REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-872/2017-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice KU iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Katarini Džimbeg, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika – protutužitelja Rotary International Distrikt 1913 (prije Hrvatski Rotary Savez – District 1913), [adresa], OIB-47857566329, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja Odluke o otkazu nedopuštenom, sudskog raskida Ugovora o radu i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika Anamarije Livaja, odvjetnice, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da usmeni otkaz od 23.03.2017.g., kojim je tuženik Rotary International Distrikt 1913 sa sjedištem u [adresa], OIB:47857566329, otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10.12.2012. g. i izmijenjen 10.04.2013.g. tužiteljici KU s prebivalištem u [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], nije dopušten."

II Utvrđuje se da Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. prosinca 2012. i izmijenjen 10. travnja 2013. tužiteljici nije dopuštena.

III Određuje se prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s danom 15. ožujka 2020. te se nalaže tuženiku Rotary International Distrikt 1913, [adresa], OIB-47857566329, da tužiteljici KU iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplati iznos od 5.760,17 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da se odbija zahtjev tužiteljice da se prestanak radnog odnosa odredi s danom 16. ožujka 2020.

IV Nalaže se tuženiku Rotary International Distrikt 1913, [adresa], OIB-47857566329, da tužiteljici KU iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.500,00 eur odbija kao neosnovan.

V Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

" I Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. travnja 2013. godine između tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatski Rotary Savez – Distrikt 1913 sa sjedištem u [adresa], OIB: 47857566329 s danom 22. ožujka 2017. godine.

II Utvrđuje se da je 22. ožujka 2017. godine prestao radni odnos tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Hrvatski Rotary Savez – Distrikt 1913 sa sjedištem u [adresa], OIB: 47857566329.

III Nalaže se tužiteljici KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku Hrvatski Rotary Savez – Distrikt 1913 sa sjedištem u [adresa], OIB: 47857566329 trošak parničnog postupka uvećano za zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude. "

Obrazloženje

1. Tužiteljica – protutuženica (dalje – tužiteljica) je dana 08. svibnja 2017. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika – protutužitelja (dalje – tuženika) radi utvrđenja nedopuštenosti usmenog otkaza od 23. ožujka 2017. i vraćanja na rad. U tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu tajnice od 10. prosinca 2012. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje navodi da joj je 23. ožujka 2017. tuženik usmenim putem otkazao Ugovor o radu te joj je uskratio pravo na rad i zabranio daljnji pristup njezinom radnom mjestu, a sve bez ikakvog obrazloženja i bez uručenja bilo kakve pisane odluke („usmeni otkaz“).

Ističe da naprijed navedeno postupanje tuženika smatra nezakonitim, neosnovanim i nedopuštenim u cijelosti i to a) prvenstveno iz razloga što je tuženik Ugovor o radu otkazao usmenim putem i protivno propisanoj proceduri otkazivanja te b) u svakom slučaju iz razloga što tuženik nije imao opravdane razloge za otkazivanje.

Nadalje ističe da je u zakonskom roku i u skladu sa odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu 6. travnja 2017. tuženiku putem preporučene pošte uputila zahtjev za zaštitu prava kojim zahtjevom je od tuženika zatražila da ju vrati na rad i prizna njezino pravo na rad kao i sva druga prava iz njezinog radnog odnosa temeljem važećeg Ugovora o radu. Navodi da je tuženik njezin zahtjev zaprimio 10. travnja 2017., ali na isti nije odgovorio niti je navedenom zahtjevu udovoljio. Nadalje navodi da joj je tuženik putem tajnika Distrikta ŽU e- mailom od 24. travnja 2017. poslao „informacije o postupanju u periodu do prestanka radnog odnosa u Udruzi“ uz zahtijevanje izvršenja primopredaje stvari uslijed otkaza. Naglašava da se u istom e-mailu navodi kako tobože „iz odluke i njihovog razgovora“ zna da je oslobođena obveze rada u otkaznom roku te da za primopredaju vodi računa o imovini Udruge, koju su od nje navodno tražili „na dan uručenja odluke“, a kojim navodima je neistinito sugerirao da u konkretnom slučaju postoji neka formalna "odluka" odnosno da bi joj ista na bilo koji način bila "uručena". Još jednom naglašava da joj tuženik nikada nije uručio nikakvu pisanu odluku o otkazu. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje nedopuštenost otkaza njezinog Ugovora o radu te kojom se nalaže tuženiku da ju vrati na rad, uz naknadu parničnih troškova.

Naglašava da je otkaz njezinog Ugovora o radu nedopušten, već iz razloga što je donesen u usmenom obliku i u cijelosti je protivan odredbama Zakona. Navodi da su je 22. ožujka 2017. (dan prije spornog usmenog otkaza) na kraju radnog vremena, na njezinom radnom mjestu posjetili TU (Guverner Distrikta) i ŽU (tajnik Distrikta) te nakon što su zajednički prošli kroz redovite teme u svezi rada Udruge, Guverner je najednom otpočeo temu o navodnom ukidanju njezinog radnog mjesta pri čemu je ŽU istovremeno naređivačkim tonom počeo govoriti kako bi za nju bilo najbolje da potpiše nekakav sporazum te da preda ključeve i napusti prostor Udruge. Navodi da iako je bila zatečena takvim neočekivanim izjavama, zadržala je pribranost te je istaknula kako se ne može obvezati na potpisivanje nečega što nije niti vidjela i ljubazno je zatražila da joj se takav prijedlog odnosno eventualne odluke poslodavca dostave na uvid. Ističe da su gospodin TU i gospodin ŽU mahali nekakvim papirima, ali ni u jednom trenutku nije mogla vidjeti o kakvim je dokumentima riječ niti su joj isti bili uručeni. Ističe da je cijeli taj događaj na nju djelovao izrazito potresno, do te mjere da je neposredno nakon ovog događaja morala zatražiti hitnu liječničku pomoć. Nadalje navodi da je sljedećeg dana 23. ožujka 2017. stigla na svoje radno mjesto pola sata prije početka radnog vremena, kako bi krenula s obavljanjem svojih dnevnih zaduženja, a čim je upalila svoje radno računalo u njezinu sobu je ušao gospodin ŽU koji joj je rezolutno naredio da napusti radno mjesto, a na njezino pitanje zašto i po kojoj osnovi to od nje traži, gospodin ŽU je viknuo da “momentalno izađe van“ jer da ona „tu više ne radi“ te da „više nije poželjna“. Ističe da je zahtijevao da mu istog trena prepusti svoje mjesto za računalom, preda službene pečate Udruge, nakon čega je fizički nasrnuo na nju te ju je počeo vući sa stolca na kojemu je sjedila, prijeteći joj da mora potpisati neka dokument. Naglašava da se, iako je bila u stanju enormnog šoka i potresenosti, nekako uspjela udaljiti od gospodina ŽU i iskreno strahujući od njegovih daljnjih postupaka odmah potom nazvala policiju. Također navodi da je u međuvremenu (netom nakon opisanog incidenta, a prije dolaska policije), u poslovne prostorije Udruge došao bravar koji je počeo mijenjati sve brave u uredu, a ubrzo zatim stigli su i policijski službenici koji su izvršili uviđaj, uzeli službene izjave te su s obzirom na njezino stanje pozvali hitnu pomoć. Navodi da ju je nakon primljene injekcije za smirenje, policijska djelatnica otpratila u policijsku postaju na davanje iskaza u svezi s incidentom, međutim zbog teškog stanja šoka kasnije je ponovo odvezena liječniku koji je utvrdio akutnu reakciju na stres te joj je odredio bolovanje. Ističe da je liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad istoga dana dostavila tuženiku, a ŽU joj je poslao e-mail 23. ožujka 2017. kojim je od nje tražio da se nakon oporavka javi radi „službene primopredaje“, a posebno da se „suzdrži od širenja laži i insinuacija“ i da vodi računa kako se „nema pravo predstavljati kao poslovna tajnica niti da je to pravo ikada imala“.

Naglašava da niti u jednom trenutku – prije, tijekom ili nakon opisanog događaja – nije zaprimila (ni neposredno niti putem pošte) nikakvu pisanu odluku tuženika u svezi njezinog radnog odnosa. Također naglašava da je spornog dana, 23. ožujka 2017. fizički otjerana sa svog radnog mjesta uz prijetnju da se više ne vraća, pri čemu je tuženik toga dana promijenio brave na vratima svojih poslovnih prostorija te se navedeno postupanje tuženika ne može kvalificirati drugačije, nego kao usmeni otkaz njezinog Ugovora o radu, odnosno uskraćivanje njezinog prava na rad. Nadalje naglašava da je zbog svega navedenog bila primorana zahtijevati zaštitu svojih prava povrijeđenih navedenim postupanjem tuženika, iz kojeg razloga je podnijela zahtjev tuženiku 6. travnja 2017.

Ističe da je sporni usmeni otkaz njezinog Ugovora o radu nezakonit i nedopušten, već zbog oblika u kojem je donesen odnosno iskomuniciran tužiteljici budući Zakon ne poznaje institut usmenog otkaza Ugovora o radu, već u tom smislu propisuje vrlo jasna pravila sadržana u odredbama čl. 120. Zakona o radu. Isto tako ističe da u slučaju otkaza, radniku pripadaju brojna prava kao što su pravo na otpremninu, otkazni rok, naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora itd., a koja prava joj je tuženik spornim usmenim otkazom također u potpunosti uskratio te tek iz e-maila ŽU poslanog joj 24. travnja 2017. proizlazi kako joj tuženik tobože priznaje otkazni rok te da će joj isplatiti otpremninu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, međutim što i dalje ne mijenja činjenicu da joj tuženik nikada nije dostavio nikakvu pisanu odluku o otkazu.

Slijedom navedenog predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje nedopuštenost takvog otkaza Ugovora o radu te da se tuženiku naloži da ju vrati na rad sve uz naknadu troškova ovog postupka.

Nadalje ističe da iako su gore navedeni razlozi dostatni za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva, ne postoje ni opravdani razlozi zbog kojih bi sporni usmeni otkaz – sve kada bi isti oblikom ispunjavao zakonske uvjete – bio dopušten. Navodi kako je u konkretnom slučaju izostala bilo kakva pisana odluka tuženika iz koje bi mogla razabrati razlog otkazivanja Ugovora o radu te može tek pretpostaviti da se radi o otkazu iz poslovno uvjetovanih razloga, a isto zaključuje iz usmenog i ničim obrazloženog navoda tuženika o navodnom ukidanju njezinog radnog mjesta te navodnom prestanku potrebe za njezinim radom. Pojašnjava da je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu (poslovne/administrativne) tajnice, u okviru kojega je zadužena za brojne poslove kao što su koordiniranje aktivnosti tuženika, sastanaka, putovanja, vođenje web stranice tuženika odnosno ažuriranje njezinog sadržaja, administrativni poslovi i upravljanje dokumentacijom tuženika, priprema analiza, izvještaja i prezentacija, obavljanje korespondencije s ostalim Rotary savezima, Distriktima i klubovima te koordinacija poslova i aktivnosti sa Rotary International-om, obavljanje platnog prometa po nalogu organa tuženika, vođenje bilježaka na sastancima tuženika odnosno na sastancima članova udruge tuženika, organiziranje raznih događanja tuženika te brojne druge poslove. Ističe da za navedenim poslovima kod tuženika apsolutno nije prestala potreba, već upravo suprotno, obim posla i radnih zadataka s vremenom se samo kontinuirano povećavao te je kao jedini radnik zaposlen kod tuženika, uz maksimalan trud i posvećenost, često morala raditi prekovremeno kako bi svi poslovi bili uredno i na vrijeme obavljeni, s time da je i zadnjeg dana na poslu imala brojna zaduženja i tekuće radne zadatke koji zahtijevaju intenzivan rad u punom radnom vremenu. Ističe da sve navedeno potvrđuje da za njezinim radom kod tuženika nipošto nije prestala potreba pa je stoga sasvim nejasno na koji način je tuženik tobože došao do takvog zaključka budući da o tome nije naveo niti jedan valjani razlog. Nadalje navodi da joj vezano uz navodno ukidanje radnog mjesta tuženik takvu odluku (ako ista uopće postoji) ni u jednom trenutku nije dostavio, objavio ili joj na drugi način omogućio uvid u istu, a imajući u vidu da se radi o odluci koja bi izravno utjecala na njezin radnopravni položaj te je i u tom pogledu tuženik postupio arbitrarno i nezakonito. Također navodi da je tuženik prema njezinim naknadnim saznanjima, isti dan kada joj je dao usmeni otkaz i otjerao ju s njezinog radnog mjesta, na njezinim poslovima zaposlio drugu osobu i takvim činom je izravno povrijedio još nekoliko odredaba Zakona (sadržanih u čl. 115. st. 5. i 6.), a koje u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza izrijekom zabranjuju da poslodavac u razdoblju od 6 mjeseci na istim poslovima zaposli drugog radnika, odnosno nalažu da poslodavac sklapanje takvog ugovora o radu prvenstveno ponudi radniku kojemu je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

Slijedom navedenog predlaže da se utvrdi da usmeni otkaz od 23. ožujka 2017. nije dopušten, da joj radni odnos kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku da ju vrati na rad na radno mjesto tajnice odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće njezinom radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima. Također predlaže da se naloži tuženiku da joj naknadi troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 8. ožujka 2024. (predanim na ročištu održanom istog dana), kao i na ročištu održanom 8. ožujka 2024. predlaže da se utvrdi da usmeni otkaz od 23. ožujka 2017. nije dopušten, a podredno da Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. nije dopuštena te da se odredi sudski raskid Ugovora o radu s danom 16. ožujka 2020., s obzirom da se tada zaposlila kod drugog poslodavca kao i da joj tuženik naknadi štetu zbog sudskog raskida Ugovora o radu u visini od 5.760,17 eur-a (5 ugovorenih prosječnih bruto plaća tužiteljice) te da joj naknadi i troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužba i u njoj istaknuti tužbeni zahtjevi neosnovani u cijelosti.

Prije svega ističe kako tužiteljica navodi da je u radnom odnosu za radno mjesto tajnice temeljem Ugovora o radu od 2012. te se poziva na zahtjev za zaštitu prava koji je podnijela 6. travnja 2017., pri čemu navodi isključivo okolnosti vezane uz Ugovor o radu iz 2012. Ukazuje da tužiteljica u potpunosti zanemaruje okolnost da je s tuženikom 10. travnja 2013. sklopila novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a temeljem kojega je bila zaposlena na radnom mjestu poslovne tajnice. Naglašava da iz navedenog proizlazi kako je tužiteljica zahtjevom za zaštitu prava zahtijeva zaštitu prava iz Ugovora o radu 2012. koji ne izaziva pravne učinke i temeljem kojeg tužiteljica ne ostvaruje nikakva prava, a s obzirom na navedeno nije ga mogao niti otkazati te isto nije niti učinio, već je otkazao Ugovor o radu na kojem je zasnovan i utemeljen radni odnos tužiteljice.

Ističe da je sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužiteljica kao radnik imala pravo zahtijevati ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa od poslodavca u za to predviđenim rokovima, a budući tužiteljica nije poduzela sve radnje iz čl. 133. Zakona o radu, nije ovlaštena zahtijevati sudsku zaštitu, a sve s obzirom da se poziva isključivo na odredbe Ugovora o radu iz 2012., a koji nije temelj njenog radnog odnosa. Nadalje ističe da tužiteljica tužbom zahtijeva povrat na rad, ali po Ugovoru o radu iz 2012., a što tuženik nije ovlašten niti u mogućnosti jer predmetni Ugovor ne izaziva pravne učinke, a radno mjesto tajnice niti ne postoji u radnoj organizaciji tuženika.

Slijedom navedenoga predlaže odbaciti tužbu budući je ista podnesena protivno odredbi čl. 133. Zakona o radu jer tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu u za to predviđenim rokovima, a slijedom čega je prekludirana u pravu na podnošenje tužbe, a podredno u slučaju da sud ne odbaci tužbu bez odgode, predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom da tužiteljica ne ostvaruje pravo na zaštitu prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu iz 2012. jer takav odnos ne postoji od travnja 2013. te bi udovoljavanje tužbenim zahtjevima predstavljalo njegovu obvezu da postupa po Ugovoru o radu iz 2012. i da vrati tužiteljicu na nepostojeće radno mjesto. Nadalje ističe, u slučaju da sud protivno gornjim navodima, ne odbaci tužbu odnosno ne odbije tužbene zahtjeve, da je otkaz temeljem kojeg je tužiteljici otkazan radni odnos pripremljen u pisanom obliku te potpisan od gospodina TU, kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, obrazložen je te je u obrazloženju izričito navedeno kako je Ugovor o radu otkazan tužiteljici za radno mjesto poslovne tajnice, koje radno mjesto je ukinuto od strane tuženika, kao poslodavca, a sam otkaz je neposredno i uredno dostavljen tužiteljici.

Pojašnjava da je tuženik otkaz uručio tužiteljici 22. ožujka 2017. i to putem gospodina TU kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženika i gospodina ŽU, u svojstvu tajnika tuženika, a uručenje otkaza odvijalo se u prostorima tuženika u Zagrebu u Praškoj 2, u kojem se nalazilo i mjesto rada tužiteljice, točnije u tzv. Guvernerovoj sobi u kojoj se uobičajeno odvijaju sastanci. Navodi da je uručenje otkaza izvršeno tako da je tužiteljica pristupila za konferencijski stol u predmetnoj sobi na kojem se već nalazio pisani i potpisani otkaz pri čemu je gospodin TU tužiteljici podrobno usmeno obrazložio razloge Odluke o otkazu i glavni sadržaj Odluke, a tužiteljica je nakon toga vidno uzrujana rekla kako je ona i dalje zaposlena te kako će sutradan i dalje doći na posao premda je u Odluci o otkazu, izričito navedeno da se radnica oslobađa obveze rada za vrijeme otkaznog roka. Također navodi da je predloženo da se napravi primopredaja imovine tuženika koju je tužiteljica držala, no tužiteljica se istome usprotivila te je uzrujano napustila prostoriju kako bi obavila telefonski razgovor, a nakon toga se vratila na sastanak s predstavnicima tuženika gdje je zaprimila i proučila otkaz koji joj je ponovo detaljno rastumačen, s time da je odbila potpisati primitak otkaza na za to predviđenom mjestu, a što su gospodin TU i gospodin ŽU evidentirali u bilješci koja prileži uz otkaz.

Naglašava da je tužiteljica 23. ožujka 2017. pristupila na mjesto rada u Praškoj 2 pomoću ključeva ureda koje je prethodni dan odbila predati, a zbog čega je, već to jutro 23. ožujka 2017. naručio usluge bravara koji je radio promjenu brave u tim trenucima. Također naglašava da je navedenog dana tužiteljica nastojala fizički onemogućili gospodina ŽU da pristupi arhivi i dokumentaciji pohranjenoj u uredu kao i uredskoj opremi (fotokopirnom uređaju i sl.). Ističe da je gospodin ŽU primjerak Odluke o otkazu stavio na radni stol tužiteljice čim ju je zatekao na njezinom bivšem radnom mjestu, a s obzirom da je dan ranije odbila preuzeti isti. Također ističe da je tužiteljica primjerak otkaza fizički zaprimila odnosno preuzela sa svog stola te ga je podrapala i odložila na taj isti radni stol. Nadalje naglašava da je gospodin ŽU pozvao policiju s obzirom da je tužiteljica pokazala iznimno neprijateljsko raspoloženje i da je fizički priječila djelatnicima tuženika pristup pojedinim dijelovima ureda i predmetima u uredskim prostorijama, te je tužiteljica prostorije tuženika napustila tek u pratnji policijskih službenika.

Navodi da je gospodin ŽU kao odgovorna osoba tuženika tužiteljici neposredno i usmeno obrazložio razloge prestanka potrebe za radnim mjestom poslovne tajnice te ju je informirao o planiranom smjeru kretanja tuženika koji je određen od nadležnih tijela tuženika, s time da joj je neposredno obrazložio i „Zajedničku odluku DG, DGE i DGN“ o preustroju distrikta broj O-02/2017 od 17. ožujka 2017. Također navodi da su u potpunosti neosnovani navodi tužiteljice kako je na njezinim poslovima zaposlio drugu osobu budući je tuženik svoju djelatnost usmjerio na koordinaciju i razvoj suradnje s udrugama i distriktima koji su udruženi u savez udruga kao i udrugama izvan Republike Hrvatske pa je tako ustanovljeno radno mjesto voditelj/ica ureda za koje su određene znatno šire kvalifikacije (uključujući i izvrsno poznavanje više stranih jezika), a koje kompetencije tužiteljica ne posjeduje. Ističe da novo ustanovljeno radno mjesto podrazumijeva znatno širi opseg poslova od radnog mjesta poslovne tajnice te da se od voditelja/ice ureda zahtjeva između ostalog da vodi sveukupno profesionalno osoblje i volontere tuženika u obavljanju djelatnosti, upravlja procesom pripreme i uvođenja dužnosnika na nove dužnosti, prati izvršenje zakonom propisanih obveza i prati zakonodavne promjene, s time da radni zadaci navedenog radnog mjesta zahtijevaju znatnu odgovornost i predanost s obzirom na hijerarhijski višu poziciju takvog novo ustanovljenog radnog mjesta u sklopu organizacije rada tuženika. Ističe kako je poslodavac Odlukom ukinuo radno mjesto poslovne tajnice i ustanovio novo radno mjesto znatno šireg opsega poslova – voditelj/ica ureda, čime je izvršena reorganizacija/preustroj ureda tuženika, a budući da je ukinuto radno mjesto na kojem je tužiteljica bila zaposlena, donio je opravdanu odluku kako nema potrebu za radom tužiteljice, a slijedom čega je opravdano i osnovano tužiteljici dao Otkaz. Posebno napominje kako je tužiteljica u tužbi na više mjesta iznijela navode koji su u potpunosti neosnovani, a i nevezani za ovu pravnu stvar budući je između ostalog navela kako je „uz maksimalan trud i posvećenost često morala raditi prekovremeno“, da je tuženik „na njezinim poslovima zaposlio drugu osobu“, da je 23. ožujka 2017. „pozvala policiju“ te insinuira grubost ovlaštenih osoba tuženika. Vezano uz gornje navode tužiteljice ističe da nije podnijela zahtjev kojim bi potraživala zaštitu povrijeđenih prava iz radnog odnosa zbog navodnog uznemiravanja ili kojih drugih okolnosti osim onih istaknutih u zahtjevu za zaštitu prava, a koji su vezani uz neprimjenjivi Ugovor o radu iz 2012.

Slijedom svega iznesenog smatra da je jasno kako je tužba nedopuštena, a podredno da su istaknuti tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani te s obzirom na navedeno predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te tužiteljicu obvezati da mu nadoknadi troškove parničnog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

Nadalje navodi da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos s tužiteljicom odnosno kako sve okolnosti slučaja opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, a posebno s obzirom da je radno mjesto poslovne tajnice kao i radno mjesto tajnice ukinuto pa tako ni ne postoji radno mjesto na koje bi se tužiteljica vratila. Ističe da je tužiteljica grubo narušila odnos s tuženikom budući je neistinitim navodima i insinuacijama usmjerenim prema ovlaštenim predstavnicima tuženika i drugim članovima tuženika narušila odnos povjerenja, uviđavnosti i kolegijalnosti koji tuženik propagira i potiče te se ne može očekivati korektan nastavak odnosa sa tužiteljicom. Slijedom navedenog navodi da, ako sud utvrdi kako su tužbeni zahtjevi tužiteljice osnovani, sukladno odredbi čl. 125. Zakona o radu postavlja protutužbeni zahtjev te predlaže da se sudski raskine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. travnja 2013. s danom 22. ožujka 2017. te da se utvrdi da je navedenog dana prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika. Također predlaže da se naloži tužiteljici da mu naknadi troškove parničnog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

4. Na ročištu održanom 6. veljače 2018. tužiteljica se očitovala na protutužbu navodeći da se protivi protutužbi i protutužbenom zahtjevu te da tuženik nije dokazao okolnosti na kojima iste temelji, a podredno i tek za slučaj da sud takav protutužbeni zahtjev usvoji, potražuje naknadu štete u visini osam bruto ugovorenih plaća, s time da se u podnesku od 16. svibnja 2018. dodatno očitovala na protutužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti kao neosnovan, a tek podredno i isključivo u slučaju kada bi sud usvojio takav zahtjev tuženika i raskinuo Ugovor o radu tužiteljice predlaže da sud naloži tuženiku da joj naknadi štetu u visini njezinih pet ugovorenih mjesečnih (bruto) plaća (5.760,17 eur).

5. Tijekom postupka, u svojim iskazu tužiteljica je učinila nespornim da u vrijeme otkazivanja njezinog Ugovora o radu kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, a navedeno je u svom iskazu potvrdio i svjedok ŽU, tajnik tuženika.

6. Na ročištu održanom 8. ožujka 2024. tuženik je učinio nespornim da visina naknade štete koju potražuje tužiteljica u iznosu od 5.760,17 eur odgovara iznosu od pet ugovorenih prosječnih bruto plaća tužiteljice.

7. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. prosinca 2012. (str. 8-11 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 6. travnja 2017. sa potvrdom pošte o primitku preporučene pošiljke i povratnicom (str. 12-16 i 17 spisa), e-mail korespondenciju između tužiteljice i tuženika (str. 18-20 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. travnja 2013. (str. 33-36 spisa), Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. sa bilješkom TU i ŽU (str. 37 i 38 spisa), zajedničku odluku DG,DGE u DGN o preustroju Distrikta od 17. ožujka 2017. (str. 39-40 spisa), fotografiju radnog stola (str. 41 spisa), potvrdu MUP-a, I. Policijska postaja Zagreb od 24. travnja 2017. (str. 42 spisa), zapisnike Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. studenog 2017. i 3. travnja 2019. (str. 74-79 i 202- 205 spisa), obavijest Guvernera od 30. ožujka 2017. (str. 80-81 spisa), e-mail korespondenciju (str. 82-85, 94 spisa), Odluke RC Zagreb Medvedgrad od 30. ožujka 2017. i 6. travnja 2017. (str. 86-87 spisa), dopis EU od 11. travnja 2017. (str. 88-93 spisa), nastavak zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. ožujka 2017. (str. 95-96 spisa), prijave tužiteljice kod HZMO-a i HZZO-a (str. 97-98 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 18. srpnja 2017. (str. 104 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o odbijanju zahtjeva tužiteljice od 8. veljače 2018. (str. 105 spisa), potvrdu o plaći tužiteljice od 25. svibnja 2017. (str. 106 spisa), Pravilnik o organizaciji Distrikta od 8. rujna 2017. (str. 125-160 spisa), očitovanje tuženika od 28. srpnja 2017. (str. 161 spisa), Statut tuženika od 12. svibnja 2018. (str. 162-174 spisa), Statut tuženika od 15. svibnja 2015. (str. 206-216 spisa), Pravilnik o organizacijskom ustroju od 21. studenog 2015. (str. 217-244 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. travnja 2019. (str. 269- 279 spisa) i presudu Županijskog suda u Šibeniku od 21. listopada 2021. (str. 314- 316 spisa).

8. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽU (str. 184-186 spisa), TU (str. 198-200 spisa), KUN (str. 265-267 spisa), BU (str. 304-305 spisa), UU (str. 306-307 spisa), EU (str. 308-310 spisa), ŠU (str. 310-311 spisa), LU (str. 324-325 spisa), HU (str. 340-342 spisa) i ZU (str. 342- 343 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 345-348 spisa).

9. Punomoćnici stranaka su na ročištu održanom 5. prosinca 2024. odustali od preostalih dokaznih prijedloga.

10. Na temelju provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da prvopostavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu koji se odnosi na datum sudskog raskida radnog odnosa tužiteljice, s time da je protutužbeni zahtjev sud ocijenio neosnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da usmeni otkaz od 23. ožujka 2017. nije dopušten, a podredno da Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. nije dopuštena te da se utvrdi sudski raskid Ugovora o radu s danom 16. ožujka 2020. s obzirom da je tada zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca i zahtjev za naknadom štete u iznosu od 5.760,17 eur (5 ugovorenih prosječnih bruto plaća), kao i zahtjev tuženika za sudskim raskidom Ugovora o radu s danom 22. ožujka 2017.

12. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica bila radnica tuženika na poslovima tajnice, odnosno poslovne tajnice te da kod tuženika u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici nije postojalo radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik.

13. Među parničnim strankama je sporno je li tužiteljica prekludirana u podnošenju tužbe, odnosno ima li tužiteljica pravo na sudsku zaštitu budući je zahtjevom za zaštitu prava zatražila zaštitu prava iz Ugovora o radu iz 2012., umjesto Ugovora o radu iz 2013. koji je imala sklopljen sa tuženikom, zatim je li tužiteljici otkazan Ugovor o radu usmenim otkazom od 23. ožujka 2017., ili je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu pisanom Odlukom o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. te je li istu uručio tužiteljici, kao i je su li postojali opravdani razlozi za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužiteljici.

14. Sud je mišljenja da tužiteljica nije prekludirana u podnošenju tužbe te da ima pravo na sudsku zaštitu svojih prava. Naime, činjenica što se tužiteljica u zahtjevu za zaštitu prava od 6. travnja 2017. pozvala na Ugovor o radu iz 2012. (prvosklopljen Ugovor sa tuženikom), a ne na Ugovor o radu od 10. travnja 2013. koji je imala sklopljen sa tuženikom i koji je sadržajno gotovo identičan Ugovoru iz 2012. (razlika je u nazivu radnog mjesta i to u prvom Ugovoru je radno mjesto tajnica, a drugom poslovna tajnica, dok je opis poslova jednak), nije odlučna budući je zahtjev za zaštitu prava tužiteljica podnijela zbog povrede prava iz radnog odnosa, odnosno otkazivanja Ugovora o radu, a poslodavac može otkazati samo postojeći Ugovor, pa tako navod tužiteljice da joj je tuženik otkazao Ugovor od 10. prosinca 2012., a ne Ugovor od 10. travnja 2013. nema za posljedicu gubitak prava na sudsku zaštitu. Tu treba ukazati da je tuženik prilikom inspekcijskog nadzora, koji je obavljen nakon otkazivanja njezinog Ugovora o radu, višem inspektoru rada predočio radnopravnu dokumentaciju za tužiteljicu i to upravo Ugovor o radu od 10. prosinca 2012., a što proizlazi iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. ožujka 2017., sačinjenog 31. ožujka 2017. (str. 95-96 spisa). Stoga je sud zaključio da navedeno nije od utjecaja na ostvarenje prava koja tužiteljica potražuje u ovom postupku te nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe.

15. Nadalje, iz zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da ga je tužiteljica podnijela 6. travnja 2017., a što je vidljivo iz potvrde pošte o primitku preporučene pošiljke (str. 17 spisa), s time da je tuženik navedeni zahtjev zaprimio dana 10. travnja 2017., a što je vidljivo iz povratnice (str. 17 spisa), a na isti se nije očitovao.

Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 8. svibnja 2017., ista je pravovremena, odnosno podnesena je sukladno odredbi čl. 133.st.2. Zakona o radu (NN 93/14,127/17 i 98/19, dalje ZR).

16. S obzirom da je nesporno da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici kod tuženika nije postojalo radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, nije niti postojala obveza tuženika za savjetovanjem u smislu odredbe čl. 150. ZR-a.

17. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika 10. prosinca 2012. proizlazi da će tužiteljica kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta tajnice, a ti poslovi obuhvaćaju slijedeće poslove:

- koordiniranje aktivnosti Poslodavca, sastanaka, putovanja,

- vođenje web stranice Poslodavca, odnosno ažuriranje njenog sadržaja,

- administrativni poslovi i upravljanje dokumentacijom Poslodavca,

- priprema analiza, izvještaja i prezentacija,

- obavljanje korespondencije sa ostalim Rotary savezima, Distriktima i klubovima te koordinacija poslova i aktivnosti sa Rotary International,

- obavljanje platnog prometa po nalogu organa Poslodavca,

- vođenje bilježaka na sastancima Poslodavca, odnosno na sastancima članova udruge Poslodavca,

- organiziranje događanja Poslodavca.

18. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika 10. travnja 2013. proizlazi da će tužiteljica kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta poslovne tajnice, a ti poslovi obuhvaćaju slijedeće poslove:

- koordiniranje aktivnosti Poslodavca, sastanaka, putovanja,

- vođenje web stranice Poslodavca, odnosno ažuriranje njenog sadržaja,

- administrativni poslovi i upravljanje dokumentacijom Poslodavca,

- priprema analiza, izvještaja i prezentacija,

- obavljanje korespondencije sa ostalim Rotary savezima, Distriktima i klubovima te koordinacija poslova i aktivnosti sa Rotary International,

- obavljanje platnog prometa po nalogu organa Poslodavca,

- vođenje bilježaka na sastancima Poslodavca, odnosno na sastancima članova udruge Poslodavca,

- organiziranje događanja Poslodavca.

