REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-1170/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 05. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 11.2. Ugovora o kreditu broj 214203 od 04. veljače 2008. godine zaključenog između tužiteljice NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, [adresa], OIB: 87939104217 (kao pravnog sljednika društva Nova hrvatska banka d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, odnosno Sberbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, odnosno Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595), kao kreditora koja glasi: „Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.293,68 eura, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, tekuću od 17. siječnja 2025. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.293,68 eura do zatraženog iznosa od 1.772,07 eura, odnosno za iznos od 478,39 eura, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, tekuću od 17. siječnja 2025. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako su dana 04. veljače 2008. tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu br. 214203, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Slavke Marković iz [adresa], dana 04. veljače 2008. pod brojem Ov-784/2008, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 33.497,40 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja. Kredit je dan na rok otplate od 72 mjeseca.

1.1. Člankom 11.2. Ugovora o kreditu (Prijevremena otplata kredita), ugovoreno je da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora, kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužiteljici de facto nametnuta obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kreditnog aranžmana. Zbog činjenice naglog rasta tečaja valute švicarski franak, kao i kontinuiranog povećanja kamatnih stopa od strane tuženika, plaćanje kredita tužiteljici je postalo teško, a i neizvjesno jer nije znao gdje je granica rasta tečaja CHF, te je tužiteljica predmetni kreditni aranžman prijevremeno otplatila, a za što joj je naplaćena predmetna naknada u iznosu od 4.054,61 HRK. Spornim člankom 11.2. Ugovora o kreditu, regulirana je obveza tužiteljice na plaćanje naknade u slučaju prijevremene otplate kreditnog aranžmana.

1.2. Tužiteljica navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Iz istog proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena mogućnost potrošača da prijevremeno otplati kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna. Da je riječ o tipskom ugovoru otisnutom na unaprijed pripremljenom obrascu, a da na odredbe ugovora tužitelj nije imao nikakvu mogućnost utjecaja, dokazuje pravomoćna presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-4/2022 od 17. studenog 2022. koja je donesena povodom tužbe tužiteljice protiv tuženika, a kojom je tužiteljica potraživala naknadu više plaćenog s osnove ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivosti kamatne stope. Nadalje, tzv. izlazna naknada koja je tužiteljici naplaćena zbog prijevremene otplate kredita, protivna je članku 1024. stavku 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) koji propisuje da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega ju osporava u cijelosti.

2.1. Tuženik prije svega stavlja prigovor zastare navodeći kako je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 09. prosinca 2023. pa stoga prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja.

2.2. Tuženik ističe kako naknada za prijevremenu otplatu Ugovora o kreditu nije ništetna suprotno navodima tužitelja. Članak 342. stavak 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Ugovor o kreditu je u članku 1021. ZOO definiran kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Točno tužitelj navodi da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, pozivajući se na odredbu iz članka 1024. stavka 4. ZOO-a. Međutim, takva zabrana nipošto ne znači da Banka ne bi imala pravo potraživati naknadu štete koja bi joj nastala. Sukladno članku 1046. ZOO vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi. Pogrešno tužitelj tumači odredbu članka 272. stavak 1. ZOO-a, jer Odredba nije neodrediva, pa tako ni činidba, odnosno naknada za prijevremenu otplatu nije neodrediva. Ugovorom je jasno propisano kako se naknada određuje sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora od 20.7.2004., a koja je vrijedila na dan sklapanja kredita. Odluka je interni akt tuženika i dostupna je svima, pa tako i tužitelju.

2.3. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva, odnosno načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja, budući da spornu visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, kao načinom dokazivanja spornih činjenica, a koje može odrediti isključivo neovisni i nepristrani sud u okviru parničnog postupka. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 11.2. Ugovora o kreditu broj 214203 od 04. veljače 2008.

4. Među strankama nije sporno da su dana 04. veljače 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 214203, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 33.497,40 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja, na rok otplate od 72 mjeseca.

5. Među strankama je sporno je li ništetna odredba čl. 11.2. Ugovora o kreditu broj 214203 zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika te prigovor zastare.

6. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 214203 od 04. veljače 2008. uz potvrdu (solemnizaciju) (list 4-11), dopis tuženika tužitelju (list 12), Presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-4/2022-12 od 17. studenog 2022. s potvrdom pravomoćnosti (list 13-41).

7. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 87).

8. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

10. Iz Ugovora o kreditu broj 214203, proizlazi da su tuženik (prije Volksbank d.d.) kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita dana 04. veljače 2008. sklopili isti te je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit za kupnju vozila u iznosu od 33.497,40 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, na rok otplate 72 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,80% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Člankom 8. Ugovora propisano je kako korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 551,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počevši od 01. ožujka 2007. Člankom 11.2. ugovora propisano je kako je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora. Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Slavki Marković iz [adresa], pod posl.broj Ov-784/2008, dana 04. veljače 2008.

11. Uvidom u dopis koji je tuženik uputio tužiteljici 12. travnja 2023. proizlazi kako istim tuženik dostavlja tražene podatke po kreditu broj 214203, NP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz kojeg proizlazi kako je naplaćena administrativna naknada u iznosu od 1.648,92 kn, osiguranje kredita kod osiguravajuće kuće u iznosu od 3.777,52 kn, trošak upisnika Fina 360,00 kn, naknada za zatvaranje kredita 4.054,61 kn i trošak brisanja upisnika Fina 235,99 kn.

