. (stranice 79-81 spisa), podnesak povjerenika FS u predstečajnom postupku pod poslovnim brojem St-273/2022 (stranice 82-92 spisa), e-mail poruke (stranica 94-104 spisa), podnesak tuženika kao dužnika u postupku posl. br. St-273/2022 od 8. srpnja 2022. (stranice 105-114 spisa), Popis obveza unesenih u poslovne knjige tuženika od 26. travnja 2022. (stranice 115-128 spisa). Izvedeni su i dokazi saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja FSN te svjedoka TS i ES. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika HS, budući da isti nije pristupio na ročišta od 25. listopada 2024. i 3. prosinca 2024. radi njegovog saslušanja, iako je bio uredno pozvan po punomoćniku tuženika, a navodi o njegovoj poslovnoj spriječenosti da pristupi navedenim ročištima nisu ničim opravdani odnosno dokazani. Stoga je sud, a imajući u vidu odredbe članka 265. stavak 2. i članka 269. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), kao i odredbe članka 10. stavak 1. ZPP-a, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zz tuženika.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.384,57 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade (cijene) za pružene usluge odnosno obavljene poslove, u skladu s Ugovorom o poslovnoj suradnji od 10. listopada 2019., po ukupno sedam utuženih računa izdanih u razdoblju od siječnja 2020. do travnja 2022.

10. Uvidom u Izvod otvorenih stavaka tužitelja od 1. lipnja 2022. utvrđeno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 115.915,06 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 15.384,57 EUR, dakle upravo iznos koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. To potraživanje tužitelja temelji se na ukupno sedam računa. Iz tog izvoda je također razvidno da tužitelj po prvom evidentiranom računu broj 1/1/20 od 31.1.2020., a koji je izdan na iznos od 22.619,00 kn, ima evidentirano dugovanje tuženika u iznosu od 4.523,76 kn, dok je preostalih šest računa evidentirano kao u cijelosti neplaćeno.

11. Iz računa tužitelja br. 01/1/2020 od 31. siječnja 2020., br. 12/3/2021 od 30. studenog 2021., br. 13/3/2021 od 31. prosinca 2021., br. 01/4/2022 od 31. siječnja 2022., br. 02/4/2022 od 28. veljače 2022., br. 03/4/2022 od 31. ožujka 2022. i br. 05/4/2022 od 30. travnja 2022. razvidno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku s osnova pruženih usluga iz Ugovora o poslovnoj suradnji, stavka 2. točka 3. Prvi od navedenih računa izdan je na iznos od 22.619,00 kn, drugi na iznos od 19.000,00 kn, treći na iznos od 17.391,30 kn, četvrti na iznos od 16.000,00 kn, peti na iznos od 20.000,00 kn, šesti na iznos od 20.000,00 kn te je sedmi račun izdan na iznos od 19.000,00 kn. U svakom od tih računa naveden je datum izdavanja i datum dospijeća na plaćanje tih računa, a usporedbom podataka o brojevima tih računa, datumima njihovog izdavanja i dospijeća na plaćanje, kao i iznosa na koji su isti izdani, razvidno je da se radi upravo o onim računima koji su navedeni u Izvodu otvorenih stavaka tužitelja od 1. lipnja 2022.

12. Tužitelj je u spis dostavio i Ugovor o poslovnoj suradnji od 10. listopada 2019., a iz kojeg je razvidno da je taj ugovor sklopljen između tuženika kao naručitelja usluga i tužitelja kao pružatelja usluga. Stranke su u ugovoru, između ostalog, utvrdile da tužitelj, a pod čime se podrazumijevaju i njegovi zaposlenici te vanjski suradnici, ima stručno znanje i vještine te dugogodišnje iskustvo rada u brodograđevnoj djelatnosti, od razvoja, dizajna, izgradnje i/ili preinake plovnih objekata, do primopredaje istih sukladno svim traženim standardima i pravilima, kao i stručno poznavanje tehnoloških i proizvodnih procesa u brodogradnji. Navedeno je da tuženik želi angažirati tužitelja za pružanje usluga koje su dalje navedene u ugovoru, kao i da je mjesto pružanja usluga u sjedištu tuženika.