19. Iz Potvrde tuženika o plaći tužiteljice od 25. svibnja 2017. proizlazi da je u tromjesečnom razdoblju koje je neposredno prethodilo prestanku radnog odnosa prosječna mjesečna plaća tužiteljice iznosila 8.680,00 kn bruto.

20. Iz zajedničke Odluke DG,DGE i DGN o preustroju Distrikta od 17. ožujka 2017. proizlazi:

1. da radno mjesto Poslovna tajnica više ne odgovara potrebama Distrikta jer je sadržajno usmjereno na administrativne poslove koji su tek dio zahtjeva ukupnih potreba koje zbog naznačenih promjena postaju aktualne,

2. potrebno je uspostaviti radno mjesto Voditelj/ica ureda koje bi se usmjerilo i na: a) uvođenje u rad volontera te njihovo vođenje, b) upravljanje procesima u kojima sudjeluju angažirano osoblje, vanjski suradnici i volonteri, c) koordinaciju aktivnosti između dužnosnika, tijela Distrikta te klubova, d) koordinaciju i komunikaciju u aktivnostima s inozemstvom,

3. razmatrana je mogućnost da se tužiteljica osposobi za radno mjesto Voditelj/ica ureda, ali je zaključeno kako to nije moguće jer su zahtjevi tog radnog mjesta značajno kompleksniji nego poslovi Poslovne tajnice, traže kompetencije koje tužiteljica nema (iskustvo, znanje jezika, vođenje ljudi) te se ne mogu osigurati obukom,

4. uspostavit će se novo radno mjesto Voditelj/ica ureda za koji će se odrediti zahtjevi koji odgovaraju novim potrebama Distrikta.

Nadalje, donose se slijedeće Odluke:

1. Odluka o ukidanju radnog mjesta Poslovna tajnica

2. Odluka o otvaranju radnog mjesta Voditeljica ureda s time da navedeno radno mjesto obuhvaća slijedeće:

- podrška DG, tajniku i rizničaru u obavljanju njihovih dužnosti,

- vođenje ostalog profesionalnog osoblja te volontera,

- upravljanje procesima prikupljanja poslovne dokumentacije i podataka u poslovnim evidencijama,

- upravljanje procesom izrade administrativnih izviješća,

- upravljanje procesom pripreme i uvođenja dužnosnika na nove dužnosti,

- podrška u organiziranju događaja od značaja za udrugu uključujući i obuke,

- praćenje izvršenja zakonom i od RI propisanim obveza,

- praćenje zakonodavnih promjena te RI pravila koja mogu utjecati na poslovanje Udruge,

- svi administrativni poslovi potrebni za prethodno navedene aktivnosti,

- ostali poslovi po nalogu poslodavca,

Potrebne kompetencije za navedeno radno mjesto su:

1. minimalno 5 godina iskustva na poslovima poslovne tajnice ili voditelja ureda u organizacijama s više od 20 zaposlenih,

2. započeto ili završeno visokoškolsko obrazovanje,

3. izvrsno znanje u govoru i pismu engleskog jezika,

4. izvrsno znanje u govoru i pismu jednog dodatnog od slijedećih stranih jezika: a) njemački, b) talijanski i c) francuski,

5. razvijene komunikacijske te interpersonalne vještine,

6. izvrsnost u radu s računalima i uredskom opremom,

7. izvrsnost u upotrebi aplikacija namijenjenih uredskom poslovanju, a posebice alata iz MS Office paketa

U Odluci je navedeno da sve naznačeno stupa na snagu odmah, a provest će se odgovarajućim odlukama i djelovanjem za koje se zadužuju DG TU te tajnik ŽU.

Navedena Odluka potpisana je od strane Guvernera TU, DGE UU i DGN BU.

21. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. proizlazi da se tužiteljici zaposlenoj na poslovima radnog mjesta poslovna tajnica otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. travnja 2013. zbog poslovno uvjetovanih razloga te da joj Ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana i dva tjedna, a koji počinje teći danom dostave ovog otkaza. Nadalje je navedeno da tužiteljica ima pravo na otpremninu koja dospijeva danom prestanka radnog odnosa te da se oslobađa obveze rada od dana dostave ovog otkaza do isteka otkaznog roka, s time da joj je poslodavac dužan isplatiti plaću i priznati sva ostala prava kao da je radila do isteka otkaznog roka.

U obrazloženju Odluke o otkazu se navodi da unapređenje podrške klubovima unutar Distrikta, povećanje aktivnosti na području suradnje s drugim Distriktima i Rotary zakladom, podizanje kompetencija sadašnjih i budućih dužnosnika te volontera specijalista u pojedinim područjima djelovanja u Rotary zajednici dovode do drugačije organizacije rada, posljedica čega je prestanak potrebe za radom tužiteljice i ukidanja radnog mjesta poslovne tajnice.

Ističe se da se tužiteljici zbog navedenih razloga otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. travnja 2013., s time da je prestanak potrebe za radom tužiteljice posljedica drugačijeg načina organizacije rada.

Iz bilješke TU, Guvernera Distrikta i ŽU, tajnika proizlazi da je tužiteljica odbila primitak naprijed navedene Odluke o otkazu čije je neposredno uručenje pokušano 22. ožujka 2017. na radnom mjestu unutar njezinog radnog vremena u prostorijama Distrikta, [adresa].

22. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje HZZ) od 18. srpnja 2017. upućenog tuženiku proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za ostvarivanje prava po osnovi nezaposlenosti i to po prestanku radnog odnosa 8. svibnja 2017., s time da zahtjevu prileži Odluka tuženika o otkazu od 22. ožujka 2017. zbog poslovno uvjetovanih razloga, koja je potpisana od nadležne osobe, ali nije ovjerena pečatom poslodavca.

23. Iz dopisa tuženika od 28. srpnja 2017. upućenog HZZ-u proizlazi da im u prilogu šalju kopiju Odluke o otkazu iz arhive te potvrđuju kako je ista vjerna originalu. Tuženik nadalje navodi da je Odluka potpisana od ovlaštene osobe Udruge i to gospodina TU iz [adresa] te je ista pravovaljana sukladno važećim propisima RH. Također tuženik u istom navodi da što se tiče pečata, on nije nužan za pravovaljanost Odluke pa istog nema ni na primjerku koji dostavljaju te ističe da ovakav stav potvrđuje i Visoki trgovački sud svojom Odlukom Pž-1133/03 te mnoge državne institucije u praksi.

24. Iz rješenja HZZ-a od 8. veljače 2018. proizlazi da se tužiteljici odbija zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu jer uz zahtjev nije priložila pravovaljan dokaz o datumu i razlogu prestanka posljednjeg radnog odnosa s danom 8. svibnja 2017. niti ga je naknadno dostavila. U istom se navodi da se Regionalni ured na zahtjev tužiteljice obratio i poslodavcu - tuženiku da dostavi traženi dokaz, što isti nije učinio. 25. Odredbom čl. 107. Pravilnika o organizacijskom ustroju od 21. studenog 2015. propisano je da profesionalno osoblje može biti angažirano u Distriktu kao zaposlenik na određeno ili neodređeno vrijeme ili kao honorarni suradnik te da odluku o angažiranju zaposlenika na određeno vrijeme u trajanju dužem od rotarijanske godine te angažiranju zaposlenika na neodređeno vrijeme donose Guverner Distrikta, DGE i DGN konsenzusom, a odredbom čl. 108. propisano je da dužnosti profesionalne tajnice trebaju uključiti:

- vođenje evidencije ulazne pošte,

- vođenje blagajne Distrika,

- pripremu računovodstvene dokumentacije,

- komunikaciju s profesionalnim tajnicama/IT Officerima klubova,

- komunikaciju s dužnosnicima klubova kada je to primjereno,

- logističke pripreme distriktnih događanja, uključivo i distriktnu obuku,

- vođenje zapisnika sastanaka Predsjedništva,

- izvršavanje administrativnih zadataka tijela i dužnosnika distrikta, a prema Odluci Guvernera i Predsjedništva,

- pripreme korespondencije za dužnosnike, a prema odluci Guvernera i Predsjedništva,

- administriranje distriktnih baza podataka,

- administriranje distriktnih podataka u bazi podataka Rotary International,

- izvršavanje administrativnih obveza Distrikta prema Rotary International,

- vođenje brige o namjenskom korištenju prostora Distrikta.

26. Odredbom čl. 26. Pravilnika o organizaciji Distrikta od 8. rujna 2017. propisano je da profesionalno osoblje može biti angažirano u Distriktu kao zaposlenik na određeno ili neodređeno vrijeme ili kao honorarni suradnik, a Odluku o angažiranju zaposlenika na određeno vrijeme u trajanju dužem od rotarijanske godine te angažiranju zaposlenika na neodređeno vrijeme donose Guverner Distrikta, DGE i DGN konsenzusom, a odredbom čl. 27. propisano je da dužnosti profesionalnog osoblja trebaju uključiti:

- vođenje evidencije ulazne pošte,

- vođenje blagajne Distrika,

- pripremu računovodstvene dokumentacije,

- komunikaciju s profesionalnim tajnicama/IT Officerima klubova,

- komunikaciju s dužnosnicima klubova kada je to primjereno,

- logističke pripreme distriktnih događanja, uključivo i distriktnu obuku,

- vođenje zapisnika sastanaka Predsjedništva i Predsjedništva Distrikta,

- izvršavanje administrativnih zadataka tijela i dužnosnika distrikta, a prema Odluci Guvernera i Predsjedništva Distrikta,

- pripreme korespondencije za dužnosnike, a prema odluci Guvernera i Predsjedništva Distrikta,

- administriranje distriktnih baza podataka,

- administriranje distriktnih podataka u bazi podataka Rotary International,

- izvršavanje administrativnih obveza Distrikta prema Rotary International,

- vođenje brige o namjenskom korištenju prostora Distrikta.

27. Iz potvrde MUP-a, I. Policijska postaja Zagreb od 24. travnja 2017. proizlazi da je dana **.**.2017. ĐU, ovoj organizacijskoj jedinici policije prijavila kazneno djelo odnosno zatražila je intervenciju policije, navodeći da u Hrvatskom savezu Rotary u [adresa], ĆU napada djelatnicu OU. Također se navodi da su na mjesto događaja izašle policijske službenice te su u razgovoru s ŽU došle do saznanja da su on i TU tajnici ČU pokušali uručiti Odluku o otkazu dana 22. ožujka 2017. i da su dana 23. ožujka 2017. angažirali bravara kako bi zamijenio brave pošto im KU nije htjela potpisati Odluku o otkazu niti je htjela vratiti ključeve poduzeća, a OU je navela da ništa nije htjela potpisati i da joj se otkaz pošalje službenim putem. U potvrdi se nadalje navodi da prilikom intervencije nisu utvrđeni elementi narušavanja javnog reda i mira, niti bilo kakav drugi oblik kažnjivog ponašanja te su stranke u postupku upućene da spor riješe putem nadležnog suda.

28. Iz zapisnika Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-961/2017 od 27. studenog 2017., a koji postupak se vodi po privatnoj tužbi ŽU (tajnika tuženika u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu) i I optužene OU (ovdje tužiteljice) i II optužene KUN radi kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona (kleveta), proizlazi da je privatni tužitelj ŽU u svom iskazu naveo kako je Guverner TU i prije nego li je došlo do otkaza OU bio nezadovoljan njezinim radom.

29. Iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-961/2017 od 3. travnja 2019. proizlazi da se tužiteljica kao I-optužena i ŽUN kao II-optužena oslobađaju optužbe da bi I-optužena OU u [adresa] dana **.**.2017. u 19,12 sati u cilju da za drugog iznese i pronese činjenične tvrdnje koje mogu naškoditi njegovoj časti i ugledu u e-mail poruci pod nazivom "pismo vezano za događaje u Distriktu 1913" upućenog Koptuženoj za privatnog tužitelja neistinito navela slijedeće tvrdnje: " dužnost mi je obavijestiti Vas o nadasve neprimjerenoj te iznimno ružnoj situaciji u kojoj sam se zatekla tijekom jučerašnjeg, a koja je svoj nastavak dobila danas tijekom dana … Nakon toga mi je gospodin ŽU naredio da potpišem sporazumni raskid ugovora te da isti čas predam ključeve i napustim prostor…. rezolutno sam bila prisiljena nekoliko puta odbiti potpisati navedeno …. u sobu je uletio gospodin ŽU (vjerojatno je čekao da se pojavim) te mi je rezolutnim i prijetećim tonom naredio da napustim radno mjesto (izlazite van), Na moje pitanje zašto i po kojoj osnovi bih to trebala napraviti, naređeno mi je da momentalno izlazim van jer ovdje više ne radim i kako više nisam poželjna. Zahtijevao je da mu prepustim svoje mjesto za kompjuterom i predam službene pečate Distrikta, a kada sam odbila njegove zahtjeve počeo me vući sa stolice i prijetiti te je stavljao papir ispred mene i gurao da to potpišem. Nakon toga sam zvala policiju… Nadam se da ćete razumjeti razloge zašto smatram da se ovakvo ponašanje ne bi smjelo prešutjeti niti tolerirati.", Dakle, da bi I-okrivljenica putem računalnog sustava za privatnog tužitelja (ŽU) iznijela i pronijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po čl. 149.st.2. KZ-a.

30. Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-32/2020-6 od 21. listopada 2021. odbijena je žalba privatnog tužitelja ŽU kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-961/2017 od 3. travnja 2019.

31. Vezano za postojanje pisane Odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. sud je prihvatio kao istinite i uvjerljive iskaze svjedoka TU, tadašnjeg Guvernera tuženika i svjedoka ŽU, tadašnjeg tajnika tuženika, koji su suglasno iskazali o uručenju naprijed navedene Odluke tužiteljici, s time da se manja odstupanja u njihovim iskazima mogu pripisati proteku vremena.

Naime, svjedoci TU i ŽU su u svojim suglasnim iskazima naveli da su u srijedu u ožujku 2017. (nisu se mogli sjetiti datuma) došli u prostorije tuženika gdje je radila tužiteljica te su ju zamolili da im se pridruži u Guvernerovoj sobi i tada su joj objasnili okolnosti koje su nastupile i pokušali su joj uručiti Odluku o otkazu koju tužiteljica nije željela preuzeti. Nadalje su naveli da su zamolili tužiteljicu da im vrati ključeve od ureda jer više nije bilo razloga da dolazi na posao, a što je ista također odbila. Naglasili su da nakon što tužiteljica nije htjela potpisati primitak odluke, tajnik tuženika je sačinio potvrdu, bilješku o navedenom, koju su oboje potpisali ( str 38 spisa). Tu treba navesti da je svjedok ŽU u svom iskazu naveo da su ostavili prostora i za međusobni dogovor, odnosno sporazum kako bi tužiteljici omogućili da dobije više prava nego što bi joj pripadalo temeljem Zakona i Ugovora, ali da tužiteljica nije pristala niti je išta htjela potpisati.

Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da su 22. ožujka 2017., tadašnji Guverner TU i tajnik ŽU došli u ured oko 16,30 sati te su ju pozvali na razgovor. Međutim, sud nije prihvatio kao uvjerljiv i istinit iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da joj tada nisu uručili Odluku o otkazu jer je isto u suprotnosti sa iskazima svjedoka TU i svjedoka ŽU kao i materijalnim dokazima. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv u dijelu u kojem je navela da joj je svjedok ŽU rekao da su donijeli odluku da se ukida njezino radno mjesto odnosno da je došlo do reorganizacije te da su joj ponudili sporazumni otkaz budući je njezin iskaz u navedenom dijelu suglasan sa iskazom svjedoka TU i ŽU. Vezano za navod tužiteljice da su joj rekli da sporazum vrijedi samo taj dan i da ga potpiše, s time da joj nisu dali na uvid tu odluku o sporazumnom raskidu radnog odnosa, a niti odluku o ukidanju radnog mjesta sud je ocijenio nelogičnim jer ako su joj dali sporazum na potpis, ista ga je mogla pročitati, s time da da ne postoji obveza poslodavca da joj kao radnici uruči odluku o ukidanju njezinog radnog mjesta, iako je nejasno zašto joj ne bi takvu odluku dali na uvid. Nadalje, tužiteljica je potvrdila da su tada inzistirali da se napravi primopredaja i da vrati ključeve ureda, a što je odbila dok ne bude prisutan netko od svjedoka te je dodala da to nije mogla napraviti dok joj nije uručena niti dana na uvid bilo kakva odluka. Nadalje sud je prihvatio iskaz svjedoka ŽU u dijelu u kojem je naveo da je sutradan (23. ožujka 2017. ) došao u ured prije 08,30 sati, jer je u 08,30 sati naručio bravara da promijeni brave budući im tužiteljica nije htjela vratiti ključeve kao i u dijelu u kojem je naveo da je tužiteljici i taj dan pokušao uručiti Odluku o otkazu te da mu je ona rekla da je neće potpisati i istu je poderala.

Vezano uz gornje navode svjedoka ŽU tužiteljica je potvrdila da je 23. ožujka 2017. došla u ured, s time da je navela da joj je svjedok ŽU gurnuo papir u lice, ali da taj papir sigurno nije bila odluka o otkazu niti rješenje, s time da je moguće da je bio sporazum jer je tajnik inzistirao da se potpiše sporazum. Također je navela da je taj papir poderala. Sud je gornji navod tužiteljice ocijenio neuvjerljivim, budući je nelogično i nejasno kako je tužiteljica, bez da je pročitala sadržaj papira koji joj je predočio svjedok ŽU, znala odnosno na temelju čega je procijenila da taj papir sigurno nije odluka o otkazu, a dopustila je mogućnost da se radi o sporazumu. Nadalje iz suglasnih iskaza ŽU i tužiteljice proizlazi da je 23. ožujka 2017. u ured tuženika došao bravar radi promijene brava, a što je potvrdio svjedok PU koji je naveo da je na poziv tuženika došao na adresu [adresa], promijeniti brave.

U prilog tvrdnji da je tuženik donio pisanu Odluku o otkazu tužiteljici i da je istu pokušao uručiti tužiteljici proizlazi i iz potvrde MUP-a, I policijska postaja Zagreb, u kojoj se navodi da su policijske službenice u razgovoru s ŽU došle do saznanja da su tužiteljici pokušali uručiti Odluku o otkazu 22. ožujka 2017. i da su 23. ožujka 2017. angažirali bravara kako bi zamijenio brave jer im tužiteljica nije htjela potpisati Odluku o otkazu 22. ožujka 2017. niti je htjela vratiti ključeve ureda, a tužiteljica je navela da ništa nije htjela potpisati i da joj se otkaz pošalje službenim putem. Dakle, i iz naprijed navedene potvrde MUP-a proizlazi da je postojala pisana Odluka o otkazu koju tužiteljica nije htjela preuzeti i potpisati te je stoga sud zaključio da se ne radi o usmenom otkazu Ugovora o radu tužiteljici, već o pisanoj Odluci o otkazu njezinog Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017., koju je tuženik pokušao uručiti tužiteljici prvo 22. ožujka 2017. i ponovno 23. ožujka 2017.

Nadalje i iz obavijesti Guvernera TU od 30. ožujka 2017. (str. 80- 81 spisa) kojom se obratio članovima tuženika proizlazi da ih između ostalog obavještava da je 22. ožujka 2017. obavljen razgovor sa tužiteljicom o poslovno uvjetovanom raskidu radnog odnosa te da su uručenje dokumenta o poslovno uvjetovanom raskidu radnog odnosa i razgovor sa tužiteljicom obavili tajnik ŽU i on kao Guverner.

Slijedom navedenog sud je odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je usmeni otkaz Ugovora o radu od 23. ožujka 2017. nedopušten.

32. Nadalje, iz suglasnih iskaza tužiteljice te svjedoka ŽU i TU, proizlazi da je tužiteljica bila jedini zaposlenik tuženika, budući su drugi bili volonteri i kao takvi su obnašali različite funkcije, s time da je tuženik povremeno angažirao vanjske suradnike i studente za obavljanje određenih poslova. Nadalje iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je tužiteljica radila na radnom mjestu tajnice odnosno poslovne tajnice (prema Ugovoru o radu iz 2013.), s time da su saslušani svjedoci navodili da je tužiteljica radila kao izvršna tajnica, poslovna tajnica, administrativna tajnica ili samo tajnica.

33. Iz suglasnih iskaza svjedoka ŽU i TU, proizlazi da je kod tuženika došlo do različitih promjena, te je tuženik kao Distrikt morao pratiti promjene na nivou svjetske organizacije te su morali promijeniti samu organizaciju rada, odnosno funkcioniranje, uskladiti Statut sa Rotary Internationalom te su Guverner TU i dva buduća Guvernera UU i BU donijeli 17. ožujka 2017. Odluku o preustroju Distrikta, a kojom Odlukom je ukinuto radno mjesto tužiteljice - Poslovna tajnica i oformljeno novo radno mjesto Voditelj/ica ureda, s time da su njih trojica (TU, UU i BU) zajednički zaključili da da bi Voditelj ureda trebala biti nova osoba, a ne tužiteljica.

Svjedok BU je u svom iskazu naveo da je krajem veljače ili početkom ožujka 2017. u Plitvicama održan sastanak, odnosno edukacija novoizabranih Predsjednika klubova te su mu tamo TU i ŽU kazali da s obzirom na njihova iskustva u Distriktu nije moguće djelovati i raditi bez osobe koja bi komunicirala sa međunarodnim Distriktima, odnosno preuzela dio upravljačkih poslova, a za što je bila potrebna uspostava novog radnog mjesta i to radnog mjesta voditelja ureda te su mu tada rekli da tužiteljica nema sposobnosti, odnosno kompetencija za navedeno radno mjesto, a s obzirom da je za donošenje takve Odluke bila potrebna suglasnost i od strane nadolazećih guvernera on i kolega UU su dali svoju suglasnost na donošenje takve Odluke.

Nadalje, svjedok UU je u svom iskazu naveo da je potpisao Odluku o preustroju Distrikta od 17. ožujka 2017., s time da je naglasio da je odgovornost za funkcioniranje Distrikta na Guverneru i tajniku te su isti donijeli navedenu Odluku, a kolega BU i on su se suglasili s istom budući su bili predviđeni za buduće guvernere. Naglasio je da je u to vrijeme postojala jaka želja da Distrikt profunkcionira na bolji i moderniji način te je zbog toga i donesena Odluka o preustroju, odnosno željelo se zaposliti voditelja ureda koji će imati takve kompetencije s kojima će moći odgovoriti na predstojeće izazove.

Iz iskaza svjedoka RU, koji je od 2013. do 2022. obnašao funkciju Voditelja obuke kod tuženika, proizlazi da je 2016. bila prijelomna godina, jer je došlo do opadanja članstva tuženika s tendencijom daljnjeg pada i gubitka samostalnosti tuženika te kada je došao novi guverner krenuo je u rekonstrukciju tuženika u smislu povećanja članova, broja klubova, distriktnih odbora i usklađivanja ustroja tuženika odnosno procedura tuženika sa Rotary Internationalom te je u tom kontekstu tuženik trebao u ugovornom odnosu imati osobu koja ima veće kompetencije od onih koje je imala tužiteljica, odnosno tražile su se pregovaračke, vodstvene kompetencije, kompetencije planiranja, redovita komunikacija s međunarodnim Rotary International institucijama, a za navedeno je potrebno izvrsno znanje engleskog jezika. Svjedok LU, tadašnji član tuženika u svom iskazu navodi da je čuo da je donesena Odluka o preustroju od 17. ožujka 2017. i da su oni koji su je donijeli i potpisali samo unazadili tuženika i da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici nije bilo pojačane aktivnosti Rotarya te da tadašnje Predsjedništvo na žalost ništa nije napravilo i da je rad Distrikta unazađen u odnosu na prije kada je Distrikt osnovan i kada je bilo puno aktivnosti, organizirani su forumi i sl. Zatim, svjedok ŠU, koji je u to vrijeme bio član Predsjedništva Distrikta i član Rotary kluba Zagreb u svom iskazu navodi da je upoznat sa Odlukom o preustroju, ali da je nije dobio od Distrikta, već naknadno, s time da nema saznanja da bi ta Odluka bila osporavana odnosno poništena, s time da se on e-mailom očitovao o navedenoj Odluci guvernerima koji su je donijeli kao i svim članovima Predsjedništva Distrikta te smatra da je ta Odluka bila samo farsa. Svjedok KUN, koja je u to vrijeme bila članica tuženika, s time da je više puta obnašala funkciju tajnika tuženika, u svom je iskazu navela da nije dobila Odluku o preustroju Distrikta. Nadalje, svjedok EU, koji je u to vrijeme bio član Rotary kluba, navodi da mu je navedena Odluka dostavljena od strane kluba te da je dobio zaduženje kao pravnik i kao osoba koja je sudjelovala u osnivanju Distrikta da istu komentira što je i učinio te je dao svoje mišljenje o navedenoj Odluci, s time da je predložio da se takva Odluka poništi, međutim u klubu je vladala oportunistička situacija da se ne stvara gužva u Distriktu, tako da formalno Odluka nije poništena odnosno stavljena izvan snage.

Dakle, Odluka o preustroju tuženika od 17. ožujka 2017. je Odluka koja je bila na snazi u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici i istom je ukinuto radno mjesto tužiteljice (Poslovna tajnica) te je formirano novo radno mjesto – Voditelj/ica ureda za koje radno mjesto su propisani uvjeti te je navedeno koje poslove obuhvaća radno mjesto Voditelj/ica ureda.

34. Sud je prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da su poslovi njenog radnog mjesta taksativno navedeni u Ugovoru o radu, s time da su obuhvaćali komunikaciju sa međunarodnim Distriktima, poslove vezane za web stranicu tuženika, vođenje platnih naloga, obračun platnih naloga, organizaciju svih evenata, događanja (rezerviranje hotela, avio karata, vizni režim, aktivnosti vezane uz diplomatski protokol), organizacija rada foruma koji su organizirali klubovi, vođenje blagajne i imovine cijelog ureda, komunikacija sa knjigovodstvenim servisom, vođenje evidencije o rashodima, sve pripremne aktivnosti vezano za knjigovodstvo, uvodila je u rad volontere, organizirala je posjete Rotary Internatiol Distrikta. Također je navela da je radila prezentacije, izvještaje, prijevode, govore, s time da je naglasila da je prije zaposlenja kod tuženika 3. veljače 2012. završila napredni tečaj exella u Algebri i da aktivno govori engleski jezik te ima položenu razinu C2, s time da je isto bio i uvjet za zapošljavanje kod tuženika, a aktivno se služi i francuskim jezikom (razina C1) kao i španjolskim jezikom, a pasivno se služi njemačkim jezikom te uči i kineski jezik, a učila je i perzijski. U svom iskazu je nadalje navela da ima SSS, s time da je izvanredni student na Pravnom fakultetu. Nadalje je navela da je prije nego li je zaposlena kod tuženika radila u diplomatskim predstavništvima te je obavljala poslove vezane za kulturu, diplomatski protokol, organizaciju velikih evenata, prijevode, pripreme tekstova, autorskih tekstova, vizni režim, dakle njezini poslovi obuhvaćali su i komunikaciju s Ministarstvom vanjskih poslova, Ministarstvom kulture, Gospodarskom komorom, Ministarstvom financija te je jedan od razloga što je dobila posao kod tuženika bilo znanje i iskustvo koje je stekla na naprijed navedenim poslovima.

Naime, kako je tužiteljica bila jedina zaposlena osoba kod tuženika, logično je da je obavljala čitav spektar naprijed navedenih poslova potrebnih za funkcioniranje tuženika, te je i Guverneru i tajniku, kao i ostalim članovima tuženika bila na raspolaganju. Koliki je opseg posla imala tužiteljica proizlazi i iz iskaza svjedoka ZU u dijelu u kojem je navela da gospođa koja je radila prije nje imala puno posla i da taj posao nije mogla obavljati jedna osoba.

35. Svjedok KUN, koja je u vrijeme kada se tužiteljica zaposlila kod tuženika bila tajnica tuženika, u svom iskazu je potvrdila da je tužiteljica u okviru svojih poslova samostalno organizirala razna događanja, rezervirala hotele, karte, organizirala svečanosti povodom Božića, skupove Distrikta, konferencije. Nadalje je navela da tužiteljica govori 3 ili 4 strana jezika, te da je imala certifikate iz škole stranih jezika iz Vodnikove, da je na četvrtoj godini Pravnog fakulteta te da je tuženik imao oko 25 studenata godišnje na razmjeni te je tužiteljica s njima razgovarala na njihovim jezicima.

Nadalje, svjedok LU, za vrijeme čijeg je mandata tužiteljica zaposlena kod tuženika i koji je druga dva mandata bio u Predsjedništvu Distrikta, je također potvrdio navode tužiteljice, odnosno naveo je da je tužiteljica u okviru svog radnog mjesta obavljala komunikaciju sa Rotary Internationalom, komunikaciju prema klubovima, predsjedništvu, sudjelovala je u provedbi odluka predsjedništva i guvernera u smislu kada bi se organizirao neki event da provjeri da li je prostor slobodan, da se isti zaključa nakon završetka eventa, da se očisti, rezervirala je karte, odnosno smještaj u hotelu, članovi predsjedništva bi ispunjavali putne naloge, a tužiteljica bi isto pregledala i pripremila guverneru na potpis te bi sva događanja unosila na web stranicu tuženika. Svjedok je naveo da mu je poznato da se tužiteljica jako dobro služila engleskim jezikom u govoru i pismu, a misli da govori i još neke jezike, s time da je naglasio da se bez problema koristila računalom, uredskom opremom te aplikacijama potrebnim za poslovanje, s time da ne zna koju stručnu spremu ima tužiteljica.

Svjedok, EU, koji tužiteljicu poznaje od kada je zaposlena kod tuženika, u svom iskazu također navodi da se tužiteljica služila stranim jezicima i to svakako engleskim jezikom, a pored engleskog služila se još jednim ili dva jezika, a vezano za služenje tužiteljice s računalom i uredskom opremom navodi da sve što je zatražio od tužiteljice (bilo kakve podatke, financijske ili personalne) uvijek bi to i dobio, odnosno istaknuo je da je tužiteljica vladala informatikom te nikada nije čuo da se netko tuži da tužiteljica nešto ne bi u tom smislu znala napraviti. Također je naveo da je tužiteljica usmeno komunicirala sa međunarodnim Distriktima te je naglasio da je takva potreba bila svakodnevna. Naveo je i da je tužiteljica obavljala poslove planiranja i organiziranja događanja.

Svjedok ŠU, koji je bio Guverner godinu prije nego je tužiteljica dobila otkaz, u svom iskazu je naveo da je tužiteljica u okviru svojih poslova obavljala prevođenja, slanja poziva, samostalno je organizirala razna događanja, skupove Distrikta, rezervirala je karte, hotele i sl. Poznato mu je da je tužiteljica potpuno vladala engleskim jezikom, s time da misli da govori i druge jezike te naglašava da se tužiteljica potpuno služila sa računalom i opremom te nikada nije bilo nikakvih problema, da je bila odlična tajnica, pravi profesionalac, izvršavala je sve radne zadatke koje je dobila.

36. Sud je kao logične, uvjerljive i životne prihvatio iskaze gore navedenih svjedoka s obzirom da su naprijed navedeni svjedoci radili sa tužiteljicom, odnosno u nekom su periodu bili guverneri, tajnici tuženika, radili su Predsjedništvu te su surađivali sa tužiteljicom i zbog navedenog su zasigurno imali neposredna saznanja o poslovima koje je tužiteljica obavljala kod tuženika.

Stoga je sud iskaz svjedoka ŽU u dijelu u kojem je naveo da je tužiteljica uglavnom obavljala administrativne zadatke koji uključuju niz stvari za funkcioniranje ureda, ali se radi o jednostavnim operacijama te da nije radila poslove koordinacije i organizacije, već su to radili dužnosnici, kao ni iskaz svjedoka TU u dijelu u kojem je naveo da su poslovi tužiteljice bili vođenje putnih naloga, pisanje dopisa, pisanje obračuna, ocijenio neuvjerljivim. Naime, svjedok ŽU je naveo da nije boravio u uredu u kojem je radila tužiteljica, s time da je dovoljno često dolazio, dok je svjedok TU prebivao u [adresa] te je u ured u Zagrebu, prema njegovom navodu, dolazio svakih 10-15 dana i u uredu bi se zadržavao od pola sata do dva sata. Dakle svjedoci ŽU i TU nisu po mišljenju ovog suda imali dovoljno uvida u rad tužiteljice da bi mogli navesti koje je poslove tužiteljica u svom radu kod tuženika obavljala, s time da je svjedok TU naveo da je tužiteljica korektno obavljala svoje poslove.