12. Tužiteljica, saslušana kao stranka u postupku iskazala je da je odlučila kupiti novi automobil i u Auto kući Rajković su ju uputili da podigne kredit u tadašnjoj Volksbanci. Automobil joj je trebao za osobne potrebe i taj je kredit podigla u švicarskim francima. Nije bilo govora o tome koliko će rate rasti, ali kako su one počele rasti, uplašila se da će morati plaćati dupli iznos od početnog pa je odlučila zatvoriti kredit. Kredit je podigla na 7 godina, a otplatila ga je nakon otprilike tri i pol godine. U banci joj je rečeno da mora platiti naknadu za zatvaranje kredita, ali nije rečeno na što se ta naknada odnosi. To je bio uvjet da može zatvoriti kredit, mada kada su ugovarali uvjete kreditiranja, o toj naknadi nije uopće bilo govora. Nije imala mogućnosti pregovarati o uvjetima kreditiranja, već se radilo o tome da li će prihvatiti ili ne. Po struci je magistar farmacije.

13. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP.

14. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

15. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke budući je ista iskazivala životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.

16. Sukladno odredbi čl. 53. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22 i 59/23, dalje u tekstu: ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 53. st.2. ZZP-a propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Člankom 53. st.4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

17. Sukladno odredbi čl. 269 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272 ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl.270 st.1 ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

18. Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da prednik tuženika sa tužiteljicom prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije pregovarao oko odredbi o plaćanju naknada i troškova – konkretno o odredbi o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita jer je u pitanju odredba koju ju je tuženik unaprijed formulirao u Ugovor o kreditu (čl. 11.2. Ugovora) pa tužiteljica nije imala mogućnost utjecaja na sadržaj navedene odredbe Ugovora. To proizlazi iz samog Ugovora o kreditu, i iz iskaza tužiteljice, pa je samim time prigovor tuženika da se o toj odredbi pregovaralo neosnovan.

19. Prema odredbi čl.3 st.1 Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. 20. Navedena odredba iz čl. 11.2. predmetnog ugovora u kojoj je samo navedeno da: “Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.“, nije sročena jasno i razumljivo, o njoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, te je kao takva prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i prednik tuženika.

21. Obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknada i troškova kredita, sud je stajališta da je navedena odredba ugovora u kojoj se navodi da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora - članak 11.2. Ugovora o kreditu; ništetna ugovorna odredba. Tužiteljici je kao potrošaču trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti navedenu odredbu, što sve tuženik nije učinio, a sve kako bi tužiteljica mogla objektivno predvidjeti da li je to za nju tegobno iz nekog razloga i koje su posljedice koje proizlaze iz takve odredbe.

22. Iz svega navedenog sud je zaključio kako se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, obzirom da sukladno odredbama čl. 4. ZOO-a poštujući načelo savjesnosti i poštenja svi sudionici obveznih odnosa su dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana. Obzirom da je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako je odredba čl.11.2. Ugovora o kreditu 214203 od 04. veljače 2008. nepoštena i kao takva ništetna, valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Navodi tuženika iz odgovora na tužbu, vezano za visinu tužbenog zahtjeva nisu odlučni u ovom predmetu, jer je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnosti, pa o istom nije raspravljano.

24. Prigovor zastare tuženika nije osnovan. U ovom konkretnom slučaju nema zastare na isplatu bez obzira što je ugovor zaključen 04. veljače 2008. iz razloga što prema stavu Vrhovnog suda RH i to pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020., zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Budući je tužitelj upravo ovom tužbom tražio utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe. Takav stav je osim VSRH zauzela i brojna sudska praksa nakon tog mišljenja. (Gž-2406/18 ŽSZG).

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi čl. 155 ZPP.

26. Tužiteljica je potraživala trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.772,07 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate. Tužitelju je kao nužan i opravdan priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.293,68 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sastoji se od troška sastava dopisa protustranci u iznosu od 50,00 eura, troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška sastava podneska od 20. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištima dana 26. rujna 2024. i 05. prosinca 2024. svako u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV 25%, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa) te troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu, svako u iznosu od 53,09 eura, sve kako je navedeno u toč. II. izreke ove presude.

26.1. Tužiteljici nije priznat trošak prijevoza njezinog punomoćnika - odvjetnika na relaciji [adresa] i natrag, radi pristupa na održana ročišta, kao ni trošak izbivanja iz pisarnice za to vrijeme, sve kako je navedeno u toč. III. izreke ove presude. Navedeno iz razloga jer okolnost da se postupak vodio pri stalnoj službi istog općinskog suda gdje punomoćnik tužitelja ima sjedište, nije opravdan trošak budući se radi o području istog općinskog suda. Tako se i u odluci VS RH broj Rev 652/2023-2 od 12. lipnja 2024., u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, navodi: "Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u više odluka (Rev 501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Revr-340/14 od 29. rujna 2015.), u pravilu, trošak zastupnika odvjetnika, čije sjedište je izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja. S kojim stajalištem se slaže i ovo vijeće i smatra da postojeće pravno shvaćanje nije potrebno mijenjati." Navedeno dodatno potvrđuje i najnovija sudska praksa u odluci VS RH Rev-145/2024.

27. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

28. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužiteljice

- tuženiku

U Čazmi, 17. siječnja 2025.