13. Člankom 2. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da će tužitelj pružati usluge tuženiku, isključivo kao neovisni pružatelj usluga, pod nadzorom i ovlaštenjem tuženika, u obimu od 40 sati tjedno, u pravilu od ponedjeljka do petka te da tužitelj ima obvezu evidentirati početak i završetak svog radnog vremena. U članku 2.3. Ugovora navedeno je koje će sve poslove tužitelj obavljati za tuženika te je isto tako navedeno da će te poslove tužitelj obavljati kroz aktivnosti stručnjaka TS, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tako su navedeni slijedeći poslovi: usluge stručnjaka, kao predstavnika kupca i člana projektnog tima; pregled i odobrenje projektne dokumentacije; zahtijevanje modifikacija radi podizanja kvalitete proizvoda; suradnja i sastanci s predstavnicima graditelja i klase/zastave; nadzor gradnje i kontrola usklađenosti sa tehničkim opisom i zahtjevima klase/zastave; inspekcija broda za cijelo vrijeme trajanja gradnje, reagiranje i izvještavanje u slučaju odstupanja od ugovorenih dokumenata; prijem izvedenih radova i funkcionalnosti sustava; kontrola napretka gradnji i reagiranje na negativan utjecaj na rok isporuke; osiguranje i podrška završetku broda u skladu s ugovorenim rokovima; obrada, specificiranje i narudžba opreme u obvezi kupca; nadzor i kontrola interijerskih i bojadisarskih radova; kreiranje i savjetovanje u izradi tehnoloških rješenja te ostali poslovi unutar kompetencije stručnjaka, a koje mu povjeri naručitelj (tuženik).

14. U članku 3. Ugovora stranke su ugovorile da će tuženik plaćati tužitelju mjesečnu naknadu za izvršene usluge u iznosu od 25.000,00 kn, uvećanu za pripadajući PDV ili drugi relevantni porez slične prirode, ako se primjenjuje u vrijeme izdavanja računa, s rokom plaćanja 15 dana od dana izdavanja računa. Nadalje, razvidno je da se navedeni Ugovor primjenjuje od 10. listopada 2019. (članak 11. Ugovora) te da isti nije sklopljen na neko određeno vrijeme.

15. Iz Dodatka br.1 navedenom Ugovoru razvidno je da su istim stranke izmijenile odredbu članka 3. stavak 2. Ugovora, a koja se odnosi na visinu mjesečne naknade za pružene usluge, na način da je određeno da će tuženik plaćati tužitelju mjesečnu naknadu za izvršene usluge u iznosu od 20.000,00 kn, uvećanu za PDV ili drugi relevantni porez slične prirode. Dodatkom 2. Ugovoru o poslovnoj suradnji, za koji su stranke odredile da stupa na snagu 1. travnja 2020., ponovno je izmijenjen članak 3. stavak 2. Ugovora na način da određeno da će tuženik plaćati tužitelju mjesečnu naknadu u iznosu od 20.000,00 kn, uvećano za pripadajući PDV ili drugi relevantni porez slične prirode, kao i da se naknada iz tog članka, ovisno o učinkovitosti ispunjenja usluga tužitelja, može umanjiti ili uvećati mjesečno jednostranom odlukom tuženika kao naručitelja.

16. Uvidom u očitovanje tuženika kao dužnika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku, a koji predstečajni postupak se nad tuženikom vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem St-273/2022, utvrđeno je da je tužitelj, kao vjerovnik, podnio prijavu tražbine u tom predstečajnom postupku u iznosu od 118.348,76 kn, a u odnosu na koju tražbinu je tuženik naveo da je priznaje u iznosu od 113.825,00 kn, dok je osporava za iznos od 4.523,76 kn, koji iznos da se osporava jer se radi o dijelu glavnice koji je plaćen.

17. Iz ostale dokumentacije koja je dostavljena iz predstečajnog postupka nad tuženikom razvidno je da se u istoj tužitelj navodi kao pružatelj usluga odnosno poslovni partner tuženika, za kojeg je navedeno da pruža usluge nadzora gradnje brodova te je tuženik od povjerenika iz predstečajnog postupka FS tražio da se tuženiku odobri plaćanje redovitih troškova poslovanja, između ostalog i za navedene usluge tužitelja u iznosu od 20.000,00 kn. Tuženik je u svom podnesku od 8. srpnja 2022., iz tog predstečajnog postupka, naveo tužitelja kao pružatelja usluga odnosno poslovnog partnera, a koje usluge da su potrebne za redovno poslovanje tuženika. Tako je u tablici iz tog podneska tuženika navedeno da se usluge tužitelja odnose na nadzor gradnje brodova te da je isti angažiran na dva projekta 491 i 531, kao i da te usluge iznose 19.000,00 kn.

