REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1094/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice KMŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Šimi Bogoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Electus DGS d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 20, OIB: 91413782576, zastupan po punomoćniku Borisu Trgovcu, odvjetniku iz Zagreba i umješača na strani tuženika Avon kozmetika d.o.o. iz Zagreba, Bani 110, OIB: 54339469647, zastupan po punomoćniku Ivanu Ivkoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da su tuženikova Odluka o redovitom otkazivanju ugovora o radu radi poslovno uvjetovanih razloga od 2. srpnja 2024. kojom je tuženik otkazao tužiteljici KMŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova na neodređeno vrijeme od 29.03.2024., te tuženikova Odluka od 19. srpnja 2024. povodom Zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice od 15. srpnja 2024., nezakonite i nedopuštene, te da radni odnos nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad kod tuženika u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Electus DGS d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 20, OIB: 91413782576 da tužiteljici KMŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlenik tuženika neprekidno u trajanju od 15.11.2022. do 2. kolovoza 2024. kada je odjavljena temeljem nezakonite Odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 2024. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova na određeno vrijeme od 15.11.2022., zatim temeljem Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova na neodređeno od 15.11.2023., te konačno, koji je i predmetom ovog spora, temeljem Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova na neodređeno vrijeme od 29.03.2024. Tužiteljici je tuženik temeljem pobijane Odluke o redovitom otkazivanju ugovora o radu radi poslovno uvjetovanih razloga od 2. srpnja 2024., otkazao Ugovor o radu. Tužiteljica je spornu odluku o otkazu zaprimila dana 2. srpnja 2024. protiv koje je, u otvorenom roku, sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu (dalje u tekstu ZR) u otvorenom roku, dana 15. srpnja 2024., uložila Zahtjev za zaštitu prava. Navedeni je Zahtjev tuženik zaprimio dana 18. srpnja 2024. Tuženik je, putem punomoćnika tuženika, odvjetnika Borisa Trgovca, dana 19. srpnja 2024., putem e- maila dostavio ovdje iskazanom punomoćniku tužiteljice „Očitovanje“ na ZZP tužiteljice, kojim u bitnome otklanja Zahtjev za zaštitu prava jer da istog tuženik smatra neosnovanim. Kako tuženik nije udovoljio zahtejvu tužiteljice, to tužiteljica u zakonskom roku, sukladno odredbi čl. 133. ZR podnosi ovu tužbu radi zaštite svojih prava. Otkaz Ugovora o radu, kao i očitovanje na zahtejv tužiteljice, protiv kojih odluka tužiteljica podnosi ovu tužbu, u cijelosti su nezakoniti i neosnovani. Tužiteljica je dana 2. srpnja 2024. zaprimila Odluku kojom joj se redovito otkazuje ugovor o radu radi poslovno uvjetovanih razloga, a u obrazloženju pobijane Odluke se u bitnome navodi, kao razlog otkazivanja, kako AVON KOZMETIKA d.o.o., gdje je tužiteljica ustupljena, uslijed krize izazvane COVID-19 pandemijom, više samostalno ne obavlja poslove kontakt centra, pa da je kod korisnika ukinuto radno mjesto „Agent u službi za korisnike“, slijedom čega više tuženik nema potrebe za radom tužiteljice. Kao što je razvidno iz Ugovora o radu radi za privremeno obavljanje poslova kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom, te temeljem kojega je zasnovala radni odnos s tuženikom kao poslodavcem – Agencijom koja ustupa radnike, ustupljena je na rad društvu AVON KOZMETIKA d.o.o., sve temeljem odredaba čl. 44. – čl. 50. ZR – a. Odredba čl. 47., st. 4. ZR – a propisuje: (4) Prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova. Kao što je i razvidno iz Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova od 29.03.2024., tužiteljica, zaposlena je kod tuženika, koji ju je, kao Agencija, ustupio društvu AVON KOZMETIKA d.o.o. s periodom ustupanja od 1. travnja 2024. do 15. studenog 2025. Izričita je ranije citirana, zakonska odredba čl. 47., st. 4. ZR – a koja jasno propisuje kako prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika, ne može biti razlogom