Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-383/2024-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stelio Lapić, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženika: 1. EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. SM d.o.o.o.o. [adresa], [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Saša Omeragić, odvjetnica u Puli, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj Psp-60/2023-76 od 6. lipnja 2024. godine, dana 17. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj Psp-60/2023-76 od 6. lipnja 2024. godine u dijelu točke I. izreke koji glasi:

Utvrđuje se da su tuženici EZ iz [adresa], s prebivalištem: [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SM, Istarska ulica 56, Rovinj, OIB:35286320120 smetali tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjedu prava stvarne služnosti puta- prolaza i provoza preko nekretnine k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] i to njezinim rubnim dijelom koja ide od javne ceste k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi pristupa na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina], na način da su dana 17. rujna 2020. g. ispred ulaza-metalnih vrata na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina], zabetonirali u teren na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] - 1 (jedan) metalni stup koji je identificiran u skici vještaka OB od 1. lipnja 2021. godine, prema javnom putu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ispred stupova prema javnom putu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parkiraju automobil, pa im se naređuje uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta-prolaza i provoza, uklanjanjem metalnog stupa br. 1 zabetoniran u teren na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] i zabranom parkiranja automobila na mjestu vršenja služnosti puta-prolaza i provoza, te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, u roku 8 dana,

te u odluci o troškovima postupka, točka III. izreke.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika i preinačava rješenje Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj Psp-60/2023-76 od 6. lipnja 2024. godine u dijelu točke I. izreke koji glasi:

…u širini od 4 m i duljini 10 metara…

na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da su tuženici EZ iz [adresa], S J IS, [adresa], s prebivalištem: [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ABC, Istarska ulica 56, Rovinj, OIB:35286320120 smetali tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjedu prava stvarne služnosti puta-prolaza i provoza preko nekretnine k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] i to njezinim rubnim dijelom koja ide od javne ceste k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi pristupa na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina], u širini od 4 m i duljini 10 metara, na način da su dana 17. rujna 2020.g. ispred ulaza-metalnih vrata na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina], zabetonirali u teren na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] - 1 (jedan) metalni stup koji je identificiran u skici vještaka OB od 1. lipnja 2021. godine, prema javnom putu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ispred stupova prema javnom putu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parkiraju automobil, pa im se naređuje uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta-prolaza i provoza, uklanjanjem metalnog stupa br. 1 zabetoniran u teren na k. č. [katastarska čestica]/Z k. o. [katastarska općina] i zabranom parkiranja automobila na mjestu vršenja služnosti puta-prolaza i provoza, te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, u roku 8 dana (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja glede utvrđenja smetanja posjeda prava služnosti puta-prolaza uz uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja posjeda i zabranu takvog ili sličnog smetanja posjeda koji se odnosi na metalni stup označen brojkom 2 u skici vještaka Orlanda Bulešića od 1. lipnja 2021. godine (točka II. izreke) te je naloženo tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 2.130,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dana donošenja tog rješenja do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka III. izreke) žalbu su izjavili tuženici, ne navodeći zbog kojih žalbenih razloga, sadržajno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe rješenje preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i dosudom tuženicima ukupno zahtijevanog troška postupka, pa i onog nastalog povodom žalbe.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu kao neosnovanu odbiti i u pobijanom djelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, zahtijevajući naknadu troška za sastav tog podneska.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nisu u pravu tuženici kada u žalbi ističu da je donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na način da je prekoračio tužbeni zahtjev jer prema stanju spisa predmeta prvostupanjskim rješenjem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja točno u granicama kako je postavljen tužbom te nakon obavljenog očevida, od strane tužitelja određenog prema predmetnoj skici a na ročištu glavne rasprave održanom 17. veljače 2022. godine, kojem je ročištu bio nazočan i punomoćnik tuženika koji nije problematizirao to što je tužitelj tužbeni zahtjev dopunio od vještaka pribavljenom skicom i time ga učinio određenijim. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odlučio o zahtjevu tužitelja na način kako je određen na ročištu od 17. veljače 2022. godine i nema prekoračenja tužbenog zahtjeva kako žalbom očito neosnovano ističu tuženici.

4.1. Nisu u pravu tuženici niti kada u žalbi sadržajno pobijaju prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer ovaj sud ne nalazi da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u obrazloženju rješenja su navedeni jasni i neproturječni razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, pa kako nisu počinjene navedene postupovne povrede koje žalbom ističu tuženici, a kako povodom žalbe ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je počinjena koja druga bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

5. U odnosu na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava valja prvenstveno istaknuti da je odredbom članka 441. ZPP propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Polazeći od te odredbe, a imajući u vidu stranačke navode te razloge pobijanog rješenja i same žalbe, ovaj sud će primjenom odredbe članka 375. stavak 1. ZPP ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja za utvrđenje bitnih činjenica o kojima je u posjedovnoj parnici dopušteno dokazivanje i raspravljanje, dok neće davati odgovore na žalbene navode koji upiru na eventualno pravo na posjed ili prestanak posjeda prava stvarne služnosti, čime su nedopušteno pa time i neopravdano u prvostupanjskom postupku stranke opteretile i sebe i prvostupanjski sud.