18. Također u tablici popisa obveza unesenih u poslovne knjige tuženika od 26. travnja 2022., a koju je tuženik kao dužnik dostavio u naprijed navedenom predstečajnom postupku, razvidno je da je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao dugovanje prema tužitelju, koje je u tom popisu navedeno u iznosu od 72.391,30 kn, s osnova pruženih usluga.

19. Na ročištu koje je održano kod ovog suda 25. listopada 2024. saslušani su svjedok LS te zastupnica po zakonu tuženika FSN, dok je na ročištu od 3. prosinca 2024. saslušan svjedok SS.

20. U svom iskazu, svjedok LS je u bitnom naveo da je, u skladu sa sklopljenim Ugovorom o poslovnoj suradnji između stranaka, izvršavao poslove u ime tužitelja, a za potrebe tuženika. Naveo je da je obavljao poslove na dva projekta gradnje brodova i to jedrenjaka radnog naziva "Zero emision skuner", na kojem projektu da je radio kao voditelj gradnje broda, dok je drugi projekt bio na brodu, odnosno tankeru koji se radio za kompaniju Viterlef, a na kojem brodu je bio zadužen kao pomoćnik voditelja gradnje broda te je vršio procjenu gotovosti radova i radova vezanih uz opremanje broda. Iskazao je da je navedene poslove obavljao svakodnevno i to u prostorijama tuženika u Splitu, gdje je imao svoj ured, a sve to u periodu od mjeseca rujna 2021. do 1. svibnja 2022., kada je prestao s obavljanjem bilo kakvih poslova kod tuženika. Dodatno je pojasnio da je obavljao poslove vezane uz suradnju s direktorom projekta, dnevnu koordinaciju u proizvodnji, projektni ured, odjel nabave, nadzor brodova u izgradnji te da je sudjelovao na dnevnim brifinzima i kolegijima i obavljao čitav niz drugih poslova, a u skladu sa sklopljenim ugovorom između stranaka. Svi računi koje je tužitelj ispostavio tuženiku za njegov rad da su uredno dostavljeni tuženiku, a tuženik da nije imao bilo kakvih primjedbi ili prigovora na njegov obavljeni rad. Odgovarajući na posebna pitanja, pojasnio je kronologiju suradnje s tuženikom navodeći da je, sukladno sklopljenom ugovoru između stranaka, počeo obavljati poslove kod tuženika u 10. mjesecu 2019. te da je u periodu do 3. mjeseca 2020. obavljao poslove inspektora broda "Picasso". Odmah nakon toga, dakle od 4. mjeseca 2020. pa do 5. ili 6. mjeseca 2021. da je obavljao poslove voditelja gradnje i opremanja 7. i 8. palube vezano za izgradnju broda "Ultra marine". Nakon toga da je preuzeo poslove na brodu odnosno tankeru za kompaniju Viterlef, te da je nakon toga uslijedio i dodatan angažman vezan uz izgradnju broda "Zero emision skuner". Stoga, poslove kod tuženika da je obavljao u periodu od 10. mjeseca 2019. pa do 5. mjeseca 2022. Naveo je i da on osobno tuženiku nije dostavljao pisana izvješća vezano uz njegov obavljeni rad, a niti da je to bilo tko od tuženika tražio od njega. Vezano uz obavljeni rad, iskazao je da se ispunjavala tablica sa radnim satima te evidencijom dolazaka na mjesečnoj bazi, a koju tablicu da je on vodio, dok bi istu na kraju mjeseca potpisao direktor sektora ili gospodin HS. Iskazao je i da je između stranka bila ugovorena cijena za naprijed navedene pružene usluge u iznosu od 25.000,00 kn mjesečno, ali da je nakon nekoliko mjeseci, a zbog nedostatka sredstava, tuženik tražio od svih vanjskih suradnika da smanje cijene svojih usluga pa da je stoga i naprijed navedena cijena aneksom ugovora smanjena na iznos od 20.000,00 kn mjesečno.

