Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-1026/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Milki Vraneš, kao sucu pojedincu pravnoj stvari tužitelja LEĆ d.o.o., Vodice, Obala Juričev Ive Cota 9, OIB: 79331181937, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Šunić, Lisec, Kancir, Tadić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ABCABC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Kunac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1053/2023-15 od 21. lipnja 2024., 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1053/2023-15 od 21. lipnja 2024. ispravljena rješenjem o ispravci poslovni broj Povrv-1053/2023-21 od 30. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Mladena Ježeka, javnog bilježnika iz Zagreba poslovni broj Ovrv-114802/2022 od dana 27. prosinca 2022. te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se tužitelj u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

1.2. Rješenjem o ispravci ispravljena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv1053/2023-15 od 21. lipnja 2024. na način da u uvodu presude, peti red odozgo, kod naznake tuženika umjesto "Željko Juričev-Sudac" ima stajati "Žarko Juričev-Sudac", dok je ista u ostalom dijelu ostala neizmijenjena.

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelost, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog i žalbenog postupka, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve do potpune naplate, a podredno da ukine pobijanu presudu, te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 88,27 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi naplate za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada.

6. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

7. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni i ne proturječe dokumentaciji priloženoj u spis.

10. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak. 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

11. U ovome postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP-a. Odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a. Zbog navedenog se u postupku u sporovima male vrijednosti o osnovanosti žalbe odlučuje se na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

12. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada u gradu [adresa], a niti da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine,

- da je među strankama sporna obveza tuženika na ispunjenje tražbine s obzirom na prigovor da tuženiku nije pružena usluga prikupljanja i odvoza komunalnog otpada po tužitelju budući da isti nikada nije dobio spremnik za otpad,

- da je sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i to da li je utuženo potraživanje u zastari,

- da je iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 17. studenog 2022. utvrđeno da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 555,96 kn/73,79 eura po osnovi naplate novčane tražbine – prikupljanje i odvoz komunalnog otpada iz nekretnine i to po 46,33 kn/6,15 eura za svaki mjesec od rujna 2021. do kolovoza 2022. , Nadalje, sud ukazuje kako predmetna vjerodostojna isprava sadrži sve što propisano odredbom članka 31. OZ-a (dakle, tražbina, njezina visina, tvrtka i svi podaci ovrhovoditelja te ime, prezime i adresa te OIB ovršenika, kao i dospijeće tražbine),

- da je iz računa izdanih od strane tužitelja za mjesece od rujna 2021. do kolovoza 2022. utvrđeno da je tužitelj tuženiku izdao račune isključivo po osnovi obvezne minimalne naknade za pružanje javne usluge u iznosu od 41,00 kn uz pripadajući PDV u iznosu od 13% odnosno ukupno iznos od 46,33 kn, da se ne odnose na cijenu javne usluge koja se sastoji od cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene ugovorne kazne,

- da je uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno da je tuženik suvlasnik stambene zgrade površine 50 m2 u 1/16 dijela bez opisa nekretnine, upisane u k. o. [katastarska općina], zk uloška [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica],

13. Odredbom članka 30. stavak 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Stavkom 9. istoga članka propisano je da je kriterij obračuna količine otpada iz st. 7. točke 1. ovoga članka masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

14. Odredbom članka 33. stavak 1. i 2. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. navedenog Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno članku 29. stavak 10. ovoga i odluke iz članka 30. stavak 7. ovoga Zakona, te razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavak 7. ZOGO-a, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavak 10. ZOGO-a.

15. Slijedom prethodno navedenog, vodeći računa o načelu "onečišćivač plaća" iz ZOGO-a, pravilan je stav prvostupanjskog suda da prema tom načelu, tužitelj ne može naplatiti cijenu minimalne usluge iz članka 52. Općih uvjeta gdje je propisano kako je obvezna minimalna javna usluga dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge, dok je člankom 53 Općih uvjeta propisano kako cijena obvezne minimalne javne usluge uključuju troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanja otpada, prijevoza otpada, troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, prijevoza otpada, obrade otpada, troškove nastale radom reciklažnih i mobilnih reciklažnih dvorišta, prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom, a tužitelj u ovom parničnom postupku nije dokazao da bi u utuženom razdoblju od rujna 2021. do kolovoza 2022. tuženika doista zadužio za spremnik za otpad kao trošak nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada sukladno članku 52. i 53. Općih uvjeta kako je to prethodno navedeno i to za nekretninu na adresi u [adresa], obzirom navedeno ne proizlazi iz priložene dokumentacije gdje sud ukazuje kako je navedeno tužitelj mogao dokazati potvrdom o zaprimljenom spremniku za otpad koja se izdaje pri preuzimanju istog od strane korisnika te da bi time bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 30. stavak 5. ZOGO-a sukladno kojoj bi tuženik kao korisnik minimalne javne usluge bio u obvezi podmirenja predmetne usluge, a upravo je teret dokaza za isto na tužitelju, to sud smatra kako time tuženik nije u obvezi platiti uslugu koja tuženiku nije pružena, odnosno uslugu koju tužitelj nije izvršio.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud također pravilno utvrđuje i zaključuje da tuženik u smislu prethodno navedenih odredbi ZOGO-a nije dužan tužitelju platiti utuženi iznos od 73,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini utuženi iznos od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa, do isplate, pri čemu je sud vodio računa i o odredbi članka 358. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da u dvostrano obveznim ugovorima niti jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili Zakonom određeno ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Konkretno, to znači da tuženik nije dužan tužitelju platiti utuženi iznos na ime naknade za prikupljanje i odvoz komunalnog otpada jer tužitelj nije dokazao da je tu uslugu u utuženom razdoblju pružio tuženiku.

17. Stoga je suprotno svim žalbenim navodima tužitelja, u kojima tužitelj u bitnom daje svoju ocjenu u postupku provedenih dokaza, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno pozivom na odredbu članka 451. stavak 3. ZPP-a, postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao pod točkom I. izreke.

18. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje, kao i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući navedeno žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u dvojbu u bilo kojem segmentu, jer kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je tuženik dužan platiti utuženi iznos na ime naknade za prikupljanje i odvoz komunalnog otpada, budući iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj tu uslugu u utuženom razdoblju pružio tuženiku.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pa je tužitelj neosnovano osporava.

20. Slijedom svega iznesenog žalba tužitelja ukazuje se neosnovanom pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu odbiti i pobijanu odluku potvrditi.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Milka Vraneš