6. Između stranaka je nesporno da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine oznake 707 ZGR k. o. [katastarska općina], a tužene nekretnine oznake 709 ZGR k. o. [katastarska općina], a koje su u određenom dijelu granične i susjedne nekretnine, dok je prema stanju spisa predmeta i razlozima pobijanog rješenja nedvojbeno da nekretnina u posjedu tužitelja oznake 707/ZGR k. o. [katastarska općina] ima ulaz (pristup) s javnog puta (oznake 13993 k. o. [katastarska općina]) preko nekretnine u posjedu tuženih oznake 709/ZGR k. o. [katastarska općina], koja predstavlja dio njihove okućnice, a služi istoj svrsi, pristup javnom putu.

6.1. Nadalje, nedvojbeno je da je tužitelj nakon što je upozoren od komunalnog redarstva Općine Žminj da je dužan kao vlasnik održavati dvorišta, vrtove, zelene i druge površine zgrada, neizgrađeno građevinsko zemljište, te druge površine uz javne površine, urednima i čistima, poduzeo radove na čišćenju zarasle površine nekretnine oznake 707/ZGR k. o. [katastarska općina], na način da je pristupajući bagerom na svoju nekretninu, a preko nekretnine oznake 709/ZGR k. o. [katastarska općina], dana 17. lipnja 2020. godine naložio rušenje dijela suhozida u duljini po prilici 2 metra i odnio srušeno kamenje, koji su suhozid dana 19. lipnja 2020. godine tuženici ponovno izgradili (sazidali). Nadalje, dana 18. srpnja 2020. godine da je tužitelj ponovno porušio isti suhozid i odnio srušeno kamenje, a da su tuženici dana 17. kolovoza 2020. godine ponovno izgradili (sazidali) porušeni suhozid, te konačno da je tužitelj dana 9. rujna 2020. godine ponovno uklonio isti dio kamenog suhozida i odnio kamenje nakon čega da je ovlaštena osoba tuženika pod 2. dana 17. rujna 2020. godine u svrhu zaštite svojeg posjeda i vlasništva od daljnjih zadiranja tužitelja betonirao prijeporne metalne stupove, na nekretnini oznake 709/ZGR k. o. [katastarska općina], u rubnim graničnim točkama prema nekretnini oznake 13993 k. o. [katastarska općina], kao javnom putu.

7. Iz navedenog proizlazi nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelj prvotno, a kako bi sa strojem (bagerom) pristupio na svoju nekretninu oznake 707/ZGR k. o. [katastarska općina] u svrhu čišćenja iste koristio pristupni put, na kojem postoji zadnji mirni posjed prava služnosti pristupa u korist nekretnine tužitelja, ali ne koristeći se tim pravom u opsegu kako je do tada postojalo, već u širem obimu rušeći postojeće suhozide, a kako bi na postojećoj kapiji svoje nekretnine koja je bila širine 3,5 metara napravio širi ulaz za pristup stroju (bageru), ali i rušeći suhozid na suprotnoj strani pristupne nekretnine, a kako bi dobio na širini prostora za manevar stroja, ali i općenito za pogodnost ulaza, pristupa svojoj nekretnini. Potom nedvojbeno tuženici su samopomoću zaštitili posjed izgradnjom porušenih suhozida, da bi konačno tuženici ubetonirali dva željezna stupa uz postavljanje lanca, a nerijetko bi i parkirali svoje vozilo na tom dijelu poslužne nekretnine.

7.1. Nadalje, nedvojbeno je da tužitelj nije učestalo, odnosno da je rijetko u zadnje vrijeme, a nakon smrti prednika dolazio na svoju nekretninu, a tuženici su pak za svoju nekretninu uspostavili novi pristup javnom putu s druge strane, čime su ovaj dio svoje nekretnine, a preko kojeg pristupa i tuženik na svoju nekretninu koristili kao parkirališni prostor, ne ometajući time tužitelja samo iz razloga što se nije učestalo, odnosno što je rijetko izvršavao čine posjeda prava stvarne služnosti, pristupa na svoju nekretninu.

8. U trenutku kad je tužitelj porušio suhozide izazivajući kod tuženih spor, stranke su, zanemarujući ranije posljednje stanje mirnog posjeda, polarizirale stavove na način da tužitelj štiti posjed prava stvarne služnosti u obimu širem od onog kojeg je prije čina smetanja mirno posjedovao, odnosno postojanje kojeg je dokazao, a tužene osporavajući tužitelju uopći posjed toga prava, pa i postojanje samog prava.

