REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj Pn-409/2022-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužiteljice IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Danijelu Papak, odvjetniku iz Zagreba, Boškovićeva 13A, protiv tuženika MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Gracin i Vatroslavu Šego, odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda iz Zagreba, Kačićeva ulica 12, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, koja je zaključena dana 4. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Ivana Vrdoljak, te punomoćnika tuženika, odvjetnika Vatroslava Šego, na ročištu za objavu presude dana 17. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.357,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.242,00 € od 2. kolovoza 2022. godine do isplate, te na iznos od 115,50 € od 17. siječnja 2025. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 31. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica za dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od / 2.774,50 €.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.455,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 17. siječnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.857,69 €.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 22.07.2019. g., oko 17:20 sati, u Zagrebu, Heinzelova broj 5, na autobusnom stajalištu linije 207, tuženik u više navrata udarcima nogom u tijelo odgurivao tužiteljicu te je zatvorenom šakom desne ruke udario tužiteljicu u području glave, uslijed kojeg udarca je pala na tlo. Nakon što se tužiteljica ustala tuženik ju je ponovno udario šakom u predjelu glave nanijevši joj teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijevog ugla kosti donje čeljusti i ranu sluznice. Zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda tuženik je dana 09.09.2021. godine proglašen krivim prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br.: K-1698/19 te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci s rokom kušnje od 2 godine.

Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede, zbog kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja opće životne i radne sposobnosti, zbog čega trpi duševne boli, zaostalo joj je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

Obzirom na navedeno tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, potražuje pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, zaostalom naruženju te smanjenju životne aktivnosti, specificirano kako slijedi: za pretrpljene fizičke boli iznos od 11.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 12.000,00 kn, za duševne boli smanjenja životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn, za duševne boli zbog zaostalog naruženja iznos od 7.500,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 kn, dakle ukupno 53.500,00 kn što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 7.100,67 €.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije sporno da je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vođen postupak protiv tuženika zbog počinjenja kaznenoga djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenoga zakona na štetu tužiteljice te da je sud donio presudu br. K-1698/19 kojom je tuženika proglasio krivim, ali da ta presuda nije pravomoćna.

Tuženik, prije svega, ističe prigovor suodgovornosti odnosno isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štete koju je eventualno pretrpjela. Štetnom događaju koji se dogodio 22. srpnja 2022. prethodio je protupravni napad tužiteljice na tuženika. Kritične zgode tuženik se s poznanicom ŽV koja je bila s djetetom u kolicima nalazio u gradskom autobusu. Čekajući polazak autobusa u autobus je naknadno ušla i tužiteljica te sjela u njegov prednji dio. Tužiteljica je tom prilikom razgovarala putem mobilnoga telefona vrlo glasno uz korištenje neprimjerenih riječi – prostota i psovki. Budući je dijete PV spavalo u kolicima, tuženik je tužiteljicu zamolio da se stiša kako ne bi probudila dijete. Nakon što se tužiteljica oglušila na tuženikovu zamolbu te nastavila s neprimjerenim ponašanjem, tuženik ju je još jednom zamolio da prestane s takvim ponašanjem. Međutim, umjesto da prestane s narušavanjem javnoga reda i mira tužiteljica se ustaje te agresivno uz psovke i viku kreće prema tuženiku. Napad na tuženika privremeno je spriječio putnik VV na način da je tužiteljicu rukama uhvatio oko pasa, međutim, ista se uspjela otrgnuti te doći do tuženika, kojom prilikom je udarila i dijete koje je bilo u kolicima. Došavši do njega pljunula ga je te udarila rukom po licu. Tuženik je želeći izbjeći daljnji sukob izašao iz autobusa, no, tužiteljica je krenula za njim psujući, vrijeđajući i pljujući ga. Pri tome i gurajući i udarajući ga. I sam uznemiren uslijed agresivnoga ponašanja tužiteljice, tuženik ju je u nekoliko navrata upozorio da prestane s napadom te ju najprije pokušao nogom odgurnuti od sebe. Kada ni to nije spriječilo tužiteljičin protupravni napad, tuženik ju je udario zatvorenim dlanom u predjelu glave, uslijed čega je tužiteljica pala

Smatra da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivo njenom krivnjom koja je poduzela protupravni napad na tuženika od kojega se tuženik morao braniti. Jasno je i da tuženik nije želio sukob s tužiteljicom, u nekoliko navrata ga pokušavajući izbjeći, najprije izlaskom iz autobusa, upozorenjima tužiteljici da prestane nasrtati na njega, pa na kraju i odguravanjem nogom. Tek nakon što ništa od prethodno poduzetoga nije uspjelo tuženik nije imao izbora već se zaštititi od tužiteljice udarcem u glavu. U skladu s čl. 1052. Zakona o obveznim odnosima tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Nadalje, čl. 1053. Zakona o obveznim odnosima određuje da tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, nije dužna naknaditi je.