otkaza ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova. Tuženik kao poslodavac, unatoč izričitoj i kogentnoj, ranije citiranoj, zakonskoj odredbi, upravo iz razloga što korisnik (Avon kozmetika d.o.o.) ukida radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, protuzakonito otkazuje Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova na neodređeno vrijeme. Navodi dopisa od 19. srpnja 2024. očituje na navode tužiteljice u jednakoj su mjeri neosnovani, a dijelom i promašeni, kao i sama Odluka o otkazu. Navodi iz očitovana da bi se tužiteljica morala obratiti društvu AVON KOZMETIKA d.o.o. „kao faktičnom poslodavcu“ su apsolutno promašeni i neosnovani. Upravo je temeljem Zakona o radu tužitelj, kao Agencija, poslodavac tužiteljice, te se upravo tužiteljica, sukladno odredbi čl. 47., st. 5., u svezi sa odredbom čl. 133. ZR ima obratiti poslodavcu, a notorno je da je to tuženik. Izraz faktični poslodavac kojim se koristi tuženik u pravnom smislu ne postoji, već je AVON KOZMETIKA d.o.o., u smislu odredbe ZR-a kvalificiran kao korisnik. Nadalje, navodi da se na konkretnu pravnu stvar ne primjenjuje čl. 47., st. 4. ZR je također neosnovana. Zakonska odredba jasno zabranjuje upravo ono što je tuženik u konkretnoj pravnoj stvari napravio, otkazao je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme jer je prestala potreba za ustupanjem tužiteljice. Slijedom navedenoga, tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da su tuženikova Odluka o redovitom otkazivanju ugovora o radu radi poslovno uvjetovanih razloga od 2. srpnja 2024. i tuženikova Odluka od 19. srpnja 2024. nezakonite i nedopuštene, te da radni odnos nije prestao, te da tuženik tužiteljicu vrati na rad kod tuženika, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini, te ističe kako je tužba u potpunosti činjenično i pravno neosnovana. Ne spori razdoblje u kojem je tužiteljica bila ustupljena na rad kod društva Avon kozmetika d.o.o., Zagreb, Bani 110, OIB: 54339469647 (dalje: „AK“ ili „Korisnik“) no spori dostavu svih prethodnih ugovora o radu za tužiteljicu, budući su isti irelevantni za ovaj postupak. Naime, temeljem članka 15/2 ugovora o radu tužiteljice od dana 29.03.2024. jasno proizlazi kako ugovor stavlja izvan snage sve prethodne sporazume i dogovore između stranka. Stoga je jasno kako su prethodni ugovori o radu u potpunosti irelevantni, štoviše bespotrebno opterećuju ovaj proces. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, kako je već prethodno artikulirano u komunikaciji s tužiteljicom koja je prethodila ovom parničnom postupku, poslodavcem se u smislu odredbi Zakona o radu ima smatrati AK kod kojeg je tužiteljica faktički obavljala svoje radne zadatke, a što tužiteljica i sama priznaje. Pojednostavljeno rečeno, uloga tuženika u tripartitnom odnosu: tuženik-tužiteljica-AK je tehničke naravi gdje je tuženik poslodavac isključivo formalno, dok je faktički poslodavac, odgovoran za provedbu mjera zaštita na radu kao i svih drugih obveza temeljem Zakona o radu – AK. Nadalje, ističe i prigovor nepravovremenosti tužbe, odnosno ističe kako je nastupila prekluzija prava na ulaganje tužbe. Naime, tužiteljica čini nespornim da je odluku tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava zaprimila dana 19.07.2024. godine, no iz dokumentacije dostavljen u spis proizlazi kako je tužba predana ovom sudu protekom roka od 15 dana od primitka odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice. Ulazeći dalje u meritum tužbe, tuženik ponavlja kako otkaz nije rezultat prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika, a kako to tužiteljica ističe u svojem zahtjevu za zaštitu prava i ponavlja u tužbi. Naime, kako u samom tekstu odluke o otkazu stoji - razlozi za otkaz su ekonomske naravi: najavljeni stečaj društva osnivača AK, kontinuirani pad prihoda AK uslijed općeg pada osobne potrošnje, pa samim time i pad neto dobiti i krajnje upitna rentabilnost poslovanja. Stoga je u potpunosti netočno da bi tuženik i/ili korisnik temeljio otkaz na prestanku potrebe za tužiteljicom. Pojednostavljeno rečeno, prvi i osnovni razlog otkaza su promijenjene okolnosti koje niti tuženik niti Korisnik nije mogao predvidjeti ili izbjeći: pandemija zarazne bolesti koja je zaustavila svijet na dvije godine i koja je umjesto katarze na svojem kraju iznjedrila sjenu trećeg svjetskog rata. Uslijed svega navedenog došlo je do pada neto dobiti Korisnika koji je s ciljem restrukturiranja i reorganizacije poslovanja odlučio poslove koje je obavljala tužiteljica povjeriti vanjskom društvu. U tom smislu dostavlja odluku društva Avon Kozmetika d.o.o. od 01.07.2024. kojom se poslovi call centra prebacuju na vanjsko društvo. Iz prethodno navedenog jasno je kako nema govora o baš nikakvoj protuzakonitosti na strani tuženika, a kako to pogrešno navodi tužiteljica. Nadalje, čak i kada bi navodi tužiteljice bili točni (a nisu), tuženik nema baš nikakvu pravnu osnovu za radom tužiteljice kako u poslovnim prostorijama tuženika tako i na nekim trećim poslovima, budući da, a kako to jasno zna tužiteljica, tuženik nema ustrojenu službu za korisnike, a niti se bavi prodajom kozmetičkih proizvoda. Iz navedenog jasno je kako je svrha rada i zaposlenja tužiteljice jedino i isključivo bila obavljanje rada kod Korisnika, a ne kod tužitelja, a kako Korisnik prolazi proces reorganizacije i restrukturiranja to tuženik ne može iz objektivnih razloga osigurati i/ili naložiti Korisniku da primi tužiteljicu na rad kod Korisnika. Dakle, riječ je o nemogućnosti činidbe koja je nastala naknadno, a koju niti tuženika niti Korisnik nisu mogli predvidjeti ili izbjeći Zaključno, tuženik ističe da u ugovoru o radu tužiteljice baš nigdje ne stoji na koje bi to točno poslove tuženik trebao zaposliti/uputiti tužiteljicu za vrijem kada ista nije upućena na rad Korisniku. Štoviše, tužiteljica je svjesna ove činjenice pa njezin tužbeni zahtjev niti ne sadrži vraćanje na odgovarajuće radno mjesto, već sadrži vraćanje na posao na kojem tužiteljica iz objektivnih razloga ne može biti niti joj to tuženik može na bilo koji način omogućiti. Stoga predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Avon kozmetika d.o.o. je prijavila miješanje u parnici na strani tuženika, što je ovaj sud dopustio budući smatra da za to ima pravnog interesa. Naime, kako je tužiteljica bila ustupljena na privremeni rad kod umješača na temelju ugovora o ustupanju radnika sklopljen između tuženika kao agencije za privremeno zapošljavanje i umješača kao korisnika usluge privremenog zapošljavanja, u smislu čl. 44. i 45. Zakona o radu, to bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, pravne posljedice presude mogu se posredno odraziti i na pravnu poziciju umješača ako bi tužiteljica ili tuženik tražili umješača da vrati tužiteljicu na privremeno obavljanje poslova kod umješača kao korisnika ili nadoknadu, neposredno ili regresno, iznose koji nisu plaćeni tužiteljici zbog otkaza ugovora o radu (npr. neisplaćene plaće) i druge troškove uzrokovane navedenim otkazom ugovora o radu. Umješač se je protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, pridružujući se u bitnome navodima tuženika, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu parničnih troškova umješaču.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazivanju ugovora o radu radi poslovno uvjetovanih razloga od 2.7.2024. (list 6-7 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 15.7.2024. s potvrdom primitka (list 8-11 spisa), Očitovanje tuženika od 19.7.2024. i e-mail od 19.7.2024. (list 12-14 spisa), Ugovor o radu /uputnica/ za privremeno obavljanje poslova na neodređeno vrijeme od 29.3.2024., 15.11.2023. i 15.11.2022. (list 15-24 spisa), Odluku Avon kozmetika d.o.o. od 1.7.2024. (list 30 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 31-36 spisa), Ugovor o ustupanju radnika od 27.5.2024. (list 44-58 spisa), Pojedinačni ugovor 3 PZ201202 od 15.11.2022. (list 59-60 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Sud je izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka i umješač na ročištu 4.12.2024. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Iz Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova na neodređeno vrijeme kojeg su tužitelj i tuženik sklopili dana 29.3.2024. proizlazi da je isti sklopljen radi ustupanja tužiteljice na privremeno obavljanje poslova kod korisnika Avon kozmetika d.o.o., te je ugovoreno obavljanje poslova kod korisnika agent u službi za korisnike.

8. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radi poslovno uvjetovanih razloga od 2.7.2024. proizlazi da je Avon kozmetika d.o.o., Zagreb, Bani 110, OIB: 54339469647 (dalje: Korisnik) multinacionalna kompanija koja ima urede diljem svijeta te obavlja poslovnu djelatnost na globalnoj razini. Korisnik se ove godine suočava sa brojnim poslovnim izazovima i poteškoćama koji su uzrokovani negativnim ekonomskim posljedicama pandemije bolesti Covid-19, kao što su poremećaji u opskrbnim lancima, zatim značajnim rastom inflacije, kao i teškim ekonomskim posljedicama rata u Ukrajini. Kao posljedica ovih kriza, Korisniku su pali prihodi te mu se smanjio opseg posla, uključujući u Republici Hrvatskoj. Dimenzija i duljina kriza proširili su se iznad svega što se moglo ranije očekivati. Zbog toga je na globalnoj razini došlo do odluke o racionalizaciji poslovanja grupacije i smanjenja rashoda grupe Avon, a koja je također obuhvatila i hrvatsko društvo, odnosno Korisnika. Između ostalog, na razini CEE regije donesena je odluka o tome da se poslovi vezani za kontaktni centar više uopće ne obavljaju samostalno unutar kompanije, već da se ti poslovi (u opsegu koji je potreban) prebace na društva specijalizirana upravo za pružanje takvih usluga. Zaključeno je da će se time postići znatne uštede. U sklopu navedene reorganizacije, Korisnik je donio odluku kojom ukida radno mjesto "Agent u službi za korisnike" budući da nema objektivne potrebe za obavljanjem poslova navedenog radnog mjesta.