9. Međutim za ovaj postupak su bitne činjenice da je tužitelj dokazao zadnji mirni posjed prava stvarne služnosti na način da je, trajno i nesmetano, pješice i kolima prelazio preko nekretnine tuženih oznake 709/ZGR k. o. [katastarska općina] kako bi sa javnog puta oznake 13993 k. o. [katastarska općina] pristupio na svoju nekretninu oznake 707/ZGR k. o. [katastarska općina], i to u rubnom dijelu prolazeći preko te nekretnine s javnog puta u svoje dvorište kroz ulazna vrata postavljena na nekretnini tužitelja širine 3,5 metara, ali nije dokazao da je ostvarujući to pravo koristio (opterećivao) nekretninu tuženika „u širini od 4 m i duljini 10 metara“, jer po samoj logici stvari od javnog puta do ulaza u nekretninu tužitelja nema 10 metara, a niti je mogao po širini koristiti 4 metra kad je postojeći ulaz u njegovu nekretninu uži, u širini od 3,5 metara.

10. Kod takvog stanja stvari, a kada je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj bio u zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti pristupa na svoju nekretninu preko nekretnine tuženih, na način da je pješice i kolima s glavnog puta ulazio u svoje dvorište kroz „kapiju“ širine 3,5 metra, pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak da su tuženici smetali tužitelja u posjedu toga prava time što su na svom dijelu nekretnine zabetonirali metalni stup i što na tom dijelu nekretnine parkiraju vozilo, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava pružio tužitelju zaštitu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. No međutim, tužitelj nije u ovom postupku dokazao da je vršeći posjed prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine tuženih tu nekretninu opterećivao u širini od 4, a duljini od 10 metara, iz razloga kako je ranije obrazloženo, pa je u tom dijelu pogrešno prvostupanjski sud postupio kada je tužbeni zahtjev kao osnovan prihvatio, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

11. Nisu u pravu tuženici kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li je tužba podnesena u roku propisanom odredbom članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice koje žalbom nisu dovedene u sumnju i to da je „tužitelj dana 17. lipnja 2020. godine djelomično urušio kamenje sa suhozida kojega su tuženici ponovno sazidali 19. lipnja 2020. godine, nakon čega je tužitelj u dva navrata ponovno uklanjao kamenje sa suhozida kojega su tuženici ponovno sazidali, da bi dana 17. rujna 2020. godine u svrhu zaštite svojeg posjeda i vlasništva od daljnjih zadiranja tužitelja tuženici betonirali prijeporne metalne (željezne) stupove na nekretnini oznake 709 Z i to u rubnim graničnim točkama prema nekretnini oznake 13993 k. o. [katastarska općina] kao javnom putu. Iz navedenog proizlazi da su tuženici služeći se samopomoću radnjama poduzetim 17. rujna 2020. godine prekoračili ovlaštenja i upravo time zasmetali tužitelja u zadnjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza - pristupa na svoju nekretninu, pa kako je predmetna tužba podnesena prvostupanjskom sudu dana 15. listopada 2020. godine, podnesena je unutar zakonom određenog roka od 30 dana te tužitelju zbog proteka roka nije prestalo pravo na zaštitu posjeda, a kako to očito neosnovano u žalbi ističu tuženici.

12. Konačno nisu u pravu tuženici kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud donoseći odluku o troškovima postupka pogrešno primijenio tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke, a ne one tarife koje su vrijedile u vrijeme kada je poduzeta pojedina radnja koja je priznata opravdanom u postupku iz razloga što je Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, te ju u tom dijelu, a suprotno navodima žalbe, zakonita odluka suda prvog stupnja.

13. Slijedom navedenog žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu je valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. u svezi članaka 380. i 381. ZPP djelomično potvrditi prvostupanjsko rješenje na način kako je to navedeno u točci I. izreke ovog rješenja, dok je temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP žalbu kao djelomično osnovanu valjalo uvažiti i pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti prvostupanjsko rješenje odbijanjem dijela zahtjeva tužitelja kako je to navedeno u točci II. izreke ovog rješenja.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavci 1. i 2. ZPP. Iako su tuženici djelomično uspjeli u žalbenom postupku, taj uspjeh je neznatan te su temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP odbijeni sa zahtjevom za naknadom troškova, a odbijen je i tužitelj temeljem odredbe članka 155. ZPP jer sastav odgovora na žalbu nije radnja koja je neophodna za vođenje postupka pa je o zahtjevima stranaka za naknadom troškova odlučeno kao u točci III. izreke ovog rješenja.

15. U odbijajućem a nepobijanom dijelu, točka II. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje nepromijenjeno.

U Šibeniku, 17. siječnja 2025. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić