Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
Metković, Andrije Hebranga 9
Poslovni broj: Pp-395/2021-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Bukovac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OP, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. u vezi s člankom 47. stavkom 2. točkom 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine, broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20.), u povodu prigovora protiv prekršajnog naloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, broj: 511-03-12/05-3-32-1/2021 od 23. veljače 2021., nakon održane glavne rasprave, 17. siječnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I.Okrivljenik OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, tehničar cestovnog prometa, nezaposlen, oženjen, nema djece, lošeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske
kriv je
što se 21. veljače 2021. u 14:00 sati u Metkoviću, na adresi [adresa] i kućnom broju 13, nije pridržavao sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva Republike Hrvatske od zarazne bolesti „COVID-19“, uzrokovane virusom „SARS-CoV-2“ izrečene mjerom samoizolacije: (MUP RH/198986/2021), u trajanju od: 20. veljače 2021. do 2. ožujka 2021., po kojoj je određeno da sigurnosnu mjeru sprovede u obiteljskoj kući koja se nalazi na navedenoj adresi. Okrivljenik se, naime za to vrijeme, nalazio izvan obiteljske kuće na predjelu brda „Predolac“ iznad grada, ugrožavajući tako provođenje mjera za zaštitu pučanstva od širenja zaraznih bolesti, čime je prekršio navedenu mjeru
te je počinio prekršaj iz članka 76.a točke 1. u vezi s člankom 47. stavkom 2. točkom 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
II.Na temelju citiranih propisa te uz primjenu članka 37. stavaka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeniku se za prekršajno djelo za koje je proglašen krivim izriče
novčana kazna
u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura),
koju je dužan platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, s tim da će se, na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
III.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan, u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, naknaditi trošak ovog sudskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura).
Obrazloženje
1.Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude te mu je izrečena novčana kazna od 8.000,00 HRK i odmjeren trošak postupka od 500,00 HRK.
2.Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor u kojem prekršaj poriče te je nakon otvaranja glavne rasprave, koja je održana 22. svibnja 2024., 4. listopada 2024. i 16. siječnja 2025., pobijani prekršajni nalog stavljen izvan snage.
3.Pozvan da se izjasni o krivnji, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
4.U svojoj obrani naveo je da se neposredno prije inkriminiranog događaja vratio iz Nizozemske te mu je određena mjera samoizolacije u trajanju od 20. veljače do 2. ožujka 2021. godine u trajanju od 14 dana. Kritične zgode, odnosno 21. veljače 2021. oko 14 sati, sjeća se da se nalazio na balkonu svoje obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] te je vidio otprije poznatu ZP kako pješice prolazi cestom ispred njegove kuće u smjeru prema groblju. Okrivljenik pojašnjava da je već u to vrijeme u tijeku bio kazneni postupak između njega i spomenute ZP, a okrivljenik sumnja da ga je ista upravo zbog toga lažno prijavila kako bi mu napakostila. Dakle, okrivljenik izričito tvrdi da nije prekršio mjeru samoizolacije i da se čitavo vrijeme trajanja mjere nalazio u svojoj obiteljskoj kući u [adresa]. Okrivljenik smatra da ga je spomenuta ZP mogla snimiti mobitelom ako ga je već vidjela kako na otvorenom krši mjere samoizolacije. Ovako je moguće da bilo koga pronađe za svjedoka te da ga lažno tereti.
5.U dokaznom postupku Sud je izveo dokaz čitanjem prekršajnog naloga, prigovora okrivljenika, zapisnika o ispitivanju svjedoka, zapisnika o glavnoj raspravi od 22. svibnja 2024. i 4. listopada 2024. te izvod iz prekršajne evidencije.
6.Na temelju izvedenih dokaza, Sud je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršajno djelo za koje ga se tereti pobijanim prekršajnim nalogom.
7.Odlučne činjenice proizlaze iz sadržaja isprava čitanih u dokaznom postupku, poglavito iz sadržaja zapisnika o ispitivanju svjedokinje ĆP od 22. veljače 2021. te zapisnika o glavnoj raspravi od 4. listopada 2024. kada je ispitana svjedokinja ZP.
8.Naime, svjedokinja EP u svom je iskazu, nakon što je prethodno propisno upozorena, navela da je predmetnoga dana u poslijepodnevnim satima dok je s prijateljicom ZP i njezinim momkom šetala po [adresa] vidjela, otprije im poznatog, OP, ovdje okrivljenika, i to u više navrata. Prvo na stepenicama koje vode do crkve Sv. Ilije, a potom i na stazi koja vodi od stepenica prema vježbalištu na [adresa].
9.Svjedokinja ZP u svom je iskazu pred Sudom navela kako je protiv okrivljenika podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela neovlaštenog snimanja, a koji postupak je još uvijek u tijeku. Upravo zbog toga je okrivljenik nju i njezinu prijateljicu LP predmetnog dana pratio, odnosno hodao iza njih za vrijeme dok su one šetale šetnicom na području [adresa]. U jednom trenutku svjedokinja je sjela na klupu pored šetnice kada joj je okrivljenik prišao. Bio je u društvu još dvije osobe i svjedokinji je počeo govoriti da je to njegovo mjesto i da se ona makne od tamo. S obzirom na to da se svjedokinja osjetila uznemireno, otišla je u policiju i prijavila okrivljenika zbog uznemiravanja. Tom prilikom dala je iskaz policiji na zapisnik. Napominje kako joj je namjera bila prijaviti uznemiravanje, a pritom nije znala da je okrivljenik pod mjerom samoizolacije.
10. Iz obrane okrivljenika proizlazi kao neprijeporno da je okrivljeniku mjera samoizolacije bila određena u trajanju 14 dana od 20. veljače do 2. ožujka 2021. godine te je mjeru bio dužan izvršiti u svojoj obiteljskoj kući, dok iz iskaza ispitanih svjedokinja nedvojbeno proizlazi da se okrivljenik inkriminirane prilike nalazio izvan obiteljske kuće na predjelu [adresa] i to za vrijeme trajanje mjere samoizolacije, a kako je navedeno u činjeničnom opisu djela u optužnom aktu. Time su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. u vezi s člankom 47. stavkom 2. točkom 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji mu se ovdje stavlja na teret. Sud ne nalazi razlog zbog čega ne bi trebalo vjerovati ispitanim svjedokinjama te u njihovim iskazima nije našao nelogičnosti niti proturječnosti koje bi dovele u sumnju da se predmetni događaj doista i dogodio onako kako su svjedokinje iskazivale. Pritom su iskazi ovih svjedokinja o predmetnom događaju pribavljeni uz sva propisana upozorenja te su u dovoljnoj mjeri detaljni i suglasni. Sud više vjeruje iskazu svjedoka nego obrani okrivljenika budući da su svjedoci prilikom ispitivanja dužni govoriti istinu jer u protivnom čine kazneno djelo, na što su prethodno i upozoreni, dok okrivljenik u korist svoje obrane ima pravo i ne govoriti istinu.
11. S obzirom na navedeno, Sud je okrivljenika za počinjeni prekršaj iz članka 76.a točke 1. u vezi s člankom 47. stavkom 2. točkom 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti proglasio krivim.
12. Prilikom odlučivanja o sankciji, Sud je kao olakotnu okolnost uzeo to što okrivljenik dosad nije evidentiran kao počinitelj ovakvog prekršaja, dok naročito otegotnih okolnosti Sud nije našao.
13. Stoga je Sud okrivljeniku za prekršajno djelo iz članka 76.a točke 1. u vezi s člankom 47. stavkom 2. točkom 8. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti izrekao ublaženu novčanu kaznu, uz primjenu članka 37. stavaka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona, u iznosu od 300,00 EUR.
14. Sud smatra kako je mjera novčane kazne koju je izrekao ovom presudom dovoljna da se na okrivljenika utječe da se ubuduće kloni činjenja prekršaja, a da se istovremeno izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja.
15. U skladu sa člankom 33. stavkom 11. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je ostavljen rok od dva mjeseca od pravomoćnosti ove presude za plaćanje izrečene novčane kazne. Međutim, novčana će se kazna smatrati u cjelini plaćenom, na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako u ostavljenom roku plati dvije trećine navedenog preostalog iznosa.
16. Budući da je proglašen krivim, okrivljenik je obvezan, na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. b) Prekršajnog zakona, naknaditi troškove suda u paušalnom iznosu od 30,00 EUR u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti presude. Visina paušalnog troška određena je prema duljini i složenosti postupka, a u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za trošak prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.
17. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Metkoviću 17. siječnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Spomenka Bukovac
Jakša Marušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1.Okrivljeniku, uz uplatnicu.
2.Tužitelju.
3.U spis.