21. Zastupnica po zakonu tuženika FSN iskazala je da je doista između stranaka sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, a u skladu s kojim ugovorom da je suradnja trajala od 2019. do 2022. Navela je da potvrđuje te da se pridružuje navodima svjedoka TS, a vezano za obavljanje poslova za potrebe tuženika. Istakla je da su konto kartice između stranaka sklopljene te da tuženik nije ni osporavao svoje dugovanje prema tužitelju. Tuženik da je jedino prvu isplatu odnosno prvi račun platio uredno i na vrijeme, a nakon toga da je bilo kašnjenja u plaćanju računa po tri mjeseca. Iskazala je i da su svi utuženi računi uredno dostavljeni tuženiku te da tuženik na te račune i usluge koje je tužitelj, odnosno TS, obavio za tuženika nije imao bilo kakvih primjedbi ni prigovora.

22. Svjedok SS je u svom u iskazu naveo da je dugo bio zaposlenik tuženika te da je to zaposlenje trajalo do 7. mjeseca 2022. Dakle, zaposlenik tuženika da je bio i u periodu od 2019. do 7. mjeseca 2022., a u kojem razdoblju da je obavljao poslove direktora više projekata izgradnje brodova te poslove energetske obnove Brodosplita. Iskazao je da je u periodu od 10. mjeseca 2021. do 7. mjeseca 2022. u ime tužitelja, a za potrebe tuženika, kod tuženika radio odnosno poslove obavljao TS, kojemu da je on u tom periodu bio neposredno nadređeni. Također, da mu je poznato i da je TS obavljao poslove za tuženika i u prethodnom razdoblju od 2019. do 10. mjeseca 2021. U periodu dok je svjedok SS bio direktor izgradnje projekta Nov.531, TS da je obavljao poslove voditelja objekta tog broda, dok je za ranije razdoblje od 2019. do 2021. obavljao i druge poslove, a u kojem periodu mu on nije bio nadređeni. TS da je svakodnevno dolazio na posao kod tuženika, posao da je obavljao u trajanju od 8 radnih sati dnevno te da je imao svoj ured, a isto tako da je sudjelovao na sastancima direktora, sastancima u proizvodnji te obavljao sve potrebne poslove. Svjedok SS je istakao da je TS obavio sve poslove prema radnima zadacima koji su mu delegirani te da nije bilo nikakvih prigovora na njegov obavljeni rad, a on da je bio s njegovim radom i više nego zadovoljan. Naveo je da je na ulazu u poslovne prostorije tuženika postojala evidencija dolazaka i odlazaka tako da se znalo tko i u koje vrijeme dolazi i odlazi s posla. Svjedok je naveo i da mu je poznato da je tužitelj za obavljene usluge od strane TS ispostavio tuženiku račune, a koji računi da nisu plaćeni. Pritom, da mu nije poznat razlog ne plaćanja tih računa, a on da smatra kako nije bilo razloga da se isti ne plate, s obzirom na to da je TS sve delegirane poslove uredno obavio. Iskazao je i da mu je poznato da je tužitelj dostavljao tuženiku pisana izvješća za svoje poduzete aktivnosti u vezi s pruženim uslugama iz sklopljenog ugovora, ali da ih on osobno nije vidio jer su se ista trebala dostavljati upravi društva tuženika.

23. Iskazima naprijed navedenih svjedoka i zz tužitelja stranke nisu prigovarale niti su ih u bilo kojem dijelu osporile, a te iskaze ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne i logične, budući da ti iskazi nisu u međusobnoj suprotnosti te su isti u skladu s pisanim ispravama koje su dostavljene u spis.

24. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema članku 613. stavak 1. ZOO-a, naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom.

25. Iz naprijed navedenih isprava koje je tužitelj dostavio u spis, sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji od 10. listopada 2019., s Dodacima 1. i 2. tom Ugovoru, a kojim ugovorom se tužitelj obvezao izvršiti poslove navedene u članku 2. tog ugovora, dok se tuženik obvezao platiti tužitelju naknadu za te obavljene poslove u mjesečnom iznosu od 25.000,00 kn (bez obračunatog PDV-a), a koja naknada je sklopljenim dodacima smanjena na iznos od 20.000,00 kn (bez obračunatog PDV-a). Iz iskaza saslušanih zz tužitelja i svjedoka TS jasno proizlazi da je tužitelj, a kroz aktivnosti i rad TS, uredno i u cijelosti obavio sve mu delegirane poslove, za koje je tuženiku izdao utužene račune. U tim računima, naknada je obračunata upravo u skladu s visinom mjesečne naknade koja je između stranka ugovorena (u nekim računima i u manjem iznosu). Svjedok TS je opisao koje je sve poslove obavljao u utuženom periodu za tuženika pa je tako naveo da je radio kao voditelj gradnje jednog broda te kao pomoćnik voditelja gradnje drugog broda, da je vršio procjenu gotovosti radova i radova vezanih uz opremanje broda, zatim da je obavljao poslove vezane uz suradnju s direktorom projekta, dnevnu koordinaciju u proizvodnji, projektni ured, odjel nabave, nadzor brodova u izgradnji te da je sudjelovao na dnevnim brifinzima i kolegijima i obavljao čitav niz drugih poslova, a koje svi poslovi koje je taj svjedok naveo odgovaraju onim poslovima koji su navedeni u članku 2. Ugovora o poslovnoj suradnji.

26. Da je tomu doista tako potvrdio je i saslušani svjedok SS, koji je u utuženom periodu bio zaposlenik tuženika i u jednom periodu neposredno nadređeni TS, a koji je potvrdio da je JS svakodnevno dolazio na posao u poslovne prostorije u sjedištu tuženika te je uredno obavio sve mu dodijeljene poslove, a s čijim radom je svjedok SS bio i više nego zadovoljan. Također, svjedok SS je potvrdio , a što proizlazi i iz iskaza svjedoka JS te zz tužitelja, da je tužitelj uredno dostavio tuženiku sve utužene račune te da tuženik na iste nije imao bilo kakvih primjedbi ni prigovora, a niti je isto imao na obavljeni rad od strane TS. U prilog osnovanosti navoda tužitelja o postojanju utužene tražbine prema tuženiku govore i isprave te dokumentacija iz predstečajnog postupka koji se nad tuženikom vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem St- 273/2022, a iz kojih je razvidno da je tužitelj pružao tuženiku ugovorene usluge, između ostalih i usluge nadzora gradnje brodova te pomoćnika voditelja novogradnje na dva projekta 491 i 531, a što je i u skladu s iskazom svjedoka SS koji je potvrdio da za vrijeme dok je on bio direktor izgradnje projekta Nov.531, da je na tom projektu TS obavljao poslove voditelja objekta broda. Također, i iz popisa obveza tuženika koje je isti dostavio u predstečajni postupak, kao i njegovog očitovanja o prijavljenim tražbinama u tom postupku, razvidno je da je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirano dugovanje prema tužitelju te je od ukupno prijavljene tražbine tužitelja u tom postupku u iznosu od 118.348,76 kn, naveo da je priznaje u iznosu od 113.825,00 kn, dakle gotovo u cijelosti.

27. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog prigovora.

29. Budući da je tužitelj, po ocjeni ovog suda, ispravama koje je dostavio u spis, kao i iskazima saslušanih svjedoka i zz tužitelja, dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je sukladno sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji, a kroz aktivnosti i rad TS, uredno obavio ugovorene poslove za tuženika u utuženom razdoblju, a za koje obavljene poslove mu je izdao predmetne račune u kojima je naknada za obavljeni posao obračunata u skladu s ugovorenom naknadom između stranaka, to je stoga teret dokaza da nema dugovanja prema tužitelju u utuženom iznosu bio na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka, nije ponudio ni predočio sudu niti jedan (pisani) dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost njegovih navoda o nepostojanju dugovanja prema tužitelju odnosno da je najveći dio dugovanja prema tužitelju podmirio, zbog čega takvi navodi tuženika ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani. Isto tako, niti iz iskaza saslušanih svjedoka i zz tužitelja ne proizlazi osnovanost navoda tuženika kojima osporava potraživanje tužitelja, već proizlazi upravo suprotno, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Vezano za navode tuženika da tužitelj nije dostavio pisana izvješća o uslugama koje je obavljao, a u skladu s člankom 4.2 stavak 3. Ugovora, navodi se da je tim člankom Ugovora određeno da će tužitelj davati tuženiku pisana izvješća u vezi s uslugama za poduzete aktivnosti, najmanje jednom mjesečno i dodatno kada to tuženik opravdano zatraži. Svjedok SS je u svom iskazu naveo da mu je poznato da je tužitelj takva izvješća dostavljao upravi društva tuženika, a tuženik iskaz svjedoka u tom dijelu, a niti u jednom drugom dijelu, nije osporio pa je stoga i takav navod tuženika sud ocijenio neosnovanim.

30. U odnosu tuženikove navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi o nevaljanosti i neurednosti vjerodostojne isprave koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, ističe se da je tužitelj uz taj prijedlog dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga – Izvod otvorenih stavaka od 1. lipnja 2022., a koja isprava predstavlja jednu od vjerodostojnih isprava navedenih u članku 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ). S obzirom da taj izvadak iz poslovnih knjiga sadrži sve relevantne podatke potrebne za određivanje ovrhe kao što su podaci o vjerovniku i dužniku, podaci o točno određenom sadržaju tražbine te dospjelosti tražbine, to je stoga očito da se radi o kvalificiranoj ispravi u smislu odredbi članka 31. OZ-a na temelju koje se može tražiti ovrha. U tom Izvodu otvorenih stavki, tužitelj i tuženik su uredno označeni, uz navođenje njihovog broja OIB [osobni identifikacijski broj]a, jednako kao i u prijedlogu za ovrhu, s tim što je u prijedlogu za ovrhu tuženik označen kao Brodosplit d.d., a što je prema podacima iz sudskog registra (stranica 13 spisa) registrirani skraćeni naziv - tvrtka tuženika. Sukladno tome, sud je naprijed iznesene navode tuženika, kao i njegove prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, ocijenio neosnovanim, to pogotovo uzimajući u obzir da je iz isprava priloženih spisu utvrđeno da su stranke sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji od 10. listopada 2019., u skladu s kojim ugovorom je tužitelj izdao tuženiku utužene račune, a koji računi su navedeni u Izvodu otvorenih stavaka tužitelja od 1. lipnja 2022.

31. Sud je neosnovanim ocijenio i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine. Naime, u konkretnom slučaju radi se o potraživanju iz trgovačkog ugovora, a odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Nadalje, prema članku 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

32. Ovaj postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu, a koji prijedlog je tužitelj podnio nadležnom općinskom sudu odnosno nadležnom javnom bilježniku kao povjereniku suda putem e-komunikacije 18. svibnja 2023. Stoga bi proizlazilo da su u zastari sva ona potraživanja tužitelja koja su dospjela više od tri godine unatrag od podnošenja tog prijedloga odnosno ranije od 18. svibnja 2020. Iz utuženih računa tužitelja razvidno je da je prvi navedeni račun broj 1/1/2020 od 31. siječnja 2020. dospio na naplatu 14. veljače 2020., a iz čega proizlazi da je rok zastare u odnosu na tražbinu iz tog računa istekao s danom 14. veljače 2023. te da bi stoga potraživanje tužitelja po tom računu bilo u zastari. Slijedeći utuženi račun broj 12/3/2021 od 30. studenog 2021. dospio je na naplatu 14. prosinca 2021., a iz čega proizlazi da bi rok od 3 godine u odnosu na taj račun istekao s danom 14. prosinca 2024., odnosno nakon pokretanja ovog postupka, a iz čega je razvidno da potraživanje po tom računu nije u zastari, a niti su potraživanja po ostalim utuženim računima, koji su dospjeli kasnije, u zastari. Dakle, proizlazilo bi da je, a u odnosu na podnošenje prijedloga za ovrhu u ovom predmetu, zastarni rok od 3 godine protekao samo u odnosu na prvi utuženi račun broj 01/1/2020, po kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 600,41 EUR (4.523,79 kn). Međutim, ovdje valja navesti, a što između stranaka nije ni sporno, da se prije pokretanja ovog postupka nad tuženikom vodio predstečajni postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem St- 273/2022, kao i da je tužitelj, kao vjerovnik, prijavio predmetnu tražbinu prema tuženiku u tom predstečajnom postupku, što uostalom proizlazi i iz tuženikovog očitovanja o prijavljenim tražbinama u tom predstečajnom postupku. Iz javno objavljenih pismena na e-oglasnoj ploči suda razvidno je da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-273/2022 od 20. svibnja 2022. nad tuženikom otvoren predstečajni postupak, a koji postupak je obustavljen rješenjem ovog suda poslovni broj St- 273/2022-49 od 1. kolovoza 2022. To rješenje o obustavi predstečajnog postupka potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3648/2022-2 od 28. rujna 2022.