9. Protiv pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radi poslovno uvjetovanih razloga od 2.7.2024., tužiteljica je dana 15.7.2024., podnijela zahtjev za zaštitu prava (list 8-10 spisa), te je tuženik donio odluku tj. Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice kojim isti smatra neosnovanim od 19.7.2024. pa je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana podnijela predmetnu tužbu dana 3.8.2024., čime je tužiteljica postupila u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu, dalje:

ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17. i 98/19.) 151/22), a što niti tuženik nije osporavao.

10. Među strankama nije sporno, kako su to suglasno izjavili punomoćnici stranaka i umješača na ročištu 4.12.2024., da je kod korisnika došlo do pada prihoda, tj. ekonomskih i organizacijskih razloga za otkaz kod korisnika, a kako je to navedeno u odluci o otkazu, te da je prestala potreba za radom tužiteljice kod korisnika, a time da je prestala potreba za radom tužiteljice i kod tuženika.

11. Obzirom na naprijed utvrđene nesporne činjenice, te kakao se radi isključivo o pravnom pitanju, punomoćnici stranaka i umješača su na ročištu 4.12.2024. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave.

12. Prema čl. 44. ZR-a agencija za privremeno zapošljavanje je poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu (korisniku) za privremeno obavljanje poslova, te prema st. 2. istog članka, ustupljeni radnik, u smislu ovoga Zakona, je radnik kojeg agencija zapošljava radi ustupanja korisniku. Tuženik je agencija za privremeno zapošljavanje koji je na temelju sporazuma s korisnikom Avon kozmetika d.o.o. ustupio tužiteljicu drugom poslodavcu za obavljanje privremenih poslova. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika te je kao radnik tuženika temeljem ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova upućena na rad kod korisnika radi obavljanja poslova agenta, te je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu. Stoga je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

13. Prema čl. 115. st. 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, i to u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

14. U konkretnom slučaju, iz pobijane odluke o otkazu proizlazi da je u sklopu provedene reorganizacije, Korisnik donio odluku kojom ukida radno mjesto "Agent u službi za korisnike" budući da nema objektivne potrebe za obavljanjem poslova navedenog radnog mjesta, te među strankama i umješačem nije sporno da je kod korisnika Avon kozmetika d.o.o. došlo do pada prihoda tj. ekonomskih i organizacijskih razloga za otkaz kod korisnika i da je prestala potreba za radom tužiteljice kod korisnika, a kako je to navedeno i u odluci o otkazu, Dakle, iz navedenih okolnosti jasno proizlazi da kod korisnika više nije bilo potrebe za poslovima koje je tužiteljica obavljao, a navedeni razlog bi predstavljao razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

15. Međutim, prema čl. 47. st. 4. ZR prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova.

16. Slijedom navedenog, kako prestanak potrebe za tužiteljicom kao ustupljenom radnicom kod korisnika, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, to je pobijani otkaz nedopušten temeljem čl. 47. st. 4. ZR u vezi sa čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR pa je valjalo utvrditi su pobijane odluke poslodavca nedopuštene i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad u radno pravni status kakav je bio prije otkaaz temeljem čl. 124. st. 1. ZR-a, kao pod točkom I. izreke presude.

17. Iako su punomoćnici stranaka i umješača suglasno izjavili da među strankama nije sporno da je prestala potreba za radom tužiteljice kod korisnika Avon kozmetika d.o.o., a time da je prestala i potreba za radom tužiteljice i kod tuženika, valja reći da sud ispituje (ne)dopuštenost otkaza samo u granicama otkaznih razloga koji su navedeni u samoj odluci o otkazu. Slijedom navedenog, kako u pobijanoj odluci o otkazu nije navedeno da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog prestanka potreba za poslovima (radom) tužiteljice i kod tuženika, (nego samo da joj je otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za poslovima (radom) tužiteljice kod korisnika), to ova činjenica nije odlučan u ovom postupku, niti može utjecati na (ne)dopuštenost otkaza. Naime, sud ispituje odluku o otkazu u granicama razloga koji su navedeni u odluci o otkazu, te tuženik ne može tijekom sudskog postupka isticati neke nove dodatne razloge otkazivanja, jer bi se radnik time stavio u nepovoljniji položaj od poslodavca.

18. Dakle, Kako se u pobijanoj odluci o otkazu kao otkazni razlog navodi prestanak potrebe za poslovima (radom) tužiteljice kod korisnika, to je sud u ovom postupku ispitivao (ne)dopuštenost otkaza u granicama tog otkaznog razloga. Kako se u pobijanoj odluci o otkazu kao otkazni razlog ne navodi prestanak potrebe za poslovima (radom) tužiteljice kod tuženika, (već to tuženik i umješač ističu tek tijekom ovog sudskog postupka), to nije bilo osnove za utvrđivanje (ne)dopuštenosti otkaza zbog tog razloga, budući sud u postupku radi nedopuštenosti otkaza odlučuje isključivo u granicama razloga navedenih u odluci o otkazu.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 - 250 bodova, te trošak za sastav zahtjeva za zaštitu prava po Tbr. 30/2 - 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 600,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 750,00 eura.

20. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, to tuženik i umješač nemaju pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 17. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača

4. Spis