U nedostatku građansko pravnih odredaba o sadržaju institutu nužne obrane, civilno pravni sadržaj pojma nužne obrane potrebno utvrditi na osnovu odgovarajućih kazneno pravnih odredaba. Tako se obrana mora ravnati prema intenzitetu napada, prema vrsti i jačini napada, jer obrana mora prema svom intenzitetu i načinu biti takva da bude dovoljna za suzbijanje napada. U situaciji kada je tužiteljica, ničim izazvana od strane tuženika, a što potvrđuju iskazi svjedoka prikupljeni tijekom prethodnoga kaznenoga postupka, nasrnula na tuženika, najprije verbalno, a potom i fizički, kada tuženik nekoliko puta upozorava tužiteljicu da prestane s protupravnim napadom, pri tome je prethodno i odgurujući pokušavajući zaustaviti njen protupravni napad, kada se napad tužiteljice unatoč navedenome i dalje nastavlja, tuženik je imao svako pravo svoj tjelesni integritet zaštiti na način kako je postupio. Stoga je tužiteljica ta koja je isključivo odgovorna za štetu koja joj je eventualno uzrokovana.

U skladu sa svime navedenim tuženik predlaže naslovu odbiti tužiteljicu s njenim tužbenim zahtjevom

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica smanjila je tužbeni zahtjev potražujući naknadu štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.650,00 €, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 2.160,00 €, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.200,00 €, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 140,00 €, dakle ukupno 5.150,00 €.

Tuženika je pristao na ovo djelomično povlačenje tužbe, a tijekom glavne rasprave, na ročištu dana 4. prosinca 2024., tužiteljica je priznala da je doprinijela nastanku štete sa 20 % pa je tužbeni zahtjev snizila na iznos od 4.120,00 €. Međutim tuženik s protivio daljnjem djelomičnom povlačenju tužbe, pa je pa je prema pravom shvaćanju potvrđenom na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovno suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. godine, da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, sud donio odluku o ranije postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 5.150,00 €.

4. Tijekom postupka pročitana je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-16898/19-19 od 9. rujna 2021. godine i presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broje Kž-262/2021-6 od 12. prosinca 2022. godine, medicinska dokumentacije tužiteljice na listovima 16 do 38 spisa. Provedeno je medicinsko vještačenje po ZV, dr. med. maksilofacijalnom kirurgu, dr. sc. IVD, stomatologu i prof. dr. sc. Branki Vidrih, psihijatru. Saslušani su svjedoci EV, FV, GV, VV i ŠV, kao i stranke.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Nije sporno da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-16898/19-19 od 9. rujna 2021. godine, ovdje tuženik kao optuženik proglašen krivim što je dana 22. srpnja 2019. oko 17,20 sati u Zagrebu, Heinzelova broj 5, na autobusnom stajalištu linije 207., nakon prethodnog sukoba sa IV, nakon što su oboje izašli iz autobusa, u više navrata udarcima nogom u tijelo odgurivao IV koja mu je prilazila i vrijeđala ga te je nakon što mu je ista ponovno prišla i pljunula ga, u nakani da ju teško tjelesno povrijedi, zatvorenom šakom desne ruke udario IV u području glave, uslijed kojeg udarca je pala na tlo, a nakon što se podignula i ponovno mu prišla, u još ju dva navrata udario šakom u predjelu glave, nanijevši joj time prijelom lijevog ugla kosti donje čeljusti i ranu sluznice gornje usnice, koje povrede su u svojoj ukupnosti teške naravi, d a k l e, drugoga teško tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona. Ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broje Kž-262/2021-6 od 12. prosinca 2022. godine, pa je sa tim danom postala pravomoćna.

7. Odredbom članka 12. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; krat. ZPP) određeno je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

8. Neosnovano je pozivanje tuženika na institut nužne obrane, budući da je to pitanje raspravljeno već u kaznenom postupku, te se u obrazloženju drugostupanjske presude, a kojom je žalba tuženika odbijena, navodi:

"… pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da napadom oštećene na optuženika nije bio ugrožen tjelesni integritet optuženog već njegova čast, opisano postupanje optuženog kada oštećenoj zadaje tri udarca šakom u glavu, niti sredstvom niti intenzitetom nije razmjerno intenzitetu njezinog napada, pa se stoga ne može reći da je isto bilo prijeko potrebno za sprječavanje njezinog napada, te je s pravom isključena primjena instituta nužne obrane."

9. Prema tome evidentno je da je tuženik kriv za predmetni štetni događaj i nanošenje teške tjelesne ozljede tužiteljici, te je u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; krat. ZOO), dužan naknaditi joj štetu koja je odredbom članka 1046. tog Zakona, definirana između ostalog i kao povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Članak 19. istog Zakona određuje:

"(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr."

11. Odredba članka Članak 1100. ZOO-a kaže:

" (1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom."

12. Temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom donje čeljusti s pomakom.

Zbog nastalog štetnog događaja ostala je bez svojih prirodnih zuba: 38 i 36 lijevo dolje i 47 i 45 desno dolje. Rehabilitacija zbog nastale štete izazvane štetnim događajem završena je protetskom rehabilitacijom obje čeljusti i to: izradom parcijalnih proteza na gornjoj i donjoj čeljusti retiniranih na protetske krunice – 4 komada na donjim zubima i 5 komada na donjim zubima.

Tužiteljica je zbog ozljede maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju trpjela povremene bolove jakog intenziteta u trajanju od sedam dana, povremene bolove srednjeg intenziteta u trajanju od petnaest dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana.

Zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2 % što je posljedica poslijetraumatskog deformiteta donje čeljusti lakog stupnja. Smanjenje životne aktivnosti od 4% uslijedilo je zbog gubika četiri prirodna zuba u sanaciji štete - kao posljedice puknuća donje čeljusti izazvane štetnim događajem

Ukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice procjenjuje se u omjeru od 5%.

Kao posljedica ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužiteljice nije nastupilo naruženje.

Tužiteljici je zbog ozljede maksilofacijalne regije bila potrebna tuđa pomoć dva sata dnevno tijekom dva tjedna te još jedan sat dnevno tijekom dva tjedna u pripremanju odgovarajuće kašaste hrane i obavljanju težih kućanskih poslova. Tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela primarni stah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 6 dana (kumulativno – dva operativna zahvata), srednjeg intenziteta (kumulativno) 10 dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju.

S psihijatrijske strane nama zaostalih trajnih posljedica.

13. Tuženik je osporavao ovaj nalaz i mišljenje no vještaci su na glavnoj raspravi ove prigovore obrazloženo otklonili.

Tako je vještak maksilofacijalni kirurg, naveo, a s obzirom na zaprimljenu primjedbu od strane tuženika da je pri pregledu 26.07.2019. g. u KBC Dubrava opisan isključivo zahvat na zubu 36 uz upute o izbjegavanju krute hrane, da je fraktura zuba 38 koja je nađena nekoliko dana nakon prvobitnog pregleda bila je vidljiva očitanjem ortopana na kontrolnom pregledu na koji je naručena kod kirurga. Tvrdnja da to nije povezano s štetnim događajem da je netočna s obzirom da zadatak operatera nije bio vršiti pregled stanja ostalih zubi nego isključivo sanacija nastale štete planiranim kirurškim zahvatom iz koje razloga je ostalo kod prvobitnog nalaza da je fraktura zuba 38 nastala kao šteta po prethodnom štetnom događaju.

Naime, zub 38 je po svojoj lokalizaciji treći kutnjak (umnjak) dolje lijevo što odgovara lokaciji prijeloma donje čeljusti kod tužiteljice. Ne postoji jedinstveni stav o čuvanju ili odstranjenju zuba u frakturnoj pukotini, a o čemu se radilo kod ozljede tužiteljice te je zub 38 koji se nalazio u frakturnoj pukotini čuvan, ali je na kontrolnom pregledu nakon što je urađen kontrolni RTG zuba u čeljusti (ortopantomogram) isti odstranjen.

Isto tako da je tužiteljica dobila upute za sanaciju cijele usne šupljine, a ne bolesnih zubi. To je bitno stoga, s obzirom da je sanacija usne šupljine vezana uz pravilni odnos zubi gornje i donje čeljusti pri žvakanju i održavanju time njezine normalne funkcije, a sanacija bolesnih zubi o kojoj se govori u podnesku je nešto sasvim drugačije od sanacije usne šupljine.

Naveo je kako su tužiteljici uklonjeni zubi 45 i 47 kao posljedica štetnog događaja zbog upravo protetske sanacije usne šupljine, u predmetnom slučaju za donju čeljust, jer se jedino njihovim uklanjanjem mogla provesti adekvatna protetska sanacija donje čeljusti kod tužiteljice.

Spomenuti zubi 45 (dolje desno na donjoj čeljusti) i 47 (dolje desno na donjoj čeljusti) nisu mogli biti zubi za sidrenje donje parcijalne proteze, kao niti nosači mosta čemu uzrok nije ozljeda tužiteljice zadobivena u predmetnom štetnom događaju na tim zubima, već njihovo fiziološko stanje pa su zato morali biti izvađeni. Prema uputama kirurga na kontrolnim pregledima kako je nužna sanacija usne šupljine kod tužiteljice, a pod tim pojmom sanacije se misli na ozubljavanje cijele donje čeljusti poslije operativnog zahvata, pa je pojasnio da je izrada donje parcijalne proteze bila zato neophodna kao nastavak terapije poslije operacije prijeloma lijevog angulusa donje čeljusti. Izradom parcijalne proteze na donjoj čeljusti završena je terapija sanacije nastale štete pri štetnom događaju.

Da nije bilo puknuća lijevog angulusa donje čeljusti pri štetnom događaju, ne bi bilo potrebno dirati niti vaditi zube 45 i 47 desno dolje u donjoj čeljusti, koji su bili presvučeni krunicama u mostovnoj konstrukciji od tri člana.

Dodao je da je na osnovu rendgenske snimke – ortopana vidljivo je da je tužiteljica imala djelomično sanirano, bezube dijelove gornje čeljusti s lijeve strane, mostovnom konstrukcijom od četiri člana kao i mostovnom konstrukcijom desno dolje od tri člana, slijedom čega se može dati mišljenje da je tužiteljica prije nastalog štetnog događaja imala sanirane djelomično gornju i donju čeljusti sa stomatološkog stajališta. Takav nalaz je prosječno uredan nalaz adekvatan dobi tužiteljice.

Naveo je da je kod tužiteljice tijekom operativnog zahvata (osteosinteza donje čeljusti) klinički vjerojatno uočen prijelom zuba 38 (umnjak lijevo dolje), ali se tada kao često u sličnim situacijama isto nije evidentiralo. Tada kao i često u sličnim situacijama nalaz puknuća zuba u frakturnoj pukotini nije evidentiran što ne znači da ga nije bilo. Dapače, gotovo je sigurno da je puknuće zuba 38 posljedica ozljede tužiteljice zadobivene u štetnom događaju jer se tu radi o puknuću zuba u frakturnoj pukotini. Uobičajeno je da kod puknuća angulusa čeljusti dolazi i do puknuća zuba u frakturnoj pukotini, a tu se najčešće radi o umnjaku (trećem kutnjaku).

Također je vještak ostao kod procjene potrebe tuđe pomoći i njege, zbog posljedica kirurškog liječenja prijeloma donje čeljusti u dva navrata. Nastavno je naveo kako je kod tužiteljice nakon provedenog kirurškog liječenja u dva navrata, a po otpustu na kućnu njegu postojala poslije operacijska bol i oteklina kao i u svim drugim sličnim slučajevima. Ocjena potrebne pomoći i tuđe njege sukladna je ocjeni bolova koje je trpjela tužiteljica, a zbog dva operacijska zahvata zbog ozljede zadobivene u štetnom događaju.

Vještak psihijatar istaknuo je kako u cijelosti ostaje pri ocjeni straha koji je dao u pisanom nalazu i mišljenju, a da dinamika zbivanja i neposredne okolnosti koje su se dešavale na dan štetnog događaja nisu u domeni psihijatrijske struke, a činjenica jest da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila tjelesne povrede. Smatra da je ocjena primarnog straha koji je intenzivan i kratkotrajan te sekundarni strah koji je dan kumulativno uzevši u obzir dva operativna zahvata dan realna i objektivna. Nastavno tome, a vezano za činjenični opis kaznenog djela, u kojem se opisuje, ponašanje odnosno reagiranje tužiteljice, pojasnila je da osoba u situaciji sukoba, odnosno napada reagira na dva načina bijegom ili ulaskom u sukob, način reagiranja ovisi o unutarnjoj strukturi osobnosti svakoga od nas, a kako je tužiteljica specifično strukturirana (poremećaj osobnosti), ona je ušla u sukob s napadačem.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer se temelji na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu same tužiteljice, uvidu u njen zdravstveni karton, a dan je od strane stručnih i ovlaštenih osoba po pravilima znanosti i vještine, te u njemu nema nelogičnosti niti nejasnoća, obzirom da su na sve primjedbe i prigovore tuženika vještaci obrazloženo odgovorili.

15. Međutim, sporno je da li je tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku ove štete.

16. Odredba članka 1092. ZOO-a kaže:

"1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

(2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja."

17. Već je iz samog opisa kaznenog djela za koje je tuženik proglašen krivim vidljivo da je tužiteljica prilazila tuženiku, koji ju je odgurivao nogom i vrijeđala ga, te mu je prije nego što ju je on udario šakom, ponovno prišla i pljunula ga.

18. Da je tužiteljica ustvari izazvala cijeli incident svojim nepristojnim, prostačkim, agresivnim ponašanjem i fizičkim nasrtajima na tužitelja, potvrđuju svjedoci očevici štetnog događaja.

Tako svjedokinja EV navodi da je tužiteljica ušla u autobus te je pričala na mobitel, govorila je glasno i ružno, psovala je zbog čega su se drugi putnici uznemirili, a uslijed njene galame dijete svjedokinje koje je spavalo u kolicima se probudilo. Tuženik je tada rekao tužiteljici da se stiša na što je ona krenula prema njemu i počela ga je gurati, a nakon što su izašli iz autobusa tužiteljica je nasrtala na tuženika, vrijeđala ga je i pljuvala. Kad su svjedokinja s djetetom i tužitelj prešli na drugu stranu ceste da bi se maknuli od tužiteljice ona je krenula za njima. Svjedokinja FV isto tako potvrđuje da je tužiteljica koja je razgovarala na mobitel glasno vikala i psovala, a nakon što je čula muški glas koji joj je rekao da šuti jer će probuditi dijete, krenula je prema tom muškarcu te ga je verbalno napala. Svjedokinja je iz autobusa vidjela da je tužiteljica krenula za muškarcem, kojeg je prepoznala kao tuženika, i ženom sa djetetom kad su oni prešli na drugu stranu ceste, nakon čega je svjedokinja izašla van i vidjela da tužiteljica nasrće na tuženika. Svjedok GV, vozač autobusa naveo je kako je tužiteljica na upozorenje tuženika da se malo stiša krenula prema njemu te je došlo do svađe. Vidio je da je tuženik izašao van zajedno sa ženom koja je imala dijete u kolicima, a tužiteljica je išla za njima dok je on bježao od nje. Tuženik je tužiteljici rekao da prestane, te je upozorio da će je udariti, no ona nije odustajala.

Svjedok VV vrlo je životno opisao je kako je tužiteljica po njemu vidno "pijana ili izdrogirana" urlala na mobitel grozne psovke, te je svima u autobusu bilo neugodno. Na zamolbu tuženika da se malo stiša jer se beba rasplakala, ona se digla sa sjedala i počela vrijeđati i psovati tuženika, te se zaletjela prema njemu da ga zgrabi, a ona je krupna , "duplo veća" od tuženika, pa je svjedok priskočio i uhvatio je za ruke da je zaustavi, a tuženiku je rekao da zove policiju. Nakon što se "otrgnula" navalila je na tuženika, koji se izmicao i molio je da se makne nekoliko puta, ali ona nije poslušala.

19. Iskazi ovih svjedoka, međusobno su podudarni u pogledu bitnih činjenica koje se tiču ponašanja tužiteljice prije nego što ju je tuženik udario šakom u glavu, a njihovi navodi su logični i životno uvjerljivi, te se radi o osobama koje su se slučajno zatekle na mjestu štetnog događaja te po prirodi stvari nisu zainteresirani za ishod ove parnice. Njihova saznanja utemeljena su na neposrednom opažanju pa ih je sud prihvatio kao vjerodostojna.

20. S tim u svezi prihvaćen je iskaz tuženika koji je naveo kako ga je ustvari ona verbalno i fizički napala nakon što ju je zamolio da se stiša jer je glasno, grubim i prostim riječima razgovarala na mobitel.

21. S druge strane sam iskaz tužiteljice, a glede njenog ponašanja, suprotan je utvrđenjima kaznenog suda, te iskazima svjedoka, budući da, uz ispriku da se svega ne može sjetiti, ona tvrdi da je sjedila te da su je tuženik i još dvojica muškaraca iz autobusa napala pa da ju je tuženik tada dva puta udario u glavu u predjelu lijeve strane.

Kao takav nelogičan je, nekonzistetan i neuvjerljiv, po stavu ovog suda usmjeren na izbjegavanje bilo kakve odgovornosti za štetni događaj, odnosno umanjivanje njenog doprinosa nastanku štete.

U preostalom dijelu gdje tužiteljica opsuje posljedice pretrpljenih ozljeda, iskaz je prihvaćen budući da su i vještaci potvrdili da tužiteljica ima trajne posljedice ozljeđivanja.

22. Što se pak tiče iskaza svjedoka ĐV, a radi se o dečku tužiteljice koji s njom živi, on kao što i sam ističe, štetni događaj nije vidio, već je čuo da su na tužiteljicu nasrnula dvojica muškaraca ali ne zna tko su oni, tako da u tom smislu nije relevantan.

Međutim sud je prihvatio dio njegovog iskaza u kojem opisuje da je brinuo o tužiteljici nakon ozljeđivanja tako što je ju je njegovao i spremao tekuću i kašastu hranu budući da ona nije mogla normalno jesti uslijed zadobivene ozljede.

23. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja ocjena je ovog suda da je tužiteljica svojim postupanjem doprinijela nastanku štetnog događaja i štete sa 50 %.

24. Odlučujući o zahtjevu koji se odnosi na situaciju kumulacije više povreda prava osobnosti, tj. povredu prava osobnosti na tjelesno i na duševno zdravlje, sud je ocijenio da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

Pretrpljeni fizički bolovi i strah, te duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti, u smislu odredbe čl. 1100. st. 2 istog Zakona poslužili su kao okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

25. Što se tiče fizičkih bolova, s obzirom na njihov intenzitet i trajanje, sud smatra da pravičnu novčanu naknadu predstavlja iznos od 1.590,00 €.

Isto tako s obzirom na mišljenje vještaka o jačini i trajanju straha koji je tužiteljica pretrpjela, sud je utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu iznos od 2.144,00 €.

Obzirom na mišljenje vještaka da je tužiteljici trajno umanjena životna aktivnost za 5 %, te da isto uzrokuje kod iste duševne boli, sud je kao pravičnu novčanu naknadu odredio iznos od 750,00 €.

26. Slijedom toga temeljem citirane odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO tužiteljica ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao neimovinske štete, u iznosu od ukupno 4.484,00 €.

27. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s tim, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja .

28. S tog osnova, tužiteljica kojoj je tijekom liječenja kod kuće bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 42 sata, ima pravo na naknadu ove nenovčane materijalne štete u iznosu od 231,00 €, a visina koje je određena sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni suda, pri čemu je sud uzeo u obzir da prosječni dnevni dohodak u ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj, koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio 31. prosinca 2024. na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, iznosi 44,00 €.

29. Ove iznose naknade neimovinske i imovinske štete, valjalo je umanjiti za 50 % doprinosa tužiteljice, tako da joj je dosuđeno ukupno 2.242,00 € kao naknada neimovinske štete, te iznos od 115,50 € kao naknada imovinske štete.

30. U preostalom dijelu konačno postavljeni tužbeni zahtjev je neosnovan te ga je valjalo odbiti za iznos od 1.762,50 €.

31. Temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a na iznos naknade štete dosuđena je zatezna kamata.

Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa je u konkretnom slučaju kamata dosuđena od dana podnošenja tužbe, a što se tiče imovinske štete, budući da je visina iste utvrđena tek ovom presudom, prema današnjim cijenama to i kamata na naknadu te štete teče od dana donošenja presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, a donijeta je uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023; dalje Tarifa).

33. Tužiteljica je tužbom tražila isplatu iznosa od ukupno 53.50,00 HRK, što obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 odgovara iznosu od 7.100,67 €, da bi nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 25. listopada 2023. snizila tužbeni zahtjev na iznos od 5.150,00 €.

Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od 26. travnja 2021. godine, smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a pa u takvoj situaciji na odgovarajući način treba primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova u slučaju povlačenja tužbe, a odredba članka 158. stavak 1. ZPP-a određuje da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj strani naknaditi parnične troškove.

34. Tuženik je pristao na djelomično povlačenje tužbe, ali je zatražio da mu tužiteljica zbog toga naknadi parnične troškove.

35. Tužiteljica je, a uvažavajući činjenicu da je tuženik osporavao kako samu osnovu tužbenog zahtjeva tako i njegovu visinu, uspjela u parnici, u odnosu na zahtjev iz tužbe sa 66,60 %, a uspjeh tuženika je 33,40 %, razmjerno kojem tuženik ima pravo na naknadu troškova do trenutka djelomičnog povlačenja tužbe.

Procesne radnje tuženika za koje on ima pravo na naknadu troškova su sastav odgovora na tužbu što prema Tbr. 8. t. 1. Tarife iznosi 100 bodova, zastupanje na ročištu dana 16. ožujka 2023. prema Tbr. 9. t. 1 iznosi 100 bodova te sastav podneska od 2. studenog 2023. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife što iznosi 100 bodova, dakle ukupno 300 bodova, odnosno prema Tbr. 54. 600,00 €, na što je sukladno Tbr. 46 Tarife, obračunato 25 % poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 150,00 €.

Razmjerno uspjehu od 33,40 % tuženik ima pravo na naknadu od 250,50 €.

36. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 5.150,00 €, tužiteljica je gledajući kako osnovu tako i visinu dosuđenog iznosa naknade štete, uspjela sa 72,88 %, a tuženik sa 27,12 %, pa tužiteljica ima pravo na razmjernu naknadu u iznosu razlike tih uspjeha od 45,76 %.

37. Ti troškovi sastoje se od sastava tužbe po Tbr. 7. t. 1. od 100 bodova, sastava podnesaka od 11. studenog 2022. i 25. listopada 2023. godine po Tbr. 8. t.1., svaki od 100, bodova te sastava podnesaka od 15. ožujka 2023., 27. ožujka 2023., 6. srpnja 2023. po Tbr. 8. t. 4., svaki u iznosu od 25 bodova, te zastupanja na ročištima od 16. ožujka 2023., 19. prosinca 2023., 28. veljače 2024., 24. travnja 2024., 11. listopada 2024. i 4. prosinca 2024., po Tbr. 9. t.1. Tarife, svako u iznosu od 100 bodova, ukupno 975 bodova.

Prema Tbr. 54. vrijednost boda je 2,00 €, pa se radi o ukupno 1.950,00 €, a računajući i porez na dodanu vrijednost od 25 %, o iznosu od 2.437,50 €. Razmjerno uspjehu tužiteljica ima pravo na naknadu ovih troškova u iznosu od 1.115,40 €.

Neovisno o djelomičnom uspjehu, tužiteljici je u cijelosti priznati kao nužni troškovi provedenog medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 450,00 €, te razmjerno uspjehu i troškovi pristojbi na tužbu u iznosu od 70,03 € i na presudu u iznosu od 70,03 €, a prema Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi.

38. Dakle, ukupno naknada troškova na koju tužiteljica ima pravo iznosi 1.705,46 €, a naknada troškova tuženika na koju on ima pravo vezano za djelomično povlačenje tužbe iznosi 250,46 €, iz kojeg je razloga prijebojem ovih tražbina tužiteljici končano dosuđen iznos te naknade od 1.455,00 €.

39. U preostalom, zatraženom iznosu od 1.857,69 €, zahtjev za naknadu troškova je neosnovan.

40. Što se pak tiče zahtjeva punomoćnika troškova da im na nakade putni troškovi i troškovi izbivanja iz pisarnice, a vezano za delegaciju predmetnog spisa, o tim zahtjevima biti će odlučeno posebnim rješenjem.

U Zlataru, dana 17. siječnja 2025. godine

S u d a c :

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv ove presude stranka ima pravo uložiti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a: 1. punomoćnik tužiteljice

2. punomoćnik tuženika