33. Odredbom članka 72. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje: SZ) propisano je da prijavom tražbina, osim onih na koje predstečajni postupak ne utječe, u predstečajnom postupku prekida se zastara od dana podnošenja prijava do isteka roka za isplatu koji je određen u planu restrukturiranja, a ako se plan restrukturiranja ne potvrdi, do pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

34. Budući da je tužitelj predmetnu tražbinu prijavio u predstečajnom postupku nad tuženikom, to je stoga zastara u odnosu na predmetnu tražbinu prekinuta do pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka, a što je bilo 28. rujna 2022. kada je rješenjem višeg suda potvrđeno rješenje ovog suda o obustavi tog postupka. S obzirom na to da, sukladno odredbama članka 245. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, to je stoga očito da od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka pa do dana pokretanja ovog postupka nije protekao trogodišnji rok zastare niti u odnosu na potraživanje tužitelja po prvom utuženom računu broj 01/1/2020, a radi čega je tuženikov prigovor zastare utužene tražbine tužitelja sud ocijenio u cijelosti kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, a kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno članku 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

36. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj kao pružatelj usluga u utuženom razdoblju pružio usluge i obavio poslove za tuženika u skladu sa sklopljenim Ugovorom o poslovnoj suradnji između stranaka, dok s druge strane tuženik kao naručitelj nije dokazao da je tužitelju platio naknadu za te obavljene poslove, a koja naknada je zaračunata po utuženim računima tužitelja u skladu s ugovorenom mjesečnom naknadom, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, sukladno odredbama članka 590. i članka 613. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 15.384,57 EUR, na ime naknade za obavljene poslove.

37. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zatezne kamate. S obzirom na to da tuženik kao dužnik nije po dospijeću platio utužene račune tužitelja to je stoga tuženika, pored isplate glavnice tražbine u iznosu od 15.384,57 EUR, trebalo obvezati i na plaćanje tužitelju zateznih kamata na tu glavnicu tražbine, a koje zatezne kamate teku od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje svakog pojedinog utuženog računa pa do isplate, kako je to tužitelj i zatražio u tužbenom zahtjevu.

38. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni materijalnog prava, navodi se da su tužitelju za razdoblje od dospijeća pojedinačnih iznosa glavnice tražbine do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23), a sve to obzirom da se u ovom predmetu radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

39. Radi navedenog, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.384,57 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine teku kako je to pobliže navedeno u točki. I. izreke ove presude.

40. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 756,69 EUR, a koji se sastoje od troškova naknade javnom bilježniku u iznosu od 107,85 EUR s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 26,96 EUR, sukladno člancima 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/22), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku kao punomoćniku za sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 497,50 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 124,38 EUR, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO- a za ostale odnose, a kako je to i navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. OZ-a.

41. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

42. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

43. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2024. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a, zatim za sastav obrazloženog podneska od 27. lipnja 2024. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 17. rujna 2024., 25. listopada 2024. i 3. prosinca 2024. u visini od po 250 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 3. OT-a, a što ukupno iznosi 1100 bodova. Sukladno Tbr. 54. OT-a vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR pa stoga ukupno priznati trošak tužitelju za naprijed navedene radnje iznosi 2.200,00 EUR, a na koji trošak je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 550,00 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je također priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,30 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

44. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2024. u visini od 200 bodova, odnosno u iznosu od 400,00 EUR, jer je to pripremno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, a na temelju suglasnog prijedloga stranaka, pa stoga tužitelju za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT-a, dakle u visini od 50 bodova koliko mu je za to ročište i priznato, a ne u visini od 250 bodova, odnosno u iznosu od 500,00 EUR koliko je to tužitelj zatražio. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u iznosu od 400,00 EUR, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 100,00 EUR.

45. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.950,30 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

46. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 17. siječnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis