Posl. br. P-817/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Miran Zorica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o., Zagreb, pisarnica Zadar, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženog DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Božidar Husajina, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon ponovljene rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u prisustvu tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženog, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su Ugovor o darovanju sklopljen između pok. IĐ kao darovateljice s jedne strane i DĐ kao daroprimatelja, ovjerenog kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa], pod brojem Ov-2622/2006 od 17. srpnja 2006., Aneks broj 1 Ugovora o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika iz Korčule pod brojem Ov-1442/09 (u daljnjem tekstu Aneks broj 1) od 6. svibnja 2009., Aneks broj 2 Ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa], pod brojem Ov-1477/09 od 7. svibnja 2009., te Sporazum o raskidu Ugovora ovjeren kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule pod brojem ovjere Ov-3130/15 od 10. rujna 2015. ništetni, odnosno ne proizvode pravne učinke."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženom parnični trošak u iznosu od 1.875,00 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem ovog suda od 17. prosinca 2020. posl. br. P-172/2019 odbijen je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen između pok. IĐ kao primateljice uzdržavanja i DĐ kao davatelja uzdržavanja, ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli pod posl. br. Ov.16/15 od 11. rujna 2015. i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli pod posl. br. R2-1/17 od 4. siječnja 2017., ne proizvode pravne učinke, kao i zahtjev za izdavanje naloga zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda za uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih isprva u zemljišnim knjigama suda. Istom presudom odbijen je podredni tužbeni zahtjev usmjeren na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pok. IĐ kao primateljice uzdržavanja i DĐ kao davatelja uzdržavanja, ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, pod posl. br. Ov.16/15 od 11. rujna 2015. i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli pod posl. br. R2.1/17 od 4. siječnja 2017., kao i zahtjev za izdavanje naloga zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih isprva u zemljišnim knjigama suda. Također, rješenjem suda tužba je odbačena u dijelu u kojem se tražilo utvrđenje da su Ugovor o darovanju, sklopljen između pok. IĐ kao darovateljice s jedne strane i DĐ kao daroprimatelja, ovjerenog kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa], pod brojem Ov-2622/2006 od 17. srpnja 2006., Aneks broj 1 Ugovora o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika iz [adresa] pod brojem Ov-1442/09 od 6. svibnja 2009., Aneks broj 2 Ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa], pod brojem Ov-1477/09 od 7. svibnja 2009., te Sporazum o raskidu Ugovora ovjeren kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa] pod brojem ovjere Ov-3130/15 od 10. rujna 2015. ništetni. Ujedno je istom odlukom tužiteljici naloženo da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku.

1.1. Protiv navedene presude i rješenja, pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svog punomoćnika izjavila je tužiteljica, pri čemu je žalba izjavljena iz svih žalbenih razloga, pa je spis dostavljen na postupanje nadležnom županijskom sudu. Postupajući po navedenoj žalbi Županijski sud u Dubrovniku je dana 26. siječnja 2022., pod posl. br. Gž- 110/2021, donio Presudu i rješenje kojim je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu te je potvrdio presudu i rješenje ovog suda posl. br. P-172/2019 od 17. prosinca 2020.

1.2. Protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-110/2021 od 26. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda i rješenje ovog suda posl. br. P-172/2019 od 17. prosinca 2020., tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

- Je li činjenica da je ugovor raskinut zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora?

- Da li su ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju sklopljeni protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno protivno moralu, te da li navedeni pravni poslovi gube element aleatornosti ukoliko je u trenutku sklapanja primatelj uzdržavanja bolovao od maligne bolesti, a davatelj uzdržavanja to znao i svejedno sklopio ugovor?

- Da li ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju predstavljaju simulirane pravne poslove ukoliko se stranke tog ugovora prije sklapanja istog nalaze u već postojećem ugovornom odnosu temeljem ugovora o darovanju, a radi se o istoj nekretnini? U odnosu na postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem od 18. svibnja 2022. posl. br. Revd-1608/2022 ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok preostala postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-110/2021-2 od 26. siječnja 2022. zbog prvog postavljenog pravnog pitanja.

1.3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je podnijela reviziju zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je ista dopuštena, a u svojoj reviziji predlaže ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovni postupak, dok tuženik u odgovoru na reviziju predlože istu odbiti. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. rujna 2023. posl. br. Rev 1051/2022 prihvaćena je revizija tužiteljice, slijedom čega je i ukinuto rješenje Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 110/2021 od 26. siječnja 2022. i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli broj P-172/2019 od 17. prosinca 2020., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da je ovakva odluka donesena iz razloga što je sada sporan zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 17. srpnja 2006. i dva Aneksa tog Ugovora, kao i Sporazuma o raskidu navedenog Ugovora od 10. rujna 2015., u kojem dijelu je tužba odbačena radi nedostataka pravnog interesa tužiteljice. Međutim, u ranije provedenom postupku je utvrđeno da su sporni ugovor o darovanju i anekse tog ugovora stranke sporazumno raskinule prije podnošenja predmetne tužbe, pa je ocijenjeno da u vrijeme podnošenja tužbe nije postojao nikakav pravni odnos koji bi bio zasnovan tim ugovorima, a za koji bi sud deklaratornom odlukom mogao utvrditi ništetnost, tim više što su sporni ugovor o darovanju, njegovi aneksi kao i sporazum o raskidu ugovora o darovanju provedeni kroz zemljišne knjige. Stoga je zaključeno da tužiteljici nedostaje pravni interes za postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva, a koje shvaćanje je u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda, prema kojem činjenica da je neki ugovor raskinut nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora. Naime prema odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Nadalje, odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a određeno je da tužitelj može u tužbi za utvrđenje tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog čl. takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe, pa slijedom navedenog, sud nije bio ovlašten temeljem odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a odbaciti tužbu, navodeći kao razlog nedostatak pravnog interesa tužitelja na podnošenje tužbe radi utvrđenja da je ugovor ništetan (jer je taj ugovor prethodno raskinut), obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba. Stoga je, u ukinutom dijelu postupak ponovljen, tada pod posl. br. P-1230/2023.

2. U ponovljenom postupku, pod posl. br. P-1230/2023, parnične stranke su u bitnom ustrajale u svojim tvrdnjama iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji, odnosno u odgovoru na reviziju. Stoga je sud nakon održanog ročišta glavne rasprave na kojem je proveden dokaz ponovnim pregledom isprava koje su priložene u spisu, dana 29. travnja 2024. pod posl. br. P-1230/2023 donio rješenje kojim je odbacio tužbu te je ujedno tužiteljicu obvezao na naknadu parničnih troškova tuženiku, koji su tada dosuđeni u iznosu od 1.250,00 €. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svog punomoćnika izjavila je tužiteljica, pri čemu je žalba izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je spis ponovno dostavljen na postupanje nadležnom županijskom sudu. Postupajući po navedenoj žalbi Županijski sud u Dubrovniku je dana 18. rujna 2024., pod posl. br. Gž-413/2024, donio rješenje kojim je ukinuo rješenje ovog suda od 29. travnja 2024. posl. br. P-1230/2023 i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak, pa je postupak i ponovljen, sada pod posl. br. P-817/2024. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 18. rujna 2024. posl. br. Gž- 413/2024 proizlazi da Županijski sud u Dubrovniku, ispitujući pobijano rješenje, nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka, međutim smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravo odlučujući o zahtjevu tužiteljice procesnom odlukom. Ovo iz razloga što iz revizijske odluke od 27. rujna 2023. posl. br. Rev 1051/2022 proizlazi da se zbog odredbe čl. 327. ZOO-a (materijalni propis) ne može tužba odbaciti na temelju odredbe članka 187. stavak 2. ZPP-a (procesni propis), pa ako tužiteljica ne dokaže da je zainteresirana osoba u smislu čl. 327. stavak 1. ZOO-a (jer to, po shvaćanju Županijskog suda u Dubrovniku, mora biti objektivni interes, a ne neki subjektivni odnos), tada je potrebno o takvom zahtjevu odlučiti meritornom a ne procesnom odlukom. Slijedom navedenog, a kako po shvaćanju Županijskog suda u Dubrovniku, nije moguće procesnu odluku preinačiti donošenjem meritorne odluke, to je pobijano rješenje i ukinuto te je predmet vraćen na ponovni postupak.

3. U ponovljenom postupku, sada pod posl. br. P-817/2024, parnične stranke su u bitnom ustrajale u svojim tvrdnjama iznesenim u ranije provedenim postupcima, pri čemu je ponovno proveden dokaz pregledom isprava koje su od ranije priložene u spisu, dok drugih dokaznih prijedloga nije ni bilo. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

3.1. Pregledom priloženih isprava utvrđeno je da su IĐ u svojstvu darovateljice i tuženik u svojstvu daroprimatelja dana 17. lipnja 2006. sklopili Ugovor o darovanju kojim je IĐ tuženiku darovala 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], tada upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja polovina u naravi predstavlja kat i potkrovlje obiteljske kuće sa pripadajućom terasom, kuhinjom te ostalim pomoćnim prostorijama. Među strankama je nesporno da je naknadno sklopljen Aneks 1 ovog Ugovora, a koji nije priložen u spisu, međutim, prema podacima iz tužbe ovaj Aneks sklopljen je 6. svibnja 2009. Nakon toga iste stranke sklopile i Aneks broj 2 Ugovora o darovanju i to 7. svibnja 2009., a da bi potom dana 10. rujna 2015. sporazumno raskinuli navedeni i opisani Darovni ugovor zajedno sa svim njegovim Aneksima. Ovaj sporazumni raskid Ugovora o darovanju proveden je u zemljišne knjige pod posl. br. Z-174/17 (prilog 8 tužbe), a među strankama je nesporno da je prethodno u zemljišnim knjigama suda proveden i Ugovor o darovanju te njegovi Aneksi.

3.2. Među strankama u ovom postupku nesporno je da su tužiteljica i tuženik brat i sestra, djeca pok. IĐ, umrle **.**.2018. Iza njene smrti pokrenut je ostavinski postupak te u konačnosti doneseno rješenje od dana 14. siječnja 2019. kojim je utvrđeno da se iza njene smrti neće provoditi ostavinska rasprava iz razloga jer je ista svojom cjelokupnom imovinom raspolagala još za života ugovorom o doživotnom uzdržavanju i aneksom tog ugovora, u korist DĐ. Ovaj ugovor proveden je i u zemljišnim knjigama suda, pa je danas kao vlasnik nekretnina kojima je IĐ raspolagala ugovorom o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama suda upisan tuženik, kako to proizlazi iz zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (prilog 3 tužbe). Majka stranaka je ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist tuženika raspolagala čitavom svojom imovinom, a koja se sastoji od etažnog vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 2. etaže u nacrtu označene crvenom bojom, koja u naravi predstavlja dvosobni stan s kuhinjom, kupatilom i predsobljem, te stan u potkrovlju, u cijelosti 3. etaža u nacrtu označena žutom bojom koja u naravi predstavlja zajedničke ulaze za 1/2 dijela, te cjelokupni kućni inventar kojim su opremljeni navedeni stanovi, dakle istom onom nekretninom kojom je u korist tuženika raspolagala i sada spornim Ugovorom o darovanju od 17. srpnja 2006. i Aneksima ovog Ugovora, a koji su raskinuti Sporazumom o raskidu navedenog darovnog ugovora od 10. rujna 2015., za koje se traži utvrđenje ništetnosti. Ovo s navodi iz razloga jer je sada pravomoćnom presudom ovog suda od 17. prosinca 2020. posl. br. P-172/2019 odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da Ugovor o doživotnom uzdržavanju i njegov Aneks ne proizvode pravne učinke, kao i tužbeni zahtjev usmjeren na raskid ovog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovog Aneksa, pri čemu tužiteljici nije dopušteno podnošenje revizije u dijelu koji se odnosio na Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

4. Prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), a kojeg je u nazočnom slučaju potrebno primijeniti, ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Dakle, ništetni ugovori jesu oni koji su u suprotnosti sa odredbom čl. 322. ZOO-a, a sama ništetnost nastaje ex tunc, to jest od samog trenutka sklapanja pravnog posla i po samom zakonu. Ništetnost ugovora uzrokuju školski primjer ili šala, uporaba sile, zabluda o pobudi kod besplatnog ugovora, nesporazum i prividan ugovor. Također ugovor je ništetan i kada je činidba određena u ugovoru nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva. Činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba kao i državni odvjetnik (čl. 327. ZOO-a). Iz smisla ovih zakonskih odredbi proizlazi da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresiran osoba, a iz čega svakako proizlazi aktivna legitimacija tužiteljice za postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva, međutim, u nazočnom slučaju sud je ocijenio da tužiteljici nedostaje objektivni pravni interes za podnošenje ovakve tužbe. Naime, sporni ugovor o darovanju i anekse tog ugovora stranke su sporazumno raskinule Sporazumom o raskidu ugovora 14. kolovoza 2015., a koji je u potpisu stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u [adresa] 10. rujna 2015., koji sporazum o raskidu ugovora je proveden u zemljišne knjige rješenjem ZK odjela ovog suda pod posl. br. Z-174/17 (prilog 8 tužbe), čime je uspostavljeno ranije postojeće zemljišno knjižno stanje, i to sve prije podnošenja predmetne tužbe. Iz navedenog nesumnjivo slijedi da u vrijeme podnošenja tužbe između IĐ i DĐ ne postoji nikakav pravni odnos koji je zasnovan ovim ugovorima, a za koji bi sud svojom deklaratornom odlukom mogao utvrditi ništetnost, tim više što iz priloženog povijesnog prikaza upisa za nekretninu koja je bila predmetom spornog darovanja, a upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (prilog 3 tužbe), proizlazi da su sporni ugovor o darovanju, njegovi aneksi i sporazum o raskidu ovog ugovora provedeni kroz zemljišne knjige. Dakle, pravni odnos, koji je bio zasnovan spornim ugovorom, njegovim aneksima i sporazumom o raskidu ugovora, u vrijeme podnošenja tužbe ne postoji niti postoje pravni učinci tog odnosa, pa tužiteljica i nema objektivnog interesa zahtijevati da sud deklaratornom odlukom utvrdi da su sporni pravni poslovi ništetni. Nadalje, nekretninom koja je bila predmetom ranije učinjenog darovanja majka parničnih stranaka raspolagala je ugovorom o doživotnom uzdržavanju i aneksom tog ugovora u korist tuženika, pri čemu je ovaj ugovor također proveden u zemljišnim knjigama suda, uz napomenu da je tužba usmjerena na utvrđenje ovog ugovora i njegova aneksa ništetnim i na njihov raskid pravomoćno odbijena. Dakle, kada bi tužiteljica i uspjela u svojoj tužbi kojom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 17. srpnja 2006., dva Aneksa tog Ugovora, kao i Sporazuma o raskidu navedenog Ugovora od 10. rujna 2015., onda takva odluka suda ni na koji načni ne može promijeniti odnose između parničnih stranaka niti pravni status nekretnine kojom se raspolagalo navedenim ispravama. Stoga je mišljenje ovog suda da tužiteljici nedostaje objektivni pravni interes (osim eventualno u pogledu troškova postupka) za podnošenje ovakve tužbe, slijedom čega je tužbu trebalo odbiti pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužiteljica dužna naknaditi tuženom troškove ove ponovljene parnice koji se sastoje od izdataka tuženog koji su bili potrebni za vođenje parnice. Kao potrebni, tuženom su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na reviziju od 5. listopada 2022. u iznosu od 500,00 €, sve prema određenoj vrijednosti predmeta spora i u skladu sa Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa) te za zastupanje na ročištima održanim 10. travnja i 3. prosinca 2024., svako u iznosu od 500,00 €, sve u skladu sa zatraženim troškom i po Tbr. 9., a u vezi sa Tbr. 7. Tarife, dakle u ukupnom iznosu od 1.500,00 €. Na ovaj iznos punomoćnik odvjetnik je temeljem Tbr. 46. ovlašten obračunati i pripadajući PDV, koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 375,00 €, što sada čini troškove tužitelja u iznosu od 1.875,00 €. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki II/ izreke rješenja.

U Korčuli, 17. siječnja 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.