Nadalje sud je iskaz svjedoka TU u dijelu u kojem je naveo da tužiteljica nije organizirala smještaj, jer je to radio Guverner ocijenio djelomično istinitim, budući je tužiteljica u svom iskazu pojasnila da ponekad organizaciju raznih događanja i evenata radila po nalogu i uputi Guvernera, a ponekad je to radila samoinicijativno koristeći svoja poznanstva i iskustvo jer je to ovisilo o Guverneru, s time da je naglasila da je Guverner TU koristio za takvu organizaciju turističku agenciju svoje supruge.

Sud također nije prihvatio iskaz svjedoka RU u dijelu u kojem je naveo da je tužiteljica obavljala čiste tajničke, administrativne poslove, knjigovodstvene poslove, prijenos informacija od Distriktnog vodstva prema klubovima te nije samostalno organizirala događanja, evente tuženika, skupove, konferencije, te da nije pripremala analize, izvještaje i prezentacije već je radila isključivo po nalogu poslodavca, budući se isti ogradio u smislu da sve što je naveo vezano za poslove tužiteljice je samo sa segmenta voditelja obuke koju je funkciju on obavljao kod tuženika, dakle nije imao saznanja o svim poslovima koje je tužiteljica obavljala kod tuženika.

Vezano za prezentacije, tužiteljica je navela da nije držala prezentacije jer nije član tuženika, ali je pripremala prezentacije za članove pa je tako radila prezentaciju o financijskom radu Distrikta, radila je izvještaj o rastu broja članova Distrikta te je imala pristup bazi podataka Rotary Internationala, kao i njihovoj bazi podataka. Istaknula je da je prevela Priručnik za vodstvo Distriktnog tima, odnosno upute te je prevodila i sa pravnog engleskog poput Statuta i drugih pravnih akata.

37. Tuženik je tužiteljici otkazao Ugovor o radu na temelju odredbe čl. 115. st. 2. toč.1. ZR-a, kojom je propisano da poslodavac može otkazati Ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

38. Odredbom čl. 135.st.3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je isti otkazao ugovor o radu.

39. Tu treba naglasiti da tuženik, a na kojem je teret dokaza, po mišljenju ovog suda nije dokazao da postoji opravdan razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici.

Naime, sud procjenjuje razloge za otkaz koji su navedeni u Odluci o otkazu. Naime, tuženik je u pobijanoj Odluci o otkazu naveo da se Odlukom poslodavca ukida radno mjesto na kojem je radila tužiteljica i da se Odluka o otkazu temelji na organizacijskim razlozima, odnosno da su unapređenje podrške klubovima unutar Distrikta, povećanje aktivnosti na području suradnje s drugim Distriktima i Rotary zakladom, podizanje kompetencija sadašnjih i budućih dužnosnika te volontera specijalista u pojedinim područjima djelovanja u Rotary zajednici doveli do drugačije organizacije rada, posljedica čega je prestanak potrebe za radom tužiteljice i ukidanja radnog mjesta poslovne tajnice na kojem je radila tužiteljica.

40. Sud se slaže s navodima tuženika da postoji opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu u slučaju kada poslodavac radi uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određena radna mjesta, jer je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, uključujući i pravo na ukidanje radnih mjesta za koje ocijeni da organizacijski nisu opravdana i za koje nema objektivne potrebe. Međutim, u konkretnom slučaju po mišljenju ovog suda, nije došlo ni do organizacijskih promjena ni do ukidanja radnog mjesta tužiteljice i prestanka potrebe za njezinim radom, već je tuženik samo promijenio naziv radnog mjesta tužiteljice. Naime, tužiteljica je radila na radnom mjestu poslovne tajnice, koje je radno mjesto Odlukom o preustroju Distrikta od 17. ožujka 2017. ukinuto, s time da je formirano novo radno mjesto i to radno mjesto voditelja/ice ureda za koje je tuženik tvrdi da tužiteljica nema kompetencija.

41. Sud je ocijenio neuvjerljivim i usmjerenim postizanju uspjeha u ovom sporu iskaze svjedoka ŽU i TU u dijelu u kojem su naveli da radno mjesto voditelj/ica ureda, a na kojem je 22. ožujka 2017. zaposlena ZU (dakle isti dan kada je tužiteljici otkazan Ugovor o radu, što proizlazi iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. ožujka 2017.) nije isto kao i radno mjesto tužiteljice poslovna tajnica. Naime, točno je da naziv radnog mjesta na kojem je zaposlena ZU nije isti s nazivom radnog mjesta tužiteljice, ali poslovi tog radnog mjesta (voditelj/ica ureda) upravo odgovaraju poslovima koje je tužiteljica obavljala kao poslovna tajnica, a kako to proizlazi i iz iskaza tužiteljice i iskaza svjedoka KUN, LU, EU i AU.

Nadalje, sud je također ocijenio neuvjerljivim i nelogičnim dio iskaza svjedoka ŽU, TU i BU u dijelu u kojem su naveli da je razlika između radnog mjesta voditelj/ica ureda i radnog mjesta poslovna tajnica (na kojem je radila tužiteljica) u tome što je radno mjesto voditeljice ureda složenije i zahtjeva drugačije vještine u smislu planiranja, organizacije i koordinacije, zatim da je opseg poslova voditeljice ureda puno veći budući treba odraditi sve poslove vezano za organizaciju događanja (smještaj, rezervacije hotela, obavijest klubovima). Naime, naprijed navedeno ne proizlazi niti opisa poslova radnog mjesta voditelj/ica ureda, a niti iz iskaza tužiteljice ni saslušanih svjedoka. Tako je svjedok LU u svom iskazu naveo da sadržajno nema nikakve razlike između poslova radnog mjesta poslovne tajnice i radnog mjesta voditeljice ureda i da su tu Odluku o preustroju donijeli ljudi koji su samo promijenili formu kako bi doveli svoju "svitu". Nadalje, svjedok ŠU je u svom iskazu također naveo da nema nikakve razlike između poslova radnog mjesta poslovne tajnice kojeg je obavljala tužiteljica i novo formiranog radnog mjesta voditeljice ureda, jer je osoba koja je došla nakon otkazivanja tužiteljici radila identičan posao koji je obavljala i tužiteljica te da se kroz opis poslova novog radnog mjesta samo pokušalo dati pravnu formu za otkaz tužiteljici.

Također je ocijenio neuvjerljivim i iskaz svjedoka BU u dijelu u kojem je naveo da su poslovi voditeljice ureda mnogo kompleksniji jer ista obavlja svakodnevnu usmenu i pisanu komunikaciju sa međunarodnim organizacijama, poslove planiranja, organiziranja i upravljanja i da ti poslovi nemaju veze sa poslovima poslovne tajnice, budući je navedeni svjedok isto tako u svom iskazu naveo da je tužiteljica obavljala administrativno tajničke poslove, odnosno poslove praćenja tehničke podrške guverneru i tajniku Distrikta, s time da ne zna je li tužiteljica samostalno organizirala događanja, skupove, konferencije te ne zna je li rezervirala karte, hotele i sl. Dakle, nelogično je da svjedok BU daje ocjenu razlike između poslova poslovne tajnice i voditeljice ureda iako nema saznanja koje je točno poslove tužiteljica obavljala kao poslovna tajnica.

42. Tu treba naglasiti da je svjedok ZU, koja je zaposlena na radnom mjestu voditeljice ureda navela da je obavljala poslove podrške guverneru i po njegovom nalogu čelnicima odbora, kontaktirala je sa Rotary Internationalom kao krovnom organizacijom, organizirala je sastanke, pisala je zapisnike na sjednicama odbora, radila je administrativne naloge, poput obrade putnih naloga, a s obzirom na vrstu posla za koju je zaposlena zatražila je da takve administrativne poslove radi neka druga osoba te je nakon godinu dana dobila ispomoć studenta. Također je navela da je uvodila u rad volontere, upravljala procesima u kojima je sudjelovalo angažirano osoblje, vanjski suradnici i volonteri, imala je i jednu obuku za predsjednike klubova te je tom prilikom radila prezentacije, koordinirala je komunikaciju sa inozemstvom, organizirala razna događanja, putovanja rezervirala hotele, avionske karte i sl. te je obavljala poslove platnog prometa i to unošenje podataka, s time da nije kreirala, već je vodila web stranicu tuženika i ažurirala je njezin sadržaj. Nadalje je navela da govori engleski i talijanski jezik aktivno, a francuski pasivno te da ima SSS, s time da je apsolvent na Filozofskom fakultetu (talijanski jezik i povijest umjetnosti) te se služi aplikacijama u računalnom programu, s time da ne izrađuje programe, služi se exellom odnosno kompletnim office paketom, računovodstvenim programima i sl.

43. Dakle analizom i usporedbom poslova koje je tužiteljica obavljala kao poslovna tajnica (prije tajnica) sa poslovima koje je prema iskazu svjedoka ZU, ista obavljala kao voditeljica ureda, sud je utvrdio da između istih ne postoji bitna, suštinska razlika, kao niti u stručnoj spremi tužiteljice i svjedoka ZU (obje imaju SSS), stranim jezicima kojima se tužiteljica i svjedok ZU aktivno i pasivno služe te u njihovom poznavanju rada na računalu.

44. Nadalje, treba naglasiti da je tuženik donio i novi Pravilnik o organizaciji Distrikta od 8. rujna 2017., kojim je na identičan način kao i u Pravilniku o organizaciji Distrikta od 21. studenog 2015. regulirana materija koja se odnosi na profesionalno osoblje te su u čl. 27. novog Pravilnika propisane dužnosti profesionalnog osoblja koje su identične dužnostima profesionalne tajnice propisane čl. 108. starog Pravilnika.

45. Iz naprijed navedenog proizlazi da su se poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju u okviru radnog mjesta voditelj/ice ureda, odnosno poslovi koje je tužiteljica obavljala kao poslovna tajnica nisu se prestali obavljati, već se i dalje obavljaju u neznatno izmijenjenom obliku u okviru poslova voditelj/ica ureda. Dakle, za poslovima koje je obavljala tužiteljica nije prestala potreba, te formalno „ukidanje“ radnog mjesta koje u stvari predstavlja samo promjenu naziva radnog mjesta (koje sada nosi naziv voditelj/ica ureda), nije organizacijski razlog koji opravdava donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici. Naime, u suštini i sadržaju nije došlo do organizacijskih promjena budući se svi poslovi i dalje obavljaju u gotovo neizmijenjenom obliku. Dakle, evidentno je da nije prestala potreba za poslovima koje je tužiteljica do donošenja Odluke o preustroju od 17. ožujka 2017. obavljala.

46. Da se radi samo o promjeni naziva radnog mjesta, a ne o stvarnom ukidanju istog, sud je kao logične i uvjerljive prihvatio iskaze tužiteljice te svjedoka KUN, EU, LU i ŠU iz čijih iskaza proizlazi da nije bilo razlike u obavljanju poslova poslovne tajnice i voditelj/ice ureda i koji su su u svojim iskazima naveli da nakon donošenja Odluke o preustroju Distriktau nije bilo nikakvih promjena. Nadalje, svjedok EU ukazao je da je kao uvjet za radno mjesto Voditelja ureda navedeno da se traži da ta osoba ima završen ili upisan studij visoke stručne spreme što do tada nikada nije vidio i isto smatra neozbiljnim. Zatim svjedok ŠU u svom iskazu navodi da se kroz opis novog radnog mjesta samo pokušala dati forma za otkaz tužiteljici, a svjedok LU da je odluka o ukidanju radnog mjesta tužiteljice donesena samo da bi se zadovoljila forma kako bi doveli svoju „svitu“.

47. U prilog gornjim navodima svjedoka EU, ŠU i LU iskazala je svjedok ZU, koja je navela da se nije zaposlila preko natječaja, već preko poznanstva sa bivšim šefom ŽU s kojim je poslovno surađivala te joj je isti još 2012. rekao da postoji jedno mjesto koje je baš za nju te je za Božić 2016. razgovarala sa tadašnjim Guvernerom TU, budućim Guvernerima UU i BU kao i ŽU vezano za procjenu njezinih sposobnosti za radno mjesto voditeljice ureda i tada im je rekla da je apsolvent na Filozofskom fakultetu. Također je navela da je tada bila na burzi i čekala da je pozovu te je počela raditi za tuženika u ožujku 2017. Dakle iz navedenog proizlazi da su svjedoci ŽU i TU upravo radi zapošljavanja svjedoka ZU ukinuli radno mjesto tužiteljice i oformili novo radno mjesto za koje su propisali uvjete koji odgovaraju ZU (započeto ili završeno visokoškolsko obrazovanje).

Nadalje, svjedok BU je u svom iskazu naveo da su mu Guverner (TU) i tajnik (ŽU) rekli da tužiteljica ne zna strane jezike, odnosno da nedovoljno dobro poznaje strane jezike za svakodnevnu pisanu i usmenu korespondenciju sa međunarodnim Distriktima i da nema organizacijske sposobnosti koje su potrebne za vođenje ureda. Također je naveo da nije sudjelovao u zapošljavanju ZU na radno mjesto voditeljice ureda jer je to u nadležnosti guvernera te su ga Guverner i tajnik pitali je li ima što protiv da se na to mjesto zaposli navedena radnica i izložili su mu njezine kompetencije tj. da govori više stranih jezika i da ima iskustva u organizaciji upravljanja uredima na što je rekao da nema ništa protiv ako ta gospođa ima te kompetencije.

Dakle, i iz iskaza svjedoka BU proizlazi da su odluku o ukidanju radnog mjesta tužiteljice i formiranju radnog mjesta voditelj/ica ureda donijeli Guverner TU i tajnik ŽU kao i odluku o zapošljavanju ZU na radno mjesto voditeljice ureda, s time da su se i svjedok BU i svjedok UU s time suglasili na osnovu onoga što su im ŽU i TU prezentirali.

Nadalje, svjedok UU je u svom iskazu naveo da nema saznanja je li tužiteljica govori strane jezike, s time da nije zamijetio da bi imala problema s korištenjem aplikacija ili računalom. Također je naveo da je odgovornost za funkcioniranje Distrikta na guverneru i tajniku i da su isti donijeli Odluku o preustroju Distrikta, a da se on suglasio sa istom, s time da je prvo naveo da nije bilo razgovora o ukidanju radnog mjesta tužiteljice, a nakon što mu je sud predočio Odluku o preustroju naveo je da donesena i odluka o ukidanju radnog mjesta tužiteljice i da se suglasio sa odlukom Guvernera. Dakle iz navedenog proizlazi da nije bilo zajedničkog zaključka Guvernera TU i budućih Guvernera BU i UU da voditelj ureda treba biti nova osoba kako su to naveli svjedoci ŽU i TU, već se radilo o isključivoj Odluci Guvernera TU i tajnika ŽU, s kojom su se svjedoci BU i UU, kao budući guverneri, samo suglasili. Tu treba ukazati da je tajnik ŽU u svom iskazu u kaznenom postupku, koji je pokrenuo po privatnoj tužbi protiv tužiteljice, naveo da Guverner TU nije bio zadovoljan radom tužiteljice, te bi u tom slučaju tužiteljici trebalo otkazati Ugovor o radu ili zbog skrivljenog ponašanja ili joj dati osobno uvjetovani otkaz, a ne kako je tuženik postupio u konkretnom slučaju otkazujući tužiteljici Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i to pod krinkom ukidanja radnog mjesta.

48. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da se radi samo o fiktivnom ukidanju radnog mjesta, budući stvarnog ukidanja radnog mjesta nije niti bilo, jer se po mišljenju ovog suda radi samo o promjeni naziva radnog mjesta kako bi se opravdalo donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga i zapošljavanju ZU na „novom“ radnom mjestu.

49. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je zaključio da je Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. nedopuštena.

50. Tu treba naglasiti da sud nije cijenio dopise klubova (e-mailove), kao ni e-mail članice tuženika KUN u kojima se iskazuje nezadovoljstvo i protivljenje članova tuženika Odluci o otkazu Ugovora o radu tužiteljici. Naime, isti nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari kraj činjenice da je Odluku o otkazu donijela za to ovlaštena osoba poslodavca Guverner TU.

51. Nadalje sud također nije posebno cijenio dokumentaciju vezanu za odbijanje zahtjeva tužiteljice za priznavanjem prava na novčanu naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje jer ista nije relevantna za rješenje ovog spora.

52. Odredbom čl. 125. st 1. ZR-a propisano je ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. St. 2 istog članka je propisano da odluku iz st. 1. ovog članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, a st. 3. da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz st. 1. i 2. ovog članka, podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

53. S obzirom da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužiteljice zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22. ožujka 2017. nedopuštena i nezakonita, sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a usvojio je zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom Ugovora o radu, ali ne s danom 16. ožujka 2020. kako je to tražila, budući je 16. ožujka 2020. počela raditi za novog poslodavca pa sud smatra da dan sudskog raskida Ugovora o radu može biti 15. ožujka 2020., odnosno dan prije nego što je počela raditi kod novog poslodavca.

54. Uzimajući u obzir tužiteljičinu životnu dob u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu (41 godina života) te da je kod poslodavca (tuženika) radila od 10. prosinca 2012. do 8. svibnja 2017. (4 i pol godine), da nije imala obveze uzdržavanja, sud joj je sukladno odredbi čl. 125. st.2. ZR-a na ime naknade štete zbog sudskog raskida dosudio zatraženi iznos od 5.760,17 eur što predstavlja iznos od 5 ugovorenih mjesečnih bruto plaća sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja odnosno od 17. siječnja 2025. do isplate. Tu treba ukazati da među parničnim strankama nije sporno da visina 5 ugovorenih mjesečnih plaća tužiteljice odgovara zaraženom iznosu naknade štete.

55. Tu treba ukazati da je naknada štete iz čl. 125.st.1. ZR-a poseban oblik naknade nematerijalne štete za duševne boli koje radnik trpi zbog nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno jer je bez opravdanog razloga dobio otkaz ugovora o radu, a prilikom utvrđivanja štete ne utvrđuje se stvarna šteta, već se ista prosuđuje kroz gore navedene kriterije.

56. Protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da se utvrdi sudski raskid Ugovora o radu s danom 23. ožujka 2017. i da se utvrdi da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao 22. ožujka 2017., sud smatra neosnovanim budući tuženik ničim nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Naime, tuženik tvrdi da je tužiteljica neistinitim navodima i insinuacijama usmjerenim prema ovlaštenim predstavnicima tuženika i drugim članovima tuženika narušila odnos povjerenja, uviđavnosti i kolegijalnosti, s time da isto ničim nije dokazao. Tu treba naglasiti da je jedino svjedok ŽU u svom iskazu naveo da je došlo do narušenja povjerenja u odnosu na tužiteljicu s obzirom da su željeli okončati njihov odnos u prijateljskoj atmosferi, ali se to nije dogodilo jer je tužiteljica iznijela niz neistina, slala je e-mailove pojedinim članovima Udruge, a njega je navodila u negativnom kontekstu.

Vezano uz gornje navode svjedoka ŽU treba ukazati da je tužiteljica pravomoćno oslobođena optužbe u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu br. K-296/2017 po privatnoj tužbi tadašnjeg tajnika tuženika svjedoka ŽU za kazneno djelo klevete. Tu također treba naglasiti da iz iskaza svih ostalih saslušanih svjedoka sud nije mogao zaključiti da bi tužiteljica narušila odnos povjerenja zbog kojeg bi sud na zahtjev poslodavca odredio sudski raskid njezinog Ugovora o radu.

Nadalje, ukazuje se tuženiku da i u slučaju da je sud usvojio njegov zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu, kao dan sudskog raskida nikako ne bi mogao biti utvrđen 22. ožujka 2017., budući sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske datum sudskog raskida tuženik ne može postaviti prije nego je istaknuto zahtjev za sudskim raskidom, a u konkretnom slučaju to je učinio u odgovoru na tužbu 19. svibnja 2017.

Slijedom navedenog, sud je odbio protutužbeni zahtjev, a kako je tužiteljica u odgovoru na protutužbu navela da samo i isključivo da sud usvoji protutužbeni zahtjev potražuje naknadu štete, o istome nije bilo potrebe odlučiti.

57. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.5. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

58. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

59. Sud je tužiteljici dosudio jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7/2) za sve radnje koje je ista poduzela u ovom postupku do 7. ožujka 2024. budući je tužiteljica tek u podnesku od 8. ožujka 2024. uz zahtjev za utvrđenje Odluke o otkazu nedopuštenom postavila i zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu kao i zahtjev za naknadom štete.

60. Nadalje, sud je tužiteljici priznao trošak sastava podnesaka od 16. svibnja 2018. (Tbr. 8/1) u iznosu od 200,00 eur, troška pristupa na ročišta dana 8. ožujka 2024. i 5. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1), što iznosi 600,00 eur, a što uz gore navedeni trošak od 500,00 eur ukupno iznosi 1.100,00 eur. 61. Tužiteljici je dosuđen i PDV od 25% u iznosu od 275,00 eur, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.375,00 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.500,00 eur odbija kao neosnovan.

62. Naime, sud tužiteljici, kao što je gore navedeno, nije priznao trošak poduzetih radnji u ovom postupku do 7. ožujka 2024. u zatraženom iznosu odnosno za svaku pojedinu radnju, već joj je dosudio jednokratnu nagradu, jer je tužiteljica do navedenog datuma tužbenim zahtjevom tražila samo utvrđenje Odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanje na rad (nenovčanu činidbu). Tu treba naglasiti da je sud tužiteljici povodom protutužbe priznao trošak podneska u kojem se očitovala na protutužbu, s time da joj ostali zatraženi trošak nije priznao (pristupi na ročišta) jer tužiteljici nije nastao poseban trošak budući su se na ročištima saslušavali svjedoci na okolnosti iz tužbe.

63. Nadalje, sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

64. Sud je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučio da tuženik u cijelosti naknadi troškove tužiteljici jer ista nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

65. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 17. siječnja 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika